Svi želimo dobro zdravlje, a kad se razbolimo – brzo rješenje. I, mada je medicina napredovala, mnogo toga ne znamo o ljudskom organizmu niti znamo kako brojne bolesti potpuno izliječiti.
Ko prodaje maglu
Upravo zato cvjeta biznis raznih šarlatana i šire se teorije zavjere o tome da farmaceutska industrija ne dozvoljava proizvodnju postojećih jeftinih lijekova jer na njima nema velike zarade. Ili – postoje jeftini prirodni lijekovi, ali ih liječnici i farmaceuti kriju od javnosti.
Tako navodno soda bikarbona liječi sve moguće vrste karcinoma. Takve se priče protive najjednostavnijoj logici jer, da je to tačno bilo bi mnogo jeftinije kupiti desetke tona sode bikarbone nego trošiti novac na složena onkološka liječenja.
Kad bi neko stvarno otkrio jednostavan, jeftin, siguran i prirodan lijek za najteže bolesti, ta osoba bila bi najslavnija na svijetu i ostala bi zabilježena u historiji kao i raniji istraživači koji su zadužili svijet (Robert Koh, Luj Paster i drugi).
Nažalost, takve navodne istine šire pojedinci željni medijske pažnje i zarade jer obično dobro zarađuju prodajući ljudima lažna rješenja i nadu u izlječenje.
Šta su zamjenski lijekovi
Ako ste dijabetičar, prije godinu-dvije lijek pod imenom berlition bio je dio vaše obavezne terapije pa nije trebalo plaćati punu cijenu. Onda je jednostavno skinut sa esencijalne liste, iako je to za vas esencijalni lijek, a u apoteci vam kao zamjenu, sa istim djelovanje, nude tiacid, domaći lijek drugog imena a jednakog djelovanja, samo upola jeftiniji.
Pacijenti su često nepovjerljivi kada im se za traženi lijek ponudi njegova zamjena jer je malo poznato da lijekovi, iako imaju različite nazive, mogu sadržavati istu ljekovitu supstancu. Naročito je izraženo nepovjerenje ako je riječ o novom medikamentu
Svake godine registruju se novi lijekovi, ali je najviše onih koji su ili slični već postojećim lijekovima, dok je mnogo manje onih kojima će se tretirati oboljenja koja se do tada nisu mogla liječiti.
Tri vrste zamjena
Kako onda pacijenti mogu znati odgovara li zamjena lijeku koji im je odredio njihov liječnik? Objašnjenje je sljedeće: Postoje tri vrste zamjena, ili, kako faramecuti kažu, tri vrste paralela među lijekovima.
1. Potpune paralele su prva vrste zamjena. To znači da je riječ o istoj ljekovitoj supstanci, istom obliku i dozi, samo se lijekovi razlikuju u sastavu pomoćnih supstanci i u apotekama se prodaju pod različitim imenima koja određuju proizvođači.
Ponekad postoje desetine proizvođača za isti lijek. Dakle, kada je o potpunim paralelama riječ, pacijent može biti siguran da će dobiti propisanu terapiju.
2. Druga linija zamjene je hemijska paralela. To je jednostavno ista ljekovita supstanca. ali u različitim oblicima. Naprimjer antibiotik koji se primjenjuje kao injekcija i kao kapsula. Ili, isti antimikotik koji postoji kao krema, mast, sprej ili u tabletama.
3. Terapijske paralele su lijekovi s različitim ljekovitim supstancama ali u terapijskom pogledu djeluju isto ili imaju vrlo sličan efekat. To su, na primjer, "ibuprofen" i "diklofenak".
Oba lijeka su analgetici: suzbijaju upale i koriste se za iste ili slične indikacije. Među terapijskim paralelama neki lijekovi se više podudaraju a drugi manje, i njihov odabir zahtijeva dobro poznavanje stanja pacijenta.
Samo po preporuci ljekara
Mogu li onda hemijske i terapijske paralele biti zamjena za propisani lijek? Mogu, ali samo po preporuci ljekara. Bez njegovog mišljenja nije opravdano primjenjivati hemijsku ili terapijsku zamjenu, naročito kad je riječ o terapijskim paralelama.
Odluku o izboru lijekova uopšte pa i terapijskih paralela liječnik najčešće donosi na osnovu ličnog iskustva u primjeni određenog lijeka. Naravno, sticanju informacija doprinosi i stručno reklamiranje koje farmaceutske kompanije sprovode najčešće u vidu objavljivanja studija o efikasnosti i sigurnosti.
Domaći ili strani lijekovi
U mnogim zemljama postoji praksa, gotovo obaveza liječnicima, da propisuju generički, a ne fabrički naziv lijeka. Ipak, većina smatra da liječnik treba imati svu slobodu u određivanju terapije.
Česta su mišljenja da su, iako je riječ o istom lijeku, strani proizvodi bolji od domaćeg. Principijelno, to nije opravdano, jer svaki lijek koji se nalazi u prometu, odnosno koji je registriran, ima dokazane vrijednosti u pogledu kvaliteta, sigurnosti i efikasnosti.
Ipak je činjenica da se domaće zdravstvene vlasti, pa time i institucije, u izboru istog lijeka različitih proizvođača opredjeljuju na osnovu ekonomskih pokazatelja.
Šta je patentna zaštita
Kada se u promet u svijetu uvede nova ljekovita supstanca, u toku patentne zaštite, koja obično traje do 10 godina, na tržištu postoji samo jedan finalni proizvod, tačnije samo jedan konkretan lijek sa jednim imenom koji sadrži tu supstancu.
To istovremeno znači da svi pacijenti koji se liječe tom aktivnom supstancom primjenjuju istovjetan proizvod. U momentu kada istekne patentna zaštita, na tržištu se pojavljuju novi proizvođači istog lijeka.
Šta kad lijek zastari?
Dešava se da se lijek sve manje propisuje, jer se smanjuju indikacije za njegovu upotrebu, kao i broj pacijenata koji ga koriste. Iz tih razloga proizvođači ponekad odluče da ga prestanu proizvoditi.
S druge strane, lijekovi koji su decenijama u upotrebi izuzetno rijetko ae povlače zbog problema sa sigurnošću u toku njihove primjene.
Češće se povlače oni noviji, jer se otprilike desi jedan slučaj na svakih nekoliko godina kada se, tokom šire primjene lijeka i sticanja iskustava o njemu na većem broju pacijenata, utvrdi da su neželjena djelovanja neprihvatljiva.
Tada se donosi zaključak na globalnom nivou da odnos korisnih i mogućih štetnih efekata za dati lijek nije povoljan.
Smiju li se tablete lomiti
Lomljenje tablete je moguće kada je to potrebno, osim ako u uputstvu nije naznačeno da se proizvod ne može dezintegrirati ili dijeliti. Kada tableta ima diobnu crtu znači da je predviđena za lomljenje na polovine ili čak na četvrtine.
Film-tablete ili dražeje nisu za to predviđene, osim ukoliko u nedostatku drugog rješenja liječnik to ne preporuči u cilju neophodnog prilagođavanja terapije.
