Sinoć su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, pokazale kako se igra takmičarska, a bratska i prijateljska utakmica. Živio burek sa sirom, pa makar ne postojao! Dajte nam burek sa sirom, a ne noževe, žice i Srebrenice sa zločincem Mladićem. Tako se navija i uvažava susjed!, piše Dragan Bursać za CDM.
Fudbalska reprezentacija Crne Gore remizirala je u Podgorici sa Bosnom i Hercegovinom 1:1 u meču trećeg kola B Lige nacija.
Ovako bi glasila fudbalska vijest. I ništa više od toga. Možda bi neko dodao, kako je utakmica prošla u “fer i sportskom duhu“, i kako na tribinama “nije bilo incidenata“ između navijača.
I sve bi stalo u par frazetina, koje ne mogu opisati ni približno poštovanje dvije države, dakle Bosne i Hercegovine i Crne Gore, jedne prema drugoj.
A onda bi neki zlonamjeran promatrač, a koji želi mutiti bistru vodu između dva susjeda potražio među navijačima uvrede i psovke, na račun gostiju, u ovom slučaju Bosanaca i Hercegovaca, kao krunski dokaz da se narodi mrze i da se ne poštuju komšije.
I šta bi našao?
Pa našao bi crnogorske navijače kako kliču Bosancima i Hercegovcima, burek sa sirom! Ova opaska, da ne kažem uvreda, koja je ušla u sve javne sfere i postala neka vrsta pop-mantre, namijenjena je kao neka vrsta “uvrede“ narodima u BiH, kojima je burek samo burek i on je, zna se, sa mesom. Dakle, nema bureka sa sirom, sa kajmakom, sa krompirom, sa zeljem, sa tikvicama…. Tu su zeljanice, kajmakuše, sirnice, krompiruše, tikvenice… burek je jedan i on je sa mesom. Što se kaže sve su to pite, a burek je pitac.
Pa se onda zaista može shvatiti semantička “uvreda“, kad se skandira burek sa sirom, koja na neki način bocka Bosance i Hercegovce.
Ali, hajmo se uozbiljiti, pa biti Ljudi konačno!
Burek sa sirom, kao navijačka fraza pokazuje svu onu crnogorsku gostoljubivost, uvažavanje, ponos i želju da se odistinski ugoste, a ne uvrijede komšije Bosanci i Hercegovci.
Burek sa sirom, da! Dajte nam burek sa sirom, a ne noževe, žice i Srebrenice.
Burek sa sirom, kao iz navijačkih grla, a ne poziv na presijecanje nekih novih grla!
Burek sa sirom, a ne Ratko Mladić, Radovan Karadžić i ostali balkanski koljači.
Burek sa sirom kao koreografija dobra, e ne grobovi Ukrajinaca!
Burek sa sirom, kao pružena ruka prijateljstva, a ne psovanje trećeg koljena gostima!
Burek sa sirom, a ne dogodine u Prizrenu, kako je ječalo neđe u isto vrijeme iz Beograda sa koncerta profašističkog benda Beogradski sindikat.
Burek sa sirom, kao kulturna, civilzovana provokacija, ako to postoji, a, evo vidimo postoji.
Burek sa sirom, jer možeš bockati, a biti pristojan. Da i to postoji!
Burek sa sirom, kao putokaz koji nas vodi tamo gdje smo mogli biti svi na ovom Balkanu da nije gore spomenutih Karadžića, Mladića, Beogradskih sindikata…
Burek sa sirom, kao pružena ruka komšiji. Jer, ako je burek sa sirom, nešto najradikalnije i najpoganije što će što će izaći iz navijačkih usta, vodite me komšije mile na neki dobar podgorički burek sa sirom.
A mi ćemo vas na uzvratu na deset u pola sa lukom u Sarajevu. Ili na burek, onaj bez sira, jer se zna sa čim je burek. Možda vam obezbijednimo i krevete na Koševu, jer zna se, što bi sjedili kad možete ležati.
Burek sa sirom, u ovoj subotnjoj podgoričkoj večeri pokazuje još nešto-Bosna i Hercegovina i Crna Gora su najbliže sestre, koje se i u “šteti“ uvažavaju i nema tog kulinarskog i svakog drugog zločina koji će ih zavaditi.
Više ne. Nadam se nikad više.
A rezultat utakmice. Neriješeno. Luka i Adam. Pa vi pogađajte ko je iz BiH, a ko iz CG.
Kako reče moj sarajevski, a bosanskopetrovački prijatelj, novinar i aktivista Adis Nadarević, skandiranje crnogorskih navijača “Burek sa sirom” usmjereno ka navijačima BiH je vjerovatno najsimpatičnija navijačka provokacija svih vremena na Balkanu, a realno i šire.
Ili kako kaza moja malenkost, sinoć su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, pokazale kako se igra takmičarska, a bratska i prijateljska utakmica. Živio burek sa sirom, pa makar ne postojao!
Publika za ponos u Podgorici i Crnoj Gori! Revanširat ćemo vam se nekim poguzilukom.
