Visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) mogao bi ponovo koristiti svoje bonske ovlasti. Naime, 19. decembra Šmit je dao rok bh. političarima i kazao da "u naredne dvije-tri sedmice" želi vidjeti donošenje tehničkih izmjena Izbornog zakona i zaprijetio da u suprotnom "ima jedna osoba u gradu koja ima ovlaštenja i nadležnost da to donese". Izmjene koje zahtijeva Šmit trebale bi smanjiti mogućnost prevara i povećati transparentnost izbora, prije svega kroz uvođenje elektronskog glasanja.<h2>Blokada SNSD-a</h2>Naravno, tri sedmice su odavno prošle, a političari u BiH su u vezi s ovim upozorenjem učinili doslovno – ništa. Umjesto toga, cijeli niz političara otvoreno se usprotivio Šmitovim najavama. Predsjednik HDZ-a Dragan Čović je naglasio da se protivi samo tehničkim izmjenama, tražeći sveobuhvatnu izmjenu Izbornog zakona, a u prvom redu izmjene načina izbora članova Predsjedništva. Članovi trojke su, s druge strane, podržali Šmitov zahtjev. Upravo su o pitanju izmjena Izbornog zakona članovi trojke i HDZ-a prekjučer održali sastanak.Ipak, najveći problemi će postojati sa SNSD-om. Iz ove stranke jasno je poručeno da Šmit nema pravo da se miješa u izborni proces, a nekoliko dana potom Milorad Dodik je najavio da ovaj entitet kreće u organiziranje vlastite izborne komisije koja bi imala kontrolu nad izborima na svim nivoima unutar RS.Dodik je, očekujući Šmitovo nametanje, preko svog Twitter profila uputio i prijetnju trojci, tražeći da mu se zajedno usprotive.- U narednim danima sarajevske stranke, koje su progurali Amerikanci da naprave vlast u Federaciji, imat će priliku da pokažu da li ostaju pri svojoj rušilačkoj politici koja čini da BiH ima sve manje svaki dan ili su za rješenja koja su koncipirana na Ustavu BiH - napisao je Dodik.<h2>Dvostruki ispit</h2>Šmitovo eventualno nametanje izmjena Izbornog zakona odvelo bi ga u direktni i dosad najozbiljniji okršaj s Dodikom. Iako je Šmit nekoliko puta poništavao nelegalne zakone kojima su vlasti RS nastojale otimati nadležnosti od države, on još nije nametnuo nijednu novu odluku koja bi se direktno ticala manjeg bh. entiteta.Nametanje tehničkih izmjena Izbornog zakona bi bila prva takva odluka koja bi i Dodika, ali i Šmita i međunarodnu zajednicu stavila na veliki ispit. Ukoliko bi Dodik, što je izvjesno, odbio da ispoštuje i provede eventualno nametnutu odluku Kristijana Šmita, onda se na ispit stavljaju volja i odlučnost međunarodne zajednice, ali i samih bh. institucija da provedu odluku visokog predstavnika. A u tom smislu bit će vrlo zanimljivo vidjeti dokle ide granica do koje su i jedni i drugi spremni ići.<h2>Proces u Sudu</h2>Upravo zbog neprovođenja odluke visokog predstavnika protiv Dodika se trenutno vodi proces u Sudu BiH. Kako se navodi u optužnici, Dodik i Lukić su od 1. do 9. jula ove godine u Banjoj Luci, svjesno i znajući da je visoki predstavnik Kristijan Šmit donio odluku kojom se sprečava stupanje na snagu zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, poduzimali službene radnje s ciljem nastavka zakonodavnog postupka.Vlasti u RS i dalje ponavljaju svoj stav kako ne priznaju Kristijana Šmita i kako je on nelegalan visoki predstavnik u BiH.&nbsp;

Ukoliko bi predsjednik RS odbio ispoštovati i provesti eventualno nametnutu odluku Šmita, onda se na ispit stavlja odlučnost međunarodne zajednice

Istekao je rok za tehničke izmjene Izbornog zakona: Ide li Šmit u direktni okršaj s Dodikom

Održana je proslava još jednog neustavnog dana Republike. Na prvu, Milorad Dodik je mogao da likuje jer se ove godine baš potrudio. Banjom Lukom su, u noćnim satima, defilirali policajci, vatrogasci, sportisti, praćeni urlanjem Baje Malog Knindže i Danice Crnogorčević, a RS se potrudio da uzduž i poprijeko zakiti i praznično ustroji.Ipak, Dodik ima i više nego dovoljno razloga da bude zabrinut. Na ovogodišnjoj proslavi nije bilo nikog bitnijeg iz Crne Gore, uključujući lidera prosrpske opcije Andriju Mandića, koji se izvukao da ne može jer slavi slavu.Pragmatični predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odavno ne prisustvuje, jer ne treba mu ta kompromitacija. Ipak, 9. januar je poštovao do sada šaljući drugog do sebe, premijerku Anu Brnabić. Ove godine Dodik je dodatno srozan u očima Vučića, pa mu je poslao ministra odbrane i predsjednika Skupštine.Uprkos Dodikovim očekivanjima i odlikovanjima, na proslavi 9. januara se nije pojavio ni mađarski premijer Viktor Orban, jedini evropski državnik koji održava odnose s Dodikom. Ne samo da nije bilo Orbana nego mađarskom premijeru Dodik nije bitan ni toliko da mu pošalje nekog zamjenika ministra, konzula ili barem općinskog vijećnika.Na proslavi neustavnog dana RS nije bilo nikoga iz HDZ-a. Godine 2019. Čović i Bevanda sjedili su u prvom redu, uz Dodika.Udarni strani gost bio mu je ruski ambasador. Osim njega, spao je na to da se razmahuje knindžama, kusturicama, bećkovićima, lukasima i ostalom srpskom folkersko-intelektualnom estradom.Dodik ostaje sve usamljeniji i izoliraniji. I to je jedina istina o rezultatima njegove politike.

Spao je na to da se razmahuje knindžama, kusturicama, bećkovićima i ostalom srpskom folkersko-intelektualnom estradom

Ostao je sasvim sam

Dobra vijest za bh. ekonomiju jeste da ove godine možemo očekivati stabiliziranje inflacije. BiH je već prošla kroz izazovno razdoblje, koje je rezultiralo znatnim pritiskom na ekonomiju. Stoga je ključno da se zadrži postojeći nivo stabilnosti, a očekivanja su da će se inflacija kretati unutar raspona od dva do tri posto.<h2>Pad cijena</h2>Potrošačke cijene u BiH u oktobru prošle godine zabilježile su blagi rast od 0,1 posto u poređenju sa septembrom. Godišnja inflacija usporila je na 2,1 posto zahvaljujući padu cijena energenata i prijevoza. Što se tiče hrane, inflacija je smanjena na ispod pet posto (4,9) zahvaljujući padu cijena globalnih poljoprivrednih sirovina i rješavanju problema u globalnim lancima opskrbe.Dobra stvar je da se, nakon ekonomskog usporavanja, očekuje umjereno ubrzanje ekonomskog rasta na zapadnom Balkanu na tri posto u 2024., u uvjetima daljnjeg oporavka u Evropskoj uniji.Između zemalja ipak postoje razlike u brzini oporavka i povratka na nivoe ostvarivane prije pandemije. Rast je u Crnoj Gori i Albaniji u 2023. bio snažniji od očekivanog, čemu je, između ostalog, doprinijela uspješna turistička sezona, a u 2024. se može djelimično usporiti. Prema projekcijama, rast će se ove godine ubrzati u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini, kao i na Kosovu, pod utjecajem povećanja potrošnje i investicija.Prema novoj procjeni, rast bh. ekonomije u 2024. bi trebao iznositi 2,8 posto, a u 2025. 3,4 posto. Rast u 2023. godini je iznosio 2,2 posto. Što se tiče ostalih država regije, za ovu godinu procijenjeno je da će rast u Albaniji biti 3,2 posto, Crnoj Gori 3,2 posto, na Kosovu 3,9 posto, u Sjevernoj Makedoniji 2,5 posto i Srbiji 3 posto.<h2>Jačanje tržišta</h2>Uprkos nedavnim pomacima registriranim u godinama nakon pandemije, učešće u radnoj snazi još je nisko. Kako se navodi iz Svjetske banke, BiH mora ne samo otkloniti prepreke za veće učešće u radnoj snazi već i ubrzati ekonomsku konvergenciju s naprednijim ekonomijama Evrope. Osim tih napora, potrebni su i brža zelena tranzicija te veći obim ulaganja u povećanje otpornosti na elementarne nepogode, između ostalog i u poljoprivredi.- Ako zaštite poljoprivredu od prirodnih rizika i učine je otpornijom, ekonomije zemalja zapadnog Balkana mogle bi nastaviti povećavati produktivnost poljoprivrede uprkos nepovoljnom uticaju klimatskih promjena i biti u stanju održivo proizvoditi više kvalitetne hrane za domaće potrebe, ali i za izvoz, između ostalog i u EU - kazala je Nataša Rovo, viša ekonomistica Svjetske banke i jedan od autora izvještaja.<h2>Projekcije inflacije</h2>Prema projekcijama Centralne banke BiH, inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena usporila je na 6,3 posto u protekloj godini. Zvanična inflacija u prvih devet mjeseci 2023. godine iznosila je 7,6 posto. Prema procjenama Direkcije za ekonomsko planiranje, u 2024. godini inflacija u BiH bi trebala iznositi gotovo tri posto.Uprkos očekivanjima, tržište rada na zapadnom Balkanu nastavilo je jačati u 2023.

