<p>U Bosni i Hercegovini danas se obilježava Dan državnosti BiH. Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a, u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnost BiH unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.</p><p>Jedna od najupečatljivijih fotografija koje se danas često koristi kao ilustracija Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a i prkosnog antifašističkog otpora je fotografija Rade Vranješević. Ipak, mali broj ljudi zna ko je Rada Vranješević i njenu tragičnu sudbinu.  </p><p>Rada Vranješević je rođena 25. maja 1918. godine u selu Rekavice, kod Banje Luke. Iako je njen otac Đorđe bio pravoslavni sveštenik, još u srednjoj školi Rada se priključila Komunističkoj partiji Jugoslavije.</p><h2>Izbačena iz škole zbog ljevičarskih shvatanja</h2><p>Osnovnu školu je završila u selu Glogovac, kod Prnjavora, a nižu gimnaziju u Derventi i Banjoj Luci. Potom je najprije upisala Učiteljsku školu u Banjoj Luci, iz koje je izbačena 1932. godine, zbog svojih ljevičarkih shvatanja. Dalje školovanje je nastavila u Trgovačkoj akademiji, u kojoj je 1933. godine pristupila jednoj omladinskoj grupi koja je radila pod rukovodstvom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). </p><p>Zbog ovoga je 1934. godine ponovo izbačena iz škole. Od 1936. do 1938. godine je živjela u Skoplju, gdje je nastavila školovanje. Za to vrijeme je politički radila sa srednjoškolskom omladinom. Po završetku Trgovačke akademije, 1939. godine, nije mogla da se zaposli, pa je jedno vrijeme bila kod svojih roditelja u Glogovcu.</p><p>Početkom 1939. godine dobila je posao u Savezu nabavljačkih zadruga državnik činovnika u Beogradu. Odmah po dolasku u Beograd, povezala se sa sindikalnom organizacijom privatnih namještenika "Botič" i aktivno radila u njoj. Pored rada u "Botiču", Rada je učestvovala u raznim partijskim akcijama u Beogradu: na decembarskim demonstracijama 1939. godine, u nekoliko štrajkova radnika fabrike aviona, u rasturanju partijskih letaka, u prikupljanju pomoći i dr. U Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) je primljena 1940. godine.</p><h2>Narodni heroj</h2><p>U maju 1941. godine napustila je Beograd i povezala se sa banjalučkom partijskom organizacijom. Do jula je bila član Mjesnog komiteta SKOJ-a, a od jula do septembra član Mjesnog komiteta KPJ u Banjoj Luci. Potom je po odluci Partije otišla na slobodnu teritoriju Podgrmeča. Kada je formirann prvi Okružni komitet KPJ za Podgrmeč, Rada je postala njegov član i istovremeno bila sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a za Podgrmeč.</p><p>Novembra 1942. godine bila je izabrana za člana Biro Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Radila je najviše u partijskim organizacijama i bila član Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (AFŽ). Radila je i na stvaranju omladinskih partijskih organizacija i organizacija Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ), naročito u Novskom i Bihaćkom srezu. Učestvovala je na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonjić Gradu, 25. novembra 1943. godine.</p><p>Govoreći u ime AFŽ-a na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, ona je tada rekla da su žene postale čvrst oslonac narodno-oslobodilačkog pokrata.</p><p>- Zajedno sa svojim drugovima žene će se i nadalje boriti protiv okupatora i njegovih sluga, a sutra, poslije oslobađanja naše zemlje, one će uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše Bosne i Hercegovine u okviru federativne Jugoslavije.</p><p>U vrijeme njemačkog desanta na Drvar, Rada se nalazila u Okružnom komitetu SKOJ za Drvar, gdje je došla po zadatku Okružnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Ujutru 25. maja 1944. godine, na njen 26. rođendan, uhvatili su je njemački padobranci. Sprovedena je u logor na groblju i poslije osmosatnog mučenja, pokušala je da pobjegne, ali je u bjekstvu ubijena. Poslije oslobođenja, njeni posmrtni ostaci su preneseni i sahranjeni na Partizansko spomen-groblje u Banjoj Luci.</p><p>Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 27. jula 1951. godine, proglašena je za narodnog heroja.</p>

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 27. jula 1951. godine, proglašena je za narodnog heroja

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu


<p>Najveće neto primanje po osnovu radnog odnosa tokom deset mjeseci ove godine isplaćeno je u Banjoj Luci, gdje je radnik u djelatnosti izgradnje hidrograđevinskih objekata za samo jedan mjesec zaradio skoro milion maraka.</p><h2>Milion za mjesec</h2><p>Naime, prema podacima Poreske uprave Republike Srpske, najveći bruto iznos ličnog primanja je 983.026 KM, što znači da su u taj iznos, osim plaće, uračunati i regres, topli obrok, prekovremeni rad, bonus, naknade i dodaci na uvjete rada.</p><p>Kada se u obzir uzme podatak da je u septembru prosječna plaća u RS iznosila 1.277 KM, ovom radniku isplaćeno je, dakle, takvih 769.</p><p>S druge strane, najviša plaća u FBiH iznosila je oko 820.000 KM i isplaćena je u sektoru proizvodnje, u Kantonu Sarajevo.</p><p>No, bez obzira na djelatnost, izvjesno je da su u pitanju menadžerske plaće i da nisu reprezentativne.</p><h2>Tehnologija se isplati</h2><p>Kada je riječ o sektorima, najvišu plaću u Bosni i Hercegovini u prosjeku primaju country menadžeri (menadžeri unutar rastućih industrija koje doživljavaju globalnu ekspanziju) koji, prema podacima servisa Plata.ba, primaju prosječnu plaću od 4.244 KM. Slijede IT arhitekti s plaćom od 3.559 KM te lizing direktori s plaćom od 3.549 KM.</p><p>S druge strane, najmanje zarađuju krojači, čija plaća u prosjeku iznosi 700 KM, slijede čistači s prosječnom mjesečnom zaradom od 709 KM i šivači s plaćom od 724 KM.  </p><p>Istovremeno, žene su i dalje manje plaćene od svojih muških kolega. Prema podacima koji su dostupni na platformi Plata.ba, žene u BiH zarađuju 14,8 posto manje od muškaraca.</p><p>Prema rezultatima međunarodnog istraživanja koje je provedeno unutar “Alma Career”, vodeće grupacije na tržištu usluga zapošljavanja, u 12 zemalja istočne i centralne Evrope, a koje je obuhvatilo i BiH, čak 55 posto zaposlenih u našoj zemlji tvrdi kako im je plaća preniska, uzimajući u obzir radne zadatke, dok otprilike 27 posto radnika trenutnu plaću ocjenjuje adekvatnom, odnosno razumnom.</p><h2>Povećanje minimalca</h2><p>Nakon analize i razgovora s poslodavcima i ekonomskim stručnjacima pripremljeno je smanjenje stope doprinosa na plaću koja bi, umjesto trenutnih 41,5, trebala iznositi oko 30 posto. Istovremeno, Vlada želi stimulirati poslodavce da razliku u smanjenju preusmjere u plaće radnicima. Tako bi se istovremeno minimalna plaća podigla na 1.000 KM, što je odavno zahtjev sindikata u FBiH.</p><p>Prema posljednjim statističkim podacima, prosječna mjesečna plaća u BiH u septembru ove godine iznosila je 1.264 KM. Zabilježen je nominalni i realni pad u odnosu na juni 2023. godine.</p>

Najveći bruto iznos ličnog primanja u ovoj godini iznosio je čak 983.026 KM. Čak 55 posto zaposlenih u našoj zemlji tvrdi kako im je plaća preniska

Život u BiH: Jedna struka se posebno ističe

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

<p>U javnosti se prije nekoliko godina pojavila vijest o namjeri da se Skenderija proda arapskim investitorima te da se tu prave tržni centri, stambeni kompleksi i potpuno novi sadržaji, no cijela priča je utihnula nakon krajnje negativnog odjeka u javnosti. </p><h2>Namjera za prodaju</h2><p>Priča o prodaji Skenderije ponovo je aktuelizirana tokom vikenda, nakon što je zastupnik Naše stranke (NS) u Parlamentu FBiH Damir Nikšić objavio navodni, već spremni nacrt novog kompleksa zgrada na Skenderiji te upozorio da se uveliko priprema njegova realizacija, a zbog čega se, navodno, ovaj centar namjerno prepušta propadanju.</p><p>U razgovoru za „Avaz“ Nikšić je kazao da Skenderija treba biti proglašena kulturno-historijskim spomenikom prve kategorije te da u nju treba mnogo uložiti, ali da to nije u interesu trenutnog ministra privrede KS (Zlatko Mijatović, NiP, op. a.), pod čijom ingerencijom je Skenderija.</p><p>- Postoje novinari, neki ljudi koji su hrabro pisali o svemu ovome, ali su i sami rekli da je opasno, jer su mnogima prijetili da će visiti ispod mosta - kazao je Nikšić.</p><p>Kao poseban problem ističe navodni plan o izgradnji visokih zgrada na prostoru Skenderije, a koje su potpuno neadekvatne za centralni dio grada koji bi potpuno zakrčili. </p><p>Arhitekta i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić tvrdi da je Vlada KS, s Elmedinom Konakovićem na čelu, 2015. skoro prodala Skenderiju arapskom investitoru, ali da je to trenutno nemoguće jer je pripremljena odluka o proglašenju Skenderije nacionalnim spomenikom, a na osnovu zahtjeva koji su došli od Općine Centar i zaključka Skupštine KS iz 2023.</p><p>- Damir Nikšić zapravo skreće pažnju njegovima iz Naše stranke, te NiP-u i SDP-u, koji ponovo imaju namjeru da to prodaju. To je konstantna priča koja je generisana od Konakovića, a sada podržana i od pojedinaca među njihovim koalicionim partnerima iz NS-a i SDP-a, a Damir Nikšić se ograđuje od toga - tvrdi Kapidžić. </p><h2><br></h2>

<h2>Kapital iz Dubaija</h2><p>U razgovoru za „Avaz“ lider NiP-a Elmedin Konaković kazao je da projekt obnove Skenderije zaista postoji te da bi u njega bio uključen privatni kapital.</p><p>- Fotografija na kojoj ja potpisujem sporazum o izradi ekonomske analize za Skenderiju je napravljena u Vijećnici na prvi dan Bajrama, iza mene stoje Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Fadil Novalić i Denis Zvizdić, koji su u potpunosti dali podršku projektu koji ima za cilj izgradnju nove velike dvorane Skenderije, izgradnju potpuno nove i moderne arene u Skenderiji, izgradnju potpuno novog Doma mladih i potpuno u vlasništvu države. Privatni kapital bi bio uključen u projekt, ali ne u smislu privatizacije cijelog kompleksa - kaže Konaković.</p><p><br></p>

