Povišen krvni pritisak ili arterijska hipertenzija je podmukla bolest koja polako napreduje, a ujedno je i „tihi ubica“ jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a polako, ali sigurno oštećuje vitalne organe i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege). Iako se smatra bolešću odraslih, kako ističe internista dr. sci. med. Abel Baltić, treba znati da se hipertenzija ustvari javlja u dječijoj i adolescentnoj dobi. Učestalost primarne hipertenzije sve je veća kod djece, posebno kod adolescenata.

Postavljanje dijagnoze

- Povišeni arterijski pritisak kod djece i adolescenata ne otkriva se u dovoljnoj mjeri. Razlog tome su neujednačeni stavovi o definiciji hipertenzije u ovim dobnim skupinama i nedostatak adekvatnih referentnih vrijednosti, ali i vjerovanje da je hipertenzija kod djece rijetka - kazao je dr. Baltić.

Postavljanje dijagnoze hipertenzije kod djece i adolescenata otežano je jer su normalne vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog pritiska različite za pojedine dobne grupe, spol i centile visine za dob. To znači da se za postavljanje dijagnoze hipertenzije za svako dijete potrebno služiti tablicama ili nomogramima visine prema dobi i spolu, a zatim s tim podacima potražiti u novim tablicama i nomogramima na kojoj centili se nalazi vrijednost upravo izmjerenog pritisak.

- Preporuka je da se svakom djetetu starijem od tri godine mjeri krvni pritisak prilikom posjete nadležnom ljekaru primarne zaštite. Mlađoj djeci se pritisak mjeri samo u specijalnim okolnostima. To su obično djeca koja su iz bilo kojeg razloga provela neko vrijeme u jedinici intenzivne neonatalne skrbi, djeca s kongenitalnim srčanim bolestima, bubrežnim bolestima, djeca koja primaju lijekove za koje se zna da mogu povisiti arterijski pritisak te djeca koja imaju povišeni intrakranijalni pritisak - navodi dr. Baltić.

Kad se kod djeteta, dodaje, jednom registrira povišeni arterijski pritisak, onda se on mora izmjeriti najmanje tri puta u različitim vremenskim razmacima. Ako ponovljena mjerenja pokažu da ne postoji hipertenzija, onda se preporučuje mjeriti najmanje jednom godišnje. Ako više mjerenja kod ljekara pokaže opravdanu sumnju na povišeni arterijski pritisak, tada treba napraviti 24-satno kontinuirano ambulantno mjerenje arterijskog pritiska (KMAT).

Potrebna terapija

- Kada se temeljem KMAT-a zaključi da se radi o hipertenziji bijelog mantila ili da se uopće ne radi o hipertenziji i ako ne postoje podaci o hroničnim bolestima vezanim uz hipertenziju u porodici, onda se, uz savjet za zdrav način života, preporučuje povremeno kontroliranje arterijskog pritiska uz registraciju. Ako temeljem KMAT-a ima dovoljno pokazatelja da se radi o povišenom arterijskom pritisku, onda se pristupa pomnom traganju za uzrokom - rekao je Baltić.

Terapija hipertenzije sastoji se od nefarmakološkog i farmakološkog dijela. Odluka o započinjanju antihipertenzivne terapije zavisi od trajanja i stepena hipertenzije, prisustva kardiovaskularnih rizičnih faktora i prisustva oštećenja ciljnih organa ili moguće progresivne bubrežne bolesti. Cilj terapije je sprečavanje nastanka oštećenja bubrega, srca i mozga.

- Nefarmakološko liječenje provodi se kod svih stepena hipertenzije. Kod djece s primarnom hipertenzijom terapija mora biti usmjerena na suzbijanje rizičnih faktora, kao što su debljina, povećani unos soli i smanjena tjelesna aktivnost. Farmakološko liječenje primjenjuje se kod djece koja imaju simptomatsku hipertenziju, koja imaju oštećenja ciljnih organa, sekundarnu hipertenziju, koja imaju bilo tip 1 ili tip 2 šećerne bolesti i kod kojih nefarmakološke mjere nisu dovele do željenog smanjenja arterijskog pritiska - ističe dr. Baltić.

Glavobolja jedan od simptoma

Često se dešava da hipertenziju ne odaju nikakvi simptomi, a, ako se pojave, najčešći su glavobolja, zamagljenje vida, zamaranje i krvarenje iz nosa, šum u ušima, slabije podnošenje tjelesnog napora, epizode znojenja, bljedila ili crvenila kože te ubrzan rad srca u mirovanju.

Prikrivena bolest

- Hipertenzija bijelog mantila ili izolirana ambulantna hipertenzija označava povišene vrijednosti arterijskog pritiska izmjerene u ordinaciji, za razliku od vrijednosti izmjerenih kod kuće i onih dobivenih kontinuiranim mjerenjem. Kod prikrivene hipertenzije ponavljanim mjerenjem u ordinaciji dobivaju se normalne vrijednosti arterijskog pritiska, dok mjerenja izvan ordinacije pokazuju da se radi o povišenom arterijskom pritisku. Značenje prikrivene hipertenzije kod djece još nije sasvim jasno. Kod djece se danju izvan ordinacije često ne registriraju niže vrijednosti, već ponekad čak i blago povišene vrijednosti pritiska. Pretpostavlja se da je razlog tome pojačana tjelesna aktivnost djece kod kuće.