Amsterdam je ikoničan po nekoliko stvari i koliko god stereotipno zvučalo, to je upravo ono što će vam u ovom gradu prvo privući pažnju - kanali, tulipani, bicikli, pivo, legalizirane lake droge, Ana Frank, sir i vjetrenjače! Upravo navedene stvari neće mimoići niti jednog turistu koji dođe u ovaj grad.

Stigavši do Amsterdama, prekoputa željezničke stanice u centru grada, preko vode ćete ugledati impresivnu građevinu - „Muzej oko“, filmski muzej u kojem možete proučiti historiju filmske umjetnosti, pogledati neki od antologijskih filmova, popiti kafu ili ručati. Odatle je, nakon odsjedanja u hotel, moja sljedeća stanica bilo nešto što se zove „Heineken Experience“, o čemu ću napisati poseban tekst. Odatle siđete uz kanal. Vožnja kanalima dio je obaveznog iskustva Amsterdama.
Područje kanalskog prstena u Amsterdamu izgrađeno je u 16. i 17. stoljeću i dugo je više od 100 kilometara. Glavna četiri kanala čine koncentrične lukove povezane s glavnom rijekom IJ.
Nakon krstarenja moja sljedeća stanica bio je Rijksmuseum. Radi se o famoznom zdanju, za koji bi vam trebala barem dva dana da ga istražite! U neposrednoj blizini nalazi se Muzej Van Goga (Gogh), posvećen jednom od najvećih slikara svih vremena. Oba muzeja su nakrcana posjetiocima te bih vam preporučio da unaprijed rezervirate kartu, s obzirom na to da je do slobodnog termina za posjetu vrlo teško doći.
Naravno, kao veliki ljubitelj fudbala, nisam propustio priliku da posjetim i čuvenu Amsterdam arenu, danas Arenu „Johan Krojf“, u kojoj domaće utakmice igra slavni Ajaks.

Odatle je moja sljedeća tačka bila Kuća Ane Frank, koja je definitivno jedna od najvažnijih stvari koje trebate vidjeti u Amsterdamu. Radi se o originalnoj kući u kojoj se Frank sakrivala tokom Drugog svjetskog rata. Nakon pobjede Hitlera 1933. njena porodica izbjegla je iz Njemačke i spas pronašla u Nizozemskoj. No, Hitlerova ruka tu će ih stići nekoliko godina kasnije, izbijanjem Drugog svjetskog rata i okupacijom Nizozemske. Nakon dvije godine skrivanja u ovoj kući Frank je uhapšena 1944. i odvedena u koncentracioni logor u kojem je umrla sedam mjeseci poslije. U kući u kojoj se skrivala, 13-godišnjakinja pisala je dnevnik svojih svakodnevnih iskustava u skrovištu. Dnevnik je doživio svjetsku slavu i Frank učinio najpoznatijom žrtvom holokausta. Stepenice koje su vodile do dijela kuće u kojem se sakrivala nalazile su se iza police za knjige u prizemlju. Sve, uključujući one tamne zavjese, visinske oznake na zidu, fotografije koje je lijepila na zid itd., sačuvano je u originalu. Ova je kuća 1960. godine postala muzej. Nažalost, tamo nije bilo dopušteno fotografiranje.
Naravno, mnogima je neizbježna tačka i posjeta zloglasnom području „De Wallen“, čuvenoj Ulici crvenih fenjera u kojoj je red javnih kuća! Ako ste neko ko bi, poput mene, mogao doživjeti kulturološki šok, jednostavno preskočite ovo mjesto ili ga barem posjetite po danu kad izlozi još nisu otkriveni.
Ono što ćete, pak, u Amsterdamu definitivno primijetiti jeste da vjerovatno nigdje u Evropi nećete naći grad, s toliko različitih ljudi na jednom mjestu, u kojem ćete osjetiti više slobode.

Mnogo transparentnija i dostupnija je druga atrakcija Amsterdama - marihuana. U starom dijelu grada tzv. Coffee Shopovi se nalaze bukvalno na svakom ćošku, gdje možete sasvim opušteno naručiti sebi džoint, kolačić ili čaj s marihuanom. Turisti toliko „zloupotrebljavaju“ ovu atrakciju Amsterdama da ćete na momente i u zraku osjetiti miris marihuane.

Ono što ćete u Amsterdamu definitivno primijetiti jeste da vjerovatno nigdje u Evropi nećete naći grad, s toliko različitih ljudi na jednom mjestu, u kojem ćete osjetiti više slobode

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Na SFF-u prikazan je dokumentarni film proslavljene bh. rediteljice Jasmile Žbanić o <a href="https://avaz.ba/tag/23706/emerik-blum">Emeriku Blumu</a>, jednom od najvećih Bosanaca i Hercegovaca u 20. stoljeću. Neki od protagonista Stranke demokratske akcije (SDA) kritizirali su ovaj film, zaključujući da je njegov cilj veličanje prošlog sistema.
A želite li znati koliko je velik bio Blum? E, pa, zamislite da danas u BiH postoji kompanija koja upošljava 20.000 ljudi. Zamislite da ta kompanija posluje u čitavom svijetu i gradi dobar dio Afrike i Bliskog istoka. I zamislite generalnog direktora takve kompanije čija je plaća dvijehiljadita po visini u firmi. Iako to danas zvuči kao bajka, BiH je zaista imala takvu kompaniju i takvog direktora. Firma se zvala „Energoinvest“, a njen direktor bio je Emerik Blum. Danas se navršava 37 godina od njegove smrti.

Emerik Blum rođen je 1911. godine u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. Ipak, njegov prvi izbor nije bila privreda, nego umjetnost. Već u svojim dvadesetim godinama, zajedno s Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem, pokrenuo je „Collegium Artisticum“, progresivnu umjetničku grupu koja je djelovala u Sarajevu. Na studij je otišao u Čehoslovačku, tačnije njen glavni grad Prag, iz kojeg se vratio s diplomom inžinjera elektrotehnike. Ubrzo nakon povratka sa školovanja 1941. godine, Blum se učlanio u Komunističku partiju te se početkom rata i osnivanjem NDH priključio Narodnooslobodilačkom pokretu.
Godine 1941. ustaše su ga uhapsile i deportirale u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je, kao zatvorenik-inžinjer, bio „čovjek od koristi“ te je radio na održavanju električne centrale. Tu se zadržao sve do 1944. godine, kada je uspio organizirati uspješan bijeg iz logora te se ponovo pridružiti svojim drugovima u partizanima.

Poslije Drugog svjetskog rata radio je na više funkcija, kao načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u BiH, bio je generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra „Elektroprivrede“ te predsjednik Komiteta za elektroprivredu. No, birokratski poslovi nisu zadovoljavali Bluma. Godine 1951. bio je jedan od osnivača firme “Elektroprojekt”, iz koje uskoro nastaje regionalni gigant “Energoinvest”. Blum je bio zagovornik ideje da se širom BiH trebaju izgraditi velika industrijska postrojenja, za šta je dobio i otvorenu podršku bh. i jugoslavenskih vlasti. Tako, zahvaljujući Blumovoj inicijativi, nastaju Aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornica glinice u Zvorniku.
Njegova je zasluga i stvaranje kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako su izgrađene i fabrika TAT na Ilidži, elektrofabrika u Lukavici kod Sarajeva, fabrike u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima Jugoslavije.
No, Blum je shvatao da su najveći potencijal svake ekonomije ljudi, kao i da sama Jugoslavija još ne nudi dovoljno kvalitetne obrazovne institucije za stvaranje vrhunskih stručnjaka. Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslavenskih stručnjaka u Sovjetskom savezu, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, koji su se vraćali nazad u BiH s vrhunskim stručnim znanjima. Emerik je osnovao i Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju 1954. godine, da bi formirao i društvo za zavarivanje u SRBiH, te školu zavarivanja.

Blum je prepoznao i da je jugoslavensko tržište usko za povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorio 20 predstavništava sektora izvoza, a kasnije se taj broj izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD, arapskih zemalja te Bliskog i Dalekog istoka. Stvaranjem Pokreta nesvrstanih i saradnjom Jugoslavije sa zemljama Afrike i Azije otvaraju se vrata kontinenata „Energoinvestu“, koji sada intenzivno počinje poslovati na ovim tržištima. No, „Energoinvest“ je uspijevao poslovati i na Zapadu, a poseban uspjeh Blum je ostvario sarađujući s firmama u Švedskoj i Francuskoj.

Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1981. do 1983. godine. Umro je 24. juna 1984. godine, nakon što je završio svoje posljednje poslove u Odboru za organizaciju XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i ostavio svojim sugrađanima svoje posljednje veliko djelo - do tada najuspješniju organizaciju Olimpijskih igara. Ovo je samo mali dio, onoliko koliko može stati u tekst, grandioznih uspjeha i ostavštine Emerika Bluma, čovjeka koji je stvorio jednu od najuspješnijih jugoslavenskih firmi, obrazovao i zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji te pokazao koliko jedna mala zemlja ima potencijala.

Emerik Blum je 1974. godine odlikovan titulom Viteza Legije časti Francuske. Ulica u sarajevskom naselju Grbavica danas nosi njegovo ime, a postavljena je i njegova bista ispred zgrade „Energoinvesta“. Emerika Bluma je ugledni list „Financial Times“ opisao kao „oličenje socijalističke poslovnosti“.

Pod njegovim vodstvom „Energoinvest“ je poslovao od Meksika, SAD, preko arapskih zemalja, do Dalekog istoka

Blum: Bio zagovornik ideje da se širom BiH trebaju izgraditi velika industrijska postrojenja

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Ured za vanjske poslove, Komonvelt i razvoj vlade Velike Britanije i formalno je potvrdio da podržava namjere visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ovo je stiglo u odgovoru Tariku Deliću, britanskom državljaninu koji je kontaktirao vladu mailom 22. jula.

