ako se otkriva sve lakše, a lijekova je iz dana u dan sve više, broj oboljelih od glaukoma stalno raste. Ta očna bolest je prvi uzrok nepovratnog gubitka vida, te drugi i najčešći uzrok sljepoće kako u nerazvijenom, tako i u razvijenom svijetu.

Glaukom je primarno bolest optičkog nerva. Vidni nerv povezuje osjetne stanice oka sa onim u mozgu. Svako nervno vlakno prenosi vidne informacije iz oka u mozak gdje je mjesto stvaranja slike.

Zašto nastaje

Smatra se da glaukom nastaje kao posljedica poremećenog protoka očne vodice. Radi pretjerane proizvodnje u kombinaciji sa slabijim odvodom očne vodice iz oka raste očni pritisak, pritišće najmekše mjesto u oku, a to je očni živac.

Tako se stvara „rupa“ u centru glave optičkog nerva koju označavamo se E/D . E/D do 0,4 uz normalnu veličinu glave optičkog nerva smatra se fiziološkom, sve preko je patološka promjena. Dugo trajanje očne hipertenzije dovodi do propadanja vidnog živca koje nazivamo atrofija.

S druge strane savremeno shvatanje glaukoma podrazumijeva i teoriju da je glaukom bolest slabe ishrane optičkog nerva. Da bi ishrana optičkog nerva bila uredna, mora postojati odgovarajuća prokrvljenost očnog dna naročito regije oko živca i u sloju retinalnih nervnih vlakana.

Nije isključeno i kombinovani uzrok nastanka bolesti optičkog živca. Najčešće je bolest vezana za visok očni pritisak, promjene u vidnom polju i bljedilo glave optičkog živca. Svakako to ne predstavlja pravilo.

Nerijetko se glaukom javi bez visokog očnog pritiska sa ozbiljnim promjenama u vidnom polju te posljedično kompletnom atrofijom glave optičkog nerva i upravo to je razlog što glaukom nazivamo skupinom oboljenja koje mogu imati zajedničke osobine sa ili bez povišenog očnog pritiska, koji u konačnici dovodi do neminovnog sljepila pacijenta.

 Mogući simptomi

Glaukom ne liči ni na jednu drugu očnu bolest. Često ga nazivaju podmuklim kradljivcem vida ili početkom kraja te bolesti (sljepilo). Bolest ima „hinjski“ karakter.

U početku bolesti oštećenja su jedva primjetna i zanemarljivo mala. Sva se događanja dešavaju na periferiji a centar je mjesto oštećenja na samom kraju bolesti. U toj fazi bolesti vidni put je značajno i bespovratno oštećen.

Ako se stanje ne otkrije na vrijeme, ne počne sa pravom i efikasnom terapijom završava sa sljepoćom u najvećem broju slučajeva. Većina oboljelih nije ni svjesna ozbiljnosti promjena i njima ne pridaju posebnu važnost.

Pacijent sa umjerenim ili srednje ozbiljnim promjenama u vidnom polju navodi povremeno ili stalno zamagljenje dijelova vidnog polja, navode oblake koji dolaze i nestaju.

Promjene se mogu tumačiti različito otvorenom zjenicom pa povremeno poboljšanje širine vidnog polja pacijenti uzmu zdravo za gotovo i ne idu oftalmologu. Na kraju vid završava samo sa centralnim ostrvom gdje je svakodnevni život i kretanje ozbiljno i nepovratno narušeno.

Primarni glaukom se javlja bez ikakvog upozorenja i bez simptoma i znakova bolesti koji bi upućivali na tako ozbiljno oštećenje vida. Jedino što je sigurno da je nasljedstvo važan rizični faktor za razvoj primarnog glaukoma.

 Faktori rizika

Učestalost glaukoma raste sa godinama života. Smatra se da su godine života i nasljeđe značajni faktori za procjenu rizika pojave bolesti.

Metaboličke bolesti kao šećerna bolest, autoimuna oboljenja, reuma, bolesti vezivog tkiva kao i korištenje lijekova kao što su kortikosteroidi dovode do ranije i češće pojave glaukoma.

Neprepoznat i neliječen glaukom dovodi do trajnog gubitka vida. Interesantno je napomenuti da glaukom oštećuje periferni vid u obliku polukruga koji se u razvijenim fazama bolesti spoji i dolazi do koncentričnog suženja poput tunela.

Za takav vid kažemo da je tubularni a broj nervnih vlakana optičkog nerva na koji bolesnik vidi je manji od 20 %.

Veoma dugo glaukom štedi centralni vid tako da takvi pacijenti i u uznapredovalim favide na daljinu i čitaju ali su nesposobni da hodaju sami, nemaju stereo vid i dubinsku percepcije. Vrlo je teška i spora adaptacija na tamu. Nesposobni su za samostalan život a nisu slijepi.

U poodmaklim fazama narušava se i centralni vid. Važno je istaknuti da u svijetu nema programa za otkrivanje glaukoma. I za bogate zemlje takav bi skrining ranog otkrivanja bolesti bio preskup.

 Kako se otkriva

Ono što se savjetuje jeste da svakom pacijentu kojem se prvi put određuju naočale za staračku dalekovidnost ili rad na blizinu obavi kompletan oftalmološki pregled.

