Svakodnevno u centru medijskih izvještavanja možemo saznati koliko je žena oboljelo od nekog vida raka ili tumora. Oboljenja s kojima se psihički i tjelesno moraju nositi mogu imati fatalan ishod. Još nedovoljno prihvatamo činjenicu da sutra neki od nas mogu oboljeti od nekog oblika ovih bolesti čija je prisutnost stara koliko i ljudski rod.
Progresivan rast
Tumori (neoplazije) označavaju masu izmijenjenih ćelija koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Tumori nastaju uvećanjem tkiva ili organa bujanjem ćelija ili otokom tkiva zbog zadržavanja tečnosti ili krvarenja unutar tkiva. Tumori mogu biti benigni i maligni.
Tumorske ćelije benignih tumora liče na normalnu ćeliju od koje su nastali, ali je odnos ovih ćelija poremećen i ne služi određenoj funkciji. Benigni tumori su toliko rasprostranjeni da praktično svaki čovjek ima neki. Najveći broj benignih tumora ostaje dobroćudan u toku cijelog života.
Benigni tumori stidnice mogu potjecati od kože ili pokožnog tkiva. Na koži se najčešće javljaju papilomi na peteljci, a u potkožnom tkivu fibromi i lipomi. Obično se razvijaju u predjelu velikih stidnih usana ili na međici neposredno ispod introitusa vagine. Počinju kao male izrasline ispod kože, na širokoj bazi prema potkožnom tkivu. Kod nekih od njih s rastom tumora mjesto pripoja se sužava i isteže. Uskoro se toliko izduži da sam tumor visi na peteljci.
Ponekad, naročito kod papiloma, može doći i do lake hiperpigmentacije kože tumora. Iako ih opaža kao strano tijelo, žena ne osjeća bol, kao ni bilo koje druge neprijatnosti. Ovi tumori obično, ako ne dosegnu izraženu veličinu, ne izazivaju nikakve smetnje niti neugodne simptome. Ukoliko budu veliki, onda deformiraju organe na kojima razvijaju strano tijelo izazivajući mehaničke smetnje, eventualno osjećaj pritiska. Sami po sebi ne predstavljaju skoro nikakvu opasnost za ženu, iako ih je bolje operativno odstraniti i histološki verificirati.
Hemangiomi vulve su izuzetno rijetki primjeri benignog tumora koji, osim estetskog negativnog efekta, ne daju nikakve druge simptome, pa ih zbog toga i ne treba odstranjivati. Ukoliko bolesnica zahtijeva odstranjivanje hemanigiomnog tumora, to se radi operativnim zbrinjavanjem.
Klinički značaj
Na vagini se mogu javiti benigni tumori od kojih su najčešći ciste vagine, koje obično i nisu pravi tumori, već ciste ostataka Gartnerovih kanala. Od ostalih benignih tumora vagine mogu da naći tumori epitelnog i vezivnog tkiva, ali su oni ne samo rijetki nego i bez posebnog kliničkog značaja. Od ostalih tumora epitelnog porijekla viđaju se papilomi, koji su obično na peteljci, a od tumora vezivnog tkiva fibromi i rijetko angiomi.
Ciste vagine, kao najčešće oboljenje benignog tumora vagine, zapravo i nisu tumor, već ciste koje prolaze bez simptoma. Kada porastu, žena ih sama napipava, mogu i otežavati spolne odnose, praviti smetnje u drugom dobu porođaja i otežavati izlazak ploda. Kod malih cista liječenje nije potrebno, dok je kod velikih cista liječenje operativno.
Histološki pregled
Papilomi, fibromi i angoimi, tumori epitela i vezivnog tkiva sami po sebi nisu klinički značajni. Ipak, preporučljivo je njihovo operativno odstranjivanje i histološki pregled.
Grlić i tijelo maternice
Iako su danas rjeđi zahvaljujući ranim dijagnozama, tumori maternice zauzimaju drugo mjesto među tumorima koji pogađaju žene. Tumori maternice se ponašaju različito zavisno od lokalizacije. Nailazimo najčešće na dvije vrste tumora - tumore grlića ili cerviksa i tumore tijela maternice.
Cervikalni miomi, naročito ako dostignu značajniji rast, dislociraju maternicu i grlić i, vršeći pritisak na okolne organe, prvenstveno na mokraćnu bešiku i rektum. Cervikalni miom može biti uzrok sterilitetu. Osim toga, ako dođe do trudnoće, oni kao miomi previja otežavaju prolazak ploda kroz porođajni kanal.
Vrste zahvata
Ukoliko je lokalizacija fibromioma ili hemangioma na grliću maternice nepovoljna za izoliranu miomektomiju, može se u nekim slučajevima, umjesto miomektomije ili zajedno s njom, uraditi i amputacija grlića. U rijetkim slučajevima iz tehničkih razloga, zbog položaja, broja i veličine fibromioma, umjesto miomektomije, uradi se totalna histerektomija.
