<p>Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a kao sjećanje na datum početka prve mirovne misije UN-a nazvane Primirje, 29. maj 1948., kada je Vijeće sigurnosti UN-a rasporedilo mali broj vojnih posmatrača UN-a na Bliski istok. Ovaj datum se kontinuirano obilježava od 2003., a službeno ga je uspostavila Generalna skupština UN-a 2002. godine.</p><p>Svake godine na današnji dan generalni sekretar UN-a polaganjem vijenca odaje počast svim palim mirovnjacima pod zastavom UN-a za njihovu službu i žrtvu, a uredi Ujedinjenih nacija, uključujući države članice i nevladine organizacije, održavaju različite manifestacije.</p><p>Obilježavanjem ovog značajnog datuma iskazuje se zahvalnosti hrabrim muškarcima i ženama koji su riskirali svoje živote kako bi održali mir u svijetu u proteklih 75 godina. Više od dva miliona uniformiranih i civilnih mirotvoraca UN-a do danas je pomoglo zemljama u prelazu iz rata u mir. Mirovne snage Ujedinjenih nacija za svoj predani rad dobile su Nobelovu nagradu za mir, 1988. godine.</p>

<h2>Rođen Džon Kenedi, 35. predsjednik SAD</h2><p>Na današnji dan 1917. godine, rođen je Džon Ficdžerald Kenedi (John Fitzgerald Kennedy), američki političar i 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.</p><p>Džek (Jack), kako su Amerikanci Džona Kenedija zvali odmilja, bio je najmlađi američki predsjednik, koji je prilikom inauguracije, 20. januara 1961. godine, govorio o potrebi da svi Amerikanci budu aktivni građani: „Ne pitajte šta vaša zemlja može da uradi za vas – pitajte šta vi možete da uradite za svoju zemlju“. </p><h2>Atentat u Dalasu</h2><p>Iako su neki bili sumnjičavi prema Kenedijevom liderstvu, zbog godina i iskustva, njegova harizma i elokvencija donijeli su mu brojne pristalice, a kada je podržao razdvajanje crkve i države, smirio je situaciju među građanstvom, naročito Amerikancima koji su imali antikatoličke stavove. </p><p>Džon Kenedi ubijen je 22. novembra 1963. godine, u atentatu koji je, prema zvaničnoj verziji, počinio bivši marinac Li Harvi Osvald (Lee Harvey Oswald) u Dalasu, prilikom Kenedijeve posjete Teksasu, mada postoje sumnje da je riječ o zavjeri. Mnogi historičari ovaj atentat smatraju ključnim momentom američke historije.</p>

<h2>Umrla slavna glumica Romi Šnajder</h2><p>Jedna od najvećih filmskih zvijezda 20. vijeka Romi Šnajder (Romy Schneider), umrla je na današnji dan 1982. od srčanog udara u 43. godini.</p><p>Slavna glumica rođena je 23. septembra 1938. godine u Beču u glumačkoj porodici, jer su joj i otac Volf Albah-Reti i majka Magda Šnajder bili glumci. Njeno pravo ime bilo je Rozmari Magdalena Albah. Romina glumačka karijera počela je vrlo rano, kad je imala 15 godina, debitiranjem u filmu "Victoria in Dover" koji govori o mladosti britanske kraljice Viktorije, nakon čega je nizala uspjeh za uspjehom.</p><p>Iako je imala veoma uspješnu glumačku karijeru, poznatija je bila po svojim ljubavima i ljubavnim brodolomima. Naime, na snimanju filma "Christine" zaljubila se u fatalnog francuskog glumca Alena (Alain) Delona, a po završetku snimanja preselila se u Pariz s Delonom.</p><h2>Životna tragedija</h2><p>Romi i Alena nazivali su zlatnim parom Evrope, ali je njihov odnos bio turbulentan uz stalne svađe i prekide. Kraj te ljubavi uslijedio je nakon što je Romi saznala da ju je Alen varao s pjevačicom i glumicom Nico, s kojom je dobio sina Kristijana (Christian). U tom teškom periodu nakon raskida s Alenom, Romi je pala u depresiju i čak pokušala da okonča svoj život.</p><p>Ipak, utjehu je našla u novoj ljubavi s njemačkim glumcem Harijem Mejenom (Harry Meyen). Zbog Romi je Mejen ostavio suprugu, glumicu Aneliz Romer, te čim se zvanično razveo, 1966. godine, oženio se s Romi. Iste godine im se rodio sin David. </p><p>Međutim, taj brak nije dugo potrajao, pa se Romi, dvije godine nakon razvoda, 1975., udala za svog sekretara Danijela Bjazinija (Daniel Biasini) s kojim je dobila kćerku Saru, koja je također glumica. Ni s njim Romi nije imala idealan brak, a 1979. godine njen bivši suprug Hari okončao je život, zbog čega je osjećala veliko kajanje. </p><p>Najveća tragedija ju je pogodila kada je njen 15-godišnji sin David poginuo, 1981. godine, pa je utjehu pronalazila u alkoholu. Naredne godine Romi je preminula, a mnogi vjeruju da je umrla od slomljenog srca.&nbsp;</p>

Više od dva miliona uniformiranih i civilnih mirotvoraca UN-a do danas je pomoglo zemljama u prelazu iz rata u mir

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

<p>Na današnji dan 1995. godine poginuo je bh. ljekar i političar dr. Irfan Ljubijankić, kada je helikopter kojim se vraćao iz Bihaća u Zagreb oboren raketom nedaleko od hrvatsko-bosanske granice, kod grada Slunja u Hrvatskoj. </p><p>Dr. Ljubijankić je završio Medicinski fakultet u Beogradu, a postdiplomski studij iz ORL i MFK u Zagrebu. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije, a od marta 1994. godine bio je predsjednik Glavnog odbora SDA.</p><p>Vlada Republike BiH, na sjednici održanoj 23. juna 1994., postavila je dr. Ljubijankića za ministra vanjskih poslova RBiH, i tu funkciju je obavljao do svoje smrti.</p><h2>Zlatni ljiljan</h2><p>Zajedno s ministrom Ljubijankićem poginuli su i dr. Izet Muhamedagić, zamjenik državnog ministra pravde, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi RBiH u Zagrebu, major Fadil Pekić, pripadnik MUP-a RBiH i Ljubijankićev pratilac, članovi posade Mirsad Dupanović te Mihail Maksumenko Grigorijevič, kao i pilot N. Dudajev, Ukrajinac, za kojeg se smatra da je poginuo u padu helikoptera, iako njegovo tijelo nikada nije pronađeno.</p><p>Dr. Ljubijankić je posthumno odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihaću nosi njegovo ime.</p>

<h2>Rođen Tomas Mor, irski pjesnik i kompozitor </h2><p>Tomas Mor (Thomas Moore), irski pjesnik i kompozitor, rođen je na današnji dan 1779. godine u Dablinu. Slavu je stekao zbirkom od 130 pjesama „Irske melodije“ koje je i komponovao zajedno s Džonom Stivensonom (John Stevenson). Osim velike popularnosti, njegove pjesme su doprinijele buđenju svijesti o irskom nacionalnom pitanju. </p><p>Njegov prijatelj, čuveni pjesnik lord G. G. Bajron (Byron) povjerio mu je svoje memoare, koje je Mor, nakon piščeve smrti, zajedno s izdavačem Džonom Marejem (John Murray) spalio. Međutim, objavio je „Pisma i dnevnike lorda Bajrona“ (Letters and Journals of Lord Byron, 1830), u kojima je opisao pjesnikov život.</p>

<h2>89. godišnjica rođenja Miće Orlovića</h2><p> </p><p>Miloje Mića Orlović, legendalni novinar i urednik RTS-a, prvi voditelj TV dnevnika u historiji jugoslavenske televizije, rođen je 28. maja 1934. godine.</p><p>Karijeru je počeo kao student na radiju Studentski grad, nastavivši je u Televiziji Beograd, gdje je postao jedan od najpoznatijih voditelja. Profesionalni novinar je bio od 1956. godine, a urednik od 1967. godine. Osim dnevnika prepoznatljiv je bio i po vođenju najpopularnijih TV kvizova. </p><h2>Voditelj, košarkaš i glumac</h2><p>U studentskim danima Mića je igrao košarku, te bio i član studentske košarkaške reprezentacije Jugoslavije, a uporedo s novinarskom gradio je i glumačku karijeru, glumivši u 17 domaćih i stranih filmova.</p><p>Od 2010. godine Udruženje novinara Vojvodine dodjeljuje novinarima, voditeljima ili spikerima nagradu „Press - vitez – Mića Orlović“.&nbsp;</p>

Dr. Ljubijankić je posthumno odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihaću nosi njegovo ime

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar 

<p>Jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pjesnika Aleksa Šantić rođen je u Mostaru na današnji dan 1868. godine, u trgovačkoj porodici, pa je logičan slijed bio da i on završi trgovačku školu, prvo u Trstu, a potom u Ljubljani. </p><p>Nakon završene škole vratio se u svoj Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... </p><p>U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokreće i uređuje časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“.</p>

<h2>Zbog ljubavi se razočarao u sebe </h2><p>U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac i optuživan zbog svojih patriotskih  pjesama, poput  “O klasje moje”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”, u kojima su jaki motivi saosjećanja s patnjom i stradanjem socijalno i nacionalno obespravljenog bosanskohercegovačkog naroda. </p><p>Prva Aleksina mladalačka, ali i najveća životna ljubav bila je Anka Tomlinović, kojoj je posvetio brojne pjesme, no, njihova ljubav nije bila moguća u to vrijeme, jer mu je njegova pravoslavna porodica zabranila da se oženi djevojkom katoličke vjere. Popustio je pod pritiskom porodice i rastao se od Anke, zbog čega je kasnije mnogo žalio i bio razočaran u sebe, smatravši se kukavicom. </p><h2>Živio je kratko</h2><p>Jedna od najljepših Šantićevih pjesama „Emina“ dobila je i muziku pa je često svrstavaju u sevdalinke, kao i druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“.</p><p>Šantić je živio kratko, samo 56 godina. Preminuo je 2. februara 1924. godine, usljed teške, u to vrijeme neizlječive, bolesti – tuberkuloze, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. </p><p>Prema Šantićevoj biografiji snimljen je film „Moj brat Aleksa“. Njegov lik se danas nalazi na novčanici od 10 konvertibilnih maraka. Brojne škole i ulice u BiH nose njegovo ime, a podignuto mu je i nekoliko spomenika, od kojih je najpoznatiji onaj u istoimenom parku u njegovom rodnom Mostaru.</p>