Na ovaj način poslana je jasna i nedvosmislena poruka da jedna od vodećih evropskih sila i jedan od najvažnijih partnera BiH čvrsto stoji iza OHR-a i budućih odluka koje bi ova institucija mogla nametnuti. Podsjetimo, Šmit je već nametnuo tehničke izmjene, ali je istovremeno bh. političarima dao posljednji rok od šest sedmica da postignu dogovor o ključnim izmjenama Izbornog zakona ili će, u suprotnom, biti spreman da ih nametne.
Uzimajući u obzir predizbornu kampanju i radikaliziranu retoriku u našem društvu, mala je vjerovatnoća da će ključni politički akteri uspjeti postići bilo kakav dogovor.
Ipak, paraobavještajni krugovi Stranke demokratske akcije (SDA) i Bakir Izetbegović, potpomognuti svojim partnerom Željkom Komšićem i njegovim DF-om, sedmicama unazad nastoje u bošnjačkom narodu probuditi bijes prema ključnim zapadnim saveznicima i stvoriti sliku da oni spremaju promjene koje će ići na štetu Bošnjaka.

Za bošnjački narod, ali i BiH u cjelini, ovo predstavlja izuzetno opasan put. Mnoge stvari, od državne zastave, preko zajedničkih registarskih tablica, pasoša, granične službe, do PDV-a na državnom nivou direktno se mogu zahvaliti intervencijama visokih predstavnika. Upravo su, dakle, njihove intervencije i pritisak zapadnih saveznika ključni što je Bosna i Hercegovina dobila neke od najvažnijih institucija i ostvarila napredak kao država.
Prvi put kada se bošnjački faktor suprotstavio pruženoj ruci zapadnih država kroz Silajdžićevo odbijanje “aprilskog paketa”, koji je vodio ka proširenju ovlasti državnog nivoa vlasti i jačanju institucija, uslijedili su 15 godina zahlađenja prema Bosni i Hercegovini i apsolutni zastoj u bilo kakvom napretku naše zemlje.
Činjenica jeste da se BiH godinama suočava s pitanjem Izbornog zakona kao kamena spoticanja u državi, posebno u odnosima Bošnjaka i Hrvata, koji koči i funkcioniranje zemlje. Taj problem neće nestati održavanjem statusa quo ili ignoriranjem problema, čega su postali svjesni i u međunarodnoj zajednici.

Iza Šmita su prethodno otvoreno stale ambasade vodećih zapadnih zemalja, a i odgovor britanskog ureda pokazuje da, na kakvu god odluku da se visoki predstavnik u konačnici odvaži, za to očigledno ima najširu podršku. Naravno, intervencija Šmita se sasvim sigurno može očekivati, jer je iluzorno misliti da bi se visoki predstavnik upuštao u neozbiljne poteze da najavljuje nešto što ne planira ostvariti.

Poslana je jasna i nedvosmislena poruka da jedan od najvažnijih partnera BiH čvrsto stoji iza OHR-a

Šmit i ambasador Rejli: Britanija stoji uz visokog predstavnika

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Posljednjih sedmica u bošnjačkoj javnosti došlo je do bujice antizapadnjačke histerije. Inicijalna kapisla bilo je curenje u javnost navodnih pripremljenih izmjena <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Izborni%20zakon&amp;">Izbornog zakona</a>&nbsp;i Ustava FBiH od visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), kojima bi se, opet navodno, promijenio način popune klubova Doma naroda u Parlamentu FBiH tako da bi pripadnici nekog naroda u određenom kantonu morali činiti najmanje 3 posto od ukupnog broja pripadnika tog naroda u FBiH da bi stekli pravo na delegata u ovom domu.

Ovo je protumačeno kao direktno pogodovanje interesima HDZ-a, jer bi to u praksi značilo da bi se hrvatski klub predominantno popunio iz onih kantona u kojima ta stranka ima težinu. No, stvar je otišla i puno dalje, pa je tako došlo i do višednevnih protesta pred OHR-om i optužbi da se u BiH namjerava uvesti aparthejd.

Na kraju, međutim, od nametanja ovakvih rješenja nije bilo ništa. Šmit je nametnuo samo tehničke izmjene Izbornog zakona, kojima je poboljšao transparentnost izbornog procesa, dajući bh. liderima još jednu šansu da postignu dogovor o Izbornom zakonu. Naravno, to nije smirilo ni napade na visokog predstavnika ni antizapadnjačku histeriju. U prozivkama prednjači član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji EU optužuje za islamofobiju, a Šmita, između ostalog, da FBiH namjerava isporučiti Zagrebu. Njegov državni zastupnik Zlatan Begić motive EU vidi ni manje ni više nego u „vjerskom rasizmu“. Ako želimo znati šta ili ko stoji iza ovih napada, treba prvo pratiti trag napada. Vijest o tome da Šmit navodno namjerava nametnuti izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a krenula je s opskurnog portala koji vodi Avdo Avdić, saradnik Osmana Mehmedagića Osmice, kompromitiranog direktora OSA-e i kadra Bakira Izetbegovića.
Da podsjetimo, Avdić je i prije nego što je Šmit preuzeo funkciju visokog predstavnika pokrenuo hajku na njega tvrdeći da je riječ o „ruskom čovjeku“ koji ispunjava nekakve tajne i fantomske planove Njemačke i Rusije kojima bi se BiH prepustila ruskoj sferi utjecaja.
Kada je pak Šmit, usljed usijane atmosfere zbog najave nametanja Izbornog zakona, dobio i otvorenu podršku SAD i Velike Britanije, kao i drugih zapadnih sila, umjesto da se povukla ručna pa razmislilo nad vlastitim potezima, dežurni radikali u bošnjačkoj javnosti kao da su jedva dočekali priliku da i na naše najvažnije saveznike saspu lavinu optužbi za neprijateljstvo prema BiH i Bošnjacima, pritom evocirajući ratne traume.
Tako je najava mogućih nametanja izmjena Izbornog zakona pokrenula lavinu u kojoj BiH ponovo postaje arena međunarodnih aktera. A u toj lavini pojedini bošnjački akteri i funkcioneri čini se da rade sve kako bi došli na ratnu nogu sa zapadnim silama i završili na Istoku.
Naravno, ne treba ni spominjati koliko je to opasno za BiH, s obzirom na to da za stabilnost naše zemlje garantiraju zapadne zemlje, prvenstveno SAD. Upravo ove države su najzaslužnije za većinu pozitivnih promjena koje su dovele do jačanja i stabilizacije države, a ne treba ni spominjati da su euroatlantske integracije jedina stvarna civilizacijska budućnost za BiH. Pa koja je onda logika vršiti takve nepromišljene i histerične napade na najvažnije saveznike i najvažnije sile? Nije da Bošnjaci i prethodno nisu znali platiti cijenu zbog sličnih poteza. Odbijanje “aprilskog paketa” od Harisa Silajdžića bilo je praćeno trajnom obustavom procesa prijenosa nadležnosti na državni nivo i naglom obustavom intervencionizma Zapada u BiH, što je direktno dovelo do “rasta” Milorada Dodika kakvog danas poznajemo.
No, da bi se dobio odgovor šta stoji iza posljednje antizapadnjačke histerije, opet valja pratiti paraobavještajni trag. A tu su se antagonizam i netrpeljivost Bošnjaka prema Zapadu i njegovim službenicima u Bosni i Hercegovini nastojali buditi mjesecima unazad, mnogo prije nego što je iko i pomišljao na mogućnost da bi visoki predstavnik mogao nametnuti bilo kakve izmjene Izbornog zakona.

Tako su se na SDA-ovim stranačkim glasilima, kao i brojnim botovskim stranicama za koje se sumnja da njihov sadržaj direktno uređuju pojedinci iz paraobavještajnih struktura ove stranke, moglo pročitati na desetine tekstova u kojima se, između ostalog, zapadni ambasadori nazivaju kolonijalnim upravnicima, Dodikovim i Čovićevim saradnicima, a zapadne države u kompletu učestalo kvalificiraju kao „križari“, uz teorije zavjera o navodnim planovima za istrebljenje i protjerivanje Bošnjaka s evropskog kontinenta. No, primarni motiv za ovu kampanju izvjesno nema nikakve veze s Izbornim zakonom, jer „udarom na Bošnjake“ niko od njih nije svojevremeno smatrao kada je Izetbegović s Čovićem potpisivao „mostarsku deklaraciju“, u kojoj se obavezao na osiguranje „legitimnog predstavljanja“.
Motivi bi mogli biti mnogo prizemniji, naime, u činjenici da je nova američka administracija, uz pomoć evropskih partnera, postala odlučna obračunati se s korupcijom u BiH, u čemu su krupni koraci već napravljeni. Tu je svakako i američka crna lista, na koju su dospjeli i pojedini visokorangirani kadrovi SDA i tu, vjerovatno, neće biti kraj. Jasno je da u oba scenarija SDA, koja je umiješana u brojne koruptivne i kriminalne afere, direktno dolazi na udar i da su pojedinci izvjesno zabrinuti za svoje pozicije.

Misli li neko zaista da SDA, kao i njeni partneri iz SNSD-a i HDZ-a, iskreno želi biti dio civilizacijskog i političkog kruga u kojem postoje nezavisno pravosuđe, vladavina prava i uređenost sistema? Kakav bi tačno bio njihov položaj u takvom sistemu? Jasno je da većina Bošnjaka bezuvjetno želi biti dijelom evropskog i zapadnog političkog i civilizacijskog kruga te da niti jedna politička stranka koja traži podršku tog naroda ne može javno istupati protiv tih vrijednosti, ali je jasno i da je uspostava tih vrijednosti smrtni udarac za njihov način vladavine.
Stoga, u cilju spašavanja vlastite političke kože, valja iskoristiti svaku priliku kako bi se kod Bošnjaka poticao antizapadnjački sentiment, što odgovara i Izetbegovićem partnerima s Istoka koji ovaj narod namjeravaju vezati trajno uza se, odvojiti od Zapada i uspostaviti svoju interesnu sferu u samom srcu Evrope.
No, jasno je da bi takav scenarij predstavljao potpunu katastrofu za Bošnjake koji se nalaze okruženi članicama EU i NATO-a. Ipak, s druge strane ohrabruju posljednji istupi političara poput Denisa Bećirovića i Fahrudina Radončića, koji su upozorili na pogubnost antizapadnjačke retorike koja se širi. Stoga bi izbori u oktobru mogli dati odgovor i na mnogo krupnije političko pitanje – da li Bošnjaci žele biti dio Zapada ili Bliskog istoka.