Mjerenje očnog pritiska je sastavni dio tog pregleda kao i pregled očnog dna. Svi pacijenti kod kojih je izmjeren povišen ili graničan očni pritisak se upućuju na kliničku obradu za glaukom.

Pretpostavlja se da pregled otvorenosti i građe komornog ugla, nalaz vidnog polja te debljina sloja retinalnih nervnih vlakana u odnosu na procenat gustinu prokrvljenosti peripapilarne kapilarne mreže ukazuju na postojanje bolesti optičkog nerva koje nazivamo glaukom.

Savremena obrada podrazumijeva OCT i OCT angiografiju koja je u današnjoj kliničkoj praksi standard ranog otkrivanja bolesti.

Ne smijemo zaboraviti važnost mjerenja debljine rožnice. Standarno debele rožnice od 520 do 540 mikrona imaju očekivanu vrijednost očnog pritiska čiji je prosjek 15 mm Hg.

Obično se smatra vrijednost od 12 do 22 mm Hg fiziološkom a sve one uz normalnu debljinu rožnice koje prelaze 22 mm Hg zahtijevaju obradu za glaukom.

Zdravo oko bez obzira na starost ima 1 400 000 nervnih vlakana koje formiraju sloj debljine 88 do 156 mikrona. Stanjenje trećeg neurona vidnoga puta ili sloja ganglijskih stanica u makuli je jedan od sigurnih znakova za glaukom. Stanjenje GCC sloja može biti jedan od znakova multiple skleroze, parkinsonizma ili Alzheimerove bolesti.

Vrste glaukoma

Glaukom može biti izazvan i drugom očnom bolesti i tada je obično jednostran. Liječi se ciljano rjeđavajući uzrok pojave glaukoma. Najčešće se radi o upali, traumi ili posljedici krvarenja na očnom dnu, trombozi ili promjenama koje su posljedica dijabetesa.

Primarni glaukom otvorenog ugla je najčešći oblik glaukoma i javlja se potpuno bez simtoma. Ponekad pacijent navodi crvenilo, omaglicu, stalno mijenjeju naočale ili glavobolju.

Kod glaukoma zatvorenog ugla javlja se izrazita bol, mučnina, crvenilo, prethode mu uvodni znaci ili glaukomska aura kao zamagljenje vida, krugovi oko izvora svjetlosti, pacijenti navode da vide dugine boje.

Rjeđi je oblik glaukoma bez pritiska ili kada je priisak niži od očekivanog ili u granicama normale. Taka oblik glaukoma zovemo normotenzivni ili glaukom bez pritiska.

Vide se promjene na optičkom nervu i vidnom polju a svi strukturni i funkcionalni testovi vidnog aparata su pozitivni. Nerijetko je u liječenju uključen neurolog i ili fizijatar.

Gluakom može biti urođena bolest i obično je vezan sa razvojim anomalijama oka i takav oblik glaukoma se naziva kongenitalni glaukom.

 Mogućnosti liječenja

Glaukom se liječi lijekovima (kapima i tabletama), laserom i ili u kombinaciji sa filtrirajućom operacijom. Pravilan odabir vrste liječenja ovisi o starosti pacijenta, vrsti i razvijenosti glaukoma, stanju drugoga oka, ostalim očnim i opštim bolestima pacijenta u tom momentu kada je data dijagnoza glaukoma.

Ne smije se zaboraviti da je blagovremeno otkrivanje bolesti garancija dobre vidne oštrine i širine vidnoga polja. Vid koji je oštećen radi glaukoma se ne može vratiti. Cilj je usporiti te eventaualno zaustaviti daljnje propadanje vidnoga živca.

Dijagnozu glaukoma daje oftalmolog. Kontrole i liječenje su doživotni. Po preporuci evropskog glaukomskog udruženja pritisak se kontroliše 4 puta godišnje a vidno polje na 6 mjeseci ako se radi o dobro kompenziranom i vođenom glaukomu koji odgovara na lijekove.

Svakom se kontrolom procjenjuje ciljni ili target pritisak, dodaje ili oduzima terapija ovisno o stanju debljine sloja retinalnih nervnih vlakana, gustine prokrvljenosti i znakova atrofije u sloju ganglijskih stanica makule.

Danas otkriće glaukoma ne znači početak kraja bolesti. Glaukom je moguće na vrijeme prepoznati, otkriti i dobro liječiti!

Zabrinjavajuća statistika

Svjetska sedmica glaukoma obilježena je od 11. do 17. marta ove godine. Tim povodom objavljena je i svjetska statistika o glaukomu:

1. Danas je 4,5 miliona ljudi slijepo zbog posljedica razvoja glaukomskog sindroma.

2. Očekuje se da će broj slijepih do 2020. godine narasti na 11 miliona.

3. U više od 50 procenata oboljelih od glaukoma, bolest nije na vrijeme otkrivena.

4. Čak 50 posto od otkrivenih oboljenja liječi se neadekvatno ili nepravilno u zemljama razvijenog svijeta.

5. Trećina pacijenata kojima je bolest otkrivena na vrijeme i koji imaju adekvatnu terapiju ne uzima lijekove svakodnevno i po preporukama nadležnog oftalmologa.

6. Broj neotkrivenih glaukomskih pacijenata u nerazvijenim zemljama raste preko 90 posto.