<p>Na današnji dan 1913. godine, u Budimpešti je rođen još jedan naš velikan pisane riječi Enver Čolaković. Njegov otac Vejsil-beg Čolaković bio je industrijalac, vlasnik mnogih nekretnina, između ostalih i sarajevske ciglane, a majka Ilona (Fatima-Zehra) potjecala je iz mađarske plemićke porodice Mednyanszky.<br></p><p>Enver je djetinjstvo uglavnom proveo u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata s porodicom dolazi u Sarajevo. Pisati je počeo kao dječak, i to pjesme na tri jezika: bosanskom, mađarskom i njemačkom, a od 1934. isključivo na bosanskom jeziku. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a kasnije diplomirao i historiju u Zagrebu. </p><h2>„Legenda o Ali-paši“</h2><p>Najplodonosniji period Enverovog stvaralaštva bio je između 1939. i 1945. godine, kada je objavio dvadesetak pripovijetki i novela, kratki roman “Mujića Hanka”, nekoliko eseja i prikaza, autobiografsko djelo “Knjiga majci”, te roman “Legenda o Ali-paši”.</p><p>- „Legendu“ sam počeo pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj sa hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji – kazao je  Čolaković u jednom intervjuu za sarajevske medije, 1971. godine.</p><h2>Od hamala do paše</h2><p>Osim toga, Čolaković nam romanom „Legenda o Ali-paši“, kroz opis životnog puta glavnog junaka Alije od hamala do paše, poručuje da uvijek moramo vjerovati u sebe i nikada ne smijemo gubiti nadu, da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, nego u zdravlju i ljubavi. Kada je čovjek zdrav, mora to cijeniti i biti zahvalan, a kada sretne pravu ljubav, treba joj se prepustiti, jer je prava ljubav jedno od rijetkih bogatstava u životu. </p><p>Malo koja književnost se može dičiti djelom kakvo je roman „Legenda o Ali-paši“, jer je izuzetne književno-historijske vrijednosti, ali i maštovit i neuobičajen. Ovim romanom Čolaković prelazi književne žanrovske granice i uspijeva komunicirati s čitateljima svih uzrasta i intelektualnih profila.</p><h2>Brojna djela u rukopisu</h2><p>Enver Čolaković ostavio je mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovijetki, brojne knjige poezije i prevoda, te dnevnike.</p><p>Matica hrvatska Čolakoviću je dodijelila nagradu za najbolji roman - “Legenda o Ali-paši”, a dobitnik je i Plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika, te Plakete i visokog odlikovanja predsjednika Republike Austrije - Austrijski križ časti za nauku i umjetnost I reda, 1970. godine.</p><p>Značajno je spomenuti i njegove izvrsne prevode: Lessingovu „Hamburšku dramaturgiju“, Schillerove „Razbojnike“; libreta - Wagner: „Majstori pjevači“, Camus-Keleman: „Opsadno stanje“, te „Oratorij Psalmus Hungaricus Kodalyja“. Čolaković je i sam pisao libreta, poput onog za operu „Aretej“, prema istoimenoj Krležinoj drami. </p><h2>Park Envera Čolakovića u Zagrebu</h2><p>U čast Envera Čolakovića, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je, 17. septembra 2019. godine, otkrivena ploča imena Park Envera Čolakovića, a tom događaju prisustvovao je i Enverov sin Esad.</p><p>Emotivni i neshvaćeni junak, lirik epskoga srca, kojeg je boljela tragedija običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, Enver Čolaković preselio je na bolji svijet 18. augusta 1976., u Zagrebu, od posljedica srčanog udara, u 64. godini života.&nbsp;</p>

Stihove pjesme „Emina“ napisao je Šantić, a roman „Legenda o Ali-paši“ Čolaković

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

<p>Na današnji dan 1891. godine, umrla je bh. književnica Staka Skenderova, osnivačica prve ženske škole u BiH i prva sarajevska učiteljica. </p><p>Hadži Staka Skenderova rođena je u Sarajevu, 1831. godine, u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Prijepolja. O njoj je zapisano da je bila djevojka koja je „mnogo čitala“, te jedina žena koja je pjevala u crkvi u to vrijeme. Pretpostavlja se da je pismenost stekla samouka, jer nema tačnih podataka da je pohađala školu. </p><p>Govorila je ruski, grčki i turski jezik, koji je naučila uz brata Iliju Skenderovića, koji je kao ćurčija radio za tursku vojsku. Pisala je za ruske časopise i bila saradnica tadašnjeg ruskog konzula u BiH Aleksandra Giljferdinga, koji je preveo Stakinu knjigu „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“ na ruski jezik, te je objavio u svojoj knjizi. </p><h2>Opismenjavala djevojčice </h2><p>U brojnim historijskim analizama možemo naći podatke da je obrazovanje ženske djece u Bosni i Hercegovini počelo nakon što je Austro-Ugarska zauzela ove prostore. To nije tačno, jer je još u vrijeme Osmanskog Carstva Staka Skenderova otvorila prvu školu za djevojčice. Ne samo da je prva žena koja je osnovala školu za žensku djecu u Sarajevu i stala za katedru, nego i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila svoju knjigu.</p><p>U procesu pribavljanja dokumentacije za otvaranje škole Staki je uveliko pomoglo znanje jezika, koje je koristila kako bi sklapala saradnje sa zvaničnicima iz drugih zemalja, što joj je na kraju pomoglo da ostvari svoj naum. Škola je zvanično počela raditi 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove, smještena u kući iznajmljenoj od sarajevske porodice Srskić.</p><p>Dozvolu za rad škole izdao je Topal Osman-paša, vezir Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini od 1861. do 1869. godine, koji je pomagao Staki u osiguravanju literature, odjeće i svih ostalih potrepština za školu, koju su pohađale i njegove dvije kćerke. Topal Osman-paša je o Stakinom poduhvatu obavijestio tadašnjeg osmanskog sultana Abdulaziza, čime je pomogao Staki da kao prva žena s ovog područja dobije poziv iz Istanbula i sretne se sa sultanom. Sultan joj je poklonio 10.000 groša za školu.</p><h2>Pomagala sirotinji</h2><p>Kako su roditelji dobrovoljno odlučivali žele li poslati svoju žensku djecu u školu, većina ih je bila sumnjičava, pa je škola počela raditi s malim brojem djevojčica. U početku je imala tri, a kasnije pet razreda, a djevojčice su podučavane čitanju, pisanju, računanju i ručnom radu. Staka je školarinu naplaćivala samo od bogatih, dok su oni sa slabijim imovinskim stanjem bili oslobođeni plaćanja. U školu su se mogla upisati sva ženska djeca, bez obzira na vjeru i naciju.</p><p>Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je časopis “Bosanski vijesnik” 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica. Stakina ženska škola bila je početak opismenjavanja žena u Sarajevu.</p><p>Osim Stakinog požrtvovanog rada u obrazovanju djevojčica, veoma je značajan i njen društveni angažman. Kako je dobro znala turski jezik, često je na sudovima zastupala siromašne, pisala im pisma, molbe, žalbe... Borila se kod vlasti i da se neke stvari u gradu promijene nabolje, obilazila je zatvore, pomažući zatvorenicima, u svoju kuću primala sirotinju, pa su uvijek po dvije-tri siromašne djevojčice živjele kod nje.</p><h2>Nosila muško odijelo</h2><p>Tadašnje sarajevske vlasti nisu bile blakonaklone prema Stakinom angažmanu, jer im nije odgovaralo njeno otvoreno ukazivanje na greške i propuste. Međutim, Staka je hrabro i detaljno u svojoj knjizi „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“  opisala političku situaciju i dešavanja od 1825. do 1856. godine, posebno se osvrnuvši na nekorektan način rada trgovaca i sveštenika, uzrokujući još veći gnjev vlasti.</p><p>Staka je zaista bila neobična žena u vrijeme kada je živjela. Bila je i na hadžiluku (hodočašću) u Jerusalemu, gdje se zaredila, a pošto u to vrijeme u Sarajevu nije bilo ni ženskih manastira ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim izgledom i oblačenjem stavljala do znanja da se “odrekla ovog svijeta”, pa je nosila muško odijelo. </p><h2>Pomogla joj Miss Irbi</h2><p>Kuća u kojoj je Staka živjela je izgorjela, a škola je zatvorena nakon što su se pojavili ogromni dugovi, pa je svoju starost ova velika humanitarka provela u siromaštvu. O njoj se brinula njena prijateljica i saradnica Engleskinja Adeline Paulina Irbi (Irby), poznatija kao Miss Irbi, koja je u Sarajevo došla 1866. godine, a također je bila književnica, dobrotvorka i jedna od najznačajnijih žena koje su ovdje živjele. </p><p>Miss Irbi je, nakon zatvaranja Stakine škole, otvorila internat za obrazovanje djevojčica, nastavivši tako Stakinu tradiciju, a taj internat je s vremenom prerastao u Srednju učiteljsku školu.</p>

<h2>Rođena Isidora Dankan</h2><p>Godine 1877., 26. maja, u San Francisku je rođena Isidora Dankan (Isadora Duncan), američka plesačica, koju mnogi nazivaju majkom savremenog plesa. Na poseban i originalan način Isidora je inovirala plesnu umjetnost, vodeći se principom da tijelo i plesni pokreti moraju biti slobodni i odraz unutrašnjih doživljaja. </p><p>Vrlo mlada je krenula u baletne i plesne vode, ali se proslavila tek u Evropi, nakon 1900. godine, kada je s majkom otputovala u London. Tamošnji bogataši, kojima se svidio njen moderni plesni izraz, jer je nastupala bosa i u prozirnim tunikama, podržali su je finansijski, pa je nastavila svoj umjetnički put po čitavom kontinentu. U Parizu je postala miljenica visokog društva. </p><p>Jedno vrijeme Isidora je bila udata za ruskog pisca Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Preminula je tragično, kada joj se tokom vožnje u „Bugatiju“ dugi crveni šal upleo u točak vozila i slomio joj kičmu. O njenom životu snimljen je film „Izadora“, 1968. godine, u režiji Karela Rajša (Reisz), s Vanesom Redgrejv (Vanessa Redgrave) u glavnoj ulozi.</p>

<h2>116. godišnjica rođenja Džona Vejna</h2><p>Prije 116 godina, 26. maja 1907., rođen je Džon Vejn (John Wayne), kome je pravo ime bilo Marion Mičel Morison (Mitchell Morrison), američki filmski glumac i najpoznatiji kauboj.</p><p>Vejn je bio jedna od najvećih legendi, ne samo holivudskog, već i svjetskog filma, snimivši više od stotinu filmova, zbog čega se ubraja u najplodnije filmske stvaraoce. </p><p>Popularnost i prekretnica u karijeri dešava se kada mu prijatelj i režiser Džon (John) Ford dodjeljuje glavnu ulogu u klasičnom vesternu „Poštanska kočija“. </p><h2>Čovjek zvani hrabrost</h2><p>Godine 1964., dijagnosticiran mu je rak pluća, ali je, nasreću, operiran na vrijeme, a, iako su mu uklonjena i četiri rebra, tri i po mjeseca kasnije snimao je film „Sinovi Katie Elder“. </p><p>Vejn je dobio Oskara za glavnu mušku ulogu u filmu „Čovjek zvani hrabrost“, 1969. godine, a s filmovima „Crvena rijeka“, „Nosila je žutu traku“ i „Rio Grande“ postao jedan od najpopularnijih američkih glumaca.</p><p>Zdravstveno mu se stanje pogoršalo početkom 1977., a u avgustu 1978. dijagnosticiran mu je rak gušterače, koji je tada već bio metastazirao. Posljednji put se u javnosti pojavio 9. aprila 1979., kada je na dodjeli Oskara uručio nagradu za najbolji film Majklu Siminu (Michael Cimin), režiseru „Lovca na jelene“. Devet dana kasnije prevezen je u losanđelesku bolnicu UCLA Medical Center, gdje je, 11. jula 1979., preminuo.</p>