Prema novoj procjeni, rast u 2024. bi trebao iznositi 2,8 posto, a u 2025. godini 3,4 posto

Bh. ekonomija: Pozitivniji trendovi, ali nedovoljno

Šta bh. ekonomiju očekuje u 2024. godini: Stabiliziranje inflacije i rast od gotovo tri posto

Republika Srpska je od svog samoproglašenja entitet koji se temelji na ekstremnom srpskom nacionalizmu i netoleranciji prema drugačijima.Nešto pozitivniji procesi koji su započeti početkom dvijehiljaditih anulirani su Dodikovim politikama posljednjih 10-15 godina koje su ovaj entitet učinile mjestom s vjerovatno najekstremnijom desničarskom vlašću na evropskom kontinentu. Šovinističke izjave i uvrede u Dodikovom vokabularu su svakodnevica, od negiranja genocida, preko njegovog psovanja, nazivanja Bošnjaka muslimanima, izjava da „hodža arlauče“, da su „muslimani genetski konvertiti“ i tako unedogled.Dodikov huškački i otrovan jezik prati i armija dodikića oko njega, poput državnih ministara koji Badnjak dočekuju pjevanjem četničkih pjesama, ili direktora javnih preduzeća koji prijete da će Sarajevu zavrnuti plin.Stoga ne treba čuditi što se u entitetu, u kojem vlast daje takav primjer i obrazac ponašanja, Božić širom istočne Bosne dočekuje uz puštanje četničkih pjesama kroz povratnička naselja, nacionalistička orgijanja i povike „ustajte, balije“. Tako se praznik koji bi trebao biti simbol mira, praštanja i zajedništva od ljudskih nitkova upražnjava kao praznik mržnje i zle krvi, što čovjeka ne čini hrišćaninom, nego njegovom suštom suprotnošću.Čudo je samo da već ne padaju mrtve glave. No, najtragičnija stvar u svemu je da je ovakvo ponašanje normalizirano. Opozicija u RS se ne buni, poslovično oprezna, da joj ne lijepe etikete „izdajnika“. Ni stranke iz Sarajeva ne reagiraju pretjerano, zabavljene međusobnim sukobljavanjima i tenderisanjima. Ne reagiraju ni ljudskopravaška udruženja ni aktivisti, jer oni su zabavljeni pronalaskom primjera džender nesenzitivnog jezika u medijima.Na kraju krajeva, ne reagira ni običan narod, njemu su bliži rijeka Jordan i problemi koji se oko nje dešavaju nego rijeka Drina.Malobrojni Bošnjaci u RS tako ponovo ostaju na cjedilu, kao i 1992. Narod koji ne nauči ništa iz svoje historije osuđen je da sve ponovi.

Narod koji ne nauči ništa iz svoje historije osuđen je da sve ponovi

U Vlasenici vikali "Ustajte balije", u Potočarima i zapucali

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

U junu 1878. na Berlinskom kongresu velike evropske sile su dale mandat Austro-Ugarskoj da uđe s vojskom u Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom uspostave reda i mira. Austrougarska 2. vojska, s generalom Josipom Filipovićem na čelu, sastavljena uglavnom od Hrvata, Slovenaca, Srba te drugih slavenskih naroda Monarhije, krajem jula iste godine prešla je granicu i ušla u BiH. Iako su u Beču očekivali da će operacija proći bez većih borbi, okupaciji se žestoko oduprlo muslimansko i pravoslavno stanovništvo, koje se odupiralo tri mjeseca te je austrougarskoj vojsci nanijelo nekoliko poraza.Nakon tri mjeseca borbe Austro-Ugarska je uspostavila vojnu okupaciju na čitavom prostoru Bosanskog pašaluka, uključujući Sandžak. Austrougarska vlast u BiH trajat će tačno 40 godina, do 1918. <h2>Niz ustanaka</h2>Nemogućnost osmanske vlasti da održi red i mir te vjersku snošljivost u Osmanskom carstvu, pogotovo u Bosni i Hercegovini, dovela je do rasplamsavanja niza ustanaka u BiH u razdoblju od 1875. do 1878. Slična je situacija bila i u ostalim balkanskim predjelima Osmanskog carstva. Stoga je po završetku rusko-turskog rata, u junu 1878. održan Berlinski kongres, na kojem je raspravljano o tzv. istočnom pitanju.Austro-Ugarska je pokazivala zauzimanje za zaposjedanje BiH zbog zemljopisnog položaja i zaštite Dalmacije, pogotovo Boke kotorske, kao i slabljenja utjecaja Srbije na južne Slavene te sprečavanja ruskog prodora na evropski jugoistok. No, poneki – pogotovo ugarski – političari smatrali su da je problematično pod vlast Monarhije dovesti još milion južnih Slavena. No, Monarhija je ipak smatrala da je bolje zaposjesti BiH te je članom 25. Berlinskog sporazuma Austro-Ugarska dobila posebna prava u Bosanskom pašaluku i Novopazarskom sandžaku.Donesena je odluka da će Bosnu i Hercegovinu, koja će formalno ostati pod turskim vrhovništvom, zauzeti Austro-Ugarska i dovesti pod svoju jurisdikciju. Austro-Ugarska je dobila i pravo postavljanja vojnih posada u Sandžaku te održavanja i posjedovanja vojnih i opskrbnih puteva u cijelom Sandžaku. Monarhija je iskoristila svoj mandat, preuzimajući upravu nad BiH te održavajući vojne posade u Sandžaku zajedno s osmanskim jedinicama.Berlinskom kongresu prethodio je tajni sporazum iz 1877., kojim je carska Rusija dala odriješene ruke Austro-Ugarskoj za zaposjedanje BiH. Ugovor je sklopljen uoči pripremanog ruskog rata protiv Turske, gdje je Austro-Ugarska imala ostati neutralna i opstruirati svaku vanjsku intervenciju protiv Rusije, da se ne bi ponovio scenarij iz Krimskog rata.Austrougarski ministar vanjskih poslova Giula Andrasi (Gyula Andrassy) smatrao je vojnu kampanju sasvim jednostavnom, govorio je o "šetnji s limenom muzikom".Tog mišljenja, međutim, nisu bili i Bosanci i Hercegovci. Bosanski prvaci burno su reagirali na vijest da je Osmansko carstvo BiH prepustilo na upravu Austro-Ugarskoj te su se odlučili organizirati vlastitu upravu i vojsku za otpor okupaciji.<h2>Slušajte zapovjedi</h2>U Sarajevu je formiran Narodni odbor, koji je počeo pripreme za oružani otpor austrougarskoj vojsci. Iako se Porta nije slagala s otporom, Narodni odbor je 7. jula 1878. godine iznudio ostavku Veli-paše koji je vršio dužnost komandanta vojnih snaga u Bosanskom ejaletu. Nakon protjerivanja valije i osmanske uprave, 27. jula 1878. godine formirana je Narodna vlada, koja je preuzela ulogu organizatora otpora okupaciji. Vojni poslovi su povjereni Samil-begu Selmanoviću Taslidžaku i Muhamedu Hadžijamakoviću, poslovi javne sigurnosti Abid-agi Gačaninu i Ahmedu ef. Naki, a uprava telegrafa Šerifu Zildžiću. Nakon toga je Narodna vlada pozvala svo vojno sposobno stanovništvo da stupi u vojsku, a isti apel je upućen i kršćanskom stanovništvu. U radu Narodnog odbora učestvovali su i pravoslavci.Glavni komandant austrougarskih okupacionih snaga bio je baron Josip Filipović, Hrvat etnicitetom. Njegov plan je bio da s trupama 13. korpusa i 18. divizije izvrši prodor glavnim komunikacijama u unutrašnjosti zemlje i da se zaposjednu važniji gradovi.Kada su vojne pripreme bile konačno okončane, krajem jula 1878. godine, komandant austrijske vojske baron Josip Filipović, prije stupanja u vojne akcije okupacije, u ime austrougarskog cara je uputio proglas stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojem je, između ostalog, zabilježeno i sljedeće:“…Čete cara austrijskog i ugarskog kralja odlučile su preći granice vaše domovine. Njegovo veličanstvo sultan, želeći vam dobro, našao se ponukanim da vas povjeri zaštiti svog moćnog prijatelja cara i kralja. Naše oružje treba svakog da služi, a nikog da podjarmljuje, primite naše vojnike kao prijatelje, slušajte zapovjednike, prihvatite se svog posla. Plodovi vašeg rada bit će zaštićeni.”U jeku užurbanih priprema Narodne vlade za oružani otpor, 29. jula 1878. godine iz Bosanske Gradiške i Bosanskog Broda stigao je telegram da je austrijska vojska počela prelaziti preko Save. Time je ozvaničen početak okupacije.<h2>Odbrana domovine</h2>Austro-Ugarska je naišla na žilav otpor u gotovo svim krajevima Bosne. Centralno mjesto otpora bio je glavni grad Sarajevo. Vođe otpora pozivale su narod, bez obzira na vjersku pripadnost, da se priključi odbrani domovine. Zanimljivo je da se u ovom pozivu spominju samo Bosna, njena prošlost i stanovništvo, bez spomena Osmanskog carstva i sultana. Očigledno, time se nastojalo istaći da je Bosna samostalna i da se sama brani. Iz Sarajeva su išli odredi ususret glavnoj austrougarskoj koloni, čiji je pravac kretanja bio uz rijeku Bosnu rutom Bosanski Brod – Doboj – Zenica – Sarajevo. Prvi poraz ova kolona doživjela je kod Maglaja 3. avgusta 1878. godine. Dok su u Hercegovini okupacione snage uspjele zauzeti Mostar i krenuti dalje prema Stocu. Kolona iz pravca Banje Luke išla je prema Travniku u nastojanju da se spoji s glavnom kolonom. Organizacija otpora na prostoru sjeveroistočne Bosne povjerena je muftiji Šemsekadiću.Iako su se ustanici u međuvremenu organizirali i počeli s napadima na okupacione snage na području Bosanske krajine i Hercegovine, Filipović je tim borbama pridavao manji značaj podredivši se zauzimanju Sarajeva. Na žestok otpor ova kolona je naišla kod Žepča, potom kod Vranduka, na Klokotu u Kaknju i Visokom. Ipak, austrougarske snage stigle su 17. avgusta pred Sarajevo i započele s operacijom zauzimanja grada. Ovom operacijom je lično komandovao Filipović. Filipović je za sarajevsku akciju angažirao oko 14.000 vojnika i oficira i devet baterija artiljerije. Otpor je organizirao Muhamed ef. Hadžijamaković, sa sarajevskim uglednicima: Salih-agom Merhemićem, Edhem-agom Ćersijom, Muhamed-agom Šagoljem, Mehagom Hadžićem, braćom Muzaferija, Ahmedom ef. Nakom, Ismet-pašom Uzurnićem, Smail-begom Selmanovićem, Aleksandrom Kezićem i dr. Sarajevo je branilo oko 5.000 vojnika.Nadmoćne okupacione snage naišle su na snažan otpor branilaca. U borbama su učešća uzele i žene i djevojke. Borbe su vođene 19. avgusta od 9 do 14 sati. Tada je otpor branilaca slomljen. Šest branilaca je osuđeno na robiju, a nekoliko desetina je osuđeno na smrt. Sam Muhamed Hadžijamaković je osuđen na smrt vješanjem. Prema podacima austrougarskog generalštaba, u bitki za Sarajevo poginulo je i ranjeno 370 austrougarskih vojnika. Računa se da su snage otpora imale oko 350 mrtvih i 1.500 ranjenih.Na taj način Austro-Ugarska je uspostavila upravu u BiH. Naša zemlja tako će dospjeti pod upravu jedne velike srednjoevropske carevine koja će naredne četiri decenije iz temelja promijeniti politički, kulturni i ekonomski ambijent u našoj zemlji.<h2>Žestoke borbe</h2>Pad Sarajeva nije značio i kraj otpora. Okupacione snage su vodile žestoke borbe u Hercegovini, Bosanskoj krajini i sjeveroistočnoj Bosni. Na području Bosanske krajine Filipović je morao angažirati nove snage u operacijama na Kozarac, Prijedor, Ključ i dr. Bihać je pao 19., a Kladuša 20. oktobra 1878. godine. Žestok otpor iznenadio je Austro-Ugarsku, primoravši je da angažira znatno veće vojne efektive od planiranog, te da pretrpi velike materijalne i ljudske gubitke. U toku otpora Austro-Ugarska je angažirala oko 300.000 vojnika koji su u 76 borbi imali gubitke od oko 5.200 ljudi (178 oficira i 5.020 vojnika). Računa se da su snage otpora brojale oko 93.000 boraca, a gubici nisu poznati.