Priliku i antizapadnjačko raspoloženje spremno je dočekala i Rusija, čiji je ambasador Igor Kalabuhov u svom autorskom tekstu cinično pozvao Bošnjake da se okrenu Rusiji kao pravom prijatelju umjesto „licemjernog“ Zapada, a nakon što je zvanični Izrael podržao izmjene Izbornog zakona prema kojima bi se zaštitio princip „legitimnog predstavljanja“, priliku da svoj sukob s Bliskog istoka unese i u BiH vidio je i Iran, koji je napao Izrael.

Izbori u oktobru mogli bi dati odgovor i na mnogo krupnije političko pitanje: da li Bošnjaci žele biti dio Zapada

Razlozi su dublje prirode: Cijela svita botova i portala

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) na kraju je ipak nametnuo izmjene Izbornog zakona u BiH iako, doduše, samo tehničke.

Ključne izmjene koje je napravio Šmit tiču se zloupotreba javnih sredstava i resursa. Oni se, u smislu ovog zakona, definiraju kao bilo koje nezakonito korištenje sredstava i resursa države BiH, entiteta, kantona, Distrikta Brčko BiH i drugih jedinica lokalne uprave i samouprave, kojim kandidati na izborima i izbornim listama, kao javni ili državni dužnosnici, ili neposredno izabrana lica, raspolažu za potrebe obavljanja službene dužnosti. 
Tako se Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) daje ovlaštenje da, u slučaju povreda Izbornog zakona, izrekne kaznu do čak 30.000 KM. CIK, također, ima ovlaštenje i da ukloni kandidata s kandidatske liste ako se utvrdi da je prekršio Zakon.
Osim toga, s liste može biti uklonjena i kompletna politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata ili nezavisni kandidat. U povrede, između ostalog, spada uključivanje podređenih državnih službenika u promociju kandidata, korištenje javnih ustanova za predizborne aktivnosti, ometanje skupova drugih političkih stranaka, ometanje novinara u njihovom poslu itd.
Također, u slučaju povrede, može se zabraniti i rad određenim osobama u biračkim odborima, komisijama ili mjestima. Ukoliko povrede izvrše zaposleni ili angažirani u izbornoj administraciji, za njih je predviđena kazna i do 3.000 KM.

Visoki predstavnik je obrazložio razloge uvođenja tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH kojima, kako je rekao prilikom donošenja odluke, namjerava osigurati slobodnu i fer kampanju. - Izborni zakon za opće i slobodne izbore u Bosni i Hercegovini tek treba unaprijediti kada je riječ o sprečavanju izbornih prevara. Dakle, kad je riječ o onome ko lažira brojanje glasova, ko širi govor mržnje, pokušava utjecati na druge, primjerice ugnjetavanjem, prijetnjama, tu sam povećao kazne u Zakonu - rekao je Šmit i dodao kako političari nisu uspjeli dogovoriti ove izmjene.

Iako je (zasad) nametnuo samo tehničke izmjene Izbornog zakona, Šmit nije isključio mogućnost da bi se mogle desiti i neke dublje. Šmit je naveo kako je stranačkim liderima dao posljednju šansu kako bi postigli dogovor o suštinskim izmjenama Izbornog zakona. - Izbori su za dva mjeseca. To je razuman vremenski period. Pritisak sada raste s moje strane. A onda ćemo vidjeti! Pri tome trebaju imati na umu da ja imam izvršne ovlasti. Nisam odustao od njih. Samo ih ovaj put nisam koristio - rekao je Šmit.

S liste može biti uklonjena i kompletna politička stranka, koalicija

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Na propali sedmičnik i niskotiražni portal „Slobodna Bosna“ ne bi trebalo trošiti riječi, jer posljednju riječ o njima su, još prije desetak godina, rekli čitaoci, kada su prestali da kupuju ovaj opskurni bilten i tako ih natjerali da ukinu svoje printano izdanje.Što su nastavili egzistirati kao portal, određenim dijelom je (Bog da mi duši prosti) i moja zasluga. Dio sadašnje redakcije „Slobodne Bosne“, oni koji su nakon gašenja ovog sedmičnika ostali jer nisu imali gdje otići, sjetit će se kako sam im, u decembru 2016. godine, došao u tadašnje neuredne i zapuštene prostorije u ulici Dženetića čikma da probam da spasim ono što se spasiti da. Nakon slušanja tužnih ispovijesti o tome da su im svi računi blokirani zbog nagomilanog duga i kako razmišljaju da stave ključ u bravu, učio sam ih kako se pravi i vodi portal, kako se opremaju i postavljaju tekstovi,&nbsp; napominjao im da vijesti, da bi portal funkcionirao, moraju tokom čitavog dana kontinuirano da se objavljuju, da se sadržaj portala, radi povećanja čitanosti i ozbiljnosti, mora redovno dijeliti na društvenim mrežama koje do tada uopće nisu koristili itd... 
 I portal je uistinu profunkcionirao, čitanost se povećala, ubrzo su im došle "unosne ponude" koje je Asim Metiljević "menadžerirao" i dogovarao uvjete, a ostalo je historija.

No, ostavimo sad to po strani, grijehovi iz prošlosti se ionako ne mogu ispraviti. Razlog za ovaj tekst je nova laž koju je formalno „Slobodna“, a u sarajevskoj čaršiji posljednjih godina poznatija kao „Prodana Bosna“, napisala o meni i „Dnevnom avazu“.


Uključujući se u hajku SDA-ovog i DF-ovog paraobavještajnog podzemlja i botovskih brigada na visokog predstavnika Krisitjana Šmita zbog mogućeg nametanja izmjena u popunjavanju Doma naroda FBiH, a koja je išla i dotle da se prijeti napadom na njega lično i zgradu OHR-a te Bošnjake poziva u rat, „Slobodna Bosna“ je zbog protivljenja da podržim ovu hajku odlučila da me stavi u red podržavalaca Šmitovih "planova", a koji, jelte, udaraju na interese Bošnjaka i BiH, a sve da bi moje stavove pripisali Fahrudinu Radončiću.
- Na naslovnim stranama "Dnevnog avaza" proteklih dana nije bilo mjesta za naslove vezane za nametanje promjena Izbornog zakona. Nije ta tema uspjela izboriti mjesto ni na drugim mjestima u "najtiražnijem, najutjecajnijem bh. dnevnom listu". Vodeći "Avazov" komentator Danijal Hadžović, umjesto na portalu ili printanom izdanju, izložio je na Twitteru svoje "smatranje", odnosno najavio "okvirni", "principijelni" stav Radončićevog "političkog, medijskog i poslovnog carstva" prema najaktuelnijem političkom fenomenu u BiH – napisao je niskotiražni bilten.
S obzirom na to da su tekstovi „Slobodne Bosne“ redovno nepotpisani, jer je i njima samima očigledno neugodno stati imenom i prezimenom iza bljuvotina koje objavljuju, sve mi je teže procijeniti čija je umotvorina ovaj tekst, tj. da li ga je „penzionisani“ Asim Metiljević izdiktirao svom hamalu Samiru Begoviću (drugačije ovaj ništa ne bi nikad ni napisao), dovedenom iz Gornjeg Vakufa na „preporuku“ savjetnika Komšića i Džaferovića, ili je pak stigao direktno iz političkih kabineta saradnika ovog opskurnog portala (adrese i „saradnici“ poznati autoru).

No, nije bitno, zadržimo se sada samo na demantiranju laži i neistina koje su iznijeli.
Netačno je da u „Avazu“ nije bilo mjesta za naslove „vezane za nametanja Izbornog zakona“. Tekst o Izbornom zakonu, napisan upravo od moje malenkosti, mogu naći na naslovnici današnjeg „Dnevnog avaza“.
Komentar koji sam napisao na Twitteru izvučen je iz konteksta i zapravo predstavlja kritiku ratnohuškačke retorike i panike koju šire pojedini bošnjački radikali.Iako „Slobodna Bosna“ i drugi mediji koji su dio vladajuće mašinerije SDA uporno pokušavaju stvoriti sliku da Fahrudin Radončić nema pametnijeg posla u životu, pa povazdan stoji novinarima „Avaza“ iznad glave i diktira im šta će napisati, garantiram da Radončić ni na koji način ne utječe na ono što pišem na društvenim mrežama, niti to pokušava, te da se radi isključivo o mojim ličnim stavovima koje slobodno iznosim.
Da moje stavove ne može krojiti niko, znaju dobro i iz „Slobodne Bosne“. Naime, upravo zbog toga su mi i dali otkaz nakon nekoliko „neugodnih“ tekstova o njihovim šefovima. Možemo to potvrditi i mailovima i sačuvanim prepiskama, ako ima potrebe, znaju u SB dobro o čemu govorim.

Da moje stavove ne može krojiti niko, znaju dobro i iz „Slobodne Bosne“. Naime, upravo zbog toga su mi i dali otkaz nakon nekoliko „neugodnih“ tekstova o njihovim šefovima

Danijal Hadžović i Makaronko Asim Metiljević

Hadžović: Meni Radončić ne diktira tekstove, ali zato ih vama šalju napisane iz kabineta Komšića i Džaferovića

Početkom ove godine s emitiranjem je krenula regionalna UNA TV. Na marketingu se nije štedjelo, najavljivano je stvaranje najveće i najbolje regionalne televizije, a ponosno je predstavljan prelazak brojnih poznatih regionalnih novinarskih imena u ovu TV kuću.