Osmanski vezir u BiH Topal Osman-paša izdao joj je dozvolu za rad škole, koju su pohađale i njegove dvije kćerke

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

<p>Na današnji dan 1995. godine, srpske agresorske snage s planine Ozren ispalile su, u 20:55 sati, smrtonosnu granatu na tuzlansko sastajalište mladih Kapija i počinile masakr u kojem je ubijena 71, a ranjeno 150 osoba. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine.</p><p>Zločin na Tuzlanskoj kapiji i nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. </p><p>Novak Đukić, bivši oficir Vojske Republike Srpske, koji je u vrijeme masakra bio komandant Taktičke grupe Ozren, uhapšen je u Banjoj Luci 7. novembra 2007. godine. Suđenje mu je počelo 11. marta 2008. godine, a 12. juna 2009., Đukić je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju 25 godina. </p><p>Ovaj dan je proglašen Danom žalosti u Federaciji BiH, a na jučerašnjoj vanrednoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine usvojen je zaključak kojim se zadužuje Vijeće ministara BiH da usvoji odluku o proglašenju 25. maja 2023. godine Danom žalosti na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.</p>

<h2>Umro Krešimir Ćosić, košarkaška legenda </h2><p>Krešimir Ćosić, jugoslavenska i hrvatska košarkaška legenda, preminuo je 25. maja 1995. u Baltimoru, u SAD. Popularni Krešo uvršten je među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi, a bio je prvi Evropljanin uvršten u sastav All American (All Stars).</p><p>Ćosić je košarkašku karijeru počeo u KK Zadar, 1965. godine, potom je igrao u Ciboni, te u Sloveniji i Italiji. Za evropsku reprezentaciju igrao je šest puta, a proglašen je najboljim igračem evropskih prvenstava 1971. i 1975. godine. </p><p>Državno prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova (1982.). S reprezentacijom Jugoslavije, za koju je nastupio 303 puta, osvojio je tri evropska i dva svjetska prvenstva, a na Olimpijskim igrama zlatnu (1980. u Moskvi) i dvije srebrene medalje (1968. u Meksico Sitiju i 1976. u Montrealu). </p><p>U periodu od 1969. do 1973. godine igrao je u SAD za Univerzitet „Brigham Young“. Bio je prvi neamerikanac kojeg su uzeli na draft u NBA ligi. </p><h2>Trenerska i diplomatska karijera</h2><p>Trenersku karijeru Ćosić je počeo 1976. godine u slovenskom klubu Olimpija iz Ljubljane, a potom je kao trener državne reprezentacije Jugoslavije debitovao na Evropskom prvenstvu 1985. godine u Njemačkoj. </p><p>Jugoslavenska reprezentacija pod njegovim vodstvom osvojila je srebro na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. </p><p>Godine 1992., Ćosić je imenovan ministrom savjetnikom u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Vašingtonu.</p><p>Nakon što je obolio od raka limfoma, Krešimir Ćosić je preminuo u 47. godini života.&nbsp;</p>

<h2>Prva predstava Sarajevskog baleta</h2><p>Na današnji dan 1950. godine, na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu Sarajevski balet izveo je svoju prvu samostalnu predstavu -"Žetva" Borisa Papandopula.</p><p>Iako je osnovan 1946. godine, Sarajevski balet je svoju prvu samostalnu predstavu izveo tek četiri godine kasnije. A kada je, 1951. godine, vodstvo ovog ansambla preuzeo Franjo Horvat, koji je bio i koreograf, Sarajevski balet je počeo ispisivati novu stranicu u historiji kulture i umjetnosti Sarajeva.</p><h2>Radio sve vrijeme agresije</h2><p>U prvih 10 godina ansambl je izveo više od trideset premijera, među kojima su djela klasičnog repertoara, kao i osnovi domaćeg baletskog stvaralaštva, a njegovan je i neoklasični stil. </p><p>U vrijeme agresije na BiH, od 1992. do 1995. godine, Sarajevski balet nije prestajao s radom. </p><p>U sklopu obilježavanja 100. godišnjice rada Narodnog pozorišta Sarajevo, na sarajevskim pozorišnim daskama, u koreografiji i režiji Edine Papo, 29. decembra 2021., nakon 71 godinu, ponovo je odigrana baletna predstava “Žetva”.&nbsp;</p>

<h2>Nekadašnji Dan mladosti</h2><p>Na današnji dan je u bivšoj zajedničkoj državi naroda na prostoru regije, Jugoslaviji, obilježavan jedan od najvećih praznika - Dan mladosti, proslavljan i kao rođendan doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. </p><p>Na svečanoj ceremoniji na stadionu u Beogradu hiljade djece i mladih igralo je, slaveći dan Titovog rođenja i uzvikujući: „Mi smo Titovi, Tito je naš“, a Titu bi na toj ceremoniji, uz rođendanske čestitke, bila predata Štafeta mladosti, koju su mjesec i po prije 25. maja nosili mladi ljudi širom Jugoslavije. </p><h2>Titov ponovni rođendan</h2><p>Titov rođendan je, ustvari, bio 7. maja (1892.), ali je 25. maj proglašen njegovim rođendanom nakon što je preživio Desant na Drvar, jedan od najžešćih njemačkih napada na jugoslavenske partizanske odbrambene jedinice u Drugom svjetskom ratu, koji je počeo 25. maja 1944. godine. Na Titovu inicijativu od 1957. godine taj dan se počeo proslavljati i kao Dan mladosti.</p><p>Dan mladosti je nakon Titove smrti, 1980. godine, proslavljan u cijeloj Jugoslaviji do 1987., kada je nošena posljednja Štafeta mladosti.&nbsp;</p>

Novak Đukić, bivši oficir VRS-a, koji je u to vrijeme bio komandant TG Ozren, proglašen je krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju 25 godina 

Spomen-obilježje na mjestu masakra - Tuzlanskoj kapiji  

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

<p>Danas je Evropski dan parkova, koji se obilježava u znak sjećanja na osnivanje prvih devet nacionalnih parkova utemeljenih u Švedskoj 1909. godine. Cilj obilježavanja ovog datuma je približiti ljude prirodi i podići svijest javnosti o značaju prirodnih ljepota u zaštićenim područjima širom Evrope, ukazujući tako na važnost očuvanja i održivog razvoja tih mjesta. </p><p>Svi ljudi trebaju „sarađivati“ s prirodom, te se na taj način boriti za njen održivi razvoj, ublažavanje klimatskih promjena i smanjenje gubitka biološke različitosti, jer su to ključni elementi ka izgradnji održive budućnosti.</p><p> </p><p>Zaštićena područja su temelj zaštite prirodne različitosti i svaki dan nam osiguravaju predivna mjesta za ponovno povezivanje s prirodom.&nbsp;</p>

<h2>Rođen njemački fizičar Farenhajt</h2><p>Na današnji dan 1686., rođen je njemački fizičar Danijel Gabrijel Farenhajt (Daniel Gabriel Fahrenheit), koji je 1714. usavršio termometar, napunivši ga živom umjesto alkoholom. </p><p>Fahrenhajtova termometarska skala ima 180 stepeni, za razliku od Celuijusove koja je podijeljena na 100 stepeni. Kada je počeo sastavljati svoje prve termometre, Farenhajt je koristio alkohol kao punjenje. Kasnije je otkrio da se bolji rezultati postižu sa živom, pa je svoje termometre počeo puniti živom umjesto alkoholom. </p><h2>Pionir precizne termometrije</h2><p>Bio je pionir precizne termometrije, grane fizike koja proučava metode mjerenja temperature. Postavio je temelje za eru preciznog mjerenja temperature izumom staklenog živinog termometra, prvog praktičnog, tačnog termometra za široku upotrebu. </p><p>Fahrenhajtova skala je prva standardizirana temperaturna skala za široku upotrebu, a i danas se koristi u nekim zemljama svijeta, uglavnom u SAD i na Jamajci. Mjerna jedinica Fahrenhajt označava se s °F.&nbsp;</p>

<h2>Prije 118 godina rođen nobelovac Šolohov</h2><p>Mihail Šolohov, ruski književnik i nobelovac, rođen je 24. maja 1905. godine. Majka mu je bila Ukrajinka pa su zabilježene Šolohove riječi na trećem skupu književnika iz Ukrajine, 1954. godine, kada je kazao: "Moja mati mi je još u djetinjstvu usadila ljubav prema ukrajinskom narodu“. </p><p>Prvo djelo koje je objavio bio je satirični članak „Test“, 1922.,  a prva knjiga „Priče s Dona“, 1926. godine. Tada je počeo pisati svoje najbolje djelo, roman "Tihi Don", a završio ga je tek nakon 14 godina. Tema ovog romana su dešavanja u ratu i miru u sredini donskih kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i građanskog rata. Kako je bio vrstan pejzažist i poznavatelj kozačkih običaja, opisi prirode i kozačke sredine dali su romanu svježinu, pa je i to jedan od razloga što je bio načitanije djelo sovjetske književnosti. Za ovaj roman Šolohov je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1965. godine.</p>

<h2>Umro Nikola Kopernik</h2><p>Godine 1543., na današnji dan, umro je poljski astronom, matematičar, pravnik, ljekar i ekonomist Nikola Kopernik, prvi naučnik koji je formulirao heliocentrični model svemirskih tijela, čime je utemeljio modernu astronomiju.</p><p>Kopernik je u „Raspravici“ (između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja se suprotstavljala tadašnjem Ptolomejevom geocentričnom sistemu svijeta sa Zemljom u centru. </p><p>Procjenjujući na osnovu principa relativnosti kretanja, Kopernik je izradio sistem po kojem se Zemlja i planete jednoliko kreću po kružnicama, u centru kojih je Sunce. Dnevno okretanje nebeskog svoda objasnio je dnevnim okretanjem ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. </p><h2>Utemeljitelj moderne astronomije</h2><p>Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog kretanja Zemlje i planeta oko Sunca. Prema veličini petlji, koje što su manje to je planeta udaljenija od Sunca, Kopernik je odredio njihovu udaljenost od Sunca. Nepokretnost zvijezda i nepostojanje paralakse protumačio je kao posljedicu njihove ogromne udaljenosti od Zemlje.</p><p>Kopernik je, ipak, pod utjecajem ukorijenjenih nazora, vjerovao da se nebeska tijela moraju ravnomjerno kretati po kružnicama. Taj problem je kasnije riješio Johan (Johannes) Kepler, njemački astronom, koji je otkrio neravnomjerno kretanje planeta po elipsama, kojima se u centru nalazi Sunce.&nbsp;</p>