Na Berlinskom kongresu BiH je prepuštena Austro-Ugarskoj

Austrougarsko zaposjedanje BiH: Napad predvodio Josip Filipović

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (I dio): Kako su Osmanlije prepustile BiH caru Franji Josipu

S ciljem sumiranja rezultata iz 2023. godine, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda okupio je predstavnike četiri sarajevska kluba, i to FK Sarajevo, FK Željezničar, KK Bosna (Bosna Royal) i ORK Bosna. <h2>Velika izdvajanja</h2>Iako je u prošloj godini za ova četiri kluba Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo izdvojilo rekordnih 2.620.000 KM, ogromna ulaganja nisu pratili sportski rezultati. To je i osnovni razlog zbog kojeg je u petak organiziran sastanak, na kojem je učesnicima jasno stavljeno do znanja da se finansijska podrška institucija ni za koga ne podrazumijeva i da velika ulaganja javnog novca moraju biti opravdana rezultatima. Ministar Magoda podsjetio je sagovornike da sportski klubovi predstavljaju istinske simbole Sarajeva i da to nikada ne smiju izgubiti iz vida.Magoda je najavio da će u narednoj godini za ova četiri kluba Ministarstvo novac plasirati isključivo prema ostvarenim rezultatima, te će, shodno uloženom novcu, maksimalno biti uključeno u sve procese funkcioniranja klubova, kako je to slučaj bilo gdje u svijetu s onima koji ulažu veliki novac. Uz ovu veliku promjenu u kontroli trošenja novca građana, ministar je najavio i pojačanu kontrolu trošenja budžetskih sredstava od sportskih klubova. <h2>"Mršavi" rezultati</h2>Vlasti u Kantonu Sarajevo posljednjih godina odlučile su izdvojiti značajnija budžetska sredstva za četiri najvažnija kluba u našem gradu. U periodu između 2016. i 2021. za četiri sarajevska kluba iz budžeta je izdvajano, u prosjeku, tek nešto iznad 600.000 KM. Sarajevski klubovi godinama su apelirali na vlasti da su im potrebna znatno veća ulaganja za njihov rad. U posljednje dvije godine ta su sredstva više nego učetverostručena. Treba napomenuti da su to samo sredstva od Vlade KS, ne računajući općine, koje, također, finansiraju sarajevske klubove.

Ipak, veća ulaganja nisu donijela značajnija poboljšanja.Posljednjeg prvaka u fudbalu grad je imao 2020., kada je prvenstvo osvojio FK Sarajevo, dok je Željezničar posljednju titulu osvojio davne 2013. godine. KK Bosna, koja je posljednju titulu osvojila još 2008. godine, i pored povećanog finansijskog izdvajanja, nastavlja kuburiti s problemima, dok ORK Bosna titulu čeka još od 2011. godine.Da stvar bude gora, zbog njihovog historijskog značaja i renomea vlasti u KS odlučile su otvoreno favorizirati ova četiri kluba bez obzira na rezultat, u odnosu na neke druge, novije klubove, poput KK Spars, koji, i pored manje institucionalne podrške, ostvaruje solidne rezultate.Ima i pozitivna stranaMinistar Magoda ponovio je raniji stav o spremnosti za sufinansiranje infrastrukture kao osnove za razvoj klubova, što se primarno odnosi na FK Sarajevo i FK Željezničar.Kao pozitivne činjenice, navedeni su projekti Ministarstva, zahvaljujući kojima je, kroz ulaganje u iznosu od jedan milion KM, FK Željezničar znatno smanjio finansijske dugove, a FK Sarajevo identičan iznos uložio u omladinski pogon. Pozitivno su ocijenjeni i evidentan povratak publike na košarkaške utakmice KK Bosna, te realna mogućnost povratka RK Bosna u prvu ligu.

Ministar Magoda najavio da će se ubuduće novac plasirati isključivo prema ostvarenim rezultatima. FK Sarajevo posljednju titulu osvojio 2020. godine

Trošenje novca građana nije dalo rezultate: Vlada ulaže, a titule i dalje zaobilaze sarajevske sportske klubove

Medijska kuća „NovaS“ iz Srbije provela je kratko istraživanje o tome koliko je godina potrebno raditi da bi se mogao kupiti u Beogradu, ali i u gradovima regiona. Bosna i Hercegovina, odnosno Sarajevo, zauzima neslavno prvo mjesto kada je u pitanju vrijeme neophodno da prikupite novac.Kao kriteriji su uzete prosječna plaća u svakoj zemlji i jedinstvena cijena stana, koju je moguće pronaći u glavnim gradovima svih zemalja koje su uzete u razmatranje, a to su Srbija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija.<h2>Najgori u regionu</h2>Kako bi napravili prosjek, uzeli su cifru od 120.000 eura (oko 240.000 KM), što je u Beogradu dovoljno za stan od 50 kvadrata na Karaburmi, 90 u Zemunu i svega 25 kvadrata na Starom Gradu u Beogradu. S obzirom na to da je trenutna prosječna plaća u Srbiji 730 eura (oko 1.500 KM), građaninu Srbije je potrebno više od 13 godina i devet mjeseci da bi kupio stan u Beogradu.U ostalim zemljama regiona situacija je bolja nego u Srbiji, osim u Bosni i Hercegovini, gdje je za stan u Sarajevu od oko 240.000 KM potrebno raditi više od 15 godina, uz uvjet da sav novac od plaće ostavljate "sa strane". Ovo važi u slučaju da imate prosječnu plaću, koja u BiH iznosi 1.300 KM.U Crnoj Gori je prosječna plaća 800 eura (oko 1.600 KM) i potrebno je 12,5 godina da se prikupi novac za stan od 120.000 eura (240.000 KM). U Hrvatskoj je prosječna plaća 1.200 eura (oko 2.400 KM), što znači da bi prosječan Hrvat stan mogao kupiti za osam godina i četiri mjeseca, ali treba uzeti u obzir da je u Zagrebu danas teško pronaći stan po datoj cijeni. Slovenija ima prosječnu plaću od 1.435 eura (oko 2.800 KM) pa bi im za stan bilo potrebno tačno sedam godina.<h2>Nedosanjani san</h2>Ovi podaci zapravo impliciraju da prosječnom stanovniku kupovina stana u Sarajevu može biti samo nedosanjani san ili, u najboljem slučaju, stvar koja ga odvodi u višedecenijsko dužničko ropstvo. Ipak, stanogradnja i prodaja stanova u glavnom gradu BiH odvijaju se punom parom, jer stanove kupuju dijaspora i imućniji građani koji tako dodatno povećavaju cijene nekretnina.

Spaho Ljajić, stručnjak za nekretnine, ističe kako je, uprkos mišljenjima, potražnja znatno veća od ponude, te da trenutna gradnja ne može zadovoljiti ni domaće stanovništvo.- Veliki je problem s dobivanjem građevinskih dozvola, administracija je veoma spora, nemamo dozvola za gradnju. Čeka se do tri godine, a sve to utječe na odlazak investitora. Tu su i problemi s nedostatkom majstora i poskupljenjem građevinskog materijala - objasnio je Ljajić.<h2>Subvencioniranje kupovine</h2>Vlada Kantona Sarajevo je iz budžeta za prošlu godinu izdvojila je 5,5 miliona KM te obećala čak i do 12.000 KM svakom prijavljenom za kupovinu stana. Međutim, kako je broj prijava uveliko nadmašio projekcije Vlade, na kraju je donesena odluka da se svakom prijavljenom kandidatu odobri oko 4.820 KM.