<p>Lider NiP-a je istakao da su u pitanju investitori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali ne grupa koja je ulagala u Beograd na Vodi.</p><p>- To nema veze s ljudima koji su investirali u Beograd na Vodi, koji su iz Abu Dabiju. U pitanju su investitori iz Dubaija, drugog emirata. Kada pokušavate nešto da obnovite, pojave se mešetari poput Kapidžića, kod kojih sve može kad su na vlasti, a kad nisu, koče sve živo i pričaju o sumnjivoj izgradnji. Meni je žao što unutar trojke postoje ljudi koji se takvih pritisaka plaše i ne smiju da donesu odluke. Ja to nama zamjeram, što nismo malo hrabriji u sprečavanju takvih narativa i potpisivanju akata koji razvijaju grad - kazao je Konaković.</p><p><br></p>

<h2>Najkrupniji zahvat</h2><p>Skenderija je izgrađena 1969. godine po idejnom rješenju Živorada Jankovića i Halida Muhasilovića. Predstavljala je do tada najkrupniji zahvat u gradu i jedan od najvećih i najznačajnijih objekata u bivšoj Jugoslaviji. Skenderija je ubrzo postala jedan od najvažnijih simbola Sarajeva u kojem će, u decenijama koje su uslijedile, biti odigrane neke od najvažnijih utakmica, u prvom redu KK Bosna i košarkaške reprezentacije BiH te odsvirani neki od najvažnijih koncerata. Ipak, pet decenija od svoje izgradnje Skenderija izgleda očajno.</p>

NiP, SDP i NS namjeravaju prodati Skenderiju, tvrdi Kapidžić. U trojci se mnogi plaše pritisaka, navodi Konaković

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

<p>Zastupnik u Parlamentu FBiH Damir Nikšić ponovo je aktuelizirao priču o Skenderiji, navodeći da određene strukture namjeravaju prodati Skenderiju šeiku koji je gradio Beograd na Vodi. Nikšić je predstavio i navodni plan po kojem bi se ovdje, umjesto sportskih dvorana, izgradile visoke stambene zgrade.</p><p>Kulturno-sportski centar Skenderija jedan je od najvažnijih simbola današnjeg Sarajeva. Neki od najvažnijih muzičkih, sportskih i kulturnih manifestacija obilježeni su u ovom kompleksu, od šampionskih titula KK Bosne do koncerata “Indexa”, “Bijelog dugmeta”, “Uriah Heepa”...</p><p>Posljednje dvije-tri decenije ovaj kompleks prepušten je zubu vremena. Polovina objekta je doslovno u ruševnom stanju. Druga polovina u očajnom. Krov na Ledenoj dvorani (u kojoj je led trebao biti 12 mjeseci i koja zapravo nikad nije ni završena) urušio se još 2012. godine i otad nije novi napravljen (prošlo je 11 godina). Privredni centar je propao i postao prilično obesmišljen nakon otvaranja novih modernih robnih kuća te većina prostorija unutar njega sada zjapi prazna.</p><p>Velika dvorana „Mirza Delibašić“ je i dalje u funkciji, no prilično je oronula te s prastarim sjedištima, sistemom osvjetljavanja, bez garderobera, punktova gdje bi se mogli kupiti hrana i piće te ostalih brojnih sadržaja koje zahtijevaju moderne dvorane.</p><p>Skenderija je jedan od brojnih objekata koji su izgrađeni u socijalizmu i koji stoje kao još jedna potvrda poslovice da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti.</p><p>Da li se Skenderija može obnoviti, da li je sve potrebno rušiti i graditi novo, ili je novu dvoranu potrebno graditi negdje drugdje, neka kažu stručniji i oni koji su za to zaduženi. No, Sarajevu je potreban bolji, moderniji i funkcionalniji sportsko-kulturni centar i krajnje je vrijeme da se na tom planu nešto konačno počne raditi.</p><p>Skenderija u sadašnjem stanju je nefunkcionalno ruglo koje ne služi nikome.</p><p>Grad zaslužuje bolje i nemojte da i dalje slušamo kako to nije moguće te da se moramo još decenijama pomiriti s tim da živimo na ruševinama onoga što je socijalizam izgradio. Upravo je prošli sistem dokaz da je moguće, kao što je i sadašnje stanje dokaz da nove vlasti ne umiju. Ni prošle ni trenutne.&nbsp;</p>

Skenderija je jedna od brojnih potvrda da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti

Propali simbol

<p>Ministarstvo finansija SAD objavilo je prošle sedmice nove sankcije koje se odnose Balkan, a na njima se našlo nekoliko imena iz Bosne i Hercegovine. Pod sankcijama je, tako, i ministar rudarstva i energetike Republike Srpske Petar Đokić.<br></p><h2>Mnoga imena</h2><p>Osim njega, na crnoj listi su sada i&nbsp;Savo Cvijetinović&nbsp;zvani Tigar iz Bijeljine te Duško Perović, šef predstavništva RS u Moskvi.</p><p>Peroviću&nbsp;su izrečene sankcije zbog posredovanja u komunikaciji između Milorada Dodika i Rusije.</p><p>Na ovaj način navedeni se pridružuju neslavnoj listi na kojoj se iz BiH, između ostalih, nalaze još i Milorad Dodik, Radovan Višković, Miloš Bukejlović, Alen Šeranić,&nbsp;Igor i Gorica Dodik, Milan Tegeltija, Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, ali i Fadil Novalić, Marinko Čavara, Mirsad Kukić, Asim Sarajlić, Gordana Tadić, Diana Kajmaković...</p><p>No, ovo svakako nije kraj spiska onih koji su dospjeli na crnu listu vodeće sile svijeta. Prema pouzdanim informacijama kojima raspolaže „Avaz“, ova lista uskoro će dodatno biti proširena, a na njoj bi se mogli naći i neki od najviših bošnjačkih funkcionera. </p><p>Američka administracija, predvođena predsjednikom Džoom Bajdenom (Joe Biden), odlučna je stati nakraj svim pojedincima koji krše dejtonski ustav, destabiliziraju državu ili učestvuju u krupnim koruptivnim radnjama.</p><h2>Naš saveznik</h2><p>Ipak, postoji bitna razlika u percepciji sankcija između bošnjačkih i srpskih političara. Dok politika iz RS, s neskrivenim simpatijama prema Rusiji i Putinovom režimu, navedene sankcije nastoji iskoristiti da sebe prikaže kao junake koji se suprotstavljaju američkom imperijalizmu i samovolji u ovoj zemlji, Bošnjaci su svjesni da su Sjedinjene Države najvažniji bh. saveznik. Ali ima i onih koji su otvoreno protiv odluka Zapada i SAD i koji opravdavaju poteze onih koji su na listi zbog korupcije.</p><h2>Jasna poruka</h2><p>U tom smislu, dospijevanje na američku crnu listu trebalo bi biti definitivan znak svakom bošnjačkom političaru da se povuče sa scene i ne ugrožava poziciju vlastitog naroda i zemlje zbog prizemnih ličnih interesa.</p>

Američka administracija, predvođena predsjednikom Bajdenom, odlučna je stati nakraj svim pojedincima koji krše dejtonski ustav i učestvuju u korupciji

