Bolesti srca i krvnih žila najvažniji su zdravstveni problem danas i daleko najčešći uzrok smrti. Najvažniji strukturni poremećaj srca je koronarna bolest, koja se manifestira kao infarkt miokarda (srčani udar), angina pektoris ili kao tzv. ishemijska srčana slabost. 

Ovo je za „Dnevni avaz“ kazao prof. dr. Jasmin Čaluk, internista kardiolog u Poliklinici „Kardiocentar“. 

Kako reagirati 

Pri izlaganju visokim temperaturama, naglašava prof. dr. Čaluk, svako može biti u riziku od toplinskog udara, ali osobe s kardiovaskularnim bolestima i starije osobe kod kojih su refleksni i kontrolni mehanizmi u tijelu usporeni, ipak su u nešto većem riziku. 

Oslabljenom srcu može nedostajati snage u okolnostima kada mora više raditi da održi adekvatnu tjelesnu temperaturu.

- Velike vrućine uzrokuju ubrzan rad srca, što za osobe s oslabljenim srcem može predstavljati znatno opterećenje. Srce, naime, mora ubrzano pumpati veće količine krvi ka površini kože da bi se toplina tijela oslobodila u okolinu. Ovaj pojačan rad srca može biti previše za oslabljeno srce. To važi za sve poremećaje koji u težim oblicima uzrokuju srčanu slabost: koronarna bolest, teži oblici bolesti srčanih zalistaka, kardiomiopatije - kazao je prof. dr. Čaluk.

U ekstremnim okolnostima, dodaje, izlaganje visokim temperaturama može uzrokovati toplinsku iscrpljenost, pa i još teže stanje - toplinski udar. Prvi znaci toplinske iscrpljenosti su topla i obilno preznojena koža i grčevi u mišićima. 

Slijede vrtoglavica i nesvjestica, ubrzan puls, glavobolja i nagon na povraćanje.

- Ukoliko se osoba s ovim tegobama ne premjesti u hladnu prostoriju i ako se ne započne s mjerama rehidracije i hlađenja, stanje može brzo napredovati ka toplinskom udaru. Tada koža postaje topla i suha, nema više znojenja, krvni pritisak pada, javljaju se konfuzija i gubitak svijesti. Ako tjelesna temperatura naraste na 40 i više stepeni, ili ako se jave koma ili konvulzije, a da osobu ne tretira ljekar, toplinski udar može dovesti i do srčanog udara (infarkta), pa i smrtnog ishoda, posebno kod onih koji imaju bolesti srca - govori prof. dr. Čaluk.

Odmah ljekaru

Da bi se oporavila, ističe, osoba koja dobije toplinski udar treba biti odmah premještena u rashlađen i klimatiziran prostor, adekvatno rehidrirana svježim, hladnijim napicima (ne jako zaslađenim ili gaziranim sokovima), treba izbjegavati alkohol, vruće napitke i kofein. 

Dobro bi bilo konzumirati i hladniju hranu, posebno salate i voće s visokim udjelom vode. 

Tuširati se ili kupati hladnijom vodom te držati vlažnu krpu ili peškir na stražnjoj strani vrata.

- Oporavak od toplinskog udara je varijabilan. Inicijalni oporavak traje obično 1-2 dana u bolnici, ali kompletan oporavak, naročito za srčane bolesnike, može potrajati i po nekoliko mjeseci, pa i duže. Osobu kod koje se sumnja na toplinski udar treba hitno odvesti ljekaru, jer netretirani toplinski udar može brzo oštetiti mozak, srce, bubrege i mišiće. Ova oštećenja su tim teža što se više odlaže početak liječenja pa se povećava rizik od komplikacija, a među najteže spada edem (otok) moždanog tkiva - kazuje prof. dr. Čaluk.

U nekim slučajevima, dodaje, toplinski udar može biti i smrtonosan jer, kada se blokiraju mehanizmi za hlađenje tijela, temperatura jezgre tijela ubrzano raste i smrt može nastupiti već za tridesetak minuta.

Dijabetes i vrućina

Osobe s dijabetesom, također, mogu imati poteškoće pri visokim ljetnim vrućinama. 

Opekline od sunčanja mogu podići šećer u krvi i otežati kontrolu dijabetesa. 

Dehidracija na visokim temperaturama podiže šećer u krvi, a visoki šećer u krvi, opet, stimulira mokrenje i može dodatno pogoršati dehidraciju. Dobro je osigurati uvijek adekvatnu hidriranost.

- Sama vrućina, pak, snižava šećer u krvi. Vrućine, posebno ako su praćene visokom vlažnošću zraka, ubrzavaju metabolizam i donose rizik od hipoglikemije, koja se manifestira preznojavanjem, zamorenošću, ubrzanim pulsom i osjećajem strepnje. Dobro je uz sebe imati izvor brzodjelujuće glukoze, a u nekim slučajevima tokom velikih ljetnih vrućina mora se prilagoditi i doziranje inzulina - naveo je prof. dr. Čaluk.