Smreka, kleka ili obična borovica (latinski:Juniperus communis) je najrasprostranjenija četinjača pa se može naći u Evropi, zapadnoj i sjevernoj Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Ima je posvuda, jer se prilagođava svim vrstama tla i nadmorskim visinama.

Smreka je zimzelena biljka koja pripada porodici čempresa (Cupressaceae). Biljka raste kao srednje visok grm (1 do 2 m) ili nisko stablo (3 do 5 m), a može narasti i do 15 m. Muška stabla su viša, dok su ženska grmolika i nose plodove.

Raste po šumama (naročito hrastovim i bukovim), suhim obroncima i otvorenim pašnjacima. Plodovi su mesnati češeri s trokutastim zarezima, zvani smrekinje. Zanimljivo je da se plodovi razvijaju samo na ženskim biljkama, a beru se ujesen pa sve do zime kada su dovoljno zreli.

Smrekinje se beru tako da se omlate na prostirku postavljenu ispod biljke, a nakon toga se suše na suhom i prozračnom mjestu. Sušenje plodova treba biti isključivo prirodnim putem (na suncu).

Ako se plodovi koriste za pečenje rakije ili destilaciju eteričnog ulja, onda se prerađuju svježi. Na biljci se često istovremeno nalaze i zeleni i zreli plodovi s obzirom na to da zeleni plodovi dozrijevaju tek sljedeće godine. Zreli plodovi su modri, aromatična mirisa, dok im je okus gorko-slatkast i smolast.

Obiluju eteričnim uljem, flavonskim glikozidima, katehinskim trjeslovinama, invertnim šećerom (oko 30 posto), pektinom, gumama, smolom i voskovima. Plodovi sadrže i organske kiseline (mravlju i sirćetnu, kalcij vezan na jabučnu kiselinu), kalij, mangan, dok mladi izdanci i iglice obiluju i vitaminom C.

Kao začin, za pivo i za sirće

Prije upotrebe dobro osušene plodove čuvati treba u zatvorenim staklenim posudama. Uz ostale začinske i aromatične biljke smreka je i poznati sastojak džina, a upravo je ona zaslužna za njegovu karakterističnu aromu.

U skandinavskim zemljama od smreke se priprema posebna vrsta piva, u Francuskoj vino, a u Njemačkoj različiti umaci te posebna vrsta sirćeta. Ovo se sirće ili "Wacholderessig" dobiva močenjem zgnječenih boba smreke u vinskom sirćetu uz dodatak šećera.

Kao začin smreka se dodaje paštetama, supama, ribljim i mesnim prerađevinama, raznim umacima, marinadama, nadjevima, itd.

 Eterično ulje

Kao i većina eteričnih ulja i eterično ulje smreke izdvaja se postupkom vodene destilacije. Ulje dobiveno iz samih plodova, bez grančica, je najkvalitetnije, a obično je nusproizvod destilacije rakija od smreke (klekovača).

Sadržaj eteričnog ulja u smrekinjama je relativno visok i kreće se od 1 do 2,5 posto, u njemu je utvrđen velik broj spojeva (40-70 različitih terpena).

Oko 80 posto spojeva otpada na alfa-pinen i beta-pinen koji su zaslužni za terpentinski miris ulja.

Od ostalih spojeva značajno su zastupljeni terpinen-4-ol, kariofilen, kariofilen epoksid, terpenilacetat i kamfor. Sadržaj pinena u ulju dobivena od zrelih plodova je znatno manji nego u ulju nezrelih plodova, dok je obrnuto sa sadržajem terpinen-4-ola.

Ako su u destilaciji korištene i grančice i nezreli plodovi, osim većeg sadržaja pinena ulje će u značajnoj količini sadržavati i bornilacetat, kojim se određuje čistoća ulja.

Ljekovitost i upotreba

Ljekovito djelovanje smreke je zaista veliko te je stoga već Hieronymus Bock u svojoj knjizi o ljekovitom bilju 1577. godine napisao sljedeće: Zbroj djelovanja te dobre osobine smreke nije moguće opisati.

I danas u literaturi ističu njezino blagotvorno djelovanje izrazom: Na mjesta do kojih ne mogu prodrijeti ni antibiotici, prodire smreka, što dovoljno govori o ljekovitosti ove biljke.

Plodovi smreke su se u prošlosti koristili za zaštitu od kuge, kolere i drugih bolesti, pa je u narodnoj medicini i danas ostalo vjerovanje da je konzumacija plodova smreke izvrsna zaštita protiv različitih oboljenja.

Smrekinje i njihovo eterično ulje djeluju diuretično, pa se učestalo koriste kod neupalnih procesa u bubrezima, kod smanjenog izlučivanja urina, oteklina zglobova i reumatskih tegoba.

