Događa li vam se da vam desni krvare prilikom pranja zuba? Jeste li skloni krvarenju desni pri minimalnim provokacijama (snažan zagriz, korištenje čačkalice)? Imate li osjećaj prisustva stranog tijela iako ste nedavno oprali zube? Osjećate li tup, neodređen bol oko zuba? Jesu li vam se zubi pomjerili proteklih godina, bilo unaprijed ili u širinu, povećavajući razmak između zuba? Klati li se neki zub?
Dentalni plak
Ukoliko je makar na jedno od ovih pitanja odgovor potvrdan, potrebno se obratiti stomatologu jer postoji mogućnost da imate parodontopatiju ili parodontozu. Parodontopatija je hronično upalno oboljenje potpornog aparata zuba, dijela tkiva koje okružuje zub i daje mu čvrstinu i stabilnost. Parodontopatija dovodi do dubinskog razaranja parodontalnog tkiva, što se završava gubitkom zuba.
Ova se bolest može javiti u svim uzrastima, počevši od ranog djetinjstva (agresivna parodontopatija), do pojave u srednjim i zrelim godinama (hronična parodontopatija). Drugi oblik je češći, a karakterizira ga spor i postepen gubitak parodontalnog tkiva. Osnovni etiološki faktori u nastanku parodontalnih oboljenja su mikroorganizmi subgingivalnog dentalnog plaka i njihovi produkti, a pored prisustva mikroorganizama, razvoj pardontopatije pomažu i loša oralna higijena, pušenje, neadekvatni protetski radovi i ispuni, kao i neka oboljenja organizma.
Prva i najčešća faza bolesti je upala desni (gigngivitis), koja, ukoliko se na vrijeme ne liječi, prerasta u parodontopatiju, zahvata kost oko zuba i kasnije dovodi do pomjeranja, labavljenja i napokon ispadanja zuba. Osnovni cilj terapije parodontopatije je eliminiranje patogenih mikroorganizama iz parodontalnog džepa putem uklanjanja supragingivalnih i subgingivanlnih naslaga oko zuba i u parodontalnom džepu. Blaži oblici, kao što je upala desni, mogu se sasvim neutralizirati uklanjanjem naslaga i kamenca, uz edukaciju pacijenata o održavanju oralne higijene.
Brz i svakodnevni napredak laserske tehnologije tokom protekle dvije decenije doveo je do uvođenja lasera u svakodnevnu stomatološku kliničku praksu. Laser je svoju primjenu našao u parodontologiji, u terapiji parodontalnih oboljenja, parodontalnoj hirurgiji i u terapiji periimplantitisa, endodonciji, zatim nakon vađenja zuba, prilikom sječenja vrha korijena zuba i u drugim zahvatima.
Ipak, laser nije dovoljan kao terapijsko sredstvo za parodontopatiju, već predstavlja korisno pomoćno sredstvo. Prvi problem lasera je to što uništava sve mikroorganizme, uključujući i one koji su korisni za organizam. Iako laser omogućava preciznu eliminaciju parodontalnih džepova, korištenje lasera za sječenje tkiva, iako može djelovati kao idealno rješenje jer nema bola i krvi, može imati kontraefekte.
Naime, često postoje čvrste naslage u dubini parodontalnog džepa, koje su nevidljive golim okom, a koje upijaju lasersku svjetlost, griju se i proizvode veliku toplotu. Često ta toplota izaziva oštećenje i nekrozu tkiva, što je najgori mogući scenarij za pacijenta.