Spisak crnolistaša iz BiH postaje sve duži

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

<p>Nema mnogo primjera u političkoj historiji BiH da je neki manje rangiran član stranke u tolikoj mjeri postao popularniji od njenog lidera. Naime, lideri domaćih stranaka, mahom autokratski organiziranih, na vrijeme se pobrinu da sva medijska pažnja, moć i promocija budu u njihovim rukama.<br></p><p>Zlatko Lagumdžija je, nesumnjivo, bio autokratski tip vođe u SDP-u, ali - kao akademski prefinjen, nadobudan i nesimpatičan - nije se mogao nositi s populizmom Željka Komšića, oličenom u frazama poput „lupit ću te po prstima i nosu“ i „ma hajte, molim vas“.</p><p>Naime, nakon izbora u Predsjedništvo BiH 2006. godine, Komšić je među Bošnjacima preko noći postao najpopularniji političar.</p><p> </p><p>Vjerovatno je njegova popularnost bila i najzaslužnija što je 2010. godine SDP ostvario najveću pobjedu u svojoj historiji. To je najavljivalo da je pitanje dana kada će doći do sukoba između Komšića i Lagumdžije, jer je po prirodi stvari teško očekivati da političar koji uživa veću popularnost pristane na sekundarnu ulogu unutar stranke. No, vlast je bila početak ozbiljnih problema za ovu stranku. Naime, vlast ove stranke bila je obilježena brojnim aferama, političkim tenzijama i masovnim osipanjem. Komšiću se pružala savršena prilika da na lešu SDP-a formira novi politički projekt i iz svega izađe čist. Sve zategnutija situacija vodit će i do sukoba na relaciji Komšić – Lagumdžija glede liderstva, kao i pritiska odbjeglih članova da Komšić formira novu stranku, što je u konačnici i učinio u aprilu 2013., kada je s nezadovoljnim članovima SDP-a, uz još nekoliko novih, svježih lica, formirao Demokratsku frontu, kao novu socijaldemokratsku opciju, s nešto izraženijom patriotskom glazurom.</p><h2>Koalicija sa SDA</h2><p>Na&nbsp;općim izborima u Bosni i Hercegovini 2014. DF je imao dva kandidata za&nbsp;Predsjedništvo BiH:&nbsp;Emira Suljagića, iz reda&nbsp;bošnjačkog&nbsp;naroda, te izvjesnog&nbsp;Antu Popovića,&nbsp;iz reda&nbsp;hrvatskog&nbsp;naroda, za kojeg se ni prije ni poslije izbora nije čulo u javnosti. Naravno, cilj s dva kandidata je bio simbolički naglasiti multietnički karakter stranke, no jasno je da je Popović tu bio samo pro forme, a da je sva energija usmjeravana u Suljagića.</p><p>Već tada će doći do prvog većeg raskola u stranci, kada će Damir Marjanović, prethodno vrlo popularni ministar obrazovanja u KS, napustiti DF nakon što nije kandidiran za Predsjedništvo, a što je očekivao.</p><p>Na prvim izborima stranka je osvojila dobrih 150 hiljada glasova. Nakon izbora DF će napraviti vlast sa SDA i HDZ-om. Upravo će SDA s vremenom postati najveći partner ove stranke, a HDZ najveći neprijatelj. Vlast nije dugo potrajala, s obzirom na to da je DF ubrzo odlučio napustiti Vladu FBiH u kojoj ih je zamijenio SBB.</p><p>DF će se za to vrijeme suočavati s unutrašnjim problemima. Komšić je iskoristio popularnost da na valovima početnog entuzijazma napravi relativno veliku stranku i osvoji solidan broj glasova, no ubrzo se pokazalo da je i ne umije baš voditi. DF će ubrzo početi potresati unutrašnji sukobi, masovni izlazak članova, gašenje cijelih odbora, a ostat će upamćeno i da je Komšić svog kandidata za Predsjedništvo Emira Suljagića i njegovu tadašnju desnu ruku Reufa Bajrovića iz stranke izbacio tako što je kao predsjednik stranci uputio javno pismo u kojem je tražio njihovo isključenje.</p><p>Već na lokalnim izborima 2016. godine ova stranka je doživjela potop i činilo se da i Komšić i DF polako, ali sigurno odlaze u političku prošlost.</p><p>Za ono što će Komšić postati danas prijelomna je bila 2018. godina. Sve neobuzdanija retorika i prijetnje otcjepljenjem Milorada Dodika, savezništvo Dragana Čovića s njim i zahtjevi HDZ-a za novim Izbornim zakonom, uz brojne postupke koji su budili bijes među Bošnjacima, poput slikanja s ratnim zločincem Darijem Kordićem, Komšiću će pružiti veliku priliku za povratak. Država je godinama stagnirala na putu euroatlantskih integracija i činilo se da je probosanska opcija u potpunoj defanzivi pred nasrtajima na državu, a tu je bilo i sve otvorenije miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH.</p><h2>Otkrivanje nacionalizma</h2><p>Komšić je višemjesečnu kampanju, koja će kulminirati njegovom kandidaturom za Predsjedništvo, sada usmjerio primarno prema Draganu Čoviću, gradeći narativ da samo on može zaustaviti lidera HDZ-a da, zajedno s Dodikom, ostvari dominaciju u Predsjedništvu kao vrhovnoj instituciji države. U tom kontekstu čak je spominjao i navodni plan ovog dvojca da zajedno podnesu ostavke u Predsjedništvu i tako ovu instituciju dovedu do raspada.</p><p>Željko Komšić tada će početi sve učestalije zagovarati građansku državu kao svoj glavni politički cilj, uz javno zagovaranje brisanja konstitutivnih naroda iz Ustava BiH i uspostavu sistema „jedan građanin – jedan glas“. Uporedo s tim, članstvo DF-a i simpatizeri počinju koristiti sve ostrašćeniju političku retoriku, a izrazi poput UZP-ovac, četnik, izdajnik..., od tada postaju sastavni dio vokabulara ove stranke. Istovremeno, iako formalno i dalje lijeva stranka, DF počinje otvoreno napadati i druge lijeve stranke, poput SDP-a i NS-a, da nisu dovoljno patriotski orijentirane i da su previše popustljive.</p><p>Naravno, ovakva retorika i nastupi Komšića i DF-ovaca postojali su sve simpatičniji za članstvo i glasače SDA. Koliko je Komšić i dalje jači od svoje stranke, pokazat će izbori 2018. godine, kada je on osvojio 225.000 glasova, ali je njegov DF imao 96.000, čak 2,5 puta manje. Ova, još jedna pobjeda Komšića samo će dodatno razljutiti hrvatske predstavnike u BiH te voditi u blokadu vlasti u Federaciji BiH od HDZ-a naredne četiri godine, a koji ultimativno zahtijeva izmjene postojećeg Izbornog zakona.</p><p>Iako je prvobitno ušao u „vladu šestorke“ u Kantonu Sarajevo bez SDA, postajat će sve jasnije da su Komšić i DF zapravo najlojalniji saveznici upravo ovo stranke. DF će sa SDA formirati državnu vlast, ali i srušiti (doduše kratkotrajno) vlast šestorke u Kantonu Sarajevo.</p><p>Čvrsto držeći se uz SDA, DF će na političkoj sceni djelovati kao sekularno, ali agresivnije krilo SDA. Srpske i hrvatske političke predstavnike i članstvo ove stranke otvoreno će oslovljavati četnicima, ustašama, UZP-ovcima, stranke trojke (NiP, SDP i NS) proglašavat će izdajnicima i plaćenicima, teške riječi upućivat će i prema liderima susjednih zemalja.</p><h2>Množenje neprijatelja</h2><p>Nakon imenovanja za visokog predstavnika i Kristijan Šmit (Christian Schmidt) će postati dežurna meta pljuvača iz DF-a. Nakon nametanja izmjena Izbornog zakona u izbornoj noći u oktobru 2022. godine, Šmita će otvoreno početi nazivati slugom UZP-a, hrvatskim igračem, čak i nacistom (izjava Zlatana Begića), a Šmitu će Željko Komšić, koji je na izborima 2022. ponovo izabran za člana Predsjedništva, posvećivati svaku sljedeću svoju besjedu pred UN-om.</p><p>DF će nakon ovih izbora odbiti svaku mogućnost da učestvuje u bilo kakvoj vlasti bez SDA i čvrsto se držati Bakira Izetbegovića kao svog odabranog partnera. Istovremeno, vlast trojke u FBiH nazivat će nametnutom, oktroiranom, izdajničkom.</p><p>U političkoj praksi ova stranka odavno već ne djeluje kao išta više od agresivnog priljepka SDA. </p><p>Ključno pitanje koje se postavlja jeste šta je Komšića konačno vodilo do ovog stadija. Primarna stvar bi zasigurno mogla biti u Komšićevom karakteru. Riječ je o osobi koja voli vlast, a nije pretjerano organizacijski vješta, još manje vrijedna. Frustracije bošnjačkog naroda zbog ratne žrtve i iznevjerenih očekivanja u dejtonskoj državi savršeno su mu sjele, poput aždahe koju će neumorno hraniti s ciljem sjedenja u Predsjedništvu i osiguravanja više od šest hiljada maraka plaće bez mnogo muke.</p><p>Drugi razlog mogao bi biti još providniji. Naime, savezništvu sa SDA, upućeni tvrde, vodili su i mnogo prizemniji, materijalni interesi, osigurani od ljudi i struktura duboko uključenih u ovu stranku. Drugim riječima, SDA je osigurala i pare i vlast.</p><p>A DF kao stranka postao je, što bi jedan komentator na X-u rekao, utočište za one koji bi htjeli u SDA, ali ne mogu ostaviti alkohol.</p><h2>Šešeljevska retorika</h2><p>Po svemu - huškačka i ratoborna retorika te uvredljiv rječnik koji danas koriste najistaknutiji DF-ovci - DF mnogo više podsjeća na političko djelovanje Vojislava Šešelja i srpskih radikala nego na stranku koja se nekoć proglašavala socijaldemokratskom i koja je nastala iz bunta nezadovoljnih članova SDP-a.</p><p>Komšić i preostali krug ljudi oko njega vidjeli su upravo priliku da postojeću bošnjačku ogorčenost situacijom u zemlji iskoriste za povratak na scenu.</p>

 DF je postao, što bi jedan komentator na X-u rekao, utočište za one koji bi htjeli u SDA, ali ne mogu ostaviti alkohol

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

<p>Nihad Uk u srijedu je imenovan za novog-starog premijera Kantona Sarajevo nakon što je, u cilju rekonstrukcije, tj. izbacivanja ministara Stranke za BiH, podnio ostavku. Na poziciji premijera Kantona Sarajevo Uk je naslijedio svog stranačkog kolegu Edina Fortu, koji je trenutno na poziciji ministra prometa i komunikacija BiH.</p><h2>Pomoć mladima</h2><p>Uk je poseban naglasak stavio na mlade te naveo šta je u dosadašnjem periodu Vlada uradila po tom pitanju, ističući pomoć mladima pri kupovini stana, omogućavanje besplatnih udžbenika za učenike u Kantonu Sarajevo te besplatne karte za javni prijevoz učenicima i studentima, a najavljena je i izgradnja objekta Univerzitetske biblioteke.</p><p>Najavio je i nastavak započetih projekata, poput rekonstrukcije tramvajskih pruga, finansiranja projekata kulture, kao i to da će raditi na ostvarenju vizije da Sarajevo bude evropska metropola.</p><p>No, Uk kojeg su mnogi potcjenjivali zbog godina i neiskustva, pravi politički test tek će morati položiti. Nekoliko mjeseci koje je proveo na mjestu premijera nedovoljno je za davanje većih ocjena. Ako u međuvremenu ne bude nekih većih preslagivanja, Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da odgovori zadatku i pokaže da je bolja i uspješnija politika moguća.</p><h2>Veliki ispit</h2><p>Uk će nositi posebnu težinu, s obzirom na to da je on, kao odabrana osoba, pred zadatkom da pokaže i da njegova Naša stranka ima dovoljno kvalitetne i sposobne kadrove da vodi državu te da društvo uređuje u skladu s progresivnim vrijednostima i politikama koje slijedi.</p><p>Također, Uk će polagati ispit i za svoju generaciju, s obzirom na to da je među rijetkim političarima u BiH koji su u svojim tridesetim uspjeli doći na tako visoku funkciju.</p><p>Činjenica jeste da Sarajevo danas kaska u mnogim segmentima, od kvalitetnog sporta, preko kulturnih sadržaja, stranih investicija, do, možda i najznačajnijeg, infrastrukture u gradu, te će rješavanje nekih ili svih od navedenih izazova biti ključni zadatak koji će stajati pred Ukom.</p><h2>Rođen u Sarajevu</h2><p>Nihad Uk je rođen 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu. Od 2016. do 2022. godine bio je vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo, a ujedno je delegiran u Gradsko vijeće Sarajeva.</p>

Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da pokaže da je bolja i uspješnija politika moguć

Uk: Najavljuje ostvarenje vizije metropole

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu 

<p>Nešto se čudno dešava s trojkom u Kantonu Sarajevo. Toliko čudno da treba postaviti pitanje da li tri stranke koje su svojim ujedinjenjem okončale vladavinu SDA na svim važnim nivoima uopće više postoje kao cjelovita politička priča.</p><h2>Demonstracija sile</h2><p>Iako je nova ili, preciznije, rekonstruirana Vlada KS imenovana na jučerašnjoj sjednici, da je u pitanju raštimani orkestar demonstrirano je dan prije toga, nakon što su zastupnici NiP-a bliski Kemalu Ademoviću, zajedno sa zastupnicima SDA, DF-a i SBiH, oborili izvještaj o radu ZOI-ja, kojim rukovodi kadar Naše stranke. Nakon ovoga kadrovi NS-a napustili su sjednicu, poslije čega je ona i prekinuta.</p><p>Iako su pojedini protagonisti iz stranaka trojke poslije pokušavali objasniti da je sve uredu i da su ovo uobičajena razmimoilaženja između političkih partnera, jasno je da nije tako.</p><p>Od prvog dana osnivanja NiP-a Kemal Ademović se nametnuo kao paralelni lider Konakoviću koji procesima upravlja iz sjene. No, između njih je, ipak, postojala bitna karakterna razlika. Konaković je moderan političar, sklon kompromisu za veće dobro, koji je kao primarni cilj sebi postavio svrgavanje SDA i njihovih korumpiranih kadrova s vlasti. U ime toga je bio spreman ići u široku koaliciju i sa strankama koje ideološki odudaraju od njegovih pogleda, poput NS-a, te u konačnici otrpjeti i stvari poput Parade ponosa, svjestan da one njegovom glasačkom tijelu i nisu po volji.</p><h2>Miris alkohola</h2><p>No, Ademović i njegova konzervativna struja unutar stranke smatrali su da glede svjetonazorskih pitanja Konaković isuviše popušta i prepušta svojim koalicionim partnerima te ih tjera u politike koje štete stranci. Također, postojali su i veliki animoziteti u vezi s kadrovskim rješenjima. Nije tajna da je Ademovićeva “ekipa” od početka bila vrlo negativno nastrojena prema ideji prelaska Aljoše Čampare i Denisa Zvizdića u NiP iz SDA, da bi se animozitet prema njima samo dodatno intenzivirao nakon ulaska u Narod i pravdu.</p><p>Unutrašnji sukobi u NiP-u eskalirali su u općini Centar, kada je Općinski odbor ove stranke, s Kemalovim sinom Jasminom Ademovićem na čelu, pokrenuo opoziv načelnika Srđana Mandića, člana Naše stranke, formalno njihovog koalicionog partnera. O motivima i ciljnoj publici kojoj se Jasmin Ademović obraća mnogo govori i činjenica da je Mandiću, između ostalog, spočitavao i to da je „na nekim sastancima bio mahmuran, osjeti se alkohol kada s nekim sjedite“.</p>