Za stan koji košta oko 240.000 KM trebate raditi više od 15 godina i sav novac ostavljati "sa strane"

Našim građanima najteže u regionu doći do vlastite nekretnine: Za kupovinu stana u Sarajevu potrebno 15 godišnjih plaća

Prvi put u tri decenije nakon pada komunizma jedan nekadašnji moćnik optužen je za „pasivnu korupciju“ zbog odluka donijetih dok je bio na dužnosti.Sali Beriša, bivši predsjednik i premijer, sadašnji lider Demokratske stranke, najveće opozicione stranke u Albaniji, poslat je u kućni pritvor 30. decembra.Tužioci ga optužuju za zloupotrebu ovlaštenja njegovog kabineta tokom prvog premijerskog mandata, od 2005. do 2009. Slučaj se usmjerio na privatizaciju jednog sportskog centra u Tirani, od čega je, navodno, profitirao Berišin zet.Beriša tvrdi da su optužbe neutemeljene i da su politički napad njegovog protivnika, sadašnjeg premijera Edija Rame.<h2>Umiješanost u privatizaciju</h2>Krivični postupak pokrenut je 2020. godine kada je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Taulant Bala optužio Berišu da je umešan u privatizaciju terena i drugih sportskih objekata koji su pripadali Fudbalskom klubu Partizani u glavnom gradu Tirani, gdje su kasnije izgrađene višespratnice.Sjedinjene Države zabranile su 2021. Beriši i njegovoj porodici ulazak u zemlju uz obrazloženje da je kao premijer bio umiješan u „koruptivna djela poput pronevjere javnih sredstava i uplitanja u javne procese“.- Korupcija bivšeg predsednika Albanije Salija Beriše podrila je demokratiju u Albaniji - izjavio je tada američki državni sekretar Entoni Blinken.On je optužio Berišu da je, između ostalog, „koristio položaj i moć da omogući veliku materijalnu korist političkim saveznicima i članovima njegove porodice“.Velika Britanija mu je takođe zabranila ulazak u zemlju zbog korupcije i navodne „povezanosti sa organizovanim zločinačkim grupama i kriminalcima“ koji predstavljaju „opasnost po javnu bezbednost u Alabaniji“.Sali Beriša rođen je 15. oktobra 1944. u selu Tropoje.Diplomirao je na medicinskom fakultetu u Tirani (1967). Dobivši jednogodišnju stipendiju, otišao je u Pariz na specijalizaciju u oblasti kardiologije. Od 1980. do 1990. bio je profesor na Univerzitetu u Tirani. Ima zvanje doktora nauka i radio je kao kardiolog.Predsjednički mandat dobio je 1992. godine i na toj funkciji je ostao do 1997. Nakon toga, bio je jedan od lidera opozicije sve do 2005. godine, kada je izabran za premijera Albanije, ostavši na tom mjestu do 2013.Beriša se sastao sa tadašnjim predsednikom Sjedinjenih Država Džordžom Bušom (George Bush) sastao u Tirani 10. juna 2007., kada je Buš postao prvi američki predsjednik koji je posjetio Albaniju i ponovio svoju čvrstu podršku nezavisnosti Kosova.Najteži izazov sa kojim se suočila njegova vlada bila je eksplozija skladišta municije u selu Gerdec u blizini Tirane 2008. godine, kada je poginulo 26, a ranjeno preko 100 ljudi.Tadašnji ministar odbrane Fatmir Mediu podnio je ostavku, a mediji su izvestili o mnogim nepravilnostima na mjestu eksplozije kojim je upravljala albanska kompanija koja je deaktivirala zastarjelu municiju u zemlji, a zatim je prodavala u staro gvožđe.<h2>Podnio ostavku</h2>Nakon poraza njegove Demokratske stranke Albanije na parlamentarnim izborima 2013. godine, Beriša je podnio ostavku na mesto lidera stranke, ali je ostao u parlamentu.Beriša je kontroverzna ličnost u albanskoj politici: dok ga pristalice opisuju ga kao historijskog lidera koji je zbacio diktatorski režim u zemlji, protivnici ga optužuju da je koristio autoritarni stil rukovođenja, posebno tokom devedesetih godina prošlog vijeka, koji je kulminirao građanskim ratom u Albaniji 1997. godine.Huham Rights Watch je 1996. godine objavio izvještaj o kršenju ljudskih prava počinjenim pod Berišinom administracijom.- Od dolaska na vlast u martu 1992. godine, Demokratska stranka Albanije, koju predvodi predsjednik Beriša, koristila je razna sredstva da promoviše sebe i uguši opoziciju. Tajna policija, državni mediji i pravosudni sistem korišteni su za ušutkivanje političkih protivnika. Došlo je do brojnih povreda prava na udruživanje, mirno okupljanje, slobodu govora i slobodu medija usmjerenih protiv političke opozicije i drugih inicijativa koje izražavaju kritičke stavove prema državi - navodi se u izvještaju pod nazivom „Ljudska prava u postkomunističkoj Albaniji“.On i njegova supruga Liri Beriša imaju dvoje djece, kćerku i sina.

Sali Beriša, bivši predsjednik i premijer, sadašnji lider Demokratske stranke, najveće opozicione stranke u Albaniji, poslan je u kućni pritvor 30. 

Ko je Sali Beriša, bivši predsjednik Albanije koji se nalazi u pritvoru

Burni politički događaji obilježili su 2023. godinu. U istom, možda nešto smanjenijem ritmu vrlo izvjesno će se nastaviti i u 2024. godini, a pred Vladom FBiH i Vijeće ministara BiH stajat će brojne obaveze i izazovi u pogledu provođenja reformi i ispunjenju evropskih uslova. Kao što je poznata, Evropska unija nije započela pregovore s našom zemljom oko pristupa. <h2>Ključna reforma</h2>Već u martu Evropska komisija će izvijestiti o napretku BiH, no s obzirom da je već ranije naglašeno da će pregovori biti otvoreni kada postigne neophodan stepen usklađenosti sa kriterijumima za članstvo, a da BiH ogromnu većinu uslova koje je preuzela nije ispunile, teško je očekivati da će se desiti neko čudo.Kada je u pitanju Vlada Federacija, ključna reforma koja se očekuje je povećanje minimalne plaće na 1.000 KM, koju bi pratilo smanjenje doprinosa na 28 posto. Iako je bila najavljivana još prošle godine, prolongirana je za ovu. Također, tu je i najavljivano uvođenje neradne nedjelje, nastavak brojnih infrastrukturnih projekata, u prvom redu nastavka izgradnje Koridora 5C te dovođenje u red stanja u državnim kompanijama, u kojima Vlada FBiH tvrdi da je naišla dokaze o kriminalu teškom desetine miliona KM, s najvećim razmjerama u Elektroprivredi BiH.Milorad Dodik i u ovoj godini će vjerovatno nastaviti sa svojim destruktivnim politikama. Njegova glavna meta i dalje ostaje Ustavni sud za koji traže da se iz njega izbace strane sudije, a od početka ove godine Sud je na njegov pritisak ostao bez srpskih sudija. Dodika očekuje i nastavak sudskog procesa na Sudu BiH zbog neispunjavanja odluka visokog predestavnika. Također, svojim politikama je najbliže saradnike doveo na američku crnu listu, a RS u svojevrsnu međunarodnu i ekonomsku situaciju, te je izvjesno da će se ovakve politike dodatno negativno odraziti na stanje u ovom entitetu, no pitanje je da li će ga i politički oslabiti.<h2>Krupne ribe</h2>U oktobru 2024. godine očekuju nas i lokalni izbori. Oni će svakako predstavljati dobar test za glasačko raspoloženje u Bosni i Hercegovini koje će odgovoriti da li su građani zadovoljni radom trojke ili se SDA može nadati povratkom na vlast, postoji u hrvatskom glasačkom tijelu alternativa za Dragana Čovića, kao i ima li opozicije u RS ikakve mogućnosti protiv Milorada Dodika.Krupni sudski procesi i ove godine će biti u fokusu bh. društva, u prvom redu slučaj protiv suspendovanog predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice, kao i slučajevi vezan u Sky aplikacije. No, malo je vjerovatno da će sve stati na Osmice i Debevcu, tj. da na red neće doći i neke druge krupne ribe.<h2>Ekonomska predviđanja</h2>U ovoj nas godini, procjena je Svjetske banke, očekuje daljnje usporavanje rasta realnog proizvoda na 2,2 posto vođenog sporijom privatnom potrošnjom i sporijim izvozom. Ako se ta procjena usporedi s ostvarenim rastom u prethodnim godinama, vidljivo je o kakvom se izazovu za domaću ekonomiju radi. Istvoremeno, očekuje se dalje stabiliziranje inflacije.

