Umnjaci ili treći kutnjaci su posljednji zubi u zubnom nizu gornje i donje vilice. Budući da su posljednji, nalaze se na svakoj strani gornje i donje vilice iza dva sjekutića, jednog očnjaka, dva pretkutnjaka i dva kutnjaka, znači na poziciji 8 pa otuda i popularni naziv "osmice". Ukupno bi ih trebalo biti četiri.
Genetska različitost
Njihovo ime (lat. Dens sapiens) ili "zub mudrosti", vezan je uz doba njihovog nicanja, negdje nakon 18. do 20. godina života, kada bi čovjek već trebao biti odrastao pa samim time, kako se nekad smatralo, i mudar, zreo. Čest je slučaj da nicanje umnjaka počinje i kasnije, pa čak i do 30. godine života.
Umnjaci spadaju u genetski raznolike zube, kao uostalom i svaki od posljednjih zuba u pojedinim grupama; "dvojke" ili drugi sjekutići, "petice" ili drugi pretkutnjaci, čijem čestom nedostatku svakodnevno svjedočimo u ordinacijama. Uz njihovu genetsku varijabilnost, još je jedan razlog zbog kojeg pacijenti često imaju problema s umnjacima. Razvojem ljudske vrste, evolucijom te promjenom prehrane kroz milione godina, došlo je smanjenja vilica, dok je veličina zuba ostala približno ista pa često nema dovoljno mjesta da bi umnjaci pravilno ili uopće izniknuli. Ako i postoje u vilici, susjedni zubi blokiraju njihovo izrastanje.
Treba još spomenuti da su umnjaci morfološki najraznovrsniji od svih zuba kod čovjeka pa nalazimo vrlo različit broj kvržica, korijena i korijenskih kanala kod umnjaka.
Rijetko kod pacijenata nalazima sva četiri potpuno pravilno iznikla umnjaka. Mnogo češće se događa da uopće ne postoji zametak umnjaka, da je samo izniknuo djelomično ili da uopće nije, odnosno da je izniknuo, ali položaj nije ispravan.
Najčešći problemi koji se javljaju u vezi s umnjacima su otežano nicanje, impaktirani i semiimpaktirani umnjaci te karijes. Simptomi otežanog nicanja su bol, crvenilo, oteklina, a u težim slučajevima i ograničena mogućnost otvaranja usta, bol koja se širi prema uhu te oteklina limfnih čvorova i povišena tjelesna temperatura. Terapija se u početku sastoji od ispiranja prostora između zubnog mesa i djelomično izniklog zuba nekim od antiseptika te od tzv. cirkumcizije, odstranjivanja dijela zubnog mesa oko djelomično izniklog zuba.
Međutim, takva terapija najčešće nije duga vijeka, upala se ponavlja i pojačava pa dovodi do vađenja zuba. Impaktirani i semiimpaktirani umnjaci su zubi koji se nalaze u vilici i koji uopće nisu niknuli ili su samo djelomično izniknuli. Razlozi njihovog nenicanja su najčešće mehaničke prirode; ili ih blokiraju susjedni zubi ili su im korijeni svinuti ili su u vilivi usmjereni u potpuno krivom smjeru.
Potpuno impaktirani zubi u pravilu ne stvaraju nikakve probleme, iako se ponekad oko takvog zuba može stvoriti tzv. folikularna cista pa u tom slučaju zub treba izvaditi. Semiimpaktirani umnjaci stvaraju veće probleme, od upala zubnog mesa do karijesa na nedostupnim mjestima te je najčešća sudbina takvih zubi, također, vađenje.