<p>Zbog ovakvog razvoja situacije SDA može zadovoljno trljati ruke. Ademovićeva frakcija NiP-a ionako im je u svakom smislu bliža nego liberalnim i socijaldemokratskim snagama.</p><h2>Izmaklo kontroli</h2><p>Lider NiP-a Elmedin Konaković nastojao je manevrirati i pomirljivo djelovati između suprotstavljenih frakcija. Ipak, čini se da je stvar, posebno nakon njegovog imenovanja za ministra vanjskih poslova, prilično izmakla kontroli i da u NiP-u trenutno vlada frakcijski haos. Da stvar bude gora, nije NiP jedina stranka s unutrašnjim problemima, jer sličnu vrstu unutrašnjeg sukoba vidimo i u SDP-u.</p>

Je li na pomolu veliki raskol između podržavalaca Parade ponosa i sljedbenika Zukorlića

Duboke frakcijske podjele prijete razbijanju koalicije: Ko ruši trojku u Kantonu Sarajevo

<p>U Sarajevu se desilo novo stravično ubistvo. Emiru Maslan iz pištolja je ubio nevjenčani suprug Anel Bećirović, koji je već bio osuđivan za nasilje nad njom, no institucije su propustile da zaštite žrtvu. Ubistvo Maslan desilo se samo nekoliko dana nakon što je na Stupu u mafijaškom obračunu likvidiran&nbsp;Haris Osterdal (30).<br></p><p>Iako je Sarajevo godinama bilo relativno miran grad, posljednjih sedmica u glavnom gradu BiH došlo je do erupcije nasilja. </p><h2>Niz nesreća</h2><p>Slučajno ili ne, od imenovanja Fatmira Hajdarevića 9. marta 2023. za vršioca dužnosti policijskog komesara MUP-a KS umjesto Nusreta Selimovića, došlo je do naglog porasta broja krivičnih djela. Krenimo redom. Dana 19. marta opljačkan je “Bingo” na Ciglanama. Četiri dana poslije u Hadžićima automobil je udario dijete koje je zadobilo povrede opasne po život. Trinaestog aprila na Ciglanama je usred bijela dana opljačkana prodavnica uz prijetnju nožem. Šesnaestog aprila desio se težak udes na Malti, u kojem su povrijeđene voditeljica Lejla Šabić i bivša misica Amina Hasanbegović. </p><p>Bio je to samo početak niza teških saobraćajnih nesreća. Najteža nesreća uslijedit će 27. tog mjeseca, kada je 26-godišnji Armin Berberović, koji je vozio bez vozačke, na Marindvoru usmrtio dvije doktorice. Dana 22. jula u nesreći je poginuo motociklista, 17. avgusta jedna osoba je poginula u saobraćajnoj nesreći kod petlje Butile.</p><p>Dana 17. avgusta jedna osoba poginula je u saobraćajnoj nesreći kod petlje Butile, 12. oktobra pješaka kod Predsjedništva BiH udario je vozač koji ima blizu 14.000 KM neplaćenih kazni.</p><h2>Pucnjave i ubistva</h2><p>Dana 11. maja imamo pucnjavu na Sedreniku u kojoj je jedan muškarac ranjen, 13. maja pucnjavu na Koševu, opet s jednim ranjenim, pa se isti mjesec pucalo i u Velešićima, da bi 1. juna bila bačena bomba na Otesu, usljed čega je oštećeno šest vozila. Osam dana kasnije na području općine Novi Grad je ubijen 24-godišnjak. Dana 25. avgusta pijani vozač pokušao je automobilom pregaziti policajce nakon što su ga uhvatili u krađi drva. Šestog septembra pljačkaš je pucao u ''Konzumu'' na Kovačićima, a usljed nedostatka policije savladali su ga građani. Dana 19. septembra u pucnjavi na Baščaršiji ranjen je Mirza Hatić. Deset dana poslije vandali su oštetili spomenik na Kazanima, ispisali su sprejem „Živi Caco u nama“. Dana 27. oktobra u pucnjavi kod škole na Ilidži ranjena je jedna osoba.</p><p>A ovo su bili samo neki od upečatljivih slučajeva nesreća i zločina u posljednjim mjesecima. Osim toga, desio se još cijeli niz pucnjava, pljački, pljački uz upotrebu oružja, tuča, napada i nesreća u Sarajevu, srećom, s posljedicama blažim od smrtnih.</p><h2>Uspavani MUP</h2><p>MUP KS na sve ovo spava. Nakon pojačanog policijskog nadzora poslije ubistva dvije doktorice koje je trajalo nekoliko dana, policije na ulicama uglavnom više nema. Iz MUP-a KS povremeno šalju saopćenja, ali sa zakašnjenjem od po nekoliko sati. Za to vrijeme javnost se pita ima li MUP KS uopće  komesara, s obzirom na to da se Fatmir Hajdarevića posljednji put pojavio upravo kada je Armin Berberović pregazio doktorice. Hajdarević niti je na terenu niti komentira, a očigledno ni ne radi.</p>

Iako je Sarajevo godinama bio relativno miran grad, posljednjih sedmica u glavnom gradu BiH došlo je do erupcije nasilja

Grad opasnog življenja: U Sarajevu eruptirao kriminal, a komesar se češlja

<p>Ako se može suditi prema današnjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, trojka je u fazi raspada.</p><p>Današnja sjednica Skupštine Kantona Sarajevo prekinuta je nakon što su zastupnici Naše stranke napustili sjednicu.&nbsp;</p><p>Razlog za napuštanje je to što je uz glasove&nbsp; zastupnika SDA, DF-a, SBiH i dijela NiP-a (Elvedin Okerić i kadrovi Kemala Ademovića), oboren izvještaj ZOI-a kojim rukovodi kadar NS-a.&nbsp;</p><p>Na ovaj način u Skupštinu KS prenio se sukob koji već mjesecima plamti u sarajevskim općinama. Tako je sin Kenana Ademovića, Jasmin, u Općini Centar pokrenuo neuspješni pokušaj opoziva načelnika Srđana Mandića (NS), čemu se javno usprotivio predsjednik ove stranke Elmedin Konaković.&nbsp;<br><br>S druge strane, u Općini Novo Sarajevo kadrovi NiP-a i Naše stranke u sukobu su sa SDP-om.</p>

Na ovaj način u Skupštinu KS prenio se sukob koji već mjesecima plamti u sarajevskim općinama

Raspala se trojka u Kantonu Sarajevo?

<p>Predsjednik RS Milorad Dodik imao je novi šovinistički istup na račun bošnjačkog naroda. Govoreći o obilježavanju 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, Dodik je kazao kako je to što se slavi „izmišljeno u glavama muslimanskih političara“.<br></p><p>- U tom periodu većina muslimana bila je u ustaškoj vojsci i u Handžar diviziji, dok je većina Srba bila na strani partizana, boreći se protiv nacista i ustaša, gdje su bili muslimani iz BiH. Čovjek se mora upitati - šta slavite? Zašto živite u sopstvenim lažima?&nbsp;- kazao je Dodik.</p><h2>Historijska lekcija</h2><p>Kad već spominje laži, nije jasno da li Dodik laže samo s ciljem propagande ili zaista ne poznaje elementarne činjenice o historiji vlastite zemlje, u kojoj je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a jedan od njenih najvažnijih događaja.</p><p>Stoga, ovaj prostor ćemo iskoristiti da predsjedniku RS održimo besplatnu lekciju iz historije. Na osnivačkoj skupštini ZAVNOBiH-a izabrano je Radno predsjedništvo, a za njegovog predsjednika dr. Vojislav Kecmanović. Među sedam članova Radnog predsjedništva nalazili su se Sulejman Filipović, pukovnik NOV-a i POJ-a iz Sarajeva, te Avdo Humo, književnik iz Mostara.</p><p>Za jednog od dva sekretara izabran je Skender Kulenović. Verifikacioni odbor ZAVNOBiH-a koji je brojao pet članova činili su Šefket Maglajlić i Husnija Kurt.</p><p>Izabran je, također, Prezidij ZAVNOBiH-a, čiji je prvi potpredsjednik bio već spomenuti Avdo Humo, dok je njegov sekretar bio Hasan Brkić.</p><p>A da mu nije bilo mrsko čitati i obrazovati se, Dodik je među članovima Prezidija mogao pronaći sljedeća imena: Ismet, Hamdija, Sulejman, Abdulah, Osman, Husnija, hadži Mehmed, Pašaga, Muhamed.</p><h2>Neka se obrazuje</h2><p>Dakle, iz navedenog je jasno da ne samo da su Bošnjaci bili prisutni u rukovodstvu ZAVNOBiH-a nego su činili njegov ogroman dio, otprilike proporcionalno udjelu u ukupnom stanovništvu BiH, a navedeni su činili samo manji dio uglednih Bošnjaka koji su bili dio Narodnooslobodilačkog pokreta.</p><p>Među njima je bio i Nurija Pozderac, potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a, koji na zasjedanju ZAVNOBiH-a, međutim, nije mogao biti, jer je kao partizan poginuo u junu 1943. Iako je Pozderac prije rata bio poslanik u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije kao član Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), tokom 1941. pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu jer se&nbsp;nije mirio s&nbsp;ustaškom&nbsp;politikom ubijanja i protjerivanja&nbsp;Srba&nbsp;i&nbsp;Jevreja&nbsp;u Bosni i Hercegovini.</p><p>Za više informacija Dodiku preporučujemo da pročita knjigu britanskog historičara Marka Atile Hoarea „Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu“, te, svakako, da prestane širiti međuetničku mržnju plasiranjem historijskih laži i kolektivne dehumanizacije jednog naroda.</p><h2>Humo i Kulenović</h2><p>Potpredsjednik ZAVNOBiH-a i jedan od njegovih organizatora Avdo Humo, kao prijeratni član Komunističke partije, pokretu otpora pridružio se na samom početku ustanka, kao i slavni pisac Skender Kulenović, koji je odmah 1941. stupio u prvi partizanski odred&nbsp;Bosanske krajine.</p>