Krupni sudski procesi bit će u fokusu bh. društva, a malo je vjerovatno da će sve stati na Osmici i Debevcu

Pred našom zemljom u 2024. stoje brojne obaveze i izazovi: BiH čeka evropski put, lokalni izbori, sudski procesi i nastavak Dodikovih udara

U prethodnim dijelovima feljtona pisali smo da je SDA kumovala nastanku cijelog niza novih stranaka. No, ona koja ih je najviše koštala svakako je Narod i pravda (NiP). Stranka je krenula skromno, iz gradskog jezgra Sarajeva ili, preciznije, iz nezadovoljstva Elmedina Konakovića, tadašnjeg premijera Kantona Sarajevo koji je dugo godina bio jedan od miljenika bračnog para Izetbegović.<h2>Konaković protiv SDA</h2>Naime, još na poziciji premijera Kantona Sarajevo je Konaković postajao sve otvoreniji kritičar Stranke demokratske akcije, otvoreno i javno optužujući pojedine njene funkcionere za kriminalne i koruptivne radnje. Konaković je počinjao sve otvorenije prozivati i vladajući bračni par, Bakira Izetbegovića kako vodi lošu kadrovsku politiku te njegovu suprugu da je, zapravo, stvarni lider koji nameće samovolju u stranci.Višemjesečni sukobi kulminirali su Konakovićevim istupanjem iz SDA u januaru 2018., nakon kojeg je podnio ostavku na mjesto premijera KS u martu iste godine. Istog mjeseca objavio je da osniva novu političku stranku koja će se zvati Narod i pravda.Ipak, tada je rijetko ko očekivao da će ta stranka biti išta više od privremenog lokalnog fenomena, kao što je to ostao slučaj s mnogim strankama prethodno osnivanim od nezadovoljnika svojom prethodnom političkom strankom. Možemo reći da je te godine mnogo veća pažnja bila usmjerena ka jednom novom političkom projektu - Nezavisnom bloku (NB), koji su osnovali drugi bivši SDA-ovci, sa Senadom Šepićem na čelu, kojem su se pridružili Sadik Ahmetović i Fuad Kasumović i koji su, za razliku od NiP-a, već u tom trenutku imali zastupnike na državnom nivou.Ipak, NB će na tim izborima završiti katastrofalno, a NiP će biti najveće iznenađenje izbora – naime, stranka je završila kao druga u Kantonu Sarajevo, odmah iza SDA. Mreža koju je prethodnih godina gradio te popularnost u glavnom gradu uveliko su se isplatili Elmedinu Konakoviću.Predizbornu kampanju te godine obilježile su „velike državne teme“ koje su se kretale između Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, Komšićeve građanske države i Čovićevih zahtjeva za novim Izbornim zakonom i mahanjem idejom o trećem entitetu. Također, ne može se reći da su mediji i politički analitičari bili naklonjeni Konakoviću. Dok su ga iz SDA i njima bliskih medija optuživali za izdaju i razbijanje bošnjačkog jedinstva, lijevi krugovi su ga optuživali za preveliku konzervativnost, sklonost ka radikalnim krugovima i veze s muftijom Muamerom Zukorlićem. Konaković je, s druge strane, svoju retoriku uglavnom koncentrirao na lokalnu politiku i kritike djelovanja Izetbegovića i SDA, zbog čega su mu mnogi zamjerali da je previše fokusiran na lokalna i sporedna pitanja te da je nesvjestan težine političkog trenutka u kojem se nalazi. Ipak, Konaković će poslije izbora biti prethodnik vjerovatno i najznačajnijeg političkog projekta i promjena koje će se desiti na političkoj sceni u BiH – skidanja SDA s vlasti nakon tri decenije. Počelo je relativno skromno, formiranjem Vlade šestorke u Kantonu Sarajevo kojom je SDA zbačena s vlasti, iako je i dalje ostala vladajuća na nivou entiteta i države.Kada je riječ o članstvu, NiP je uglavnom uspio privući bivše nezadovoljne članove SDA koji će mu do danas ostati glavna okosnica. Ipak, Vlada šestorke nije dugo izdržala. Nakon istupanja DF-a i SBB-a u decembru je formirana nova Vlada KS koju su činile ove dvije stranke i SDA.Ipak, brzo će se ispostaviti da SDA s vlasti očito mogu skinuti samo bivši SDA-ovci. Odlaskom Konakovića i njemu bliskih kadrova, nezadovoljstvo politikom Izetbegovića u ovoj stranci nije prestalo. Sljedeći u redu među viđenijim članovima ove stranke bio je Aljoša Čampara, koji će upravo biti najzaslužniji da se obrne klackalica u Skupštini KS te omogućiti da stranke trojke (SDP, NS i NiP) osiguraju novu većinu u Kantonu Sarajevo.Projekt trojke potvrdit će svoju dominaciju u glavnom gradu na lokalnim izborima 2020. godine, stranke trojke na izbore su izašle sa zajedničkim kandidatima za načelnike. Rezultat - uvjerljiva pobjeda u Starom Gradu, Centru, Novom Sarajevu, Ilidži te tijesan poraz u Novom Gradu i Ilijašu od kandidata SDA.<h2>Preokret 2022.</h2>Sarajevo će predstavljati samo test za ono što će uslijediti 2022. godine. Naime, Kanton Sarajevo trebao je biti samo početna stepenica na kojoj će se uspostaviti koncept i kasnije primijeniti na ostatak BiH, a koji je podrazumijevao ujedinjavanja opozicije radi uklanjanja s vlasti SDA. Za tu ideju postojala je znatna podrška građanski orijentiranih medija, kao i zapadnih faktora u našoj zemlji.Na lokalnim izborima 2020. godine NiP je bio ponovo druga najjača stranka u KS, ali s gotovo dvostruko boljim rezultatom nego prije dvije godine i tek neznatno manje od SDA. Na općim izborima 2022. godine NiP je osvojio 80.000 glasova. To je značilo da je ova stranka u četiri godine uspjela da učetverostruči svoj rezultat u odnosu na 2018., kada je osvojila 23.000 glasova (uglavnom na nivou Kantona Sarajevo). Ipak, iako je tih 80.000 respektabilan rezultat, koji ju je učinio petom najjačom strankom u FBiH, to je daleko manje od onoga što se očekivalo.Pred izbore te godine stranka je dobila još jedno zvučno pojačanje iz SDA – Denisa Zvizdića, bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, koji je bio još jedna žrtva sječe kadrova u toj stranci. No, ispostavilo se da NiP, i pored toga što je nastao iz SDA i odvukao za sobom veliki dio njenih članova, on nije pretjerano ili skoro nikako utjecao na broj glasova ove stranke, s obzirom na to da SDA suvereno zadržava svoje glasove koji se kreću u broju približno 250.000 hiljada. Ipak, Konaković je sve vrijeme u jednom bio dosljedan. Iako konzervativnijih političkih pogleda, koji se nije libio javno iskazivati i braniti, poput protivljenja Paradi ponosa u Sarajevu, Konaković je čvrsto zagovarao princip da ozdravljenje bošnjačkog i bh. društva počinje sa skidanjem Izetbegovića i SDA s vlasti te da borba protiv korupcije i jačanje institucija trebaju biti osnovni ciljevi u odnosu na koje će se druga ideološka pitanja ostaviti po strani. Također, od svih lidera opozicije bio je najglasniji u prozivanju kadrova SDA za kriminalne radnje i politike štetne po državu, zbog čega su upravo i njega pojedinci koji su mu u prethodnim vremenima bili neskloni počeli percipirati kao istinskog lidera opozicije i okosnicu promjena. Kako su se bližili izbori 2022. godine, retorika Konakovića postojala je, u sve većoj mjeri, prozapadna i sve više kritična prema vanjskoj politici i SDA i njihove ministrice Bisere Turković.Pozicija druge najjače stranke u koaliciji trojke omogućila je da Konaković dobije poziciju ministra vanjskih poslova. Iako su mnogi bili kritični prema njegovom imenovanju, zamjerajući mu nedostatak iskustva u visokoj politici i obnašanje mahom lokalnih funkcija.<h2>Neizvjesna budućnost</h2>Ipak, Konaković se kao ministar pokazao kao prijatno iznenađenje, uspijevajući u kratkom periodu se susresti s vrlo visokim zvaničnicima vodećih zapadnih sila. Istovremeno, vodi pomirljivu politiku kompromisa i ne odgovara na tenzije.Ova politika kompromisa i umjerene retorike od SDA i DF-a te njima bliskih krugova proglašava se „podaništvom“, kompromiserstvom i izdajom, koja, navodno, predstavlja prodaju bošnjačkih interesa. No, čini se da je Konakoviću imenovanje na poziciju ministra istovremeno uskratilo vrijeme za bavljenje strankom. NiP se suočio u međuvremenu s cijelim nizom i manjih sukoba i tenzija, od čega je najupečatljiviji bio primjer neuspješnog pokušaja Općinskog odbora ove stranke u Centru koji predvodi Jasmin Ademović, sin ratnog komandanta Kemala Ademovića, da pokrene opoziv Srđana Mandića s pozicije načelnika, direktno se suprotstavljajući Konakoviću koji je bio protiv toga.Ono što je uočljivo, međutim, jeste da ova stranka u kadrovskom smislu nije pretjerano napredovala. Stranka se posprdno označava „društvom DIF-ovaca“, zbog velikog broja kadrova koji su završili ovaj fakultet, a ono što je evidentno jeste da stranci nedostaje značajniji broj intelektualaca i uglednijih ličnosti u društvu.Također, mimo krugova koji su nekoć bili bliski SDA, NiP nije uspio privući veći broj pojedinaca koji bi imali drugačiju političku pozadinu. Također, i po pitanju organizacije i odbora, stranka i dalje najveću snagu crpi u Kantonu Sarajevo, dok u ostalim kantonima znatno zaostaje glede broja glasova i organizacija.U ideološkom smislu, NiP se pokušava nametnuti kao umjerenija opcija koja može biti proevropska alternativa SDA, no za veće domete od rezultata na posljednjim izborima čini se da će biti potrebna ipak znatno bolja kadrovska rješenja. <h2>Dvije struje</h2>U javnosti se već uveliko šuška da u NiP-u postoje dvije struje: Konakovićeva, ona umjerenija, te druga, konzervativna, koju predvodi Kemal Ademović. Mnogi smatraju da Ademović zapravo uživa gotovo jednak autoritet unutar stranke, poput Konakovića, te da vodi vlastitu kadrovsku politiku, zamjerajući Konakoviću da je previše popustljiv prema koalicionim partnerima i njihovim zahtjevima. Konaković je pokazao da u BiH može postojati i nova vrsta konzervativne politike, koja će držati do tradicionalnih vrijednosti i odnosa, ali neće dizati međunacionalne tenzije i baviti se jeftinim populizmom, što je bila retorika većine stranaka desnog centra u našoj zemlji.&nbsp;

U ideološkom smislu, NiP se pokušava nametnuti kao umjerenija opcija koja može biti proevropska alternativa za SDA