Svi ljudi trebaju „sarađivati“ s prirodom, te se na taj način boriti za njen održivi razvoj

Evropski dan parkova

<p>Na današnji dan prije šest godina (2017.), umro je jedan od najslavnijih engleskih glumaca Rodžer Mur (Roger Moore). Najpoznatiji je po ulogama Džejmsa (Jamesa) Bonda u sedam filmova o tajnom agentu 007.</p><p>Godine 1940., upisao je Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti (Royal Academy of Dramatic Art) u Londonu i ubrzo počeo dobijati manje uloge na filmu. Nakon Drugog svjetskog rata, 1950-ih, bio je angažiran i kao fotomodel i televizijski glumac. </p><p>Proslavio se ulogom avanturiste Simona Templara, glavnog lika iz jednog od najdugovječnijih serijala na britanskoj televiziji „Svetac“, a 1970-ih je bio najbolje plaćeni televizijski glumac na svijetu.</p><h2>UNICEF-ov ambasador dobre volje</h2><p>Prvi film od tajnom agentu 007, Džejmsu Bondu, „Živi i pusti umrijeti“ snimio je 1973. godine, što mu je donijelo veliku popularnost, te je glumio glavnog lika u još šest filmova tog serijala, a posljednji „Pogled na ubistvo“ snimio je 1985. godine. Mur se smatra, uz Šona Konerija (Sean Connery), jednim od najboljih interpretatora uloge tajnog agenta 007. </p><p>Uporedo sa snjimanjem serijala o Džejmsu Bondu, Mur je snimao i druge, uglavnom ratne i avanturističke filmove, poput „Zlato“, „Divlje guske“ i „Morski vukovi“. Nakon povlačenja iz serijala o Džejmsu Bondu rjeđe je glumio i uglavnom se posvetio humanitarnom radu. Od 1991. godine bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje.</p>

<h2>117. godišnjica smrti Henrika Ibzena</h2><p>Henrik Ibzen (Ibsen), norveški dramski pisac, preminuo je 23. maja 1906. godine u Oslu. Jedan je od najutjecajnijih dramskih pisaca svoga vremena i jedan od osnivača modernizma u pozorištu, zbog čega je dobio nadimak „Otac realizma“. </p><p>Njegove drame su, poslije Šekspirovih (Shakespeare), najizvođenije u svijetu, a „Kuća lutaka“ („Nora“), u kojoj je kritikovao položaj žene u društvu, bila je najizvođenija svjetska predstava 2006. godine. </p><p>Prvu dramu "Katilina", u kojoj veliča revolucionarni duh, napisao je 1850. godine, a 1851. dobiva prvo režisersko te potom upravničko mjesto u novootvorenom Narodnom pozorištu u Bergenu. </p><h2>Moždani udar</h2><p>U svim svojim dramama Ibzen je analizirao moralne nedostatke modernog društva, optužujući ga da je lažno i da je zaronilo u tradicionalne norme. </p><p>Godine 1857., preselio se u Kristijaniju (Oslo), gdje je postao upravnik Norveškog pozorišta. Napustio je Norvešku 1864. godine i nakon 27 godina provedenih u Italiji i Njemačkoj, gdje je stekao veliki ugled, vratio se u svoju zemlju. </p><p>Posljednje četiri drame napisao je u Norveškoj, a 1900. godine je doživio prvi od serije moždanih udara i tada se povukao iz javnog života.</p>

<h2>Preminuo prvi svjetski milijarder</h2><p>Godine 1937., na današnji dan, preminuo je Džon Dejvidson Rokfeler (John Davidson Rockefeller), američki industrijalac, naftni magnat i filantrop. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu i prvi Amerikanac s bogatstvom procijenjenim na više od milijardu dolara. Zbog toga je ime Rokfeler postalo, a i danas je, sinonim za milijardera. </p><p>Rokfeler je osnovao naftni gigant „Standard Oil Company“ 1870. godine, koji je vodio do 1897., a posljednjih godina 19. vijeka počeo je poslovati i s rudama željeza i njihovim transportom. </p><h2>„Težak“ 663,4 milijarde dolara </h2><p>Svoje bogatstvo Rokfeler je trošio uglavnom na stvaranje zaklada koje su imale veliki utjecaj na medicinu, obrazovanje i naučna istraživanja. Osnovao je Univerzitet u Čikagu, Univerzitet „Rockefeller“ u Njujorku, te finansirao osnivanje Filipinskog univerziteta. </p><p>Umro je od ateroskleroze dva mjeseca prije svog 98. rođendana, u svojoj kući u Ormond Biču na Floridi. </p><p>Prema procjeni časopisa „Forbes“ iz 2007. godine, ekvivalent njegovog bogatstva u trenutku smrti bio je 663,4 milijarde dolara.&nbsp;</p>

Prvi film od tajnom agentu 007, Džejmsu Bondu, „Živi i pusti umrijeti“ snimio je 1973. godine

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

<p>Na današnji dan 1992. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija u punopravno članstvo primila je Bosnu i Hercegovinu, rezolucijom 755 koja je donesena dva dana ranije. Zajedno s BiH, članice UN-a postale su još dvije bivše jugoslavenske republike - Slovenija i Hrvatska. </p><p>Prilikom svečanog prijema BiH u članstvo UN-a na 47. zasjedanju Generalne skupštine, tadašnji bh. ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić održao je govor u kojem je poručio da je na ovaj način naša zemlja postala “slobodna od opresije, ali ne i agresije”. Uz Silajdžića, svečanom prijemu je prisustvovao i prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović.</p><p>Bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima tog dana se prvi put zavihorila ispred zgrade Ujedinjenih nacija. Ovaj datum je jedan od najznačajnijih u historiji naše države.</p>

<h2>Rođen francuski šansonijer Šarl Aznavur</h2><p>Šarl Aznavur (Charles Aznavour), francuski kompozitor, šansonijer, pjesnik i glumac jermenskog porijekla, rođen je 22. maja 1924. godine u Parizu. Njegovi roditelji su također bili umjetnici, pa je još kao mali Šarl ušao u svijet pozorišta.</p><p>Počeo je da nastupa kada je imao devet godina i uskoro uzeo umjetničko ime „Aznavur“. Za veliki uspjeh od samog početka njegove karijere zaslužna je legendarna pjevačica Edit Pjaf (Edith Piaf), koja ga je vodila na svoje turneje po Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.</p><p>U SAD su ga prozvali „francuskim Frenkom Sinatrom“, jer je i on najviše pjevao o ljubavi. Pjevajući na mnogim jezicima (francuskom, engleskom, italijanskom, španskom, njemačkom, ruskom, jermenskom i portugalskom), s lakoćom je nastupao na svim velikim događajima širom svijeta.</p><p>Aznavur je glumio u više od 60 filmova, komponovao gotovo 1.000 pjesama i prodao više od 100 miliona nosača zvuka.&nbsp;</p>

<h2>Umro legendarni glumac Bata Živojinović</h2><p>Godine 2016., na današnji dan, u Beogradu je umro legendarni srbijanski i jugoslavenski glumac Velimir Bata Živojinović. </p><p>Bata je rođen 5. juna 1933. godine u vozu, između Koraćice, sela podno Kosmaja, i Smedereva. Glumio je u gotovo 350 filmova, a prema nekim procjenama, Bata je glumac s najviše snimljenih filmova u jednoj državi.</p><p>Njegove najbolje uloge su u filmovima „Kozara“, „Bitka na Neretvi“, „Vlak bez voznog reda“, „U raljama života“, „Valter brani Sarajevo“, „Tri“, „Skupljači perja“, „Diverzanti“, „Sutjeska“… </p><h2>Uloga Valtera najpoznatija</h2><p>Osim filmskih, velike uspjehe postigao je i ulogama u televizijskim serijama poput „Građani sela Luga“, „Bolji život“, „Porodično blago“... </p><p>Ipak, uloga harizmatičnog sarajevskog ilegalca Valtera u filmu „Valter brani Sarajevo“ i danas se smatra Batinom najpoznatijom ulogom.</p><p>Dobitnik je brojnih filmskih nagrada, između ostalih, dva puta Zlatne arene za najbolju ulogu Festivala u Puli - za filmove „Kozara“ (1962.) i „Tri“ (1965.), a za film „Tren“ nagrade na Međunarodnom festivalu u Moskvi 1978. godine.</p>

Bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima tog dana se prvi put zavihorila ispred zgrade Ujedinjenih nacija

Bh. zastava s ljiljanima ispred zgrade UN-a 1992. godine   

BiH postala punopravna članica UN-a  

<p>Danas se obilježava Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj, koji je proglasila Generalna skupština UNESCO-a 2002., nakon što je godinu prije, 2001., usvojila Opću deklaraciju o kulturnoj različitosti. Cilj Deklaracije je pomoći državama da u vlastitim sredinama, poštujući i promovirajući kulturnu različitost, stvore uslove za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. </p><p>Povod usvajanja ove deklaracije i obilježavanja Dana kulturne različitosti bilo je uništavanje statue Bude Bamijan u Afganistanu 2001. godine. Drevne statue izrađene u stijeni u afganistanskoj dolini Bamijan nekada su bile najviše statue Buda na svijetu neprocjenjive vrijednosti, ali su zauvijek izgubljene kada su ih talibani digli u zrak.</p><p>Poštivanje kulturne različitosti osnova je za život u multikulturalnom svijetu, te predstavlja polaznu tačku za suživot svih ljudi, a ujedno i poštivanje ljudskih prava.</p>