Dodik tvrdi da je većina muslimana bila u ustašama i Handžar diviziji te da ih nije bilo na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a

Dodiku nije jasno šta bošnjački narod ima s antifašizmom: Bošnjaci su neodvojivi dio ZAVNOBiH-a

<p>Bh. fudbalom već godinama suvereno vlada Hrvatski športski klub Zrinjski. U košarci je neprikosnovena Dodikova Igokea, klub smješten u selu Aleksandrovac, koje se nalazi pored Laktaša, također sela.</p><p>Prvak u muškom rukometu je Izviđač iz Ljubuškog. U ženskom rukometu Grude. U ženskoj košarci prvaci su Orlovi iz Banje Luke. U ženskoj odbojci prvak je Gacko. U futsalu Radnik iz Bijeljine. I tako dalje.</p><p>Sarajevo, grad od gotovo pola miliona stanovnika u maloj i siromašnoj državi koja nema više ni tri miliona stanovnika, nema nijednog aktuelnog prvaka u važnim sportovima.</p><p>Željezničar je godinama u finansijskoj krizi i tavori po sredini tabele. FK Sarajevo je, zahvaljujući puštanju privatnog kapitala, u dosta boljoj situaciji, jer su donekle uspjeli izbjeći bošnjački biznis model „stranka da postavi svoje ljude“. KK Bosna, prvi jugoslavenski prvak Evrope, danas jedva životari s neriješenim statusom. Zenički Čelik je zbog finansijskih problema otišao u Kantonalnu ligu i tek je najvjernijim navijačima poznato gdje sad uopće igra. Tuzlanska Sloboda ispala je u Prvu ligu FBiH. Unsko-sanski kanton, s 300 hiljada stanovnika, nema niti jedan klub ni u košarkaškoj ni u fudbalskoj prvoj ligi, itd... Velež se nakon dugogodišnje krize, pa čak i ispadanja u Prvu ligu FBiH, „stabilizirao“ kao osrednji klub u Premijer ligi.</p>

<p>Da ne spominjemo tek situaciju u regionu. Velikani poput Dinama, Crvene zvezde ili Partizana po raspadu Jugoslavije ostali su dominantni prvaci u svojim zemljama.</p><p>Dinamo je do ove sezone redovno igrao Ligu prvaka, koju igra i Crvena zvezda, dok su i Partizan i Zvezda redovni učesnici Evrolige, najjačeg evropskog košarkaškog takmičenja s malobrojnom probranom elitom, a beogradska Arena, koja prima 20-ak hiljada ljudi, redovno je dupke puna.</p><p>Uglavnom, razumijete poentu. Očito, Bošnjaci nemaju kad da se bave sportom. Moraju rješavati globalne izazove ummeta i sukobe na Bliskom istoku. A ono što su naslijedili, mahom su uništili.</p>

Nemaju Bošnjaci kad da se bave sportom, moraju rješavati sukobe na Bliskom istoku

Bošnjački sport prop'o

<p>Rijetko koja stranka u BiH je prošla tako turbulentan put od dominantnog nacionalnog pokreta do nacionalne marginalizacije, kao što je to slučaj sa Srpskom demokratskom strankom (SDS).<br></p><p>U turbulentnim vremenima međurepubličkih i međuetničkih tenzija te događaja koji su vodili ka raspadu Jugoslavije, SDS je osnovan, zapravo, u Hrvatskoj, od poznatog psihijatra Jovana Raškovića. Stranka je formirana s ciljem organiziranja Srba u Hrvatskoj i pružanja otpora politici Franje Tuđmana koja je u konačnici vodila ka otcjepljenju Republike Hrvatske. Stav hrvatskog SDS-a je bio da, ako Hrvatska ima pravo otcjepljivati se od Jugoslavije, onda bi i Srbi trebali imati pravo otcijepiti se od Hrvatske i sami birati u kakvoj državi žele živjeti.</p><p>Sa sličnim motivima i na istim osnovama političkog okupljanja srpskog naroda u BiH je u junu 1990. osnovan i bh. ogranak ove stranke. Kao vođa stranke profilirao se u početku&nbsp;pjesnik Vladimir Srebrov&nbsp;(pravo ime Milan Nikolić), koji će kasnije napustiti ovu stranku ogorčen ultranacionalističkim politikama putem kojih je stranka krenula. No, Srebrov neće zasjesti na čelo stranke. Veliki utjecaj u organiziranju stranke imali su profesori&nbsp;Milorad Ekmečić&nbsp;i&nbsp;Nikola Koljević. Akademik&nbsp;Dobrica Ćosić&nbsp;ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Na kraju je odlučeno da za predsjednika stranke bude postavljen Radovan Karadžić, koji je, zanimljivo, po profesiji bio psihijatar, kao i Rašković. Karadžić je tada bio aktivan član u pokretu Zeleni. U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke, ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj na promjenu mišljenja i pristajanje da dođe na čelo stranke. Prije Karadžića, radilo se na pridobivanju&nbsp;Nenada Kecmanovića (današnjeg savjetnika Milorada Dodika), koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio&nbsp;Savezu reformnih snaga Jugoslavije&nbsp;(SRSJ), stranci&nbsp;Ante Markovića.&nbsp;Uz Karadžića, najuže rukovodstvo, vrhovni trojac ove stranke činili su privrednik Momčilo Krajišnik i profesorica biologije s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Biljana Plavšić.</p><h2>Prvi izbori</h2><p>Ipak, iako će ova stranka postati poznata po organiziranju krvavog rata u BiH, stvaranju RS i po pokušaju otcjepljivanja jednog dijela države, u početku su imali i više nego dobru saradnju sa SDA, kao prvoosnovanom nacionalnom strankom u našoj zemlji. Tako je na osnivačkoj sjednici Skupštine ove stranke jedan od govornika bio i predsjednik ove stranke Alija Izetbegović, a nedugo nakon osnivanja Karadžić je Izetbegoviću ponudio i formiranje koalicije sa zajedničkim ciljem rušenja komunista s vlasti.</p><p> </p><p>Svoj cilj će ostvariti na izborima krajem 1990. SDS je s 30 posto osvojenih glasova završio kao druga stranka na izborima iza SDA, te ispred HDZ-a, s kojim će formirati novu vlast u našoj zemlji i nakon gotovo pola stoljeća okončati vladavinu komunista. Uime SDS-a, u Predsjedništvo SRBiH su, kao srpski članovi, ušli Biljana Plavšić i Nikola Koljević. </p><p>Ispostavit će se ubrzo da je rušenje komunista, manje-više, jedina stvar oko koje se SDS mogao dogovoriti s druge dvije nacionalne stranke u našoj zemlji. </p><p>Na stav SDA i HDZ-a da, u slučaju da krenu putem nezavisnosti, Jugoslavija de facto prestaje postojati i da BiH tada treba krenuti istim putem kao i Hrvatska i Slovenija, SDS je ultimativno zahtijevao ostanak u Jugoslaviji, bez obzira na odluku ostalih republika, tvrdeći da se u Bosni i Hercegovini, prema Ustavu, krucijalne odluke po budućnost republike ne mogu donositi mimo volje srpskog naroda.</p><p>No, krajem 1991. postalo je jasno da će SDA i HDZ u Skupštini, uz pomoć i nekoliko zastupnika koji su birani - Saveza komunista BiH i Saveza reformskih snaga - izglasavati odluke u pravcu proglašenja suverenosti i, u konačnici, raspisivanja referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine.</p><p>Izglasavanje memoranduma o suverenosti u&nbsp;Skupštini SRBiH bojkotirano je od poslanika SDS-a.&nbsp;Momčilo Krajišnik, kao&nbsp;predsjednik Skupštine, formirao je radnu grupu koja je tražila kompromis. Na zatvorenoj sjednici, od 12 do 13. oktobra 1991., vođena je rasprava o samoopredjeljenju, odnosno otcjepljenju. Noć između 14. i 15. oktobra u Skupštini ostat će upamćena po Karadžićevoj prijetnji u Skupštini, nakon što su poslanici SDS-a odbili prijedlog o izglasavanju suvereniteta BiH, a kojim je gotovo direktno zaprijetio ratom i genocidom u našoj zemlji.</p><p>- Želite da povedete BiH istim putem pakla i stradanja kojim su krenule Slovenija i Hrvatska. Ne zavaravajte se da BiH nećete odvesti pravo u pakao i da upravo vi nećete snositi krivicu ako nestane cijeli jedan narod. Jer, ako dođe do rata, Muslimani se ne mogu braniti.</p><p>Ove zlokobne rečenice bit će upravo najava zločinačke politike koju će nekoliko mjeseci poslije SDS početi provoditi u općinama pod svojom kontrolom. </p><p>No, prethodno je ova stranka već povukla mnoge poteze za proglašenje srpske paradržave unutar Bosne i Hercegovine. Prema uzoru na Hrvatsku, već u proljeće 1991. SDS je proglasio neke dijelove&nbsp;Bosne i Hercegovine&nbsp;kao "srpske autonomne regije". Ove regije, također kao i u Hrvatskoj, bile su prethodnica toga da se 9. januara 1992. proglasi Srpska republika Bosna i Hercegovina (koja će kasnije promijeniti ime u Republika Srpska). SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine koji je održavan 29. februara i 1. marta, čak je u mnogim općinama u kojima je vladao fizički pokušavao spriječiti glasanje, ali ipak nije mogao spriječiti nezavisnost od tadašnje&nbsp;Jugoslavije.</p><p>Odgovor ove stranke na referendum je bio postavljanje barikada te je širom zemlje zabilježeno nekoliko manjih sukoba. </p><h2>Početak klanja</h2><p>Do aprila 1992. izabrani predstavnici SDS-a napustit će institucije Bosne i Hercegovine i preseliti se na Pale, koje su određene za sjedište srpske paradržave u BiH.</p><p>Upravo u aprilu eskalirat će rat u Bosni i Hercegovini. Dijelovi JNA koji su djelovali na području Bosne i Hercegovine te dio naoružanih dobrovoljaca SDS-a u maju te godine bit će organizirani u novoproglašenu Vojsku Republike Srpske. Već do jeseni 1992., srpske trupe uspjele su zaposjesti oko dvije trećine teritorije Bosne i Hercegovine. Bit će to početak pakla za Bošnjake i Hrvate koji su živjeli na tim područjima. Masovna ubijanja, deportacije u koncentracione logore s krajnje nehumanim uvjetima, etničko čišćenje, masovna silovanja žena i uništavanje kulturno-vjerskih projekata postat će sastavni dio realizacije SDS-ovog projekta o stvaranju srpske države na teritoriji Bosne i Hercegovine.</p><p>Rukovodstvo ove stranke, s Radovanom Karadžića na čelu, u Hagu će biti osuđeno za organizaciju i provođenje ovih zločina, čiji najveći dio će se desiti upravo tokom 1992. godine, kada će ova stranka i ostvariti svoj cilj etničkog čišćenja teritorije pod svojom kontrolom.</p><p>Osim vojske, ova stranka će ustrojiti i druge paradržavne institucije poput predsjednika, vlada i Skupštine srpskog naroda u BiH. </p><p>Nakon početnog inicijalnog prihvatanja Kutiljerovog plana prije eskalacije rata kojim bi se zemlja podijelila na etničke kantone/oblasti, rukovodstvo RS će kroz cijeli rat odbijati većinu mirovnih pregovora.</p><p>U tom smislu, rukovodstvo RS s Karadžićem na čelu više puta će se otvoreno konfrontirati s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem. Tako će u maju 1993. Skupština odbiti Vens-Ovenov mirovni plan jer je on nudio kantonizaciju, ne i cijelu RS, u znatno manjoj teritoriji od one koju je SDS kontrolirao u tom trenutku. Oven-Stoltenbergov plan, koji je došao nekoliko mjeseci kasnije i nudio podjelu BiH na tri republike, srpsko rukovodstvo je prihvatilo, no odbile su ga bh. vlasti.</p><p>Konačno, rukovodstvo RS će 1994. odbiti i plan Kontakt-grupe o podjeli BiH u omjeru 51 posto Federacija, 49 posto RS zbog činjenice da je Republika Srpska u tom trenutku kontrolirala znatno veći procent. Bit će potrebni NATO udari, te zajedničke oslobodilačke akcije Armije RBiH, HV i HVO-a da rukovodstvo RS konačno da mandat Slobodanu Miloševiću, koji se što prije htio izvući iz rata da pregovara u njihovo ime, što će u konačnici dovesti do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u kojem je formirana Republika Srpska na 49 posto teritorije BiH. Ovo će rješenje u početku biti negativno dočekano od srpskih rukovodilaca u Bosni i Hercegovini, a liderima SDS-a koji su većinski posebno će teško pasti gubitak gotovo kompletnog Sarajeva, u kojem je većina njih do 1992. živjela i radila.</p>

