Starosno uzrokovane makularne degeneracije vodeći su uzrok sljepila kod ljudi starijih od 50 godina. Može se liječiti, zapravo zaustaviti njeno napredovanje, ali ne može izliječiti.

Zato je tekst nedavno objavljen u britanskom časopisu Nature Biotechnology u javnim sredstvima informiranja popraćena krupnim naslovima tipa „Veliki uspjeh regenerativne medicine“, „Doktori vratili vid pacijentu“ …

O čemu je riječ? Izgleda da bi transplantacija matičnih ćelija mogla pomoći u očuvanju ili čak vraćanju vida kod osoba s suhom makularnom degeneracijom, ukazuje ta nova studija. Ekperimentalna terapija matičnim ćelijama primijenjena u stražnji zid oka pomogla je u zamjeni ćelija koje su bile uništene usljed makularne degeneracije.

Gubitak vida uspješno je zaustavljen u četiri od prvih pet pacijenata koji su liječeni matičnim ćelijama, dok je u petog pacijenta čak uočeno poboljšanje vida. Svima je dijagnosticirana SUHA makularna degeneracija. A pored SUHE postoji i VLAŽNA.

Šta je makularna degeneracija?

Makula (žuta pjega) centralni je dio mrežnice na koji se fokusira slika predmeta koji gledamo. U samom centru makule nalazi se manje udubljenje (foveola) gdje su gornji slojevi mrežnice razmaknuti i gdje nema krvnih žila. U tom dijelu najveća je zastupljenost čunjića i to je mjesto najjasnijeg vida.

Makula je izrazito metabolički aktivna i zahtijeva bogato snabdijevanje krvlju što je omogućeno putem krvnih žila mrežnice i žilnice. Posebno je važna uloga pigmentnog sloja mrežnice koji vrši izmjenu tvari između mrežnice i žilnice.

Senilna makularna degeneracija je atrofija ili degeneracija makule i vodeći je uzrok slabljenja vida u starijih osoba. Postoji suha makularna degeneracija koja je puno češća, javlja se u 90 posto slučajeva svih makularnih degeneracija.

Suha makularna degeneracija vrlo je sporo progresivna i nije vezana za razvoj novih krvnih sudova koje nazivamo neovaskualarnim membranama (CNV). Ostalih 10 procenata makularnih degeneracija odgovara vlažnom obliku koji je brzo progresivan, vezan za naglo gubljenje vida i razvoj neovaskularnih membrana.

Makularne degeneracije oštećuju duboke dijelove oka kao što su horiokapilaris i retina. Horiokapilaris hrani duboke slojeve retine koji su odgovorni za gledanje a tu se nalaze fotoreceptori.

Barijera između hranidbenog dijela oka i dijela oka u kojem se nalaze fotoreceptori je retinalni pigmentni epitel. Glavni uzrok rasta neovaskularne membrane je ishemija, hipoksija ili „glad“ osjetljivih dijelova oka koji stimuliraju mozak.

U tom slučaju dolazi do rasta mladih i nezrelih krvnih sudova iz dubokih dijelova oka. Ti novonastali krvni sudovi su nježni, izuzetno fragilni, lako krvare i, ukoliko se bolest ne liječi, u konačnosti dovode do sljepila.

Starenje je jedan od najvažnijih rizičnih faktora za razvoj makularne degeneracije. Oko 10 posto ljudi starijih od 60 godina i 20 procenata starijih od 75 godina boluju od makularne degeneracije.

Bolest je češća kod žena, a faktori rizika su i hipertenzije i visok nivo holesterola, zatim kardiovaskularne bolesti, pušenje, dalekovidost te oči svijetle boje, a i porodična anamneza.

 Suha makularna degeneracija

Suha makularna degeneracija je najčešći oblik bolesti, a pacijenti se žale na mutan vid, stalno mijenjaju naočala, ne mogu čitati, boje su im blijede, a slika kriva. Veoma se često misli da je riječ o katarakti.

Da bi se postavila ispravna dijagnoza treba uraditi pregled očnog dna na široku zjenicu, optičku koherentnu tomografijU (OCT) i uraditi angiografiju. Pregled očnog dna - fundoskopija pokazuje prisustvo druza koje su pojedinačne i slivene na mjestu najjasnijeg vida u makuli.