<h2>U Parizu osnovana FIFA</h2><p>Na današnji dan 1904. godine, u Parizu je osnovana Svjetska fudbalska federacija – FIFA (Fédération Internationale de Football Association). </p><p>Cilj osnivanja FIFA-e bio je da se kreira jedno glavno fudbalsko tijelo u svijetu koje će upravljati svim međunarodnim utakmicama i koje će najljepšu sporednu stvar stabilizirati, uspostavljajući red u tadašnje prilično haotično stanje u tom sportu. </p><p>Prvi međunarodni fudbalski turnir koji je FIFA organizirala održan je 1906. godine, ali je doživio neuspjeh, za šta je okrivljen prvi predsjednik FIFA-e Robert Guerin. Na njegovo mjesto tada je postavljen Danijel Barli Vulfal (Daniel Burley Woolfall), pa je naredno takmičenje, na Olimpijskim igrama 1908., bilo uspješnije.&nbsp;</p><h2>Prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo</h2><p>Članstvo u FIFA-i traženo je i izvan Evrope, pa je tako 1909. savez JAR-a zatražio članstvo, Argentinci 1912., a Fudbalski savez SAD 1913. godine.</p><p>Prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo, najelitnije takmičenje, FIFA je organizirala 1930. godine u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Od tada se održava svake četiri godine, i to svaki put u drugoj državi. Nije bilo održano jedino 1942. i 1946. godine zbog Drugog svjetskog rata.</p><p>Danas je sjedište FIFA-e u Cirihu, u Švajcarskoj, a u svom okrilju okuplja 211 nacionalnih fudbalskih saveza.&nbsp;</p>

<h2>Rođen izumitelj elektrokardiograma</h2><p>Vilem Ejnthoven (Willem Einthoven), holandski ljekar, nobelovac, rođen je 21. maja 1860. godine u Semarangu na otoku Java u Indoneziji, tada poznatom kao holandska Istočna Indija. Poslije smrti oca, kada je imao šest godina, s majkom, braćom i sestrama,  seli u Holandiju, u grad Utreht, gdje je kasnije diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu.</p><p>Godine 1903., nakon napornog rada i velike želje da tačno registrira zvuk ljudskog srca, Ejnthoven je osmislio vlastiti galvanski metar, koji je mogao mjeriti otkucaje srca i bilježiti ih grafički, pa je to, ustvari, bio prvi praktički elektrokardiogram. Iako je bio glomazan, njegov elektrokardiogram postao je bitan alat za ljekare koji se bave raznim vrstama srčanih bolesti. </p><p>Za taj izum Ejnthoven je dobio Nobelovu nagradu za medicinu 1924. godine.</p>

Povod obilježavanja Dana kulturne različitosti bilo je uništavanje statue Bude Bamijan u Afganistanu 2001. godine 

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj  

<p>Na današnji dan 1506. godine, umro je Kristofor Kolumbo (Cristoforo Colombo), moreplovac, istraživač i trgovac koji je preplovio Atlantski okean i doplovio do Amerike. </p><p>Rođen u Italiji, moreplovac Kolumbo se, nakon plovidbe s raznim flotama, nastanio u Portugalu, gdje se oženio i učestvovao u nekim pomorskim ekspedicijama. Mislio je da, ploveći morem prema zapadu, može doći do Indije, zemlje začina, te je tražio od portugalskog kralja Ivana II da finansira brodove i putovanje, ali kralj nije imao sluha za njegove molbe. Zbog toga je otišao u Španiju s istom molbom za kralja Ferdinanda II Aragonskog i Izabelu I Kastiljsku.</p><h2>Novi svijet</h2><p>Godine 1492., kraljica Izabela je prihvatila Kolumbovu ideju pa su potpisali ugovor koji mu je osigurao tri broda, dao mu čin admirala, potkralja svih novootkrivenih područja i trećinu sveg blaga koje pronađe.</p><p>Početkom avgusta 1492. tri karavele, Santa Maria, Pinta i Nina, pod komandom admirala Kolumba krenule su na prekookeansko putovanje, a 12. oktobra 1492. godine Kolumbo je stupio na tlo Novog svijeta, tačnije na Bahamske otoke. Na tom, kao i na sljedeća tri putovanja, Kolumbo je istraživao obale američkog kopna u nadi da će pronaći legendarne gradove Dalekog istoka, s mnoštvom blaga i začina. </p><p>Kolumbo je umro uvjeren da je došao do obale Azije, a njegovu zabludu je riješio Firentinac Amerigo Vespucci po kojem su novootkriveni kontinent u 16. vijeku počeli nazivati Amerika.</p>

<h2>Rođen Onore de Balzak </h2><p> </p><p>Onore de Balzak (Honoré de Balzac), francuski književnik i duhovni začetnik evropskog realizma, rođen je 20. maja 1799. u francuskom gradiću Toursu. Iako je u Parizu završio pravo, posvetio se književnosti. </p><p>Svim svojim pripovijetkama i romanima koje je napisao Balzak je dao zajednički naziv – „Ljudska komedija“, epopeja u kojoj je, prema uzoru na „Božanstvenu komediju“ Dantea Aligijerija (Alighieri), nastojao sistematski klasificirati panoramu svojih svremenika iz tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana, s često sličnim ili istim likovima, koje je možda susretao oko sebe, a dijeli se u tri grupe: Analitičke studije, Filozofske studije i Studije iz društvenog života. </p><p>„Otac Goriot“ ili „Čiča Goriot“ smatra se Balzakovim najpoznatijim i najčitanijim romanom te najvećim pojedinačnim dostignućem unutar ciklusa „Ljudske komedije“. Svrstava se među najveća djela književnog realizma.</p>

<h2>115. godišnjica rođenja Džejmsa Stjuarta </h2><p>Prije 115 godina, 20. maja 1908., rođen je Džejms Stjuart (James Stewart), slavni američki filmski i pozorišni glumac. Filmom se počeo baviti odmah nakon završetka studija 1932., prvo u Njujorku, a 1935. je otišao u Holivud. </p><p>Nakon što je, 1940., dobio Oskara za glavnu ulogu u filmu „Filadelfijska priča“, režisera Džordža (Georgea) Cukora, bio je regrutovan te je Drugi svjetski rat proveo kao vojni pilot, uglavnom na evropskom ratištu, za šta je višestruko odlikovan. </p><p>Godine 1955., časopis „Look“ ga je proglasio najpopularnijom filmskom zvijezdom na svijetu, čime je prekinuo trogodišnju vladavinu Džona Vejna (John Wayne). Pedesete godine su mu bile najuspješnije u karijeri, kada je snimio čak 23 filma, od kojih su mnogi uvršteni u klasike filmske umjetnosti, između ostalih, „Čovjek koji je previše znao“ i „Vrtoglavica“.</p><p>Džejms Stjuart umro je 2. jula 1997., u dobi od 89 godina, od zastoja srca.</p>

<h2>Umro Niki Lauda</h2><p>Godine 2019., na današnji dan, umro je Andreas Nikolas „Niki“ Lauda, austrijski vozač Formule 1, pilot i poduzetnik. Bio je trostruki svjetski prvak Formule 1, u sezonama 1975., 1977. i 1984.</p><p>Lauda se ozbiljno povrijedio prilikom sudara u utrci Formule 1 voženoj za VN Njemačke na stazi u Nurburgringu, 1976. godine. Njegov Ferrari je planuo, a Niki je bio blizu smrti zbog udisanja dimnih plinova i posljedica teških opekotina. Pretrpio je velike povrede u vidu ožiljaka od opekotina na glavi, izgubivši većinu svog desnog uha, kao i kosu na desnoj strani glave, obrve i kapke. Ti ožiljci bili su vidljivi na njegovom tijelu tokom ostatka života.</p><p>Niki Lauda je propustio samo dvije utrke, pojavivši se na konferenciji za novinare u Monci šest sedmica nakon nesreće. U prvoj utrci poslije nesreće, na VN Italije osvojio je treće mjesto. Prvu pobjedu u novoj sezoni ostvario je u trećoj utrci za VN Južnoafričke Republike. Tu sezonu je završio na prvom mjestu.</p>

Kolumbo je umro uvjeren da je došao do obale Azije

Umro Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je "otkrio" Ameriku

<p>Na današnji dan 1881. godine, u Solunu je rođen Mustafa Kemal Ataturk, turski oficir (paša), političar, osnivač moderne Turske republike i njen prvi predsjednik (od 1923. do 1938.).</p><p>Mustafa se već kao 12-godišnji dječak upisao u vojnu školu u Solunu, gdje su mu nastavnici dali nadimak Kemal ("savršen"), potom je krenuo na Vojnu akademiju u Bitolju, prepisavši se 1899. na Akademiju u Istanbulu, gdje ju je i završio. </p><p>U Prvom svjetskom ratu, kada je Turska ratovala na strani Njemačke, Ataturk je stekao vojni ugled u čuvenoj bici kod Galipolja, 1915. godine, kada je uspio odbiti invaziju Saveznika. </p><p>Godine 1919., Mustafa je istupio iz vojske, da bi predvodio turski nacionalni pokret protiv grčke okupacije i pokret za tursku nezavisnost. Uporedo se borio i protiv Otomanskog sultanskog režima u Istanbulu, koji je dozvoljavao Saveznicima komadanje turske nacionalne teritorije. Da bi to spriječio, Mustafa je uspostavio privremenu vladu u Ankari, u aprilu 1920. godine, a Velika turska narodna skupština izabrala ga je 2. maja 1920. za predsjednika Vlade.</p><h2>Kult ličnosti</h2><p>Nakon što je pobijedio Grčku, Mustafa je zbacio sultana Mehmeda VI s vlasti, ukinuvši sultanat, 1. novembra 1922. godine. Naredne godine, 22. oktobra, na zasjedanju Velike narodne skupštine Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal njenim prvim predsjednikom. Kasnije, 1934. godine, Velika narodna skupština daje mu naziv Ataturk (Otac Turaka) u znak zahvale za sve što je učinio za turski narod. </p><p>Ataturk je utemeljio modernu i građansku tursku državu, proveo je ogroman program reformi, izvršio agrarnu reformu, ukinuo kalifat, stvorio moderno građansko zakonodavstvo i kazneno zakonodavstvo, izvršio reformu kalendara, jezika i pravopisa - uveo latinicu umjesto arapskog pisma, odvojio vjeru od države, dao je ravnopravnost i izborno pravo ženama... </p><p>Danas u gotovo svakom turskom gradu Ataturkovi kipovi krase trgove, njegovi portreti se nalaze u javnim zgradama, po njemu su nazvani mnogi značajni objekti, jednom riječju u Turskoj još postoji kult ličnosti Ataturka.</p>

<h2>Rođen kompozitor Nikica Kalođera</h2><p>Nikica Kalođera, jugoslavenski i hrvatski kompozitor, dirigent i ljekar, rođen je 19. maja 1930. godine u Beogradu. Komponovao je zabavnu i filmsku muziku, te muziku za pozorište, televizijske drame i serije. Napisao je više od hiljadu kompozicija, a prvu ploču snimio je 1952. godine za diskografsku kuću „Jugoton“ zajedno s legendom zabavne muzike Ivom Robićem s kojim je sarađivao skoro pola vijeka. </p><p>Završio je Muzičku akademiju, a doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao lijekar radio je kratko vrijeme u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, ali je muziku volio više i posvetio joj cijeli svoj život, pa je 1952. počeo raditi kao pijanist u ansamblima zabavne muzike tadašnje Radiotelevizije Zagreb, a od 1954. godine kao aranžer, dirigent, te urednik i producent. </p><h2>Nima Splita do Splita</h2><p>Najveće uspjehe postigao je na Festivalu zabavne muzike Split. I danas se pjevaju njegove pobjedničke kompozicije sa Splitskog festivala poput  "Maškara", "Veslaj", "Moje suze", "Nono, dobri moj nono", a pjesma "Nima Splita do Splita" postala je himna tog festivala i grada Splita.  </p><p>Kalođera je osnivač „Adria Sounda“, koji je postao brend i zaštitni znak njegovih kompozicija u Njemačkoj, Francuskoj, Beneluxu i Španiji. Više od 500 njegovih kompozicija objavile su inozemne izdavačke kuće u izvedbama stranih pjevača. Njegova druga supruga bila je popularna pjevačica makedonskih korijena Ljupka Dimitrovska. </p><p>Umro je 27. januara 2006. godine nakon duge i teške bolesti u Zagrebu.</p>