Još u oktobru prošle godine je Severina, koja je trebala imati vlastiti šou na ovoj televiziji, izjavila da ne želi imati veze s porodicom Dodik i osobom „koja vrijeđa žene na najgori način i ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid". Kao vlasnik i pokretač cijelog projekta predstavljan je „Foundcenter Investment GmbH“, što je zvanično saopćeno početkom septembra. No, tada se sakrilo da je suvlasnik i banjalučka kompanija „Infinity Media“. Zvanično, zastupnik UNA-e je Dejan Jocić, koji je predsjednik Upravnog odbora.
„Infinity Media“ je kćerka firma grupacije „Infinity International Group“, u čijem je sastavu i javnosti po tenderima poznati „Prointer ITSS“, a koji se veže za porodicu člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika.
I sam Dodik je potvrdio da je njegov sin Igor povezan s „Prointerom“.
- Nije vlasnik, ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje s inostranim firmama i ima od toga prihode - rekao je 2019. godine Dodik u Narodnoj skupštini.
No, Dodik je negirao tvrdnje Severine, ističući da on nema nikakve veze s ovom televizijom.

Dodiku su u januaru ove godine, uporedo s emitiranjem UNA TV-a, proširene sankcije Sjedinjenih Američkih Država. U aprilu se sankcijama pridružila i Velika Britanija. Nedugo nakon američkih sankcija većinski vlasnik televizije “Foundcenter Investment Gmb” iz Berlina saopćio je da se povlači iz vlasništva nad ovom televizijom. “Infinity Media” Banja Luka tako je ostala jedini vlasnik.
Istovremeno, televiziju je napustio ugledni novinar i urednik Zoran Kusovac, a kao razlog je naveo „razlike u strategiji i viziji između mene i novih vlasnika“.
Osim Kusovca, UNA TV napustio je, u međuvremenu, još čitav niz manje ili više poznatih novinarskih imena. Za to vrijeme program UNA TV-a može gledati tek manji broj korisnika u BiH. Umjesto vodeće televizije u regiji, ovaj medij po gledanosti i utjecaju ostaje potpuno marginalan.
Jasno je da se nakon američkih sankcija, a sada još i rata u Ukrajini, samo rijetki još usuđuju imati veze s televizijom koja se dovodi u direktnu vezu s porodicom Dodik. Uprkos pompeznim najavama, svi su izgledi da će i UNA TV u konačnici završiti kao i ostali Dodikovi „projekti“, poput referenduma i vraćanja nadležnosti.

Hrvatski „Nacional“ je, pozivajući se na izvor koji je upoznat s projektom, tvrdio da je Dejan Jocić, čovjek koji nominalno stoji iza projekta UNA TV-a, još u januaru počeo „panično prodavati“ televiziju. Kontaktirao je potencijalne investitore, ali budući da je već tada bilo jasno da je riječ o projektu iza kojeg stoje potencijalno netransparentan kapital i vlasnici – nije uspio naći ulagače.

Jasno je da se nakon američkih sankcija, a sada još i rata u Ukrajini, samo rijetki još usuđuju imati veze s ovom televizijom

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

Bosna i Hercegovina i ovog ljeta, kao i onog prošlog i pretprošlog i onog iza njega – gori. Vlasti BiH i ovog ljeta, kao i onog prošlog i pretprošlog i onog iza njega – vatru dočekuju potpuno nespremne.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine jednoglasno je, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo odluku o traženju međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje u gašenju požara u Bosni i Hercegovini. BiH od susjedne Hrvatske prosi međunarodnu pomoć u vidu slanja letjelica (kanadera) s posadom, koju će primiti organi civilne zaštite u Bosni i Hercegovini.
Ovo prošenje ima za cilj pomoći stanovništvu na području općina Čitluk, Čapljina i Konjic, gdje je zbog nepristupačnog terena otežano gašenje velikih požara.
I dok požari gutaju Hercegovinu, podsjetimo se kako je još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva aviona air tractora i dva helikoptera za gašenje požara.
Prođe otad godina, a od najavljenih aviona i helikoptera nema ni traga ni glasa. Niti ih ko spominje.

I pored požara i pored obećanja o nabavci aviona i helikoptera, Novalić i Vlada su na kraju odlučili da ipak imaju druge prioritete. Desetine miliona KM skršili su na predizbornu kupovinu glasova kroz podjelu jednokratnih naknada građanima. Naravno, na isti način na koji se odnose prema požarima vlasti u BiH su se odnosile i prema drugim nedaćama s kojima su se suočavali građani.
Sjetimo se samo bruke s nabavkom vakcina, gdje je BiH ostala posljednja zemlja bez cjepiva i bila osuđena na sadaku iz Srbije ili kupovinu kineskih trulja respiratora, što je završilo kao jedna od najvećih kriminalnih afera u novijoj historiji BiH.
S obzirom na to da ova vlast ne ispunjava ni svoje elementarne zadatke pružanja zaštite i sigurnosti građana, pitanje je služi li plaćanje poreza u ovoj državi ičemu drugom osim hranjenju uhljeba.

Prošle godine kada je, u ljetnim mjesecima, gorjela Hercegovina, postojao je dodatni problem. Naime, s obzirom na to da je požar bio u Hercegovini, na području Federacije, Milorad Dodik je, kao član Predsjedništva, uporno odbijao dati dozvolu za angažiranje onog jada od vojnih helikoptera Oružanih snaga BiH za gašenje požara. Pustiti BiH da gori bio je dio strategije Dodika za nanošenje štete državi i obesmišljavanje njenih institucija, što nije ni krio.

Još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva aviona air tractora i dva helikoptera za gašenje požara

Kanaderi: Zavisimo od milostinje Hrvatske

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Premijer Velike Britanije Boris Džonson (Johnson) podnio je ostavku prošlog četvrtka. Džonson je, u nešto više od pet godina, već treći premijer ove zemlje koji podnosi ostavku. Laiku bi se na prvu moglo učiniti da je Ujedinjeno Kraljevstvo neka nestabilna zemlja s nestabilnom vlašću, no upravo suprotno, ova činjenica potvrđuje da se radi o jednoj od najzrelijih i najrazvijenijih demokratija u svijetu.

Ne treba to da čudi za zemlju s najstarijom demokratskom tradicijom koja je svijetu podarila podjelu vlasti, parlamentarizam i jednakost pred zakonom, odnosno one temelje koji će voditi ka uspostavi liberalne demokratije koju zapadni svijet danas uživa.

Premijeri se mijenjaju, a da se pritom nije promijenila stranka na vlasti. Naime, kroz sve ovo vrijeme na čelu Britanije je Konzervativna stranka. No, to što ste njen premijer u Britaniji vam nije garant da će stranka bezrezervno stajati iza vas. Naprotiv, lider koji ne ispuni svoje zadaće odgovarat će svojoj stranci. Dejvid Kameron (David Cameron) tako se morao povući nakon izglasavanja Brexita kojem se protivio, njegova nasljednica Tereza Mej (Theresa May) nakon što je uporno padala na ispitu da isporuči sporazum o napuštanju EU koji bi zadovoljio stroge zahtjeve Britanaca. Džonson odlazi usljed lošeg rukovođenja ekonomskom krizom i gubitka podrške svog kabineta koji je reagirao masovnim ostavkama. Tako stvari funkcioniraju u ozbiljnim i uređenim demokratijama. Niti jedan političar ili lider nije nezamjenjiv. Svako je na poziciji samo privremeno i u slučaju neispunjavanja obećanog ili nedoraslosti zadatku – gubi podršku.

Sada samo uporedite to s praksom i demokratskim stanjem u Bosni i Hercegovini. Fadil Novalić, primjerice, već je četiri godine premijer u tehničkom mandatu, nakon četiri godine redovnog mandata. U tom periodu uspio je zaraditi i optužnicu za višemilionski kriminal i brojne afere, ali sve to nije navelo ni Novalića ni stranku da pomisle na njegovu ostavku. Kada bismo se vratili u 2006. godinu i pogledali vijesti i imena na izbornim listama, uvidjeli bismo da se u 16 godina malo toga promijenilo. I tada su, kao i danas, političkom scenom dominirali Dodik, Čović, Izetbegović, Džaferović, Špirić... Činjenice da je u međuvremenu BiH (p)ostala jedna od najnerazvijenijih država Evrope koju je na evropskom putu prestigla i jedna Moldavija, da su iza sebe ostavili brojna (ne)djela i afere, a neki završili i na američkim crnim listama, nisu ni na koji način poremetile njihov položaj na političkoj sceni. Naprotiv, u atmosferi konflikta i haosa upravo i crpe svoju moć i popularnost.
Stoga upravo na primjeru Britanije možemo spoznati koliko smo još daleko od ozbiljnih demokratija. Da bismo im se približili, jedna od osnovnih stvari koje se moraju učiniti jeste uspostavljanje novih i jasnih pravila, pri kojima će vas određena djela neupitno diskvalificirati za daljnje obavljanje funkcije. Druga je istinska demokratizacija naših stranaka u kojima će biti obustavljena praksa vladavine malih diktatora i gdje više neće biti nedodirljivih. U ovom trenutku miljama smo udaljeni i od jednog i od drugog.

U postdejtonskoj BiH na prste jedne ruke mogu se nabrojati političari koji su zbog propusta i afera podnijeli ili su natjerani na podnošenje ostavke. Umjesto toga, uspostavljen je sistem gdje je moguće sve i za obnašanje funkcije vas ne diskvalificira ništa, ni optužnice, ni afere, ni katastrofalni rezultati, ništa osim volje i autoriteta vašeg stranačkog lidera.