Ipak, s upotrebom eteričnog ulja i smrekinja treba biti oprezan jer njegovo učestalo korištenje može dovesti do nadraživanja bubrega, krvarenja, pojave bjelančevina u mokraći, pa čak i upala, te se u takvim stanjima konzumacija smreke i njezinih pripravaka ne preporučuje.

Ne smiju ga upotrebljavati ni trudnice ni mala djeca, a ne preporučuje se ni primjena duža od 3 nedjelje. Stoga se prije konzumacije smreke i njezinih pripravaka treba posavjetovati s liječnikom.

Dokazano njezino pozitivno djelovanje na prokrvljenost sluznica, regulaciju rada probavnih žlijezda i mišića probavnog trakta. Smreka djeluje i antiseptički. Koristi se u liječenju osipa, pečenja i bolova u želucu, napetosti u trbuhu i vjetrova, pa se preporučuje za lakše probavljanje hrane.

Djelovanje na probavu

U crijevnoj flori smreka i njezini pripravci uništavaju bakterije truljenja, a pomažu razvoj bakterije vrenja, što dovodi do detoksikacije crijeva, ali i čitavog organizma. Hlapivo ulje i plodovi poboljšavaju prokrvljenost trbušnih organa te kod žena poboljšavaju menstruaciju.

Eterično ulje pomaže lakšem iskašljavanju sluzi i smanjuje izlučivanje bronhijalnih žlijezda, a poznato je i da ublažava simptome općeg umora, glavobolje, razdražljivosti, rastresenosti, migrene.

Koristi se i u diureticima i laksativima, kao mirisna komponenta u različitim kozmetičkim proizvodima, te za aromatiziranje prehrambenih proizvoda, u aromaterapiji.

Dokazano je antireumatsko, antiseptično, spazmolitično, diuretično, detoksificirajuće, rubefacijentno i tonizirajuće djelovanje eteričnog ulja smreke. Vanjska upotreba ulja kod reumatskih bolesti poboljšava prokrvljenost tkiva.

Tinktura i rakija kao lijek

Rakija i tinktura od smreke u narodnoj medicini koriste se za liječenje tegoba sa želucem, grčeva u crijevima, bolesti žuči i jetre, bronhijalnog katara, astme, bolesti bubrega i mjehura za izlučivanje suvišne vode te kod gihta, išijasa i reumatizma.

Za rakiju su pogodni zreli plodovi koji sadrže 20-30 posto šećera. S plodova se odstrane peteljke kako se prilikom vrenja ne bi razvio neugodan miris i destilacijom dobila rakija gorkog i neugodnog okusa jačine oko 45-postotnog alkohola.

Sirup za liječenje dišnih organa

Smrekinje (oko 0,5 kg) se kratko prokuhaju u 3 l vode, plodovi se zgnječe i nastavi se kuhanje. Prokuhana smjesa se procijedi, a kada se ohladi doda se med. Sirup se prelije u staklenke sa širokim grlom. Preporučuje se jedna čajna kašičica sat vremena prije svakog obroka (tri puta dnevno) za djecu i po dvije čajne kašičice za odrasle.

Ulje za masažu

U staklenu bočicu se doda 100 ml maslinova ulja, 10 kapi eteričnog ulja smreke, 8 kapi eteričnog ulja ružmarina, 8 kapi eteričnog ulja timijana i 8 kapi eteričnog ulja limuna.

Smjesa se promiješa i čuva u staklenoj bočici na hladnom i tamnom mjestu, a koristi se za masažu bolnih mjesta na tijelu, najčešće za ublažavanje bolova kod artritisa i reume.

 Čaj

Od jedne čajne kašičice suhih, mljevenih plodova pripremi se oparak koji nakon prelijevanja vrućom vodom treba ostajati nekih 10 minuta prije konzumacije. Piju se tri do četiri šolje čaja dnevno (nakon savjetovanja s liječnikom), a u slučaju liječenja bolesti dišnih organa potrebno ga je zasladiti medom.

Tinktura

Tinktura od plodova smreke se priprema u staklenoj posudi tako da se 20 g svježih, mljevenih smrekinja prelije s 100 ml 70-postotnog etanola ili rakije. Smjesa se stavi na sunce da odstoji najmanje mjesec dana, nakon čega se koristi za vanjsku upotrebu za utrljavanje u kožu ili razrijeđena u oblozima, uglavnom za liječenje bolova u mišićima i zglobovima.

 Alkoholni ekstrakt

Stotinu g bobica se usitni i prelije s 500 g alkohola (70-postotnog). Smjesa se moči 14 dana uz povremeno miješanje nakon čega se alkoholni ekstrakt odvoji. Ekstrakt se može koristiti za vanjsku upotrebu (masaže, oblozi), ali i za unutarnju tako da se 3 puta na dan uzima po jedna kocka šećera natopljena s 20 kapi ekstrakta.