<h2>Preminula Džeki Kenedi Onazis</h2><p>Godine 1994., na današnji dan, U Njujorku je preminula Džeklin Li Buvije Kenedi Onazis (Jacqueline Lee Bouvier Kennedy Onassis), supruga 35. predsjednika SAD Džona Kenedija (John Kennedy), a kasnije grčkog brodovlasnika i milijardera Aristotela Onazisa (Aristoteles Onassis).</p><p>Džeklin, koju su svi zvali nadimkom Džeki, potjecala je iz bogate američke porodice francuskih korijena. U mladosti je bila novinarka i urednica lista „Washington Times Herald“. </p><p>Udajom za američkog predsjednika, a nakon njegove pogibije za jednog od najbogatijih ljudi na svijetu opravdala je svoj životni moto: „Žena nikada ne može da bude dovoljno bogata i dovoljno mršava“. Mnogo je vodila računa o svom izgledu, a biserne naušnice i ogrlice te male haljine bez rukava i danas su prepoznatljiv stil „Džeki O“, zbog čega je prozvana modnom ikonom.</p><h2>Brakovi s moćnim i bogatim</h2><p>Džeki je Džona Kenedija upoznala dok je bio kongresmen Masačusetsa, a ona je tada radila u vašingtonskom „Tajmsu“. U proljeće 1952. godine počela je njihova romansa, a vjenčali su se 12. septembra 1953. pred 2.000 zvanica. Njihov brak je već od samog početka bio turbulentan zbog Džonovih navodnih afera i problema sa zdravljem, ali su sve tajne čuvali daleko od očiju javnosti. </p><p>U braku s Džonom rodila je kćerku Karolinu i sina Kenedija Juniora. Manje je poznato da je rodila još dvoje dece, devojčicu Arabelu i dječaka Patrika, koji su umrli ubrzo poslije rođenja. </p><p>Kenedi je ubijen 1963. godine u Dalasu, a Džeki se pet godina kasnije, 1968., udala za Onazisa, bogatog grčkog brodovlasnika, koji je tada bio svježe razveden od grčke operske dive Marije Kalas. Međutim, taj brak je kratko trajao, a Džeki se pred kraj njihovog braka preselila u Njujork, gdje je i ostala do svoje smrti. Nije se ponovo udavala, ali je poslednjih godina života viđana u pratnji belgijskog industrijalca i trgovca dijamantima. </p><p>U januaru 1994. godine dijagnosticiran joj je rak. Umrla je u 64. godini, a sahranjena je pored prvog supruga Džona Kenedija.</p>

Ataturk je utemeljio modernu i građansku tursku državu, proveo je ogroman program reformi, ukinuo kalifat...

Rođen Mustafa Kemal Ataturk: „Otac Turaka“

<p>Na današnji dan 1939. godine, u Doboju je rođena bosanskohercegovačka svevremenska zvijezda narodne muzike Silvana Armenulić. Njeno rođeno ime bilo je Zilha Bajraktarević, a bila je jedno od desetero djece Hajrije i Mehmeda Barjaktarevića. </p><p>Kao mala oboljela je od tada smrtonosne bolesti difterije i uspjela preživjeti, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihov otac se poslije te tragedije odao alkoholu i zapostavio porodicu pa je sav teret pao na pleća Zilhine majke.</p><h2>Svirala mandolinu</h2><p>Već u osnovnoj školi nastavnici su uočili Zilhin talent za muziku pa je počela da svira mandolinu, a ubrzo i da pjeva. Pjesma joj je bila spas i bjekstvo od teške situacije u porodici, te je sa 16 godina Zilha odselila kod tetke u Sarajevo, počevši da pjeva u kafani „Topola“ na Ilidži. </p><p>Imala je sreću da je zapazi legendarni harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji ju je, oduševljen njenim glasom, htio priključiti svom orkestru. Ali, kako je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja, koji su se u početku protivili, međutim, nakon upornog insistiranja, Zilha je dobila dozvolu od oca.</p><h2>Postala Silvana</h2><p>Preselila se Zilha ubrzo u Beograd i zablistala odmah nakon prvih snimljenih pjesama: „Sedam godina ljubavi“, „Majko, oprosti mi“, „Najljepša sam djevojčica bila“... A ključni moment u njenoj karijeri bila je 1968. godina, kada je snimila ploču s četiri hita: „Nad izvorom vrba se nadnijela“, Otišo si bez pozdrava“, „Kad ja pođem niz sokak“ i „O, jeseni, jeseni“, koja je dostigla do tada nezapamćen tiraž, prodata je u više od 300.000 primjeraka. </p><p>Tada je utisnula na ploču ime Silvana, scensko ime koje je uzela od svoje omiljene italijanske glumice Silvane Mangano, koja je u filmu „Gorka riža“ glumila lijepu Silvanu, zgodnu, ali drsku radnicu na plantažama riže u sjevernoj Italiji.</p><h2>Pjevala i glumila</h2><p>Silvanina nestvarna ljepota i maestralne interpretacije ostavljale su bez daha sve koji bi je čuli i vidjeli pa je ubrzo počela dobijati uloge u filmovima i serijama, od kojih je prva „Ljubav na seoski način“ režisera Dragoslava Lazića, koji ju je zapazio 1969. godine na Ilidžanskom festivalu. Glumila je i u serijama „Kamiondžije“ i „Građani sela Luga“, te filmovima „Lov na jelene“ i „Saniteks“. </p><p>U tom periodu pa sve do kraja svog života svaka pjesma koju je snimila postala je evergrin naše narodne muzike: „Šta će mi život“, „Srećo moja“, „Kišo, tiho padaj“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Ostavite tugu moju“, „Grli me, ljubi me“, „Pamtiću uvijek tebe“, „Ciganine, sviraj, sviraj“, „Srce gori jer te voli“, „Rane moje“, „Sama sam“, „Ludujem za tobom“...</p><p>Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponovanim hitovima pjevala i snimala sevdalinke, a često je isticala kako upravo popularne zvijezde ne smiju baciti u zaborav dobru staru narodnu pjesmu. </p><h2>Saobraćajna nesreća</h2><p>U mjestu Kolari kraj Smedereva, 10. oktobra 1976. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuli su Silvana i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević. Brojne su misterije o toj nesreći i Silvaninoj smrti. Naprimjer, u vrijeme nesreće, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. </p><p>Zvanični izvještaj kaže da je uzrok nesreće dijabetička koma u koju je pao Jašarević za vrijeme vožnje, a nije znao da je bio dijabetičar. Silvana je spavala na stražnjem sjedištu, a Mirjana sjedila na saputničkom mjestu.</p>

<h2>Međunarodni dan muzeja</h2><p>Danas je Međunarodni dan muzeja, koji koordinira Međunarodno vijeće muzeja (ICOM) s ciljem da promovira dijalog između muzejskih stručnjaka i podiže svijest javnosti o ulozi muzeja u razvoju društva. </p><p>Prvi Međunarodni dan muzeja obilježen je 1977. godine i od tada ICOM svake godine poziva međunarodne muzeje da učestvuju u obilježavanju Dana muzeja, kako bi promovirali ulogu muzeja širom svijeta kroz događaje i aktivnosti o godišnjoj temi. </p><p>Svake godine u obilježavanju Međunarodnog dana muzeja učestvuje sve više zemalja svijeta.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Omer Hajam</h2><p>Omer Hajam (Hajjam), perzijski naučnik, filozof, pjesnik i astronom, rođen je 18. maja 1048. godine. Bio je veoma obrazovan za vrijeme u kojem je živio, te je stekao izvrsno znanje iz medicine, filozofije, matematike, geometrije i astronomije. Osim toga, bio je i prirodno talentiran, a engleski orijentalist Tomas Hajd (Thomas Hyde) nazvao ga je kraljem mudraca i čudom svoga vremena. </p><p>Zbirka pjesama „Rubaije“ je Hajamovo najpoznatije djelo. One su tipična perzijska pjesnička forma kratkih, jezgrovitih pjesama sastavljenih uglavnom od četiri stiha u kome se rimuju prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu, ostaje bez rime. U dva prva stiha vrlo koncizno se iznosi milje, treći dolazi kao opreka, prigovor ili paradoks, a u četvrtom je dato razrješenje - on predstavlja poentu. Rubaije su njegovali pjesnici i prije i poslije njega, ali kvalitet i ljepotu Hajamovih rubaija niko nikad nije nadmašio.</p><p>Omer Hajam je preminuo u 84. godini života, 4. decembra 1131. godine.&nbsp;</p>

Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponovanim hitovima pjevala i snimala sevdalinke

Prije 84 godine rođena bh. pjevačka legenda Silvana Armenulić

<p>Danas je Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva, koji se obilježava s ciljem podizanja svijesti o mogućnostima koje korištenje interneta i drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija donosi društvima i ekonomijama.</p><p>Godine 1969., 17. maja, formirana je Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) u Parizu, a na ovaj dan je potpisana i Prva međunarodna telegrafska konvencija 1865. godine. </p><p>Telekomunikacije i digitalizacija omogućavaju nam da na jednom malom uređaju kao što je mobilni telefon, imamo aplikacije pomoću kojih možemo da uradimo sve, da komuniciramo s rodbinom i prijateljima, da se obrazujemo, vršimo platni promet...</p><h2>Vještačka inteligencija</h2><p>Vještačka inteligencija smatra se ključnom za budućnost telekomunikacije i digitalnu transformaciju društva i postala je prioritet jednog od najvažnijih novih programa Evropske unije - Digitalna Evropa. Digitalizacija ima veoma važnu ulogu u svim politikama EU, jer digitalna rješenja pružaju važne mogućnosti i ključna su za razvoj Evrope i njen konkurentski položaj u globalnoj ekonomiji. </p><p>Ali, dok je u razvijenom svijetu sve ubrzaniji razvoj novih komunikacijskih i informacijskih tehnologija, mnoge najmanje razvijene zemlje nemaju ni osnovni pristup internetu.&nbsp;</p>