Džonson je, u nešto više od pet godina, već treći premijer Velike Britanije koji podnosi ostavku

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

SPD-ovom zastupniku u Bundestagu Josipu Juratoviću otkazano je gostoprimstvo na događajima u Štutgartu koje su, povodom godišnjice genocida u Srebrenici, organizirala bošnjačka udruženja u Njemačkoj u saradnji sa Konzulatom BiH.

Bh. konzul u Štutgartu je Began Muhić. Njegovo ime i prezime naći ćete i među članova GO SDA s područja Tuzlanskog kantona. Ako mu pak odete na Facebook stranicu, tu ćete vidjeti mnoštvo njegovih fotografija s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem.

Josip Juratović je kroz sve ove godine jedan od najvećih prijatelja Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. Dosljedno se zalagao za pomoć našoj zemlji, njenu integraciju u Evropsku uniju. U BiH je podržavao isključivo građanske snage. Tako je na posljednjim izborima javnu podršku dao kandidatu za člana Predsjedništva iz sestrinskog SDP-a, Denisu Bećiroviću. Iako etnički Hrvat, Juratović je svih ovih godina također jasno osuđivao politike Dragana Čovića i HDZ-a, smatrajući da one doprinose tenzijama i nefunkcionalnosti BiH.Stoga, šta je organizatorima iz Štutgarta moglo zasmetati kod Juratovića? Prema zvaničnom obrazloženju, zasmetala im je njegova izjava kojom se usprotivio sadržaju Rezolucije o BiH. A razlog što se Juratović usprotivio je što se u Rezoluciji Bundestaga pored Dragana Čovića i Milorada Dodika kao problem ne označava i Bakir Izetbegović.- Tim dokumentom su neki problemi u BiH dotaknuti, unutra su neka rješenja koja sam ja još prije pet godina pisao, ali mislim da nije dobro da se SPD veže u tu priču. Ne može se govoriti o tri nacionalizma u BiH. Ne želim da se generalizira, jer nacionalisti imaju ime i prezime. To su Dodik, Čović i Izetbegović. Logično je da sam ljut na srpsku i hrvatsku poziciju, ali se moramo zapitati i šta Izetbegović radi da bi smirio tenzije među Hrvatima i Srbima u BiH, zašto ih prepušta Dodiku i Čoviću. Od bošnjačke strane, kao najbrojnije, želimo čuti šta malobrojnijim, umjerenim Srbima i Hrvatima nudi - rekao je Josip Juratović.

Dakle, kritika na račun Izetbegovića i označavanje dotičnog (s pravom) kao još jednog remetilačkog faktora u BiH, Bakirovim službenicima bila je dovoljna da udare na dokazanog prijatelja Bosne i Hercegovine i prirede nam politički skandal.
I tu se pokazuje sva suluda destruktivnost i opasnost politike SDA. Ona, u izboru između odbrane lika i (ne)djela Bakira Izetbegovića i SDA s jedne, i odbrane Bosne i Hercegovine s druge strane, uvijek bira ovo prvo. Svako, ko joj&nbsp; se na bilo koji način usprotivi, iz SDA-ovske političke kuhinje doživi bjesomučne napade i klevete.
SDA je ranjeni medvjed koji u stanju očaja zbog političke smrti koja mu je sve bliže, maše okolo šapama prema svakome za koga procijeni da ga i najmanje ugrožava, ne razmišljajući pritom o posljedicama i šteti koju izaziva po druge. A šteta koju takvi politika donosi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima je sukob s njihovim saveznicima, povezivanje ovog naroda s radikalnim idejama i snagama te njegova potpuna međunarodna izolacija.
Radi se politici koja je odavno pogubila svaki kompas i koju je, radi političkog opstanka i Bošnjaka i BIH, neophodno otkloniti, jer ona osim što godinama razara samu sebe, razara i Bosnu i Hercegovinu na čijem bošnjačkom tijelu parazitira kroz kontrolu institucija i resursa.

Bh. konzul u Štutgartu je Began Muhić. Njegovo ime i prezime naći ćete i među članova GO SDA s područja Tuzlanskog kantona. Ako mu pak odete na Facebook stranicu, tu ćete vidjeti mnoštvo njegovih fotografija s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem

Lijevo: Josip Muratovi; Desno: Konzul Began Muhić s Bakirom Izetbegovićem

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Jedan od najdugovječnijih saveza na BiH političkoj sceni bio je onaj između SDA i Stranke za BiH. Kažem bio, jer već više od deceniju SBiH nije u stanju ispuniti svoju ulogu vodonoše koji će zelenima donijeti baš onu količinu glasova koja je neophodna da se formira vlast. Od sukoba Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića (za koji mnogi upućeni tvrde da je zapravo od početka bio fingiran) koji je vodio njenom formiranju, Stranka za BiH služila je kao vjerni partner.&nbsp;Ni pobjeda Silajdžića 2006. i nagli uspon ove stranke, nije pretjerano pomjerio postizbornu matematiku po kojoj se lijevi SDP držao daleko od vlasti. Ipak, ovo „prirodno stanje“ bošnjačke političke scene iz težišta je pomjereno na izborima 2010. Nakon što nije ispunio lažno obećanje o "100% BiH" i ukidanju RS, a u vlasti je pokazao hroničnu nesposobnost, konfliktnost i kadrovsku potkapacitiranost, SBiH je na izborima 2010. godine postala marginalan politički faktor. SDA je morala tražiti nove satelite koji su se na kraju pojavili u liku Željka Komšića i DF-a.

Ipak, glasovi Komšića i DF-a su se ubrzo osuli, a osula se i sama SDA protiv koje se u konačnici gotovo čitava probosanska opozicija ujedinjeno digla. Upravo u jeku ujedinjavanja opozicije, započeo je i projekt „oživljavanja mrtvaca“, tj. obnove Stranke za BiH. Tako je „aferom Asim“ navodno ogorčeni SDA-ov načelnik sarajevske općine Novi Grad Semir Efendić, u proljeće 2021. objavio da preuzima Stranku za BiH. Sa sobom je uspio povesti i dobar dio pristalica iz Novog Grada te iz penzije izvući neka zaboravljena politička imena poput bivšeg premijera USK i bivšeg SDP-ovca Hamdije Lipovače.

Za razliku od ostatka opozicije Efendić nije istupao protiv Izetbegovića i SDA. Nije ni za. Nije istupao ni protiv opozicije. Nije ni za. U praksi se pak lojalno držao sa SDA, s kojom je primjerice zajedno rušio Vladu Tuzlanskog kantona.
U međuvremenu je koketirao i s idejom da se 76-godišnji i ne baš vitalni Haris Silajdžić kandidira za Predsjedništvo BiH. A onda je kao grom iz vedra neba objavio da će Nermin Šehović, omiljeni inspektor koji je sačinio izvještaj o propustima u slučaju "Dženan Memić", biti kandidat ove stranke za člana Predsjedništva. Kandidatura popularnog Šehovića objavljena je dan nakon velikog skupa na kojem je desetak stranaka opozicije dalo jedinstvenu podršku Denisu Bećiroviću kao zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva. Jedinstvo protiv SDA koje je svakako presedan u modernoj historiji BiH.
Nije potrebno biti genij pa sabrati 2+2 i zaključiti zašto je popularni Šehović trebao biti kandidat i čije je glasove trebao oduzeti. Pobjede SDA u utrci za člana Predsjedništva u prethodnim ciklusima prije svega su se mogle zahvaliti činjenici da su protiv sebe svaki put imali mnoštvo opozicionih protukandidata.

No, zašto je prema svim pokazateljima inteligentni i časni Šehović pristao da bude dio ove prljave političke igre? Pa, prema svemu sudeći – i nije.&nbsp;Najprije su iz Facebook grupe pristalica Šehovića poručili kako on nije potpisao nikakvu kandidaturu, da bi danas i on sam demantirao da je kandidat. Na kraju krajeva, Šehović ni zakonski nije mogao biti kandidat, s obzirom da obnaša funkciju šefa Detašmana FUP-a u Zenici koja mu to zakonski onemogućava. Iako je za sada nepoznato u kakvim odnosima je Šehović bio sa Strankom za BiH i da li je tu uopšte išta dogovarano, posljednja lakrdija u režiji Efendića i njegove stranke da kandidiraju čovjeka koji potom negira svoju kandidaturu, predstavlja diletantizam dosad neviđen čak i u Bosni i Hercegovini. A mislili smo da smo vidjeli sve i da nas više ništa ne može iznenaditi.
I upravo ovaj potez zorno svjedoči o svoj ozbiljnosti Efendića i koliko ovaj projekat oživljavanja Stranke za BiH uopšte ima ikakvog smisla. Naravno, u potpunom očajanju u kakvom se nalazi SDA zbog izvjesnog gubitka vlasti i moguće naplate nedjela, spremni su raditi svakakve gluposti.
Ipak, pokušaj oživljavanja političkog mrtvaca Stranke za BiH, ostat će na kraju samo to – potez očajnika. Nešto kao kad čovjek u agoniji i očajanju počne dozivati duhove mrtvih upomoć.
&nbsp;A smrt ove stranke desila se davno, još na izborima 2010.

Pokušaj oživljavanja političkog mrtvaca Stranke za BiH, ostat će na kraju samo to – potez očajnika. Nešto kao kad čovjek u agoniji i očajanju počne dozivati duhove mrtvih upomoć.

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

Posao državnog parlamentarca u BiH sigurno je jedan od najunosnijih u regionu. Svaki poslanik i delegat u Parlamentu u startu ima 4.500 KM, a primanja pojedincima dosežu i do 7.000 KM. 

Kada ih uporedimo s plaćama u regionu, zastupnici u Hrvatskom saboru imaju manja primanja, iako je ta zemlja u EU i prosjek plaće je u odnosu na BiH veći za gotovo 1.000 KM. 
U Srbiji je plaća poslanika četiri puta niža nego u BiH, a u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji do tri puta.

