Žarko Korać, psiholog i bivši potpredsjednik Vlade Srbije u mandatu Zorana Đinđića, odgovorio je Miloradu Dodiku u kolumni koju je napisao za list "Danas".
- Kao odgovor na moju lapidarnu kritiku izvještaja „Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995.“ Vlade Republike Srpske koju sam iznio u tekstu novinarke dnevnog lista Danas, odgovorio mi je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik u svom uobičajenom stilu – agresivno i nevaspitano, uz gomilu uvreda.
Naravno boljem se nisam ni nadao, ali moram da priznam da sam pomalo impresioniran. Milorad Dodik zna da napiše i potpiše demanti!
Jer posljednje gdje sam ga vidio je kako sa mikrofonom u ruci pjeva pod šatrom na Kočićevim danima sa svojim novopečenim saborcem Aleksandrom Vulinom pjesmu "Neće Gara da primi vakcinu".
Šatra i pjevanje pod njom mi više liče na njega nego bilo kakav intelektualni napor.
Za početak u tekstu Milorada Dodika se više puta označavam kao "marginalac" pa i "patološka pojava". Ipak se onda mora postaviti jedno logično pitanje, ako sam već marginalac a ne važna historijska pojava kao Dodik, zašto mi uopšte odgovara? Marginalcima se ne odgovara, oni su osuđeni da ostanu marginalci. Ali ostavljam Dodiku da ovu logičku zavrzlamu riješi u svojoj glavi.
Mnogo je važnije pitanje zašto borbeni Dodik i za polemike spreman ne upućuje ovakvo slično pismo potpredsjedniku Svjetskog jevrejskog kongresa Menahemu Rozensaftu, koji je neuporedivo gorim riječima od mene odbacio ovaj izvještaj? Da ne bude zabune, citirat ću ga: „Kao sin dvoje preživjelih iz Aušvica i Bergen-Belsena koji su se posvetili prenošenju dokaza o zločinima počinjenim nad evropskim Jevrejima tokom Holokausta budućim generacijama, posebno sam zgrožen besramnom manipulacijom istine u izvještaju. To je dokument koji zaslužuje da bude poslan na smetljište historije i korišten samo za demonstraciju moralnih propusta pojedinaca – poslovično ‘korisnih idiota’, koji se upuštaju u poricanje i iskrivljavanje genocida - piše Rozensaft.
Možda Dodik ovdje demonstrira svoju osobinu da se povuče kada naiđe na moćniju ili utjecajniju osobu od sebe? Ili je njegovo pismo dnevnom listu Danas samo za domaću upotrebu? Da vidimo mi u regionu sa kakvim političkim tigrom imamo posla i da ga više ne diramo. A možda samo brani svoju investiciju – do danas nismo doznali koliko novca je potrošeno na ovu komisiju.
Kako bilo da bilo, u Dodikovom „odgovoru“ se po ko zna koji put demonstrira obim njegovog neobrazovanja. On se čudi mojoj primjedbi da nije jasno kako je komisija uopšte radila kada njen predsjednik Gideon Grajf najverovatnije ne zna naš jezik? Od svih članova komisije samo jedna osoba zna naš jezik, što je i normalno jer je iz Srbije, ali se bavi MEDICINSKOM ANATOMIJOM. U popisu korištene literature navode se recimo neprevedena djela historičara Dušana Batakovića i Milorada Ekmečića.
Kako se komisija upoznala sa njihovim sadržajem? Dotična gospođa anatom im je čitala stranu po stranu svake večeri? Jer Milorad Dodik ni ne zna da se historijska nauka oslanja na traganje i analizu historijskih izvora: rukopisa, dokumenata, dnevnika, autobiografija, zapisanih usmenih iskaza… A za to je potrebno znanje jezika osim ako se ne radi o nekoj jako specifičnoj oblasti historije gdje ima malo dokumenata i prevedena su na neki od svjetskih jezika.
Da, gospodine Dodik, historičar vizantolog zna starogrčki a po pravilu i novogrčki jezik. Kada njemački historičar Holm Zundhausen, koji se bavi historijom jugoistočne Evrope, piše svoju kod nas objavljenu knjigu „Istorija Srbije od 19. do 21. veka“, mi pretpostavljamo da razumije naš jezik i koristi ga u proučavanju historijskih izvora. Kako bi inače radio?
Za razliku od predsjednika komisije za Srebrenicu koji koristi manje više samo sekundarne i tercijarne izvore o ratu u BiH, i to vjerovatno djelimično prepričane, ozbiljni istraživači se bave analizom svih raspoloživih izvora podataka. Ali predsjednika komisije Gideona Grajfa to očito ne interesuje. I kada me Dodik trijumfalno pita: pa kako su sudile sudije u Hagu koje ne znaju naš jezik, čovjeku dođe da se gorko nasmije.
Čak i letimičan pogled na bilo koje suđenje u tom sudu pokazuje da svi u sudnici nose slušalice na glavi: sudsko vijeće, tužilac i okrivljeni ili svjedok pred sudom. Jer sve se stalno simultano prevodi. Također, hiljade dokumenata i iskaza su prevedeni i svakome na raspolaganju. Sve presude posebno. To je besmislena analogija. Zato i nemam namjeru dalje da pokušavam da odgovaram na kritiku mojih tvrdnji o radu komisije. Posebno mog pitanja koje to u komisiji bio stručnjak za vojnu strategiju i taktiku pa nam objasnio u izvještaju zašto je vojna operacija Srebrenica bila neophodna i tako važna? Ili kako se došlo do cifre od 3.500 ubijenih poslije zauzimanja Srebrenice, od kojih su po mišljenju komisije mnogi stradali prije tog zauzimanja! Zaludan bi to bio posao.
Ali ima jedan dio Dodikovog „demantija“ koji je posebno zanimljiv. Naravno onaj o „autoprojekciji“. Upustivši se u amatersku psihoanalizu, svršeni đak poljoprivredne škole, smjer obrada mesa, grubo mi spočitava da sam navikao da budem plaćen od Zapada pa ne mogu drugačije da mislim i govorim!
Dakle Milorad Dodik zaista ne može da vjeruje da je neko za razliku od njega ušao u politiku da bi zastupao neka politička načela, a ne samo da se obogati. Tu je on sasvim iskren, zaista to ne razumije. On je od bavljenja politikom postao enormno bogat. Počeo sa nekim buticima u Beogradu i fabrikom za obradu drveta na periferiji Beograda, pa završio kao vlasnik građevinskih i putarskih firmi. Ima kuće u Beogradu, na Kipru i ko zna gdje još. Članovi njegove porodice grade stambene kuće na atraktivnim lokacijama u Beogradu. I može mu se da bude bahat, bogat je. Priče o sukobu interesa, kršenju zakona, korupciji i otimačini njega i ne dotiču moralno.
Ali ovaj, što bi književnik Sterija Popović rekao „rodoljubac“, od kojih se jedan ne zaboravimo u njegovoj gorkoj komediji zove „smrdić“, ipak još uvijek ne može da diktira svijetu u kome živi šta da misli i govori. Može još stotinu demantija da napiše Mile Dodik, ljudi o njemu neće promijeniti mišljenje. Kao ni o onome što se desilo u Srebrenici. A historija ima svoj tok. Biće prilike, verujem uskoro, da se prebogati Dodik zamisli nad svojim djelima. Ne bih volio da sam na njegovom mjestu - napisao je Korać na kraju.