Političke stranke - jučer, danas, sutra: Narod i pravda - učenik koji je sahranio učitelja

Prema odluci Uredničkog kolegija „Dnevnog avaza“, za stranu ličnost godine izabran je američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy). Kako izgleda prijateljska pomoć nekoj zemlji i koliko su Sjedinjene Američke Države (SAD) važne za Bosnu i Hercegovinu, ove godine je savršeno demonstrirao Marfi. <h2>Nema igranja</h2>Promijenjene geopolitičke okolnosti, rat u Ukrajini i sve veća izolacija BiH i zapadnog Balkana od evropskog okruženja, rast ruskog i turskog utjecaja upalili su lampice i u Vašingtonu da se Bosna i Hercegovina ne smije ostaviti na cjedilu. Od dolaska predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) na čelo SAD svjedočimo snažnom zamahu američke demokratije. Da se bave Balkanom, Bajden je zadužio iskusne i prekaljene diplomate, među kojima je svakako i Marfi, koji već ima iskustva rada u Bosni i Hercegovini. A nesumnjivo mu to iskustvo uveliko koristi u „saradnji“ s domaćim političarima čiji jezik, način djelovanja, slabe tačke te pokušaje podvala i prevara Marfi odlično razumije te zna kako s njima izaći nakraj. Stoga, ne treba čuditi što su ga pojedini od njih, prema čijim koruptivnim i antizapadnim politikama Marfi nije imao tolerancije, posprdno počeli prozivati „kaubojem“, no kaubojski manir upravljanja i djelovanje je upravo ono što je mnogim faktorima u BiH potrebno kako bi se dozvali tobe.<h2>Jasan kurs</h2>Američka ambasada, s Marfijem na čelu, podržala je demokratske promjene u našoj zemlji, rukovodila brojnim projektima koji za cilj imaju razvoj ekonomije, unapređenje institucija i pravednije društvo, te je jasno dala do znanja da Sjedinjene Američke Države neće mirno posmatrati antidejtonsko djelovanje i udare na državu od Milorada Dodika.Dokazuju to i američke sankcije i crna lista na koju su dospjeli Dodik i njegovi najbliži saradnici. Iako mnogima posljedice tih sankcija nisu vidljive na prvu, njihove prave reperkusije možete spoznati ako pogledate gdje EU realizira svoje projekte u BiH, gdje se zadužuje RS i kakva je situacija u firmama iz ovog entiteta, posebno onih povezanih s Dodikom, po pitanju poslovanja sa zapadnim kompanijama i izlasku na njihova tržišta. Za promjene koje su se u BiH desile u posljednje dvije godine, početke obračuna s političkom korupcijom, pokretanje proevropskih reformi i presporo, ali ipak vidljivo otvaranje vrata evropskog puta, nesumnjivo velike zasluge pripadaju angažmanu i utjecaju američkog ambasadora. <h2>Bogata karijera</h2>Majkl Marfi rođen je u Ročesteru, država Njujork. Prije stupanja na dužnost u Bosni i Hercegovini ambasador Marfi bio je zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Euroaziju od juna 2018. do septembra 2021. godine, kada je bio zadužen za evropska sigurnosna pitanja, što je uključivalo i odnose SAD s NATO savezom i OSCE-om, te za arktička sigurnosna pitanja i bilateralne odnose SAD s Danskom, Estonijom, Finskom, Islandom, Irskom, Latvijom, Litvanijom, Norveškom, Švedskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Marfi odlično razumije domaće političke kabadahije te zna kako s njima izaći nakraj

Majkl Marfi, ambasador SAD u našoj zemlji: Američki čuvar Bosne i Hercegovine

Godina 2023. bi u političkom smislu mogla biti prekretnica u Bosni i Hercegovini. Izbori su održani u 2022. godini, no ni približno nisu garantirali ishod koji se desio tokom ove godine. Najznačajnija domaća promjena koja se desila u ovoj godini svakako je formiranje vlasti na entitetskom nivou FBiH i BiH bez SDA. Naravno, bitnost ove promjene nije toliko u tome što SDA-ovi ljudi sada na popunjavaju ključne pozicije u vlasti, koliko u procesima koji su pokrenuti ovom smjenom.<h2>Scenarij iz KS</h2>Izbori održani u oktobru 2022. godine potvrdili su još jednom da je, uprkos svim osipanjima i aferama koje su je pratile u prethodnom periodu, SDA i dalje najjača stranka u Federaciji BiH. A afere su upravo bile ono što je obilježilo vladanje ove stranke prethodnih godina. Afera „Respiratori“, diploma Sebije Izetbegović i protjerivanja ljekara s KCUS-a, afera s diplomom i zloupotrebom OSA-e od bivšeg direktora Osmana Mehmedagića Osmice, afera „Asim“, botovsko targetiranje i iživljavanje nad političkim neistomišljenicima i egzodus nekih od najuglednijih članova, učinili su da ova stranka nikad opterećenija izađe na izbore te godine. Ipak, sve to nije pretjerano pogoršalo njihov izborni rezultat, s obzirom na to da je ova stranka osvojila više od 243 hiljade glasova u FBiH, tj. čak 106 hiljada glasova više od drugoplasiranog HDZ-a.Ipak, i pored činjenice da je bila pojedinačno najjača, postojao je scenarij prethodno primijenjen u Kantonu Sarajevu, prvobitno kroz formiranje koalicije šestorke da se SDA zaobiđe i formira vlast bez nje.A zahvaljujući dugogodišnjem varanju partnera i brutalnog obračuna i prozivanja političkih protivnika, tu se u početku činilo kao lak zadatak – osim DF-a koji se odavno podanički odnosi prema ovoj stranci, niti jedna druga politička opcija iz Federacije nije htjela u koaliciju sa SDA.Ipak, stranka koja je 30 godina gospodarila resursima i ključnim pozicijama ovog društva bila je odlučna pod svaku cijenu spriječiti svoj silazak s vlasti.Istina, na državnom nivou nisu mogli mnogo toga učiniti, s obzirom na to da su potpisi članova Predsjedništva i glasovi u Predstavničkom domu PSBiH bili dovoljni za novu vlast. Ni Komšićevo odbijanje da pruži podršku novoj demokratskoj većini nije mogao puno pomoći, kao ni propaganda medijskih kerbera da se državna vlast može formirati zaobilaženjem i SNSD-a i HDZ-a (tehnički je moglo, no u tom slučaju novo Vijeće ministara ne bi moglo usvojiti niti jedan novi zakon zbog dominacije ovih stranaka u srpskom, odnosno srpskom klubu u Domu naroda BiH), kao ni objavljivanje NES-a i Stranke za BiH, do tada članica nove „šestorke“ da se povlače iz državne vlasti (o čemu će riječi biti još u ovom tekstu).Stoga, SDA se posvetila pokušaju spašavanja svoje kože tamo gdje su puno više resursi, veći budžet i više kompanija – vlasti u Federaciji BiH. Iako ova stranka nije imala većinu u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, energija je usmjerena u Dom naroda, kroz inženjering izbora bošnjačkih delegata u Dom naroda FBiH iz kantonalnih skupština i nagle promjene stranačkih dresova (za šta su političari poput Elmedina Konakovića direktno iznijeli optužbe da su izdvajane milionske sume za kupovinu delegata). Kako je, prema nametnutim izmjenama Izbornog zakona od Kristijana Šmita (Christian Schmidt) za izbor predsjednika i potpredsjednika trebalo najmanje 13 od 23 glasa iz kluba svakog naroda u Domu naroda FBiH, SDA je dostigla upravo magičnu brojku od 13, što je značilo da će samo ova stranka moći kandidirati Bošnjaka za predsjednika FBiH. On bi, a svoj plan su iznosili potpuno otvoreno, potom odbio staviti potpis na imenovanje mandatara za sastav Vlade FBiH, bez obzira na većinu glasova u Parlamentu.<h2>Lendina blokada</h2>To je upravo i učinjeno. Za potpredsjednika je izabran Refik Lendo, koji je potom odbijao staviti na potpis kojim bi omogućio da Nermin Nikšić dobije mandat za sastav nove Vlade FBiH, što je značilo blokadu entiteta i ostanak Fadila Novalića na poziciji premijera (koji je na tom mjestu već više od četiri godine bio u tehničkom mandatu).Zbog svega, čekao se potez visokog predstavnika koji bi onemogućio da se cijela FBiH drži taocem postizbornih spletkarenja jedne političke opcije. No, da stvari ne prepuste slučaju, SDA se probudila i aktiviranjem svojih „spavača“. Baš u trenucima kada je Šmit najavio suspendiranje odluke po kojem su potpisi predsjednika FBiH i dva potpredsjednika neophodni za imenovanje mandatara, a Predstavnički dom trebao glasati za imenovanje nove Vlade FBiH, Stranka za BiH i NES objavili su da ne žele prihvatiti ovo nametanje te da neće glasati za formiranje nove Vlade FBiH. Tako bi, pored blokade, SDA osujetila i parlamentarnu većinu.Ipak, stvari nisu tekle po planu. I bez NES-a i SBiH, parlamentarna većina je na kraju ipak skupljena zahvaljujući glasovima manjinskih zastupnika, Nermin Nikšić je imenovan za novog premijera Federacije BiH u Vladi čiji SDA nije više dio.No, od toga koliko će aktuelne vlasti u BiH i FBiH biti uspješne, možda je i još važnije kakve će posljedice biti silaska SDA s vlasti.A to bi upravo moglo biti obračun i okončanje privatne države Bakira Izetbegovića koja je godinama bila na sceni u našoj zemlji. <h2>Razbijanje privatne države</h2>Država i njeni resursi tretirali su se tek kao plijen koji treba osvojiti i prisvojiti u cilju održavanja strukture moći i kontrole nad društvom. Ključne institucije popunjavane su kadrovima čiji je prvi i osnovni zadatak da budu na usluzi SDA dinastiji i ostvaruju njene interese. Svi oni su bili u hijerarhijskom odnosu, služeći političkim gospodarima koji su ih postavili na funkcije. Tako je brisana i potpuno obesmišljena demokratska podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Umjesto toga, stvarana je halka međuovisnih i ucijenjenih interesa koja je stvarna vlast i stvarna moć, dok institucije rade samo pro forma, kako bi se ta porodično-klanovska moć u njima ozvaničila. Naravno, korupcija i zloupotreba moći u takvim odnosima nužno postaju pravilo, a ne izuzetak.Smjena Sebije Izetbegović s mjesta direktorice KCUS-a, kojoj je prethodilo poništavanje njene magistarske i doktorske diplome nakon što se ispostavilo da nije imala valjan doktorat, hapšenje bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice i predsjednika Suda BiH Ranka Debevca zbog nelegalnog prisluškivanja, američke crne liste te početak raspakivanja namještanja poslova i višemilionskih pronevjera u državnim kompanijama mogli bi biti temeljito raskrinkavanje višedecenijskog naslijeđa SDA i početak stvaranja nekog novog sistema u kojem će institucije biti daleko nezavisnije, stabilnije i na usluzi građanima, a ne porodičnim i stranačkim oligarhijama.Ne treba naivno vjerovati u potpuno iskrenu volju novih vlasti da to učine, ali treba vjerovati da otvoreni evropski procesi i pritisci na putu euroatlantskih integracija zaista mogu dovesti do jedne pravednije i funkcionalnije države.Uslovi koje je EU postavila našoj zemlji i promijenjena geopolitička situacija nakon rata u Ukrajini čini se da upravo otvaraju tu historijsku šansu. I zbog toga bi 2023. mogla predstavljati uistinu historijsku prekretnicu za EU. <h2>Srpska i hrvatska situacija</h2>Od pristalica SDA se često može čuti argument da je zapadnim silama smetala samo SDA u vlasti, pakujući to i u narativ o navodnoj islamofobiji i udaru na Bošnjake u cijelosti kao narod. Ipak, postoji mnogo plastičniji razlog zašto SDA ne može, a SNSD i HDZ još uvijek moraju – SDA je imala opoziciju koja je mogla smijeniti, SNSD i pogotovo HDZ u svom korpusu još nemaju. I dok se HDZ za sada ponaša konstruktivno i prilično su splasnuli s nacionalisitčkom retorikom, Dodik je nastavio sa starom politikom destrukcija i povremenih blokada, no uvijek pazeći da ne pređe previše linija. Naravno, to ni njega ni njegove saradnike nije spriječilo od američke crne liste i tihih finansijskih sankcija, što Bosnu i Hercegovinu dovodi u paradoksalnu situaciju – u trenucima kada se našoj zemlji otvara evropski put, polovinu države kontrolišu snage koje se zbog svog djelovanja nalaze u svojevrsnoj izolaciji od tog evropskog i zapadnog svijeta. Naravno, politika mrkve i štapa može Dodika natjerati da bude konstruktivniji, no uvijek treba računati da on izlazak iz blokade može ponovo zloupotrijebiti da ojača svoje antidržavne politike. Stoga, i dalje ostaje problem, ali problem kojem se u RS neka normalnija snažna alternativa u ovom trenutku ne nazire.