Ipak, ni ovo bh. parlamentarcima nije dovoljno. U ponedjeljak, dok je javnost u BiH bila zabavljena Paradom ponosa i performansom ispred Narodnog pozorišta, državni parlamentarci izglasali su sebi povećanje plaća. Zastupnici su sebi uvećali plaće iako se nešto ranije govorilo samo o povećanju za vojnike i policajce. Tako će se parlamentarcima plaće povećati za 500 KM, a prosječnom vojniku i policajcu za 70 do 80 KM.
Povećanje osnovice plaće zbog različitih koeficijenata značilo bi da će plaća predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji bila povećana za 500 ili 600 KM, a nekom službeniku za 50 do 100 KM.

Za povećanje plaća glasali su uglavnom predstavnici vladajuće većine: Denis Zvizdić, Nebojša Radmanović, Adil Osmanović, Safet Softić, zatim Edin Mušić, Snježana Novaković-Bursać, Ljubica Miljanović, Dragan Bogdanić, Obren Petrović, te Šemsudin Dedić, Halid Genjac, kao i Mijo Matanović, Darijana Filipović, Borjana Krišto, Vlatko Glavaš, Dženan Đonlagić, Zlatan Begić, Jasmin Emrić, Nikola Lovrinović, Alma Čolo te Predrag Kožul. Uz vlast je, dakle, i ovaj put stala Demokratska fronta Željka Komšića, ali, zanimljivo, i Denis Zvizdić, koji je u međuvremenu iz SDA prešao u NiP. Protiv povećanja plaća bili su: Damir Arnaut, Nermin Nikšić, Saša Magazinović, Nada Mladina, Zukan Helez, Predrag Kojović, Aida Baručija i Mirjana Marinković-Lepić.
Uporedo s povećanjem plaća sebi, Predstavnički dom Parlamenta BiH zbog blokade SNSD-a nije usvojio privremeno ukidanje akciza na gorivo, čime bi se barem malo ublažile posljedice divljanja cijena i astronomskog poskupljenja goriva u našoj zemlji.

Iako je njegova stranka glasala za povećanje plaća, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakir Izetbegović najavio je da će cjelokupan iznos za koji će biti uvećana njegova primanja u Domu naroda nakon usvajanja budžeta usmjeriti u humanitarne svrhe. Taj iznos će, poručuje Izetbegović, do kraja mandata uplaćivati organizaciji “Pomozi.ba”. Ipak, Izetbegoviću, s druge strane, nije bio problem da nedavno o trošku Doma naroda u VIP salonu na bečkom aerodromu potroši 4.500 KM novca poreznih obveznika.

Parlamentarcima će se plaće povećati za 500 KM, a prosječnom vojniku i policajcu za 70 do 80 KM

Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Gzavije Bugarel (Xavier Bougarel) autor je više knjiga o modernoj historiji Bosne i Hercegovine.&nbsp;U intervjuu za „Dnevni avaz“ Bugarel govori o svojoj posljednjoj knjizi o Handžar diviziji, ponašanju Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata, pitanju islamizma u našoj zemlji te odnosu bošnjaštva i bosanstva.

Poznati ste i po izjavi da Bošnjaci stalno traže carstva koja će ih štititi. Ako uzmemo u obzir položaj u kojem su se Bošnjaci našli nakon pada Osmanskog carstva kao muslimani u kršćanskom okruženju, te ekspanzionističkih politika susjeda prema BiH, ta potraga za zaštitnikom čini se razumljivom. Ipak, ni danas u 2022. godini nacionalistički ekspanzionizmi susjeda prema BiH kao ni strah Bošnjaka za budućnost sebe i svoje zemlje još nisu splasnul. Koji bi prema Vama bio ispravan pristup Bošnjaka danas? Koje je to novo „carstvo“ na čiju bi zaštitu trebalo računati ili se možda ni u koga ne mogu potpuno uzdati?- Nisam rekao da ti strahovi nisu legitimni, nego samo da oni objašnavaju neke posebnosti razvitka muslimanskog odosno bošnjačkog nacionalnog identiteta. Nadam se da Evropska unija će biti to carstvo u kojem će Bošnjaci&nbsp; naći sigurnost za sebe i za Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu. Na kraju knjige „Nadživjeti carstva“ sam pisao da još ne znamo da li će se Evropska inija pokazati sposobnom da zaštiti Bošnjake od neke nove geopolitičke krize na evropskom tlu. Sa ruskom agresijom protiv Ukrajine je došlo do te krize i sad ćemo vijeti šta će uraditi Evropska unija. Ona mora jasno pokazati da neće tolerisati nikakav pokušaj destabilizacije i, šta se toga tiče, mislim da stav prema Miloradu Dodiku morao biti strožiji. Kad je izbila takozvana „hrvatska kriza“ 2001. godine, tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je žestoko reagirao, i tako je ta kriza prevaziđena. Ne vjerujem da bi Turska bila bolje „carstvo“. Ona igra na kartu vjerskih i kulturnih veza sa muslimanima na Balkanu, ali to ne znači da je voljna i sposobna da ih štiti ako zatreba. &nbsp;Nedavno ste u Sarajevu predstavili Vašu posljednju knjigu o Handžar diviziji. Koliko je njeno formiranje uživalo podršku tadašnjih muslimanskih elita u BiH? - Krajem 1942. godine su Hajnrih Himler (Heinrich Himmler) i njegov pomoćnik Gotlob Berger (Gottlob) došli do ideje da se stvara hrvatska SS-divizija. Poslije razgovora s jerusalemskim muftijom Aminom el-Husejnijom, Himler je odlučio da ta divizija bude sastavljena od bosanskih muslimana. Za to vrijeme, dio muslimanskih prvaka se distancirao od NDH i tražio način da se muslimani naoružaju i da se štite od četničkih napada. Tako je došlo do saveza interesa: SS-ovci su imali oružje, a muslimanski prvaci ljudstvo. Konkretno, čovjek koji je najotvorenije podržavao stvaranje muslimanske SS-divizije bio je Muhamed Pandža, član Ulema-medžlisa. Među vjerskim prvacima, Mehmed Handžić je, također, podržavao projekt muslimanske SS-divizije.
&nbsp;Kakvo je bilo raspoloženje tadašnjih muslimanskih prvaka prema suparničkim pokretima i ideologijama u Drugom svjetskom ratu? - Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka je podržavala NDH, jer su u toj državi vidjeli okvir u kojem bi mogli izbjegavati političku i društvenu marginalizaciju koju su doživjeli u prvoj Jugoslaviji. Ali brzo je došlo do razočarenja. Dok su neki prvaci, poput Džafera Kulenovića, sarađivali s ustašama do kraja rata, na inicijativu Udruženja ilmije „El-Hidaje“, već u drugoj polovini 1941. godine došlo je do poznatih muslimanskih rezolucija. Ali i ti ljudi, koji su se brzo distancirali od ustaškog režima, bili su potpuno dezorijentirani i nisu znali šta da rade. Neki su tražili autonomiju Bosne i Hercegovine, ali Nijemci nisu prihvatili tu ideju. Rijetki su oni koji su, poput Nurije Pozderca u Cazinskoj krajini, rano pristupili partizanskom pokretu. U tom smislu, bošnjački seljaci, koji su masovnije pristupali partizanima, bili su pametniji od svojih elita.

<h2>Rasizam stran muslimanskim elitama</h2>

U kojoj mjeri je Handžar divizija bila odgovorna za zločine tokom Drugog svjetskog rata?
- Handžar divizija je bila njemačka SS-divizija, njeni pripadnici su većinom bili bosanski Muslimani, ali njeni zapovjednici su bili njemački oficiri. U tom kontekstu, nije nikakvo iznađenje što ta divizija je vodila krvavi rat protiv partizana. Njemački oficiri su primjenjivali u sjevernoistočnoj Bosni metode koje su naučili na istočnom frontu, i tako su naredili da se pale sela, da se uništavaju izvori hrane, da se ubijaju civili. Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je poslije rata ocijenila da su pripadnici Handžar divizije ubili oko 1.800 civila u sjvernoistočnoj Bosni i oko 500 u Srijemu. Mislim da te cifre su vjerodostojne jer su zasnovane na anketama koje su pravili članovi te komisije idući od sela do sela. Ono što je važno reći je da su pokolji Handžar divizije dio njemačkog načina borbe protiv partizana, a ne izraz neke vjerske mržnje ili dio neke genocidne politike. Jeste da su ogromna većina tih žrtava Handžar divizije bili Srbi, ali iz razloga što su 1944. godine još većina partizana u istočnoj Bosni bili Srbi.
 S tim u vezi, vrlo je popularno od srpskih nacionalista, ali sve češće i hrvatskih, u posljednje vrijeme koristiti primjer Handžar divizije te učešće pojedinih muslimana u upravi NDH, poput Džafer-bega Kulenovića, kako bi se Bošnjake optuživalo za navodni masovni kolaboracionizam u Drugom svjetskom ratu. Upravo je Milorad Dodik nedavno imao takve tvrdnje. Koliko su ovakve optužbe utemeljene u stvarnosti?- Lako je instrumentalizirati pitanje kolaboracionizma. Da se to spriječi, mora se prvo rijeći da kolaboracija je bila izbor dobrog dijela postojećih elita u cijeloj okupiranoj Evropi, možda sa izuzetkom Poljske. U Francuskoj su političke elite masovno kolaborale sa Njemcima, i pokret otpora je bio mala manjina aktivista barem do početka 1944. godine. U Nedićevoj Srbiji stanovništvo je većinom prihvatilo taj režim i četnički pokret je kolaborirao sa Njemcima i sa Nedićevim vojnim formacijama. U samoj NDH, lokalne četničke vođe su već 1942. pravile ugovore sa Italijanima, sa Nijemcima pa čak i sa ustašama. Tako da kolaboracija dijela bosanskomuslimanskih elita ne predstavlja izuzetak u Evropi. Kao što je pokazala Emily Greble u svojoj knjizi o Sarajevu, iz početka je postojala izvjesna distanca izmedju ustaških vlasti i muslimanskih prvaka, jer rasizam je bio stran tim urbanim muslimanskim elitama. Šta se tiče običnih Muslimana, neki su dobrovoljno stupili u ustaške formacije, dok je većina njih mobilizirana u domobranstvu, ali već 1942. dosta njih su izbjegavali mobilizaciju uključujući se u lokalne muslimanske milicije ili kasnije u partizanski pokret. Slučaj Handžar divizije baš je dokaz da nije bilo masovne kolaboracije među običnim Muslimanima, jer Waffen-SS nije uspio regrutirati dovoljno dobrovoljaca pa je morao prinuditi ustaške vlasti da nasilno prebace u SS diviziju Muslimane koji su služili u domobranstvu.

