Nakon dijagnoze tumora, prvi važan korak je da zajedno sa svojim liječnikom odlučite koja vrsta liječenja je najbolja za vas. Ovisno o vrsti tumora i vašem stanju, bit ćete podvrgnuti operaciji, zračenju, kemoterapiji, hormonskoj terapiji, primjeni bioloških lijekova ili kombinaciji dvije ili više metoda liječenja.

Sistemsko liječenje

Operacija i zračenje smatraju se lokalnim tretmanima jer su usmjereni samo na tumor, dok kemoterapija, biološki lijekovi i hormonski lijekovi utječu na cijelo tijelo pa se njihova primjena smatra sistemskim liječenjem.

Sistemska kemoterapija uništava ili usporava rast ćelija tumora, ali djeluje i na zdrave ćelije pa se niz nuspojava može javiti za vrijeme liječenja, a ponekad i nakon nekoliko godina.

Sistemska terapija može izazvati:

- umor,

- ispadanje kose,

- promjene u usnoj šupljini,

- proljev,

- smanjenje ili trajan gubitak plodnosti,

- smanjeno stvaranje krvnih stanica što može rezultirati povećanom sklonosti infekcijama, krvarenjima ili anemijom.

Djelovanje na srce i krvne žile

Osim ovih dobro poznatih nuspojava, sistemsko liječenje tumora može imati i negativno djelovanje na srce i krvne žile, bilo direktno ili indirektno promjenom arterijskog tpritiska, poremećaja masti, razvojem metaboličkog X sindroma ili stvaranjem krvnih ugrušaka.

Onkološki lijekovi mogu izazvati:

1. oštećenje srčanog mišića (miokarda) i smanjenje sposobnosti kontrakcije, odnosno istiskivanja krvi iz srca što rezultira proširenjem srca i različitim stupnjevima srčanog zatajenja,

2. promjene srčanog ritma i aritmije,

3. promjene na krvnim žilama koje hrane srčani mišić što uzrokuje infarkt miokarda.

Najpoznatiji lijekovi koji mogu oštetiti srčani mišić pripadaju skupini antraciklina (doksorubicin, epirubicin) koji posredstvom slobodnih radikala dovode do smrti srčane ćelije.

Ovi lijekovi se primjenjuju u različitim kemoterapijskim protokolima u liječenju raka dojke. Kardiotoksičnost ovih lijekova ovisna je o ukupnoj dozi, načinu primjene ili prijašnjim srčanim bolestima.

Učestalost zatajenja srca kod ukupne doze doksorubicina od 450 mg/m2 je 5 posto, dok je kod doze od 700 mg/m2 učestalost čak 40 posto. Oštećenje srca uzrokovano antraciklinima je ireverzibilno (nepopravljivo) te zahtjeva dugotrajno liječenje s upitnim ishodom.

Oštećenje i zatajenje srca može izazvati i trastuzumab koji se primjenjuje u liječenju HER-2 pozitivnog ranog i metastatskog raka dojke. Oštećenje dovodi do smanjene sposobnosti kontrakcije srca, ali za razliku od antraciklina, oštećenje uzrokovano trastuzumabom je reverzibilno s velikom vjerovatnošću potpunog oporavka (kod oko 85 procenata bolesnika).

Promjene srčanog ritma i različite aritmije najčešće izaziva paklitaksel, antimikrotubularni lijek koji se primjenjuje u liječenju raka dojke, raka jajnika i raka pluća.

Ubrzanu srčanu aktivnost (tahiaritmije) uzrokuje u 3 posto bolesnika, dok usporenu aktivnost (bradiaritmije) uzrokuje do u 10 posto bolesnika.

Negativan utjecaj na opskrbu krvlju srčanog mišića s pojavom boli u prsištu može imati cisplatin koji se primjenjuje u liječenju tumora dojke, pluća, želuca te glave i vrata.

Ovaj lijek može izazvati spazam, odnosno stezanje krvnih žilica koje hrane srce, bolove u prsima i infarkt miokarda u 6 posto bolesnika. Iste nuspojave može izazvati kapecitabin i 5-fluorouracil s nešto nižom učestalosti od 2 do 3 posto.

 Kako prepoznati srčane nuspojave?

Onkološko liječenje praćeno je nizom nuspojavama od kojih neke mogu biti potencijalno smrtonosne stoga je važno na vrijeme ih prepoznati i poduzeti odgovarajuće terapijske postupke.

U slučaju srčanih poremećaja potrebno je obratiti pozornost na slijedeće simptome:

1. pritisak i stezanje u prsima,

2. kratkoća daha,

3. loše podnošenje fizičkog napora i zaduha,

4. brzo umaranje,

5. osjećaj nepravilnog rada srca i "preskakanja" srca,

6. nedostatak zraka noću uz mogući suhi kašalj,

7. potreba podizanja uzglavlja kreveta te otok nogu.

U svim navedenim situacijama potrebno je što prije obratiti se liječniku koji će procijeniti stanje i ordinirati odgovarajuću terapiju. Važno je što ranije uočiti promjene jer su tada rezultati liječenja znatno bolji uz manju mogućnost neželjenih ishoda.

Liječnik vam može smanjiti dozu, propisati drugi antitumorski lijek ili lijek koji će smanjiti mogućnost oštećenja srca.

 Šta sami možete učiniti?

Važno je da sa svoje strane učinite sve da održite srce zdravim. Preporučuje se da uzimate optimalnu prehranu s manje zasićenih masnoća i koncentriranih ugljikohidrata, ograničite unos soli na 2-3 g dnevno, smanjite prekomjernu tjelesnu težinu, prakticirate umjerenu fizičku aktivnost (pola sata šetnje dnevno), kontrolirate krvni pritisak, masnoće i šećer u krvi.

Ako već imate kardiovaskularnu bolest, potrebno je redovito uzimati propisanu terapiju, konzultirati onkologa i kardiologa koji će procijeniti koji način liječenja je najbolji za vas.

Razgovarajte s liječnikom o svom stanju i potencijalnim nuspojavama koje zahvaćaju srce. Informacije iz ovog članka mogu vam biti korisne i edukativne, ali nisu zamjena za savjet liječnika.