Od toga koliko će aktuelne vlasti u BiH i FBiH biti uspješne, možda je i još važnije kakve će posljedice biti silaska SDA s vlasti

Zašto izbacivanje SDA nije tek puka promjena vlasti: 2023. mogla bi biti historijska prekretnica za BiH

Milorad Dodik najavljuje novu blokadu. Ovaj put kaže da neće imenovati dvoje sudija iz srpskog reda dok god ne bude donesen zakon o Ustavnom sudu BiH. Dodik, podsjećamo, traži izbacivanje stranih sudija iz ovog suda, za šta bi trebalo promijeniti i sam Ustav BiH, odnosno njegov član VI koji definira sastav i izbor sudija.Dodikov savjetnik Ognjen Tadić, koji je usput i kandidat za ustavnog sudiju, na sve je dodao još jednu ucjenu prema probosanskim strankama koja se odnosi na to da se Zakon o imunitetu RS retroaktivno prihvati na državnom nivou. Tadić je otišao i korak dalje te upozorio da bi Ustavni sud mogao u potpunosti ostati bez domaćih sudija ako im se ne udovolji, s obzirom na to da Valerija Galić u penziju ide 2026., Mirsad Ćeman 2025., a Suada Palavrić 2024. godine.Čini se da se Dodik uistinu prepao trenutnog i mogućih budućih procesa protiv njega u Sudu BiH, pa želi antidemokratski i suludi zakon koji bi mu dao amnestiju za sva zlodjela koja je počinio. Drugo je već viđen manir Dodika. Njegovi udari na državu dopunjeni su ucjenama i prijetnjama o izazivanju haosa ako mu se ne udovolji. Po principu, ako mi ne isporučite to što tražim, onda ću vam sve razbiti. Nažalost, i previše puta mu je to uistinu i polazilo za rukom, a posljednji put s izbacivanjem stranih tužilaca iz Tužilaštva BiH.Treća stvar je Dodikov potpuno autokratski manir upravljanja, gdje on državu i institucije tretira kao privatni plijen, pa bi da u najviše institucije imenuje svoje savjetnike i poslušnike, a zakone bi da kroji tako da njega štite od odgovornosti.I sve ovo su razlozi zbog kojih se Dodiku ne smije ni popuštati ni izlaziti ususret. Naime, kada se prijetnje ostave po strani, on je jedan mali, uplašeni provincijski kabadahija koji vodi, vjerovatno, i najjadniji i najsiromašniji politički entitet u Evropi.A u Sud BiH, koji, kao, ne priznaje i učinit će mu ovo ili ono, dolazi redovno i pokunjeno na vlastito suđenje, čime mu, kao lojalni bh. građanin, priznaje potpuni legitimitet i pravo da mu sudi.Medvjed puno reži, ali rijetko grize. Stoga se ne treba povlačiti pred njegovim verbalnim siledžijstvom.

Kada se prijetnje ostave po strani, on je jedan mali, uplašeni provincijski kabadahija koji vodi, vjerovatno, najsiromašniji politički entitet

Dodik protiv Suda

U drugoj polovini 17. stoljeća Evlija Čelebija je u svom putopisu zabilježio da Sarajevo krase zdrava voda i čist zrak. Putopisac navodi i to kako su Sarajlije prilično dugovječne, a da se razlozi za to kriju baš u zdravoj vodi i zraku. <h2>Čist zrak</h2>Je li sarajevski zrak prije bio zagađen? Naravno da nije, jer je u Sarajevu nekoć postojala izuzetno prosta bosanska arhitektura, s kućama koje su imale po jedan sprat, te pokojim velikim objektom, kao što je Begova džamija. Tada su se ložila drva i zimi, ali i ljeti, jer nije bilo struje niti drugih energenata.Tako je bilo sve do doba Austrougara, kada su se krajem 19. stoljeća pojavili iskopi uglja, koji je uskoro postao osnovno sredstvo za zagrijavanje.

Upravo su ogromne zalihe uglja pokazale veliki industrijski potencijal razvoja i ponukale vlasti da počnu s gradnjom termoelektrana, a prva je izgrađena 1885. godine.Višak uglja iz rudnika počeo se prodavati građanima i pokazao se kao jeftiniji, a bolji energent od drva. Dim s dimnjaka na centrali, ali i onaj iz kućnih ložišta, nije mnogo smetao vjetrovima struje do doline Bosne, pa i dalje. <h2>Blumovo rješenje</h2>No, veliki industrijski razvoj, koji se desio poslije Drugog svjetskog rata, učinio je da Sarajevo, nakon Londona, postane najzagađeniji grad u Evropi. Taj smog, zajedno s maglom, u jesenjem i zimskom periodu, te dijelom i proljeća, zadavao je velike zdravstvene probleme Sarajlijama, pa nije nimalo slučajno što je u tim godinama došlo do naglog porasta broja plućnih i srčanih bolesnika.Gradnja urbanog Sarajeva, posebno 60-ih godina naselja Grbavice, a kasnije solitera i velikih zgrada, onemogućit će provjetravanje Sarajeva. Vjetar će početi "zapinjati" za zgrade, pa će tako biti narušeno zdravlje građana.U doba vizionara i osnivača „Energoinvesta“ Emerika Bluma doći će do smanjenja zagađenosti Sarajeva. Blum je iznio ideju plinofikacije grada, koja bi smanjila broj ložišta u sarajevskim kućama i zgradama, kao i u privrednim objektima.Taj revolucionarni posao koštao je 200 miliona dolara i podrazumijevao je 15.000 priključaka, nakon čega je Sarajevo „prodisalo“. To nije sve što je Blum uradio. Osim toga, postoje još dvije ključne stvari. Jedna od njih je zaobilaznica, kako bi se rasteretio saobraćaj u Sarajevu, a time i sagorijevanje goriva, a druga je da pred Olimpijske igre uvede trolejbuse, pa tako naš grad u doba Olimpijade nije nosio epitet najzagađenijeg grada u Evropi, navodi Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.Danas smo, nažalost, svjedoci još većih zagađenja koja su rezultat pojačanog saobraćaja, nekvalitetnog ogrjeva, kao i prekomjerne neartikulirane gradnje koja će, ako se planski ne zaustavi, zasigurno koštati našu generaciju, a pogotovo buduće naraštaje.<h2>Vizionarska ideja</h2>Javile su se i neke dobre vizionarske ideje, također od Emerika Bluma, a to je prijedlog da se Sarajevo počne grijati na višak pare iz Termoelektrane Kakanj. Ova ideja, nažalost, nikada nije realizirana, a veliko poskupljenje plina dovelo je do povratka na grijanje ugljem. Tako je naš grad ponovo okovao smog, a rješenje se, nažalost, ne nazire.