<h2>Dejtonska BiH</h2><p>Kraj rata rukovodstvo ove stranke dočekat će s optužnicama za ratne zločine. Iako je SDS na izborima 1996. godine ostvario uvjerljivu pobjedu, njegova pobjeda ipak neće biti dugotrajna. Nakon što je Karadžić zbog optužnice bio natjeran da se povuče iz javnosti, krenula je borba između Biljane Plavšić i Momčila Krajišnika za liderstvo u stranci. Plavšić je važila za liderku takozvanog zapadnog krila stranke sa sjedištem u Banjoj Luci te je otvoreno iskazivala namjeru da u taj grad premjesti sjedište RS, dok je Krajišnik važio za vođu istočnog krila koje je svoj centar imalo na Palama.</p><p>Ovo će dovesti do toga da će Biljana Plavšić formirati novu političku opciju, Srpski narodni savez, koja će već 1997., u savezu s Dodikovom Strankom nezavisnih socijaldemokrata i Socijalističkom partijom RS, formirati novu vlast.</p><p>Iako će SDS nakon izbora 2000. ponovo povratiti vlast u ovom entitetu, okolnosti za ovu stranku, koja je do tada važila za radikalnu srpsku nacionalističku opciju, nikad više neće biti iste.</p><p>Naime, međunarodna zajednica i visoki predstavnici vršit će snažan pritisak na SDS zbog odgovornosti za ratne zločine, kao i aktivnosti skrivanja ratnih zločinaca povezanih s ovom strankom. Ostat će upamćeno da je 2004. godine Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) smijenio čak 59 funkcionera u RS, mahom kadrova ove stranke, među kojima je bio i predsjednik Skupštine RS i predsjednik SDS-a Dragan Kalinić, kojem je zabranjeno bavljenje politikom.</p><p>Bit će to definitivan signal za SDS da zbog pukog preživljavanja mora ostati kooperativan i umjereniji. Tako će, senzacionalno, u junu 2004. predsjednik ove stranke i predsjednik RS Dragan Čavić uputiti izvinjenje za genocid u Srebrenici, a stranka će u ovom periodu podržati prijenos niza nadležnosti na nivo Bosne i Hercegovine.</p><p>Sječa kadrova ove stranke, ali i promjena retorike i politike, značit će konačno i pad SDS-a na izborima, kada će na vlast doći Milorad Dodik.</p><p>Osim vlasti, Dodik će postepeno preuzeti i ultranacionalističku ideologiju i retoriku ove stranke, čime će SDS postati gotovo višak na političkoj sceni BiH.</p><p>Od te 2006. godine, s izuzetkom učešća u državnoj vlasti u periodu 2014. – 2018., SDS je opozicija u BiH. Najbliže vlasti bili su 2014., no SNSD je sa svojom koalicijom poslije izbora ipak uspio osigurati potrebnu većinu.</p><p>SDS je u međuvremenu promijenio niz predsjednika na svom čelu, a djeluje kao opozicioni blok u čvrstom savezništvu s PDP-om. No, s izuzetkom nekoliko gradova u kojima vlada, poput Bijeljine, SDS nije uspio za sve ove godine ponuditi ni lidera ni politiku kojom bi ozbiljnije ugrozio vladavinu SNSD-a, s čijim je naglim skretanjem udesno SDS, čini se, izgubio svoj prvobitni smisao postojanja zbog kojeg je nastao kao ultranacionalistička stranka koja zastupa Srbe.</p><h2>Osuđeni zločinci</h2><p>Sve troje osnivača i početnih rukovodilaca ove stranke bit će osuđeno za ratne zločine. Radovan Karadžić, kao ratni predsjednik RS, u Hagu je doživotno osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti, predsjednik ratne Skupštine RS Momčilo Krajišnik za ratne zločine je osuđen na 20 godina zatvora, dok je Biljana Plavšić priznala zločine i nagodbom je osuđena na 11 godina zatvora.</p><h2>Ratni ciljevi</h2><p>Svoje ratne ciljeve Karadžić će prezentirati 12. maja 1992. na sjednici „Skupštine Srpskog naroda u BiH“, gdje će se, između ostalog, zagovarati „državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice“, eliminiranje Drine kao granice između srpskih država, izlaz na more, te podjela Sarajeva.</p><p>Historijski gledano, SDS je imao jaku ultranacionalističku, separatističku i islamofobičnu ideologiju. U međuvremenu je ta stranka odmakla s krajnje desnice i zauzela umjerenije konzervativne stavove.</p>

Prvobitno rukovodstvo SDS-a osuđeno je za najteže ratne zločine. Osim vlasti, Dodik će preuzeti i ultranacionalističku ideologiju i retoriku SDS-a

SDS: Pristalice s fotografijama Radovana Karadžića

Političke stranke u BiH jučer, danas sutra (V DIO): SDS - Od ratnih zločinaca do marginalizacije

<p>Fadil Novalić, bivši premijer Federacije, nakon devet godina na ovoj poziciji, od čega je gotovo pet proveo u tehničkom mandatu bez stvarnog demokratskog legitimiteta, posvetio se pisanju Facebook statusa.</p><p>Najdugovječniji poslijeratni premijer, nikad biran od samih građana, međutim, očigledno se i dalje ne može pomiriti s činjenicom da više nije na toj poziciji. Jed nagriza Novalića, pa tako iz sedmice u sedmicu vodi svoj Facebook džihad protiv američkog ambasadora, predstavnika Evropske unije, zapadnih funkcionera, visokog predstavnika...</p><h2>Teorije zavjere</h2><p>Elem, Novalić iz sedmice u sedmicu ne prestaje hraniti teoriju zavjere o nekakvom velikom zlom planu zapadnih moćnika koji ovdje vode tajni rat protiv države BiH, Bošnjaka i njihovih prava, pri čemu skromno, skromno bošnjački, samo sebe predstavlja kao personifikaciju svega toga.</p><p>Tako je u posljednjoj objavi osuo paljbu na američkog ambasadora Majkla Marfija (Michael Murphy), kojeg je optužio da je patološki opsjednut njim.</p><p>- Nisam prvi – radili su ovo i Aliji Izetbegoviću, Harisu Silajdžiću, svakom ko je bio faktor kod Bošnjaka. Uvijek je išao medijski teror o “korupciji”, “kriminalu”, čak i “islamskom terorizmu”. Pamti naš narod razne montirane slučajeve, a dobro je podsjetiti na njih u svjetlu današnje američke politike i odnosa spram planetarne tragedije u kojoj je za mjesec dana ubijeno skoro 4.500 djece.</p><h2>U ravni s Izetbegovićem</h2><p>Hajde što stavi ovaj „uspješni“ privrednik iz provincije, mrtav-hladan, sebe u istu ravan s Izetbegovićem i Silajdžićem, nego se usput usudi održati i moralnu lekciju vodećoj sili svijeta stavljajući u isti kontekst to što njega osuđuju za korupciju i stradanje nevine djece u Palestini.</p><p>Bezobrazno, bešćutno, apsurdno, ali od razbahaćenog Novalića ništa novo. Samo, ma koliko da Novalić kao bivši provincijski nebitni funkcioner pokušavao sebe stavljati u kontekst svjetske politike, ostaje jedno bazično pitanje na koje mora odgovoriti, prije svega pred pravosudnim institucijama BiH – kako je i zašto svojom odlukom i potpisom 10,5 miliona KM novca građana potrošio na nabavku beskorisnih kineskih trulja respiratora, za koje postoje indicije da su bili i fatalni po pacijente na kojima su upotrijebljeni?</p><p>Za to, Fadile, trebaš da polažeš račune, ostavi se Amerike, svjetske politike i stranih ambasadora.</p><p>A vrlo moguće da neće stati samo na tome. Petljao si puno toga, vele upućeni, i s namjenskom industrijom.</p>

Novalić ne prestaje iz sedmice u sedmicu sebe predstavljati kao glavnu metu navodnog zlog plana zapadnih sila protiv BiH i Bošnjaka

