Rosopas (Chelidonium majus L.) je biljka trajnica iz porodice makova, s mnogim i već pomalo zaboravljenim ljekovitim svojstvima. Naziva se još zmijino mlijeko, rusa trava, Marijina biljka ili trava od žutice.
Rosopas je prepoznatljiv po svojim žutim cvjetovima i žarkom narančastom soku koji se izlučuje iz stabljike. Biljka je poznata od davnina, čak iz doba Aristotela koji je primijetio da njen sok koriste i lastavice.
Biljka Evrope i Azije
Široko je rasprostranjena u Europi i zapadnoj Aziji, a raste uz puteve. na cesti, između kamenja, uz zidove i ograde. Može narasti do 60-70 cm visine. Cvjetovi sa 4 latice su skupljeni u cvatove.
Razmnožava se sjemenkama ploda mahune koje raznose mravi i druge životinje. Kada se stabljiku zareže, izlijeva se žarko narančasti gusti biljni sok. Rosopas ima žilavi korijen, a cijela biljka je prekrivena dlačicama.
Cvjeta od aprila do kraja augusta, cvjetovi se tada skupljaju, a korijen se iskopa prije cvatnje. Oba dijela biljke su ljekovita i najprije se moraju osušiti. Na sušenju ispari njegov oštar i neugodan miris, a zadržava se slan i gorak okus.
Rosopas kao lijek
Ova biljka ljekovitost duguje biljnim alkaloidima, spojevima sekundarnog metabolizma. Biljci nisu potrebni za rast, ali joj služe i za obranu. Biljka sadrži desetak alkaloida od kojih je najpoznatioji heleritrin koji se smatra i donekle otrovnim.
Rosopas se koristi u narodnoj medicini za uklanjanje virusnih bradaviva, čišćenje jetre, liječenje žučnog mjehura jer stimulira proizvodnju žuči i pankreatičkih enzima.
Koristi se i protiv hemoroida i analnih fizura, hunjavice, žutice i gljivičnih oboljenja kože i noktiju, te u liječenju bakterijskih infekcija.
U narodu se koristi i za liječenje domaćih životinja - krava, svinja i goveda kod vodene bolesti i bolesti crijeva.
Rosopas se koristi na više načina:
1. u obliku krema, masti i balzama,
2. direktno nanošenjem biljnog soka rosopasa,
3. kao čaj od rosopasa.
Oprez - nuspojave
Iako je konzumacija rosopasa na mnoge načine dobra, može rezultirati nekim nuspojavama kao što su uspavanost i zbunjenost, kašljanje i kihanje, alergijske reakcije, a mučninu i povraćanje izazvat će prevelike doze čaja ili soka od rosopasa.
Osobe koje ne bi smjele primjenjivati proizvode od rosopasa su: trudnice, dojilje, bebe i mala djeca kao i stari ljudi.
Rosopas – čaj
Čaj od rosopasa priprema se tako da se 1-2 kašičice osušene biljke preliju s 250 mL vrele vode, ostavi stajati 30 min i procijedi. Čaj se pije topao u malim gutljajima.
Čaj pomaže kod bolova u želucu, za bolesti jetre, žučnog mjehura, bolova u crijevima, kao liječenja žutice, a vanjska mu je primjena za kožne bolesti.
Tinktura za bradavice
Tinktura za bradavice može se pripraviti od suhe biljke tako da se šaka sitno izrezane osušene biljke ostavi namakati u 0.5 L jake rakije. Namače se 8 dana.
Nakon toga piju se 3 kapi dnevno ili se tinktura maže na kožu.
Pored liječenja virusnih bradavica tinktura pomaže i kod raznih osipa, psorijaze te za umirenje bolova kod gihta. U nekim biljnim apotekama moguće je kupiti i gotove biljne kapi od rosopasa.
Svježi sok rosopasa
Svježi sok rosopasa dobiven zarezivanjem stabljike biljke na zraku će se zgusnuti i potamniti. On je namijenjen za isključivo za vanjsku upotrebu, mazanjem na kožu, jer sadrži neke otrovne alkaloide.
Koristi se za liječenje bradavica, čireva i rana te svraba. Promjene i rane na koži treba uporno mazati. Proizvodi od rosopasa učinkovito djeluju, ali ne kod svakoga u isto vrijeme.
Svježi sok je namijenjen samo za vanjsku upotrebu zbog otrovnog djelovanja jer može izazvati mučninu i povraćanje, proljev, paralizu centra za disanje.