Blum je iznio ideju plinofikacije grada, koja bi smanjila broj ložišta u kućama

Kratka historija aerozagađenja glavnog grada BiH: Emerik Blum očistio je Sarajevo, a onda smo ga ponovo zagadili

Političari u Bosni i Hercegovini pobrinuli su se da sebi osiguraju plaće koje će višestruko nadmašivati ne samo primanja običnih građana u našoj zemlji nego i plaće u regionu. Kada su u pitanju nivoi vlasti kojih u BiH ne nedostaje, uvjerljivo najviša primanja imaju oni koji obnašaju državne funkcije. Tako, prema podacima CIN-a, plaća Denisa Bećirovića kao člana Predsjedništva iznosi 6.491 KM, Željka Cvijanović ima čak 6.636 KM, dok je najskromniji Željko Komšić sa 6.183 KM.<h2>Kašika u medu</h2>Na jednako visokoj nozi žive i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji u zbiru imaju primanja približno 6.000 KM mjesečno.Visoku plaću od 6.569 maraka ima i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, dok državni ministri imaju plaće otprilike 5.600 KM.Kako se spuštamo prema nižim nivoima vlasti, tako i plaće funkcionera padaju. Milorad Dodik nije objavio podatak o tome kolika mu je plaća kao predsjednika RS, no ona je u prošlom mandatu na ovoj funkciji (2014.-2018.) iznosila gotovo 5.000 KM. Radovan Višković kao premijer RS ima bruto plaću od 7.624 KM, što je 4.700 KM neto.&nbsp;Ministri u entitetu RS, s druge strane, imaju plaće u prosjeku 3.480 KM neto.<h2>Skromnija primanja</h2>Nešto skromniju plaću ima premijer Federacije Nermin Nikšić koja doseže približno 3.500 KM. Identična primanja ima i Lidija Bradara kao predsjednica entiteta.Kada je riječ o zastupnicima u Parlamentu FBiH, njihove plaće kreću se između 3.500 i 4.000 KM.Premijer Kantona Sarajevo ima plaću gotovo 3.700 KM, dok kantonalni ministri za bh. političke prilike imaju dosta skromnije prihode – između 2.500 i 3.000 KM, a plaća sarajevskih kantonalnih zastupnika iznosi otprilike 2.500 KM.<h2>Primanja u regionu</h2>Kada je riječ o regionu, predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković, prema podacima iz njegove zvanične imovinske karte, mjesečno zarađuje 3.195 eura, tj. nešto više od predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Krišto, iako građani Hrvatske imaju u prosjeku dvostruko veća primanja nego mi. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović zarađuje mjesečno približno 3.000 eura. Aleksandar Vučić kao predsjednik Srbije prima 3.000 KM. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ima plaću gotovo 2.800 KM. Najviše plaće, očekivano, s obzirom na standard, imaju funkcioneri u Sloveniji. Plaća predsjednika Vlade Slovenije Roberta Goloba tako dostiže gotovo 4.000 eura, dok predsjednica Slovenije Nataša Pirc-Musar zarađuje mjesečno 3.322 eura.

Plaća Denisa Bećirovića kao člana Predsjedništva iznosi 6.491 KM, Željka Cvijanović ima čak 6.636 KM

Koliko zarađuju politički funkcioneri u BiH: Unosnije biti Cvijanović nego Milanović

Bosna i Hercegovina doživljava svjetsku bruku. Naime, predsjednik Državnog suda Ranko Debevec, što bi u svakoj zemlji trebala biti funkcija koju obnašaju najuglednije osobe u društvu, besprijekornog ugleda i morala, završio je u pritvoru. Debevec je optužen da je, zajedno s bivšim direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmanom Mehmedagićem Osmicom, špijunirao druge sudije. <h2>Nestašni sudija</h2>Da se Debevec i ranije ponašao krajnje neprikladno za funkciju na kojoj je bio, demonstrirao je u više navrata, od disciplinske istrage zbog neprijavljivanja imovine u Španiji, preko sastančenja u javnosti s Osmicom, protiv kojeg se u tom trenutku vodio krivični proces u Sudu BiH (kojim Debevec predsjedava), pa do raznih pokušaja pritiska na medije. U konačnici je to rezultiralo istragom za ozbiljno krivično djelo, čime je Debevec nanio tešku bruku i sramotu ne samo sebi nego i instituciji koju predstavlja. Zapravo, slučaj s Debevcem i Osmicom, koji su završili u pritvoru i čekaju optužnicu, zapravo je eklatantan primjer privatizacije države od SDA koja je pod vodstvom Bakira Izetbegovića.Iako slušamo glasove kako je pravosuđe kompromitirano, istina je da je zapravo čitava država kompromitirana, što je svoje najdrastičnije i najozbiljnije reperkusije imalo upravo na primjeru pravosuđa, ali ono nije izuzetak.Naime, ono što je karakteriziralo upravljanje državom od Izetbegovićeve SDA jeste svojevrsna privatizacija, kao i porobljavanje institucija. Država i njeni resursi tretirali su se tek kao plijen koji treba osvojiti i prisvojiti u cilju održavanja strukture moći i kontrole nad društvom. Ključne institucije popunjavane su kadrovima čiji je prvi i osnovni zadatak da budu na usluzi SDA dinastiji i ostvaruju njene interese. Svi oni su bili u hijerarhijskom odnosu, služeći političkim gospodarima koji su ih postavili na funkcije.<h2>&nbsp;Zloupotreba moći</h2>Tako je brisana i potpuno obesmišljena demokratska podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Umjesto toga, stvarana je halka međuovisnih i ucijenjenih interesa koja je stvarna vlast i stvarna moć, dok institucije rade samo pro forma, kako bi se ta porodično-klanovska moć u njima ozvaničila. Naravno, korupcija i zloupotreba moći u takvim odnosima nužno postaju pravilo, a ne izuzetak.Simbioza Mehmedagića i Debevca, uz javnu podršku SDA i jednom i drugom, eklatantan je primjer te privatizacije države.<h2>Američka crna lista</h2>Ipak, američka crna lista, brojna hapšenja i otkrivanje zlodjela prošlih vlasti optimistična su naznaka da u BiH slijede veliko čišćenje društva, razbijanje dosadašnjih struktura moći te zaokret ka društvu u kojem ipak postoji nešto nezavisnije pravosuđe, ali i nešto odgovornija politika i neki sistem u kojem će se ubuduće za zlodjela morati odgovarati. I to puno brže nego što je do sada bio slučaj.Dnevni avaz godinama je pisao o ovoj Bakirovoj privatizaciji države i kompromitaciji institucija i njihove funkcije, a zbog Debevca je donesena i skandalozna sudska presuda, suprotna svim demokratskim standardima - da se našem listu zabrani da piše o Ranku Debevcu.

Istekao je rok za tehničke izmjene Izbornog zakona: Ide li Šmit u direktni okršaj s Dodikom

Ostao je sasvim sam

Šta bh. ekonomiju očekuje u 2024. godini: Stabiliziranje inflacije i rast od gotovo tri posto

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (I dio): Kako su Osmanlije prepustile BiH caru Franji Josipu

Trošenje novca građana nije dalo rezultate: Vlada ulaže, a titule i dalje zaobilaze sarajevske sportske klubove

Našim građanima najteže u regionu doći do vlastite nekretnine: Za kupovinu stana u Sarajevu potrebno 15 godišnjih plaća

Ko je Sali Beriša, bivši predsjednik Albanije koji se nalazi u pritvoru

Pred našom zemljom u 2024. stoje brojne obaveze i izazovi: BiH čeka evropski put, lokalni izbori, sudski procesi i nastavak Dodikovih udara

Političke stranke - jučer, danas, sutra: Narod i pravda - učenik koji je sahranio učitelja

Majkl Marfi, ambasador SAD u našoj zemlji: Američki čuvar Bosne i Hercegovine

Zašto izbacivanje SDA nije tek puka promjena vlasti: 2023. mogla bi biti historijska prekretnica za BiH

Dodik protiv Suda

Kratka historija aerozagađenja glavnog grada BiH: Emerik Blum očistio je Sarajevo, a onda smo ga ponovo zagadili

Koliko zarađuju politički funkcioneri u BiH: Unosnije biti Cvijanović nego Milanović

Hapšenje Osmice i Debevca historijski događaj za BiH: Početak kraja Bakirove privatne države

Istekao je rok za tehničke izmjene Izbornog zakona: Ide li Šmit u direktni okršaj s Dodikom

Ostao je sasvim sam

Šta bh. ekonomiju očekuje u 2024. godini: Stabiliziranje inflacije i rast od gotovo tri posto

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (I dio): Kako su Osmanlije prepustile BiH caru Franji Josipu

Trošenje novca građana nije dalo rezultate: Vlada ulaže, a titule i dalje zaobilaze sarajevske sportske klubove

Našim građanima najteže u regionu doći do vlastite nekretnine: Za kupovinu stana u Sarajevu potrebno 15 godišnjih plaća

Ko je Sali Beriša, bivši predsjednik Albanije koji se nalazi u pritvoru

Pred našom zemljom u 2024. stoje brojne obaveze i izazovi: BiH čeka evropski put, lokalni izbori, sudski procesi i nastavak Dodikovih udara

Političke stranke - jučer, danas, sutra: Narod i pravda - učenik koji je sahranio učitelja

Majkl Marfi, ambasador SAD u našoj zemlji: Američki čuvar Bosne i Hercegovine

Zašto izbacivanje SDA nije tek puka promjena vlasti: 2023. mogla bi biti historijska prekretnica za BiH

Dodik protiv Suda

Kratka historija aerozagađenja glavnog grada BiH: Emerik Blum očistio je Sarajevo, a onda smo ga ponovo zagadili

Koliko zarađuju politički funkcioneri u BiH: Unosnije biti Cvijanović nego Milanović

Hapšenje Osmice i Debevca historijski događaj za BiH: Početak kraja Bakirove privatne države