Novalić ratuje protiv svijeta i istjeruje pravdu: Mad Max Fadil

<p>U Bosni i Hercegovini posljednji popis izvršen je daleke 2013. godine. Iako je u Evropi praksa da se popisi održavaju na svakih deset godina, popisa ove godine u našoj zemlji nije bilo, a izvjesno je da ga u skorijoj budućnosti uopće neće biti. Političari se povodom ovoga ne češu previše po glavi, vjerovatno i zbog katastrofalnih rezultata do kojih bi mogli doći, s obzirom na to da posljednjih godina naša zemlja bilježi masovni odlazak stanovništva u zapadne države radi zaposlenja i boljeg života.<br></p><h2>Demografski razvoj</h2><p>U vezi s tim je, također, nejasno i koliko Sarajevo danas uopće ima stanovnika. Također, kada prosječnom stanovniku postavite pitanje o populaciji glavnog grada BiH, nije jasno više ni šta se pod tim tačno misli. Naime, dejtonskim ustavom Sarajevo je podijeljeno između Grada, koji čine samo četiri urbane općine (pa se tako Stup ne smatra dijelom grada), i Kantona kojih ima devet. Prema popisu iz 2013. godine, grad Sarajevo je imao 275.000 stanovnika, a Kanton 413.000. Nije zgoreg napomenuti ni da su dijelovi koji su se 1991. računali u grad Sarajevo, poput Pala, danas dio Republike Srpske. Prema popisu iz te godine, Sarajevo je imalo 527.049 stanovnika.</p><p>Vlada Kantona Sarajevo je u martu ove godine izradila Nacrt strategije demografskog razvoja od 2022. do 2031. godine.&nbsp;Prema ovom dokumentu, procjena je da je Kanton Sarajevo prošle godine imao 419.543 stanovnika,&nbsp;tj. da je u deset godina broj stanovnika povećan neznatno, za sedam hiljada osoba. Konstatirano je da su tome najviše doprinijeli povoljni demografski trendovi, prvenstveno veći broj doseljenih od broja odseljenih u unutrašnjim migracijama.</p><p>No, kada biste pogledali stanogradnju u Sarajevu, zaključak koji biste mogli steći jeste da se ovaj grad širi punom parom. Naime, posljednjih godina primjetan je zamah u stanogradnji, a cijene nekretnina u glavnom gradu dosežu i do osam hiljada KM po kvadratu. Ipak, to može zavarati, jer su dvije stvari koje povećavaju cijene stanova u Sarajevu - masovna kupovina stanova od dijaspore i „investiranje“ ljudi s viškom kapitala u nekretnine, što običnim građanima koji bi željeli kupiti sebi nekretninu za življenje podiže cijenu.</p><h2>Grad staraca</h2><p>No, strategija koju je izradila Vlada KS pokazuje da su demografski trendovi u glavnom gradu BiH zapravo negativni. Naime, zaključeno je da je&nbsp;stanovništvo veoma intenzivno zahvaćeno procesom starenja te da ekonomsko-socijalna struktura stanovništva nije svojstvena visokom stepenu ekonomskog i društvenog razvoja, pa je tako istaknuto da je na popisu 2013. godine više od 20 posto stanovništva bilo starije od 60 godina. Uz staro stanovništvo, tu su i vrlo negativni natalitetni trendovi, a primjetan je i veliki disparitet u naseljenosti, obrazovanju i razvijenosti između općina.</p><p>Dakle, zaključak koji se nameće jeste da broj stanovnika stagnira, ali kvalitet stanovništva opada.</p><h2>Negativni trendovi</h2><p>Izgledan je nastavak nepovoljnih demografskih trendova, što znači nastavak starenja stanovništva i prirodnu depopulaciju. Zbog toga Vlada kao rješenje predlaže povećanje nataliteta kako bi se podmlađivalo stanovništvo, povećanje stope zaposlenosti mladih i zaustavljanje iseljavanja mladih.</p>

Zaključak koji se nameće jeste da broj stanovnika stagnira, ali kvalitet stanovništva opada

Posljednji popis bio 2013., podaci zabrinjavajući: Koliko Sarajevo uopće ima stanovnika

<p>U ovom izdanju feljtona analiziramo političko djelovanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Teško da je ikad iko u historiji BiH napravio politički zaokret kao što je Savez nezavisnih socijaldemokrata. Svima je manje-više poznato koje politike i vrijednosti danas personificiraju ova stranka i njen vođa Milorad Dodik.</p><p>A, opet, nekako je vrlo teško definirati šta ta stranka jeste. Ona je nesumnjivo nacionalistička, štaviše, jedan od bastiona srpskog nacionalizma danas ne samo u BiH nego i šire koji istupa kao dežurni zaštitnik srpskih interesa, vrijednosti, tradicije, itd... Kako nacionalizam na ovim prostorima teško odnosno nikako ne ide bez crkva/džamija tradicije, tako je ta stranka postala u međuvremenu i čuvar crkve, veliki zaštitnik srpskih tradicionalnih vrijednosti, svetosti porodice, saveznik Rusije, protivnik LGBTQ propagande i štetnih utjecaja sa Zapada...</p><p>No, ta je stranka, prije svega, danas jedan veliki biro za zapošljavanje koji kontrolira resurse i ekonomiju u manjem entitetu, a u koji pučani RS, najprije, ulaze iz golog interesa – da dobiju posao, uhljebe svoje dijete, osiguraju subvenciju za biznis...</p><p>A počelo je potpuno drugačije. SNSD je, uistinu, u jednom trenutku svoj životni put počeo kao socijaldemokratska, proevropska i progresivna stranka. Od svega je na kraju ostao samo populizam. </p><p>Paradoksalno je da je Bosna i Hercegovina u devedesetim imala daleko demokratičniju scenu nego što je to danas slučaj.</p><h2>&nbsp;Priča iz Laktaša</h2><p>Postojanje SNSD-a neodvojivo je, zapravo, od životnog vijeka njegovog osnivača i do sada jedinog predsjednika Milorada Dodika. Početkom devedesetih, kada su se narodi u BiH na prvim demokratskim izborima popisivali u svoje nacionalne stranke i tabore, Milorad Dodik našao se na suprotnoj strani. </p><p>Nakon što je od 1986. do 1990. obnašao poziciju predsjednika Skupštine opštine Laktaši,  Dodik se&nbsp;1990. uključio u Savez reformskih snaga Ante Markovića, čije je politike tada zdušno podržavao. Ova stranka zalagala se za očuvanje Jugoslavije i multietničkog karaktera BiH te kretanje ka Zapadu.&nbsp;Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini izabran je za zastupnika Skupštine&nbsp;SRBiH.</p><p>S početkom rata u BiH, Dodik se, sa srpskim zastupnicima, povukao iz Sarajeva te postao zastupnik „Skupštine srpskog naroda u BiH“, gdje je s nekolicinom djelovao kao nezavisni zastupnik, mimo SDS-a. U to je vrijeme osnovao&nbsp;Klub nezavisnih poslanika&nbsp;u Skupštini, koji se suprotstavio politici&nbsp;Srpske demokratske stranke. Dodik se, nasuprot SDS-a, uime ovog kluba tada zalagao za prihvatanje svih mirovnih sporazuma i okončanje rata u Bosni i Hercegovini.</p><p>Upravo će ovaj nezavisni politički klub nakon rata biti okosnica nove političke partije. Osnivački sabor Nezavisnih socijaldemokrata, na kome su izabrani organi stranke, održan je 10. marta 1996. godine. Za prvog predsjednika stranke izabran je&nbsp;Milorad Dodik. Iako je tada medijska scena u RS bila pod potpunom kontrolom SDS-a, Dodik je već na izborima 1996. uspio ostvariti uspjeh, SNSD postaje parlamentarna stranka i u&nbsp;Narodnoj skupštini Republike Srpske i u&nbsp;Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.</p><p>Događaj koji će Dodiku posebno ići naruku je rascjep koji se desio u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). Vladajuća stranka u RS se podijelila na tzv. zapadno krilo, koje je predvodila Biljana Plavšić i koja je počela zagovarati otvaranje ovog entiteta ka svijetu te je optuživala rukovodstvo SDS-a za teški kriminal i korupciju, te tzv. istočno krilo, koje je predvodio Momčilo Krajišnik. Sukob je, pored ovog, poprimao i regionalni karakter, s obzirom na to da je Plavšić institucije RS s Pala namjeravala prebaciti u Banju Luku, čemu se Krajišnikova struja oštro protivila.</p><h2>Saradnja s Plavšić</h2><p>Ovo će u konačnici dovesti do izlaska Plavšić iz SDS-a i formiranja Srpskog narodnog saveza. Nakon vanrednih izbora koje je Plavšić raspisala 1997., njena stranka će, sa SNSD-om i Socijalističkom partijom RS, u januaru 1998. formirati novu Vladu RS, za čijeg mandatara će biti izabran upravo Milorad Dodik, iako tada sa samo dva zastupnika u Skupštini.&nbsp;Iste godine odnosno 1998. održavaju se još jedni&nbsp;parlamentarni izbori. Na izborima za&nbsp;Narodnu skupštinu Republike Srpske SNSD osvaja šest poslaničkih mandata, a pobjedu odnosi nacionalistička koalicija&nbsp;SDS - SRS RS, čiji je kandidat&nbsp;Nikola Poplašen&nbsp;pobijedio i u utrci za&nbsp;predsjednika Republike Srpske.</p><p>Nakon što je 31. decembra 1998. prihvatio ponudu&nbsp;predsjednika Republike Srpske&nbsp;Nikole Poplašena&nbsp;da bude mandatar za&nbsp;predsjednika Vlade Republike Srpske, iz stranke je isključen Brano Miljuš, koji je formirao&nbsp;Stranku nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske, partiju koja je ubrzo ugašena.</p><p>Godinu&nbsp;1999. definiraju teška politička situacija u regionu (NATO bombardiranje SRJ) i unutrašnja politička situacija, blokada rada&nbsp;Vlade&nbsp;od Narodne skupštine Republike Srpske. Uz značajnu podršku međunarodnih institucija,&nbsp;Vlada&nbsp; s&nbsp;Miloradom Dodikom&nbsp;na čelu još je odolijevala pritisku iz&nbsp;Narodne skupštine Republike Srpske, koja ne uspijeva da prikupi novu većinu, te Dodik ostaje u tehničkom mandatu. Pomagala mu je uveliko međunarodna zajednica pa je tako, nakon što je Nikola Poplašen smijenio Dodika s mjesta premijera RS, tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp smijenio Poplašena uz obrazloženje da je smjenom Dodika „zloupotrijebio ovlasti“.</p><p>Dodik, koji je sa samo dva mandata izabran za premijera RS, koristi svoju poziciju da jača i širi stranku. </p><p>Decembra&nbsp;1999. godine u SNSD se utopila&nbsp;Socijalno-liberalna stranka Republike Srpske. U istoj godini vode se i pregovori s&nbsp;Demokratskom strankom Republike Srpske&nbsp;o ujedinjenju, ali ubistvo njihovog lidera&nbsp;Ljubiše Savića Mauzera&nbsp;to prekida.</p><p>Godine 2000. došlo je do raskola u vladajućoj koaliciji, kada je Socijalistička partija RS odlučila da se pridruži SDS-u. Mnogi članovi ove stranke, s Nebojšom Radmanovićem na čelu, nisu podržali ovu odluku te su formirali novu stranku - Demokratsku socijalističku partiju (DSP),&nbsp;čiji će predsjednik biti Radmanović. Upravo će Radmanović značajno pomoći Dodiku u njegovom političkom napretku. DSP&nbsp;razvija mrežu od 43 odbora širom&nbsp;Republike Srpske&nbsp;i osvaja četiri mjesta u&nbsp;Narodnoj skupštini Republike Srpske. Nakon izbora 2000. na kojima su nacionalističke snage pobijedile, SNSD i&nbsp;DSP zajedno djeluju kao opozicija u novoj&nbsp;Vladi Republike Srpske&nbsp;koju formiraju&nbsp;SDS,&nbsp;PDP&nbsp;i&nbsp;SPRS.</p><p>Decembra&nbsp;2001. Stranka nezavisnih socijaldemokrata i&nbsp;Demokratska socijalistička partija potpisale su Platformu o udruživanju, čime je formiran – Savez nezavisnih socijaldemokrata. Naredne godine ova stranka je primljena i u Socijalističku internacionalu, savez vodećih socijaldemokratskih stranaka svijeta.</p><p>Na izborima 2002. godine SDS je ponovo potvrdio svoju dominaciju. Do te godine SNSD se gradio kao jasna ideološka alternativa u RS. Ova stranka je jasno osuđivala ratne zločine i poručivala da najodgovorniji za njih - Karadžić i Mladić - trebaju biti isporučeni Hagu, zagovarala je ulazak BiH u EU, čak na momente i u NATO, bila prozapadno orijentirana te kritizirala sva tri nacionalizma u našoj zemlji.</p><h2>&nbsp;</h2>