<h2>Rođen „otac“ imunizacije</h2><p>Na današnji dan 1749. godine, rođen je Edvard Džener (Edward Jenner), engleski ljekar koji je pronašao vakcinu protiv velikih boginja, spasivši više života nego bilo koje drugo otkriće do tada.</p><p>Već kao 14-godišnjak Džener je počeo učiti medicinu kod hirurga Danijela Ladlova (Daniel Ludlow), što je trajalo osam godina, nakon čega je upisao studij hirurgije i anatomije u londonskoj bolnici St George's Hospital. Po završetku studija, od 1773. Džener je u svom rodnom gradu Berkliju radio kao ljekar opće prakse i hirurg. </p><p>U Dženerovo vrijeme velike boginje bile su vrlo opasna bolest, jer je jedna od tri zaražene osobe umirala od te bolesti, a osobe koje su preživjele uglavnom su bile narušenog zdravlja. </p><h2>Vakcinacija</h2><p>Primijetivši među ženama koje su muzle krave da onaj ko se zarazi takozvanim "kravljim boginjama" ne dobiva velike boginje, Džener je ubacio virus kravljih boginja osmogodišnjem dječaku, što je kod dječaka izazavalo povišenu tjelesnu temperaturu i opću slabost bez drugih simptoma. Kasnije je kod tog dječaka primijenio variolaciju, što je u to vrijeme bio standardni postupak za induciranje imunosti prema velikim boginjama. Nije došlo do razvoja bolesti. Nakon nekog vremena ponovio je pokušaj variolacije i opet nije došlo do pojave znakova bolesti.</p><p>Džener je ovu metodu nazvao vakcinacijom (vaccination), jer je izvorni materijal bio od krave (vacca - krava na latinskom). Njegovo otkriće nije bilo samo uništenje velikih boginja, nego i razvoj ideje vakcinisanja kao zaštite od zaraznih bolesti, zbog čega je Džener nazvan „ocem“ imunizacije.</p>

<h2>Umro Sandro Botičeli</h2><p>Sandro Botičeli (Botticelli), jedan od najznačajnijih italijanskih ranorenesansnih slikara, umro je 17. maja 1510. godine.</p><p>Botičeli je prvi italijanski slikar koji je izradio crteže za ilustraciju Danteove „Božanstvene komedije“. Radio je i kartone za tapiserije koje se danas nalaze u Viktorijinom i Albertovom muzeju u Londonu. </p><p>Prvo priznanje dobio je u svojoj lokalnoj crkvi Ognisanti s djelom „Sveti Augustin“. U Rimu je, na poziv pape Siksta IV uradio tri freske u Sikstinskoj kapeli, „Prizori iz Mojsijevog života“, „Kazne Koraha, Datana i Abirama“ i „Iskušavanje Isusovo“.</p><p>Čuveni slikar se nikada nije oženio, a razlog je, prema mnogima, što je bolovao od neuzvraćene ljubavi. Naime, bio je zaljubljen u udatu plemkinju Simonetu Vespuči (Simonette Vespucci), za koju se vjeruje da je bila model za jednu od njegovih najboljih slika „Rođenje Venere“, iako je preminula 10 godina prije završetka ove slike, te brojne druge njegove slike. Dokaz njegove ljubavi je i činjenica da je odmah nakon njene smrti Botičeli zatražio da ga, kada umre, sahrane pored nje u crkvi Svih Svetih (Ognissanti). Želja mu je ispunjena.&nbsp;</p>

<h2>11. godišnjica smrti Done Samer </h2><p>Legendarna američka pjevačica Ladona Edrijan Gejnz (LaDonna Adrian Gaines), umjetničkog imena Dona Samer (Donna Summer), preminula je na današnji dan 2012. godine.</p><p>Dobitnica je pet nagrada Gremi, a bila je prva pjevačica čija su tri uzastopna dupla albuma osvojila prvo mjesto američke top-liste Bilbord, te koja je imala četiri singla na prvom mjestu top-lista u SAD u periodu od 13 mjeseci.</p><p>Dona Samer je rođena u Bostonu, gdje je počela da pjeva u crkvenim horovima, a 60-ih godina prošlog vijeka postala je pjevačica rok benda „Crow“ i preselila se u Njujork. Nakon toga je nekoliko godina živjela u Njemačkoj, nastupajući u mjuziklu „Hair“, gdje se udala za Helmuta Zomera (Samera), čije prezime je uzela kao umjetničko ime.</p><h2>Kraljica diska </h2><p>Po povratku u SAD napisala je pjesmu "Love to Love You Baby", koja je postigla ogroman komercijalni uspjeh i nakon koje su s nizali njeni hitovi poput "I Feel Love", "MacArthur Park", "Hot Stuff" i "No More Tears (Enough is Enough)“ koji je snimila u duetu s Barbrom Strejsend (Streisand). Redovno se pojavljivala u klubu „Studio 54" u Njujorku, postavši poznata kao „kraljica diska“. </p><p>Tokom 40-godišnje muzičke karijere Samer je objavila 17 studijskih albuma, a 14 njenih pjesama nalazilo se na američkoj top-listi singlova Bilbord. </p><p>Dona se dugo borila s depresijom i ovisnošću o drogi, a preminula je od raka pluća.&nbsp;</p>

Vještačka inteligencija smatra se ključnom za budućnost telekomunikacije i digitalnu transformaciju društva

Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva  

<p>Na današnji dan 1929. godine, u Holivudu su dodijeljene prve nagrade Američke filmske akademije. Zlatni kipić će od 1931. dobiti naziv i postati poznat kao Oskar.  </p><p>Prvi Oskar za najbolje ostvarenje dodijeljen je filmu Vilijama (William) Velmana “Krila”, o pilotima iz Prvog svjetskog rata, koji je osvojio i nagradu za tada najbolje inžinjerske efekte. Oskara za najbolju žensku ulogu dobila je tada 22-godišnja Dženet Gejnor (Janet Gaynor), a za najbolju mušku ulogu Oskarom je nagrađen Emili Dženings (Jannings). Najpoznatijem svjetskom komičaru Čarliju Čaplinu (Charlie Chaplin) dodijeljen je prvi počasni Oskar.</p><h2>Prikazani samo nijemi filmovi</h2><p>Za razliku od današnjih glamuroznih dodjela u grandioznoj svečanoj sali „Dolby Theatrea“, prve nagrade Američke filmske akademije dodijeljene su na privatnoj večeri u hotelu „Roosewelt“ u Los Anđelesu, pred 270 zvanica, a imena dobitnika u 12 glavnih kategorija bila su objavljena tri mjeseca ranije.</p><p>Ceremoniju je vodio predsjednik Akademije Daglas Ferbanks (Douglas Fairbanks), a značajno je i da je to bila prva i posljednja dodjela na kojoj su prikazani samo nijemi filmovi.</p><p>Godinu kasnije, ovaj događaj je prenošen putem radija, a ubrzo potom je narastao u svjetski fenomen.</p>

<h2>Prije 125 godina rođena Desanka Maksimović</h2><p>Desanka Maksimović, srbijanska i jugoslavenska pjesnikinja, profesorica književnosti i članica Srpske akademije nauka i umjetnosti, rođena je 16. maja 1898. u selu Rabrovici, u okolici Valjeva. </p><p>Nakon što je diplomirala, 1923. godine, na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Odsjeku za svjetsku književnost, opću istoriju i istoriju umjetnosti, te kratkog profesorskog rada u Obrenovcu i Beogradu, Desanka je godinu boravila u Parizu na usavršavanju kao stipendistica francuske vlade. </p><p>Po povratku iz Francuske jednu godinu je radila u Učiteljskoj školi u Dubrovniku, a potom se vratila u Beograd, gdje je do penzije radila u Prvoj ženskoj gimnaziji. </p><h2>Ne, nemoj mi prići</h2><p>Prve pjesme Desanka je objavila 1920. godine u časopisu „Misao“, a za života je objavila pedesetak knjiga poezije, pjesama i proze za djecu i mlade, te pripovjedačke i putopisne proze. </p><p>Neke od najpopularnijih Desankinih pjesama su: „Predosećanje“, „Strepnja“, „Opomena“, „Na buri“, „Tražim pomilovanje“ i „Pokošena livada“, a najpoznatiji i najcitiraniji ljubavni stihovi su: </p><p><i>Ne, nemoj mi prići,</i></p><p><i>Hoću izdaleka da volim i želim</i></p><p><i>oka tvoja dva.</i></p><p><i>Jer sreća je lijepa samo dok se čeka, </i></p><p><i>dok od sebe samo nagovještaj da.</i>  („Strepnja“).</p><h2>Krvava bajka</h2><p>Strijeljanje nevinih đaka u Kragujevcu, u Drugom svjetskom ratu, 21. oktobra 1941. godine, pjesnikinju je zaboljelo i inspiriralo da napiše jednu od svojih najpoznatijih pjesama „Krvava bajka“. </p><p>Desanka Maksimović preminula je 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu.</p>

<h2>Rođen Henri Fonda, holivudska legenda</h2><p>Henri (Henry) Fonda, holivudska glumačka legenda, rođen je na današnji dan 1905. godine.</p><p>Glumačku karijeru počeo je na pozorišnim daskama njujorškog Brodveja, a u holivudskim filmovima debitovao je 1935. Već ulogom u filmu „Plodovi gnjeva“, 1940., biva nominiran za Oskara. </p><p>Godine 1942., Fonda se prijavio u Američku mornaricu, da bi se borio u Drugom svjetskom ratu, rekavši: "Ne želim biti u lažnom ratu u studiju".</p><p>U Mornarici je služio tri godine, te je za zasluge tokom rata dobio predsjedničko odlikovanje Bronzanu zvijezdu.</p><p>Osim glume, Fonda se okušao i u produkciji filmova, producirajući, 1957. godine, film „12 gnjevnih ljudi“, koji je režirao Sidni Lamet (Sidney Lumet). </p><h2>Ljetnikovac na Zlatnom jezeru</h2><p>U filmu „Ljetnikovac na Zlatnom jezeru“, koji je režirao Mark Ridel (Rydell), Fonda prvi put sarađuje s glumicom Ketrin Hepbern (Katharine Hepburn) i kćerkom Džejn (Jane). Film je dobio jedanaest nominacija za Oskara, zaradio 120 miliona dolara u kinima, te donio Fondi njegovog jedinog Oskara za najboljeg glumca (osvojio je i Zlatni globus za najboljeg glumca). </p><p>Osim Henrija, u slavne glumce filmske porodice Fonda upisali su se njegova kćerka Džejn i sin Piter (Peter), unuka Bridžit (Bridget) i unuk Troj Geriti (Troy Garity). </p><p>Fonda je umro u Los Anđelesu, 12. avgusta 1982., od bolesti srca, iako je bolovao i od raka prostate, koji nije direktno uzrokovao njegovu smrt.</p><p>Nakon smrti, 1999., Henrija Fondu Američki filmski institut proglašava šestom najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.</p>