Druze su nakupine malih depozita bjeličaste do žute boje na očnome dnu. Obično su to nakupine masnoća, kolagenih vlakana i fosfolipida. Druza predstavlja poremećenu građu retinalnog pigmentnog epitela praćenu hiperpigmentacijom i atrofijom.

OCT jasno vizualizira stanjenu retinu i male ožiljke uzorkovane druzama. Regije sa druzama mogu biti velike, slivene i tada promjenu nazivamo geografskom atrofijom.

Bolest je jako sporo progresivna i uvijek obostrana. Savjetuje se vitaminska terapija, kontrola tjelesnog pritiska i holesterola te prestanak pušenja. Najčešće se pacijentima savjetuje kontrola na šest do osam mjeseci sa ciljem uočavanja momenta kada se suhi oblik degeneracija počinje razvijati u vlažni.

 Vlažni oblik makularne degeneracije

Hipoksija uzrokovana druzama u dijelu oka koji zahtijeva visoku opskrbu hranom i kisikom izaziva reakciju u smislu razvoja neovaskularne membrane ili mladih, bolesnih i neadekvatnih krvnih sudova u samom centru žute pjege.

Pacijenti osjete naglo krivljenje slike, nedostaje im par slova u redu koji čitaju, vide više redova na tekstu, imaju duplu sliku gledajući sa oba oka, u jednom dijelu vidnog polja vide umanjenu ili uvećanu sliku.

Opisano stanje je izuzetno neprijatno za pacijenta i javlja se iznenada. Često se bolest javlja na oku sa mrenom ili glaukomom. Fundoskopski oftalmolog pored druza vidi krvarenje.

Nakon dijagnostičkih pretraga od kojih je najvažnija OCT angiografija vizualizira se membrana i edem centralne regije. Važno je tačno utvrditi stepen razvijenosti novonastale membrane.

Ukoliko membrana „naraste“ i probije retinalni pigmentni epitel, savjetuje se injekcija citostatika u oko. Potrebna je kontrola dan nakon primljene injekcije kada se angiografski utvrdi „sušenje“ novonastale membrane. Pacijent odmah primjećuje manje krivu sliku i oštriji vid.

Važno je pacijentu objasniti da se vid u 50 posto slučajeva oporavi za do dva reda ali da se kod drugih 50 posto bolest uspješno zaustavlja na određeno vrijeme. Makularna degeneracije se ne može izliječiti. Vid se ne može oporaviti.

 Izbor vrste lijeka

Odabir vrste injekcije i lijeka koji se aplicira zavisi od vrste membrane, brzine razvoja bolesti, načina reakcije na lijek te oftalmologa i samog plana liječenja.

Protokol antiVEGF injekcija podrazumijeva najmanje tri injekcije u razmaku od 4-6 sedmica. Procjena stanja razvijenosti membrane vrši se stalnim fundoskopskim pregledima i OCT angiografijom.

Na početku teksta bilo je riječi o prvim rezultatima najnovija istraživanja Moorfields bolnice u Londonu koji ukazuju na razvoj genske terapije makularnih degeneracija.

Za potpunu informaciju treba reći: Istraživanje o genskoj terapiji je u eksperimentalnoj fazi pa treba proći određeni period u kojem treba potvrditi uspješnost, ali i utvrditi rizike ovog svakako revolucionarnog postupka.

Kako stanovništvo naše planete stari i društvo se suočava sa sve većim brojem starijih poluslijepih ili potencijalno slijepih ljudi, istražuju se i druge mnetode liječenja.

Razvija se bioničko, kompjutersko oko ali i laboratorijski proizvedene stanice retinalnog pigmentnog epitela oka ljudskog embriona koji se presađuje u oko bolesnika. Na taj način se oku daje novi, mogući razvoj te ponovna izgradnja dijelova makule koji su uništeni.

ZAPAMTITE

1. Simptomi suhe makularne degeneracije se razvijaju postepeno.

2. Suha makularna degeneracija može zahvatiti jedno ili oba oka.

3. Ako je zahvaćeno samo jedno oko, možda nećete primijetiti veliku promjenu u vašem vidu jer će zdravo kompenzirati vid za bolesno oko.

4. Tipično je da se simptomi vlažne makularne degeneracije pojavljuju i napreduju vrlo brzo.

5. Obratite se liječniku ako primijetite promjene u centralnom vidu te ako teže raspoznajete boje ili sitne pojedinosti. Ove promjene mogu biti prva naznaka makularne degeneracije, posebno ako ste stariji od 50 godina.