&nbsp;Jedne prilike ste izjavili da nacionalni projekt bošnjaštva nikada nije u potpunosti uspio. Koliko su bošnjaštvo i bosanstvo danas sukobljeni međusobno? - Mislim da je to najveći izazov za novu generaciju bošnjačkih političara i intelektualaca. Teško je artikulirati bošnjaštvo i bosanstvo, posebno kad je država podijeljena u dva entiteta i kada predstavnici srpskog i hrvatskog naroda rade protiv te države. Nemam tu gotovog rješenja, ali mislim da Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda. Jeste da nacionalna pripadnost mora prestati biti sveprisutna kategorija u političkom i društvenom životu, ali ideja nekog sveobuhvatnog bosanstva ili čak neke bosanske nacije je čista iluzija. Princip nacionalne države je opasan za Bosnu i Hercegovinu, pa čak i kad se radi o ideji neke bosanske nacionalne države.

&nbsp;Kako gledate na činjenicu da su neke bošnjačke strukture, sa SDA na čelu, iako se formalno nikada nisu odrekle antifašističkog naslijeđa, istovremeno veličale i nazivale ulice po nekim ličnostima čija je uloga u Drugom svjetskom ratu upitna, poput Mustafe Busuladžića, Mehmeda Handžića, Huseina Đoze...? - Mislim da je veličanje uloga Busuladžića, Handžića ili Đoze tokom Drugog svjetskog rata politička greška, jer su oni tada igrali ili nebitnu ili sramnu ulogu. S druge strane, kao alimi, oni su bili važni za razvitak islamskog vjerskog života u Bosni i Hercegovini. To je posebno vidljivo u slučaju Đoze.&nbsp; Između 1943. i 1945. godine, bio je pripadnik Handžar divizije i direktor škole za SS-imame u Njemačkoj. Tekstovi s kojim raspoložimo sugerišu da je tada bio blizak nacističkim idejama. Dvadeset godina kasnije, on je bio čovjek koji je preporodio Islamsku zajednicu, prilagodio je socijalističkom modernitetu i dao doprinos afirmaciji muslimanskog nacionalnog identita. Tako da meni ne smeta da ulice ili škole nose njegovo ime, ako je jasno zbog kojih razloga se to uradi. &nbsp;Jedne prilike ste izjavili da nacionalni projekat bošnjaštva nikada nije u potpunosti uspio. Šta mislite pod tim?
- Bošnjački nacionalni identitet se je iskristalizirao 1990-tih godina, u vrlo teškim uslovima agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, poslije ovog rata, nacionalne institucije poput kulturnog društva „Preporod“ ili Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca su postale sve manje vidljive u javnom prostoru, tako da je Islamska zajednica ostala najvažniji nosilac bošnjačkog nacionalnog identiteta. Mislim da dosta toga je ostalo neodređeno ili paradoksalno o tome na čemu počiva taj bošnjački nacionalni identitet, posebno šta se tiče odnosa sa islamom ili političke istorije Bošnjaka. Najbolji dokaz su ta bolna pitanja oko uloge bosanskomuslimanskih elita za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naravno, neslaganja i polemike oko nacionalnog identiteta postoje svugdje na svijetu, ali u bošnjačkom slučaju rijetko se formulišu ta naslaganja na jasan način ili se vode te polemike bez ličnih obračuna i vrijeđanja.

- Još mislim da je ta struja, povezana s panislamizmom i Mladim muslimanima, ideološki poražena, jer su se Bošnjaci opredijelili za sekularno društvo u kojem je vjera briga svakog pojedinca, a ne vladajuće političke stranke. Naravno da ta struja ima još svoje predstavnike unutar SDA i Islamske zajednice, ali oni više ne igraju odlučujuću ulogu ili, ako su na visokom položaju, moraju staviti tu svoju ideologiju po strani. Približavanje Bakira Izetbegovića i nekih bošnjačkih političara ili novinara Erdoanovoj Turskoj ne čini neki specifičan proces u Bosni i Hercegovini, nego je izraz rastućeg autoritarizma u većini evropskih država. Za neke Bošnjake, Erdoanova politika predstavlja model naglašavanja uloge islama u nacionalnom identitetu, ali teško je primijeniti taj model u Bosni i Hercegovini. Bosansko društvo je, uprkos svemu, višenacionalno društvo i doživjelo je duboku sekularizaciju za vrijeme socijalizma - navodi Bugarel u intervjuu za „Avaz“.

Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka podržavala je NDH.  Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda

Bugarel: Princip nacionalne države je opasan za BiH

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

U nastavku feljtona o dokumentima Centralne obavještajne agencije SAD (CIA) o BiH u devedesetim bavimo se dokumentom koji govori o odnosu srpskog rukovodstva prema pitanju Srebrenice, koja je prije pada 11. jula 1995. i genocida nad bošnjačkim stanovništvom bila enklava pod zaštitom UN-a.

U CIA-inim dokumentima se navodi da su, uz znanje američkih i evropskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava, Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka poduzele na proljeće 1995. godine diplomatsku ofanzivu prema predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću. Njemu je ponuđena zamjena teritorija, u skladu s planom Kontakt-grupe iz 1995. da se BiH podijeli u omjeru u kojem bi 49 posto teritorije pripalo RS, a 51 posto Federaciji.
No, Milošević nije bio zadovoljan mapom koja mu je nuđena, ali želio je pregovarati, navodi CIA o zamjeni istočnih enklava za dijelove Sarajeva koji su pod kontrolom Srba!
CIA objavljuje da je ta ideja predstavljena Aliji Izetbegoviću, koji je odbio to učiniti.
- Alija Izetbegović je još 1993. godine razgovarao s predstavnicima Srebrenice i Žepe o tome da bi njihova predaja mogla biti cijena za mir, ali oni nisu htjeli ni čuti za takvu ideju - utvrđuju američki obavještajci.
U jednom CIA-inom memorandumu iz maja 1995. godine sigurnosne zone u istočnoj Bosni opisuju se kao “riblja kost u grlu Srba”. Navodi se kako budućnost Srebrenice ne izgleda dobro, uz opasku da je Srebrenica praktično neodbranjiva.
Amerikanci su smatrali da bi bilo pametno “zamijeniti barem najmanju od istočnih enklava za veći dio teritorije drugdje”. CIA navodi da je Predsjedništvo BiH odlučilo u aprilu 1995. godine poslati 15 vojnih komandanata iz Srebrenice na područja pod kontrolom vlasti u Tuzli, zabranjujući im da se vrate u Srebrenicu.
- Vlada u Sarajevu je smatrala da je zaštita UN-ovih sigurnosnih zona obaveza međunarodne zajednice - zaključili su analitičari američkih obavještajnih službi.
Sjedinjenim Državama je u tom trenutku bilo najvažnije da se zaštiti Sarajevo te po mogućnosti Goražde, o čemu je u svom memorandumu Bijeloj kuću u julu (nakon pada Srebrenice i Žepe) govorila američka sekretarka Medlin Olbrajt (Madeleine Albright).
- Bila bi sramota po Sjedinjene Države da se, nakon zločina u Srebrenici i Žepi, ne zaštite Goražde i Sarajevo - izjavila je.

Još 5. juna CIA je sugerirala da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina zabrinute zbog pregovora s Miloševićem. - Hrvatska smatra da dajemo Srbiji prednost te da oni ništa nisu dobili za rješenje vlastitih problema i pored toga što sarađuju s Vašingtonom. Bosansku vladu brine to što dobivaju premalo kada je u pitanju priznavanje njihove zemlje od Srbije (Od Miloševića je zatraženo da prizna granice BiH, ali ne i bosanskohercegovačku vladu) - navodi se u dokumentu.
Amerikanci su bili zabrinuti i za sigurnost svojih posmatrača na granici Bosne i Hercegovine i Srbije.
- Nemamo direktnih prijetnji, ali srbijanske paramilitarne snage povezane s Arkanom razmještene su od Tuzle do Srebrenice, a cilj im je da pronađu Amerikance kako bi ih uzeli za taoce - navodi se u CIA-inim dokumentima.
Kontakt-grupa je neprestano brinula o tome šta će biti s mirovnim snagama, jesu li previše ranjive, hoće li ih Srbi koristiti kao taoce budu li NATO avioni bombardirali srpske položaje u najugroženijim mjestima? CIA posjeduje dokument od 19. maja 1995. godine u kojem se kaže:
- Jedina realna opcija je tražiti savezničku podršku za UNPROFOR, koji bi se trebao povući s najosjetljivijih lokacija. UN-ove sigurnosne zone trebaju robusnije provoditi svoje mandate, uključujući zračne napade NATO-a!
Samo šest dana iza toga, 25. maja, propala su sva planiranja o daljnjim zračnim napadima na srpske položaje, nakon što su bosanski Srbi kao taoce uzeli oko 400 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga, kao odmazdu za jedan zračni napad.
Dvadeset sedmog maja američki predsjednik Bil Klinton (Clinton), francuski predsjednik Žak Širak (Jacques Chirac) te britanski premijer Džon Mejdžor (John Major) telefonski su razgovarali o tome kako odgovoriti na uzimanje taoca. Idućeg dana, prema navodima iz dokumenata američke obavještajne zajednice, Amerikanci su odlučili suspendirati zračne napade NATO saveza protiv Srba u doglednoj budućnosti.
Predsjednik Klinton je od svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Entonija Lejka (Anthony Lake) dobio poruku: „Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje budućih zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave.“ Karadžić i Mladić su, sada ohrabreni, mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe.
U takvoj je atmosferi došao 11. juli 1995. godine, početak najvećeg zločina na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.
U sljedećem nastavku analizirat ćemo CIA-ine otkrivene dokumente u kojima se navode reakcije američkog rukovodstva nakon što su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu i počinile genocid.