<h2>Promjena retorike</h2><p>Ipak, od 2002. godine SNSD će postepeno mijenjati svoju retoriku. Naime, promjena SDS-a pratit će promjena i SNSD-a. Tada tek imenovani visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) u našoj zemlji uveo je vladavinu čvrstom rukom, čime je posebno bio pogođen SDS. Smjenjivanje radikalnih elemenata ove stranke, pritisci, zahtjevi da isporuče ratne zločince bili su ono s čime se ova stranka morala suočiti, ali što je otvorilo put za dolazak na čelo nekih umjerenijih kadrova.</p><p>Tako će ostati upamćeno da je 2004. godine u samo jednom danu Ešdaun smijenio čak 59 kadrova SDS-a, mahom funkcionera ove stranke.</p><p>Zahvaljujući ovom pritisku, SDS će ostati kooperativan, odnosno pristat će podržati brojne reforme i zakone koji su podrazumijevali prebacivanje nadležnosti i jačanje institucija Bosne i Hercegovine.</p><p>Iako je SNSD podržao većinu tih procesa, Dodik će, pak, situaciju pred izbore 2006. iskoristiti da SDS optuži da prodaje srpske interese i da sebe počne nametati kao srpskog nacionalnog vođu, čemu mu je posebno naruku išla i činjenica da je SDS obezglavljen brojnim smjenama.</p><p>Naruku mu je svakako išla i retorika Harisa Silajdžića, koji je upravo te godine srušio i ultimativnu pruženu ruku sa srpske strane – „aprilski paket“ i pristanak na znatno povećanje ovlasti i uloge državnog nivoa vlasti. Nasuprot Silajdžićeve retorike o „100 posto BiH“ i ukidanju Republike Srpske, Dodik je sve češće počinjao koristiti nacionalističku retoriku i sebe nametati kao zaštitnika RS.</p><p>Iako će na vlast doći još i prije izbora 2006., Dodik će na izborima te godine odnijeti uvjerljivu pobjedu.</p><h2>Epilog jasan</h2><p>Iz godine u godine Dodikova retorika postat će sve ostrašćenija i radikalnija. Većina analitičara tada je procjenjivala da je to samo populizam s ciljem pridobivanja glasova, a da će u praksi biti konstruktivan. Bivša američka sekretarka Medlin Olbrajt (Madeleine Albright) proglasila ga je „daškom svježeg zraka“, a 2008. Vlada RS koju je Dodik vodio dobila je i jednokratnu novčanu pomoć iz SAD.</p><p>Ipak, Dodik se nije vraćao na staro. Poslije pada „aprilskog paketa“ Dodik će se sve više posvećivati RS, a u prvom mandatu, osokoljen prodajom „Telekoma RS“ „Telekomu Srbije“ za milijardu i 300 miliona KM, velika sredstva će uložiti u lobiranje i izgradnju institucija RS, od čega je najreprezentativniji primjerak nova zgrada Vlade u Banjoj Luci.</p><p>Prijetnje referendumima i zagovaranje nezavisnosti RS od tada će postati obilježje Dodikove političke retorike. Negdje u međuvremenu započet će i njegova saradnja i bliski odnosi s Vladimirom Putinom i njegovim režimom. Uporedo s tim, Dodik će postati i sve žešći kritičar Zapada i njegovih vrijednosti, a dolazi i u otvoreni sukob sa zapadnim diplomatima u našoj zemlji koje se nije libio častiti različitim pogrdnim imenima.</p><p>Pogrdnim imenima častit će tada i cijeli bošnjački narod, koje će nazivati „muslimanima“ genetskim konvertitima, psovat će genocid, za ezan će ustvrditi da „hodža arlauče“... Posebno će postati negativno nastrojen prema LGBTQ populaciji i „zapadnim plaćenicama“ od medija, a nekoć deklarirani ateista postat će rado viđen gost crkava, koji prima ordenje od Srpske pravoslavne crkve. Bit će u međuvremenu, naravno, izbačen iz Socijalističke internacionale.</p><h2>Crna lista</h2><p>Ono „socijaldemokratski“ ostat će i dalje u zvaničnom nazivu stranke, ali Dodik se više nikad neće pozivati na to. Umjesto toga, podržavat će Putina, Lukašenka i radikalne desničare širom Evrope - poput Marin Le Pen i Viktora Orbana. Obećavat će šarene laže od referenduma koji nikad neće biti održani. Dospjet će na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država. Na državnom nivou će konstantno praviti blokade, napuštati institucije pa se vraćati, prijetiti i ucjenjivati ne bi li za sebe izvukao konkretnu korist. I nerijetko ih je i izvlačio, poput pristajanja i bošnjačkih partnera i stranaca da se maknu strani tužioci iz Tužilaštva BiH. Republikom Srpskom će vladati čvrstom rukom i despotski, stavljajući pod svoju šapu sve što se može: od institucija, preko privatnih firmi, do medija, a onima koji mu se usude na bilo koji način suprotstaviti javno će prozivati te u konačnici čak usvajati zakone kojima će kriminalizirati klevete ili staviti pod strogi nadzor rad nevladinih organizacija. Iako je među brojnim osnivačima SNSD-a zaista postojao veliki broj socijaldemokrata i tolerantnih ljudi, takvim Dodikovim politikama niko se unutar stranke neće javno suprotstavljati, a umjerene kadrove u vrhu stranke zamjenjivat će raznim živopisnim i po političkim stavovima radikalnim nacionalističkim kadrovima.</p><p>Ipak, njegovu vlast već 17 godina niko u RS nije ozbiljnije poremetio, što pokazuje da je navedeno očito dobitna kombinacija onoga što narod želi. Za sada, ne nazire se promjena na vrhu, ali ni u Dodiku.</p><h2>Principijelna neprincipijelnost</h2><p>Iako djelovanje SNSD-a prema državi i podizanje tenzija u BiH svakako ne treba potcjenjivati, ipak treba imati na umu da je jedino u čemu je Dodik u svom dosadašnjem političkom djelovanju bio principijelan jeste njegova neprincipijelnost. Karijera obilježena lažnim obećanjima, konstantnim mijenjanjem političkih pozicija i poteza kojima je samog sebe višestruko i iznova pobijao, sve u zavisnosti od toga šta je u datom trenutku za biračko tijelo oportuno i s kojeg međunarodnog izvora se voda pila. A birači mu to nisu zamjerali.</p><h2>Top-lista referenduma</h2><p>Tokom svoje vladavine Dodik je najavljivao brojne referendume - referendum o vraćanju nadležnosti, referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH i, dakako, onaj najvažniji – referendum o otcjepljenju RS. Najavio ga je Dodik za 2018. godinu, obećao da će tražiti otcjepljenje. Usvojio je i deklaraciju naziva „Republika Srpska – slobodna i samostalna“. Referendum je proveden, ali ne o nezavisnosti, već o Danu Republike, pa je i taj poništen i sveden na neku vrstu ankete, koji više niko ne spominje. Sad više ne spominje referendum, ali čeka „povoljan geopolitički trenutak“.</p><h2>Karadžić zločinac</h2><p>U intervjuu 1997. Dodik je naglasio da Republika Srpska nije država i da je „bolje biti entitet u BiH nego provincija u Srbiji“. Danas, kako je poznato, učestalo naglašava da RS jeste država i da se treba pripojiti Srbiji. Za Karadžića je kazao da je “bitanga“ i da „mora odgovarati“.</p><p>- Svako ko je učestvovao u ovdašnjim dešavanjima mora biti podvrgnut određenoj proceduri preispitivanja vlastite uloge. Desilo se ogromno stradanje i ono zahtijeva takvo šta - govorio je svojevremeno Dodik.</p><h2>UPRKOS</h2><p>očekivanjima, Dodik i SNSD se neće vraćati na staro. Iz godine u godinu ova stranka je sve više klizila u ekstremni nacionalizam. Prvi put Dodik je otcjepljenje spomenuo još 2006. godine, nakon otcjepljenja Crne Gore iz državne zajednice sa Srbijom, poručivši da i RS ima pravo ići istim putem.</p>

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

Propali simbol

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu

Duboke frakcijske podjele prijete razbijanju koalicije: Ko ruši trojku u Kantonu Sarajevo

Grad opasnog življenja: U Sarajevu eruptirao kriminal, a komesar se češlja

Raspala se trojka u Kantonu Sarajevo?

Dodiku nije jasno šta bošnjački narod ima s antifašizmom: Bošnjaci su neodvojivi dio ZAVNOBiH-a

Bošnjački sport prop'o

Političke stranke u BiH jučer, danas sutra (V DIO): SDS - Od ratnih zločinaca do marginalizacije

Novalić ratuje protiv svijeta i istjeruje pravdu: Mad Max Fadil

Posljednji popis bio 2013., podaci zabrinjavajući: Koliko Sarajevo uopće ima stanovnika

Političke stranke jučer, danas, sutra (III dio): SNSD - Evolucija od Klintona do Lukašenka

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

Propali simbol

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu

Duboke frakcijske podjele prijete razbijanju koalicije: Ko ruši trojku u Kantonu Sarajevo

Grad opasnog življenja: U Sarajevu eruptirao kriminal, a komesar se češlja

Raspala se trojka u Kantonu Sarajevo?

Dodiku nije jasno šta bošnjački narod ima s antifašizmom: Bošnjaci su neodvojivi dio ZAVNOBiH-a

Bošnjački sport prop'o

Političke stranke u BiH jučer, danas sutra (V DIO): SDS - Od ratnih zločinaca do marginalizacije

Novalić ratuje protiv svijeta i istjeruje pravdu: Mad Max Fadil

Posljednji popis bio 2013., podaci zabrinjavajući: Koliko Sarajevo uopće ima stanovnika

Političke stranke jučer, danas, sutra (III dio): SNSD - Evolucija od Klintona do Lukašenka