<h2>Umro naš najpoznatiji rudar&nbsp;</h2><p>Alija Sirotanović, rudar iz Trtorića kod Breze, radnik udarnik, junak socijalističkog rada koji je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena, umro je 16. maja 1990. godine. Bio je obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme. </p><p>Sirotanović je, 24. jula 1949. godine, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone ugljena, prebacivši normu za 215% i srušivši dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona, te postigavši svjetski rekord u kopanju ugljena. Osim toga, nosilac je 12 titula udarnika i odlikovan četvrtim po važnosti jugoslavenskim ordenom - Ordenom junaka socijalističkog rada. </p><p>Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je Alijina bista, a zbog anegdote na prijemu kod Josipa Broza Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan-danas se velike lopate u narodu nazivaju "sirotanovićke".</p>

Najpoznatijem svjetskom komičaru Čarliju Čaplinu dodijeljen je prvi počasni Oskar

Dženet Gejnor, dobitnica prvog Oskara   

U Holivudu prvi put dodijeljena filmska nagrada Oskar

<p>Danas je Međunarodni dan porodice, koji je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, 1993. godine, sa željom da istakne važnost porodičnog života. Porodica, kao osnovna jedinica društva, zahtijeva zaštitu, pomoć i podršku od svojih članova, ali i društva, jer jedino na taj način svako pojedinačno može dati svoj optimalni doprinos zajednici u kojoj živi.</p><p>Ujedinjene nacije su i formalno zaštitile porodicu putem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Deklaracije o društvenom napretku i razvoju, te Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije protiv žena.</p><p>Međunarodni dan porodice obilježava se na različite načine širom svijeta: kroz programe koji su usmjereni ka pružanju podrške porodici, različite organizovane događaje i koncerte. Ciljevi obilježavanja ovog dana su postizanje jednakosti između žena i muškaraca u okviru porodice, dijeljenje kućnih obaveza i dužnosti, zaštita porodice i pomoć pri ispunjavanju odgovornosti prema zajednici.</p>

<h2>Preminuo Đorđe Marjanović </h2><p>Na današnji dan 2021. godine, u Beogradu je od posljedica Covida-19 umro Đorđe Marjanović, najpopularniji pjevač tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka u Jugoslaviji i, prema mnogima, najveća zvijezda jugoslavenske zabavne muzike.</p><p>Muzikom se počeo baviti kao student farmacije, '50-ih godine prošlog vijeka. Popularnost stiče nakon televizijskog nastupa u kojem je otpjevao tada vrlo popularnu pjesmu "Zvižduk u osam". Đorđe je ostao upamćen najviše po svojim teatralnim nastupima na pozornici, u kojima je padao na koljena, plakao..., te na taj način pridobio brojne obožavatelje. </p><h2>Moždani udar na nastupu</h2><p>Učestvovao je na gotovo svim festivalima zabavne muzike u bivšoj Jugoslaviji. Njegovi najveći hitovi, uz "Zvižduk u osam", bili su: "Lazarela", "O, kakav mjesec", "Ljepotica", "Biondina", "Renato", "Ja plaćam ove noći", "Raznosač mlijeka", "Beograde", "Djevojko mala", "Romana", "Đavoli", "Dirlada", "Lazarela", "Milord" i "Natali". </p><p>Koban mu je bio 14. april 1990. godine, kada je nastupio u Australiji kao gost na koncertu Lepe Brene u Melburnu, gdje je, dok je pjevao pjesmu "Mene nema ko da žali", doživio moždani udar. </p><p>Od publike se oprostio koncertom u beogradskom Sava centru 2004. godine. Za njegov 80. rođendan, u oktobru 2011., u Domu sindikata u Beogradu održan je koncert „Milordu s ljubavlju".</p>

<h2>109. godišnjica smrti Jovana Skerlića</h2><p>Jovan Skerlić, srbijanski historičar i književni kritičar, profesor Beogradskog univerziteta, član Srpske kraljevske akademije, umro je 15. maja 1914. godine, u 27. godini. </p><p>Od 1905. do 1914. bio je urednik „Srpskog književnog glasnika“, a od 1912. do smrti narodni poslanik. Kao književni historičar Skerlić je mnogo doprinio u izučavanju srpske književnosti 18. i 19. vijeka. </p><p>Svoj politički rad Skerlić je otpočeo kao socijalist, pristupivši socijalističkom pokretu kao student, te postavši član Srpske socijal-demokratske stranke od njenog osnivanja. Godine 1905., na 3. kongresu Stranke bio je isključen zajedno s tzv. grupom sindikalista, koja se nije slagala sa stranačkom politikom prema opoziciji i sindikatima. Nakon toga je postao vođa lijevog republikanskog krila Samostalne radikalne stranke.&nbsp;</p>

Porodica, kao osnovna jedinica društva, zahtijeva zaštitu, pomoć i podršku od svojih članova, ali i društva

Međunarodni dan porodice  

<p>Na današnji dan 1998. godine, u Los Anđelesu je preminuo Frenk Albert Sinatra (Frank Sinatra), američki pjevač i filmski glumac, paradigma američkog šoumena.</p><p>Prvo muzičko iskustvo stekao je kao mladić, kada ga je, 1939. godine, na jednoj zabavi zapazio legendarni američki jazz muzičar Tomi Dorsi (Tommy Dorsey) i angažirao kao pjevača u njegovom bendu. Nakon početnih uspjeha s bendom, Sinatra kreće u solo vode. Zahvaljujući izuzetnom pjevačkom talentu, ali i šarmu i specifičnim performansima na nastupima, niže uspjehe i privlači milione obožavatelja, naročito žena. </p><p>U 1946. godini izdavačka kuća „Columbia Records“ objavljivala je po jednu Sinatrinu ploču mjesečno, a još je fascinantnije da su u to vrijeme njegove ploče prodavane u 10 miliona primjeraka godišnje, zbog čega su mu novinari nadjenuli nadimak "The Voice", odnosno „Glas“. </p><h2>Skandali i optužbe</h2><p>Prema nepisanom pravilu da veliki uspjeh prate i veliki skandali i prozivke, ni Sinatru to nije zaobišlo. Naime, jedne novine prozvale su ga da prijateljuje s mafijaškim šefom Lakijem Lučanom (Lucky Lucianom), zbog čega ga je Odbor za protivameričke aktivnosti optužio za saradnju s mafijom i komunistima. Nakon toga mu otkazuju koncerte u Njujorku te slijedi raskid ugovora s izdavačkom kućom „Columbia Records“. Da bi sve bilo još teže, njegova veza s glumicom Avom Gardner postaje javni skandal, zbog čega se rastaje od supruge Nancy, 1949. godine. Ali, cijelog života je punio stranice žute štampe svojim brakovima, avanturama, navodnim vezama s mafijom i sklonošću alkoholu. </p><h2>Autor stotinjak albuma</h2><p>Sinatra uskoro svoju novu šansu za popularnost koristi nakon ponude da se okuša u filmskim vodama. Da je to bio pun pogodak, dokaz je osvajanje Oskara za najbolju sporednu ulogu u filmu „Odavde do vječnosti“, 1953. godine. Od tada se paralelno bavio glumačkim i pjevačkim poslom.</p><p>Autor je stotinjak albuma, a s više od 150 miliona snimaka širom svijeta svrstan je među najpopularnije i najbolje prodavane muzičare u historiji. Američki muzički kritičar Robert Kristgau (Christgau) proglasio ga je "najvećim pjevačem 20. vijeka."</p><p>Frank Sinatra umro je od srčanog udara 14. maja 1998. godine.</p>

<h2>Rođen Džordž Lukas </h2><p>Džordž Lukas (George Lucas), američki filmski režiser, tvorac „Ratova zvijezda“ i najznačajnija pojava u američkom filmu osamdesetih godina 20. vijeka, rođen je 14. maja 1944. godine.</p><p>Lukas je omiljeni holivudski režiser, jer je jedini koji je, nakon što je dobio procent od zarade za komediju „Američki grafiti“, pozvao sve članove ekipe i podijelio im čekove u znak zahvalnosti za njihov trud. Isto je učinio i poslije uspjeha serijala naučno-fantastičnih filmova „Ratovi zvijezda“. Inspiraciju za ovu franšizu pronašao je u knjizi „The Hero with a Thousand Faces“ svog prijatelja Džozefa Kempbela (Joseph Campbella).</p><p>Prema listi "Najbogatije poznate ličnosti u Americi 2018", koju je objavio američki poslovni magazin "Forbes", prvo mjesto zauzeo je Džordž Lukas, koji je „težak“ 5,4 milijarde dolara.</p>

<h2>Umrla Rita Hejvort</h2><p>Američka filmska glumica Rita Hejvort (Hayworth), holivudski seks-simbol četrdesetih godina 20. vijeka, umrla je na današnji dan 1987. godine. Njeno pravo ime je Margarita Karmen Kansino (Carmen Cansino), koje je, kako je bilo uobičajeno u tadašnjoj holivudskoj filmskoj produkciji, promijenila u Rita Hejvort. </p><p>Ritin otac Edvard, španskog porijekla, bio je plesač flamenka u njujorškom Brodveju, a majka Volga, Irkinja, glumila je u vodviljima, te je mala Margarita odrasla na pozornici, na kojoj je nastupila već sa šest godina, a sa 16 je plesala kao prava profesionalka. </p><h2>Crvenokosa ljepotica</h2><p>Zahvaljujući svojoj nesvakidašnjoj ljepoti i glumačkom umijeće, crvenokosa Rita je prvo nastupala u mjuziklima, a kasnije u filmovima. U svojoj karijeri ostvarila je 71 ulogu, a njen najpoznatiji film je „Gilda“ iz 1946. godine, sa čuvenom scenom njenog senzualnog svlačenja jedne rukavice.</p><p>Hejvort se udavala pet puta, a jedan od njenih muževa bio je slavni američki režiser Orson Vels (Welles).&nbsp;</p>

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

Evropski dan parkova

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

BiH postala punopravna članica UN-a

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj

Umro Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je "otkrio" Ameriku

Rođen Mustafa Kemal Ataturk: „Otac Turaka“

Prije 84 godine rođena bh. pjevačka legenda Silvana Armenulić

Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva

U Holivudu prvi put dodijeljena filmska nagrada Oskar

Međunarodni dan porodice

Preminuo američki pjevač i glumac Frenk Sinatra

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

Evropski dan parkova

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

BiH postala punopravna članica UN-a

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj

Umro Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je "otkrio" Ameriku

Rođen Mustafa Kemal Ataturk: „Otac Turaka“

Prije 84 godine rođena bh. pjevačka legenda Silvana Armenulić

Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva

U Holivudu prvi put dodijeljena filmska nagrada Oskar

Međunarodni dan porodice

Preminuo američki pjevač i glumac Frenk Sinatra