Nema nimalo sumnje da su Amerikanci, zajedno s Kontakt-grupom, znali da će Vojska Republike Srpske izvesti napade na istočne enklave, ali iz CIA-inih dokumenata je vidljivo da nisu dobro procijenili kada će doći do njih. Isto tako, bili su zatečeni razmjerom zločina.

Milošević želio zamjenu istočnih enklava u BiH za dijelove Sarajeva. U dokumentu CIA-e navodi se da je Srebrenica praktično bila neodbranjiva

Izetbegović: Razgovarao o razmjeni teritorija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Ukrajina i Moldavija dobili su kandidatski za Evropsku uniju. Iako su se nadali da bi uslijed promijenjenih geopolitičkih okolnost, i Bosni i Hercegovini moglo pogledati kroz prste i da bi konačno mogla dobiti kandidatski status, posebno uzimajući u obzir da je na evropskom putu ipak daleko naprednija od Ukrajine i Moldavije, to se ipak nije desilo. Njemačka, Francuska i Nizozemska nisu popustile te od BiH i dalje očekuje da za kandidaturu do kraja ispuni 14 uslova za članstvo na koje se obavezala.

Ovih 14 uslove EU je postavila prema BiH u maju 2019. godine, prema izvještaju koji je Transparency International predstavio u maju ove godine, naša zemlja je do danas u cijelosti ispunila je samo jedan, dok vlast i dalje blokira usvajanje ključnih zakona koji bi omogućili borbu protiv korupcije. Za godinu dana nije napravljen nikakav napredak, a Dom naroda PS BiH na nedavno održanoj sjednici spriječio je usvajanje nekoliko važnih zakona koji bi osigurali prevenciju korupcije i borbu protiv organizovanog kriminala, za šta ne postoji nikakvo opravdanje.
Od važnijih pokušaja provođenja ovih reformi treba izdvojiti to da je Predstavnički dom PS BiH dva puta uspio da usvoji zakon koji reguliše oblast sukoba interesa usklađen sa međunarodnim standardima, ali je ova važna reforma protivljenjem SNSD-a i HDZ-a oba puta zaustavljena u Domu naroda, gdje se opstruiše i usvajanje Zakon o javnim nabavkama i izmjena Zakona o VSTV koji su preduslov za sistemsku reformu pravosuđa. Umjesto reforme, Republika Srpska ušla je u proces donošenja vlastitog zakona o VSTS-u čime je napravljen korak ka potpunom urušavanju pravnog poretka.
U protekloj godini u kojoj BiH nije provodila ni jednu od ovih reformi, nizale su se milionske afere u javnim nabavkama koje pravosuđe nije procesuiralo. TI BiH je identifikovao preko 300 važnih funkcionera koji se direktno ili indirektno nalaze u sukobu interesa. Zbog potpune blokade u Federaciji BiH čija Vlada je već četiri godine u tehničkom mandatu nije usvojen ni Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, dok katastrofalna primjena ovih zakona na drugim nivoima nije zaustavila progon ljudi koji se odluče da prijave korupciju.

Takođe, umjesto ispunjavanja prioriteta EU koji se odnosi na osiguranje izbornog integriteta, u BiH je bilo dovedeno u pitanje i samo održavanje izbora. BiH je u izborni proces ulazi bez budžeta za održavanje izbora i s jednim od najlošijih zakona u okruženju, pa je u konačnici i intervencija visokog predstavnika bila neophodna kako bi se obezbijedile finansije za izbore. Uzimajući sve u obzir, možda nije pošteno što je Evropska unija dala primati Ukrajini i Moldaviji koji su svakako na nižem stepenu u procesu evropskih integracija od BiH, ali još bi manje bilo pošteno da su bh. političarima progledali kroz prste i dodijeli nam kandidatski status nakon višegodišnjeg bahatog blokiranja provođenja reformi i uslova Evropske unije.

Svega pet prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije realizovano je parcijalno ili se počelo ispunjavati i uglavnom se radi o tehničkim pitanjima, a ne suštinskoj reformi koja bi ubrzala evropski put. Bez obzira što je velika većina političkih aktera opredijeljena za evropske integracije, sve ono što se dešavalo u protekle tri godine jasno pokazuje da je ključni cilj vladajućih elita opstrukcija ovih reformi, očuvanje poluga moći i postojećeg stanja rasprostranjene korupcije.

Ovih 14 uslove EU je postavila prema BiH u maju 2019. godine, prema izvještaju koji je Transparency International predstavio u maju ove godine, naša zemlja je do danas u cijelosti ispunila je samo jedan

Putuj Evropo: BiH ne zaslužuje preko reda

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Koja je svrha Evropske unije (EU)? Ukratko, širiti mir i blagostanje na kontinentu. U toj misiji se njeno članstvo stalno širi, od šest osnivača njene prethodnice iz 1950-ih, na 27 zemalja danas. No, posljednjih godina njen je rast usporen.

Od Hrvatske, odnosno 2013. godine, gotovo punih 10 godina nije primljena nijedna nova članica (a jedna je istupila). Sada se rat razbuktao na granicama EU - upravo ona vrsta užasa za koji su se njegovi osnivači nadali da će ga protjerati s kontinenta. Kako bi bili vjerni misiji EU, kako bi se ojačala demokratija u borbi i suočili se s nacionalističkom agresijom za koju EU sebe smatra protuotrovom, Evropska komisija je i službeno predložila Ukrajinu za članstvo.
Mnogi će se suprotstaviti ovoj ideji, govoreći da je Ukrajina previše siromašna, previše korumpirana i sada previše ratom razorena da bi se pridružila elitnom klubu. Također, naglasit će da nije pošteno prema državama poput BiH, koja godinama čeka u redu, da Ukrajina dobije kandidatski status.
To je istina, ali promašuje bit. Ukrajina će članstvo čekati još mnogo godina. Ako Ukrajina ne postigne dovoljan napredak, neće je primiti. Napredak od kandidata do člana nikako nije neupitan: Turska je u redu čekanja od 1987. godine, Sjeverna Makedonija od 2005.
Ako neko misli da je nepravedno da Ukrajina dobije status kandidata, treba razmotriti alternativu. Ukrajina je zatražila da postane kandidat za članstvo. Da EU odbije zahtjev, to bi Putinu signaliziralo da je Ukrajina na neki način drugačija od drugih siromašnih i korumpiranih mjesta na istočnom rubu Evrope koja se polako upijaju u klub - da nije istinski evropska, niti uistinu suverena.

To je jednako potvrđivanju Putinovog stajališta da je Ukrajina kartografska fikcija, koja bi trebala spadati u njegovu sferu utjecaja, a ne u sferu Zapada. Slanje takvog signala u trenutku kada se Ukrajina bori za sam opstanak, ne bi samo potkopala načela za koja EU tvrdi da se zalaže nego bi to ohrabrilo i najvećeg neprijatelja evropske stabilnosti i obeshrabrilo njegovu posljednju žrtvu. EU o sebi ne voli razmišljati kao o klubu dobrostojećih zemalja s vlastitim interesima, već kao o utjelovljenju ideje da su otvorenost i integracija superiorniji od uskog, bodljikavog nacionalizma. EU je imala veliki uspjeh u propagiranju te ideje kroz širenje. Bilo bi ne samo ironično već i tragično kada bi se povukla od svojih principa pred Putinovim ratnim huškanjem ili dozvolila da oni koji ciljano koče BiH zaustave njenu evropsku budućnost. Sada je vrijeme da EU signalizira ne samo Ukrajini i BiH već i drugim zemljama koje Rusija maltretira, kao što su Gruzija i Moldavija, da ostaje odlučna širiti mir i prosperitet.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von der Layen) u potpunosti je sigurna da će biti donesena pozitivna odluka o dodjeljivanju Ukrajini statusa države kandidatkinje za članstvo u EU, iako bi se trebali posmatrati kao odvojeni procesi namjera pridruživanja i potencijalni krug proširenja.

- Gotovo sve zemlje zapadnog Balkana su više napredovale u odnosu na Ukrajinu. Zaista se nadam da možemo naći rješenje, da konačno možemo održati obećanje i započeti pregovore. Bosna i Hercegovina, naprimjer, može odmah započeti pristupne pregovore ako se ispuni 14 glavnih tačaka. Bilo je mnogo napretka tamo, trebali bismo to priznati - istakla je Fon der Lajen.

Sada je vrijeme da EU signalizira ne samo Ukrajini i BiH već i drugim zemljama koje Rusija maltretira, kao što su Gruzija i Moldavija, da ostaje odlučna širiti mir i prosperitet

Pred vratima EU: Kandidature više ne smiju čekati

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Hadžović: Meni Radončić ne diktira tekstove, ali zato ih vama šalju napisane iz kabineta Komšića i Džaferovića

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Evropska unija je na završnom ispitu: Kandidatski status i za Ukrajinu i za BiH

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Hadžović: Meni Radončić ne diktira tekstove, ali zato ih vama šalju napisane iz kabineta Komšića i Džaferovića

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Evropska unija je na završnom ispitu: Kandidatski status i za Ukrajinu i za BiH