Abnormalan položaj testisa nastaje zbog poremećaja u njihovom spuštanju. Mjesto normalnog razvoja testisa je u trbuhu i oni se u skrotum (mošnje) spuštaju u 7. mjesecu trudnoće.

Ovaj poremećaj javlja se u dva glavna oblika. Nespušteni testis ili kriptorhizam vrsta je distopije testisa do koje dolazi kada postoje zastoj i fiksacija položaja retroperitonealno ili u preponskom kanalu. Drugim riječima, testis je zaostao u nekoj tački normalnog spuštanja.

Preponski prsten

Druga vrsta je ektopični testis, kada je zaostao van normalnog puta spuštanja. U tom slučaju nalazimo ga najčešće perinealno (međica), rjeđe u trbuhu, maloj karlici, penisu, butini...

Treći mogući razlog da se testisi ne nalaze u skrotumu jeste takozvani retraktibilni testis. U ovom slučaju vrlo aktivan mišić kremaster kod djece mlađe od tri godine povlači testise do vanjskog preponskoga prstena ili kanala. Retraktibilni testis lako se može rukom spustiti nisko u skrotum, što čini veliku razliku od kriptorhizma i ektopičnoga testisa.

Nekompletno spuštanje, uočeno pri rođenju, može se završiti najdalje u naredna tri do četiri mjeseca, kada prestaje da djeluje impuls za spuštanje. Spontano spuštanje ne treba očekivati nakon ovog vremena, osim kod prijevremeno rođenog djeteta, kada je moguće spuštanje i nakon pet do šest mjeseci.

Spontano spuštanje nakon ovog vremena ne odnosi se na kriptorhizam, već na takozvani retraktibilni testis.

Kriptorhizam je često udružen s drugim anomalijama kao što su urođena preponska kila, vodena kila (hidrokela), anomalije mokraćnih kanala...

Komplikacije nespuštenog testisa su nenormalna spermatogeneza, preponska kila, povreda testisa, tumor, torzija, psihološki efekti...

Normalna spermatogeneza zahtijeva temperaturu kakva je u skrotumu. Kada je testis nespušten i izložen je normalnoj tjelesnoj temperaturi, dolazi do degenerativnih promjena, atrofije, odnosno smanjenja ćelija, fibroze (oživljavanja). Sve to za posljedicu može imati neplodnost.

Ukoliko se ovaj poremećaj ne korigira, svi odrasli muškarci s obostranim kriptorhizmom su sterilni. Interesantno, produkcija muškog spolnog hormona nije ugrožena te muška obilježja nisu dovedena u pitanje.

Rana dijagnoza

Operativno spuštanje testisa ne štiti od pojave tumora, ali omogućava raniju dijagnozu. Tumor na nespuštenom testisu je 30 do 50 puta češći od onog kod sjemenika u normalnom položaju.

Na kraju može se zaključiti da operativno spuštanje potencijalno urednog testisa u optimalno vrijeme (druga i treća godina) predstavlja izvjesnu garanciju za dobru endokrinu i spermatogenu funkciju testisa.

Preporučene terapije 

Zbog spuštanja testisa preporučivane su doze horioničnoga gonadotropina, 3.000 do 5. 000 jedinica, u trajanju tri do pet dana, i to kod djece u dobi od dvije do pet godina. Postoje, naravno, i drugačiji protokoli. Postoji veoma ozbiljna sumnja da distopičan testis reagira na propisanu terapiju. Vjerovatnije je da se radi o retraktibilnom testisu koji bi se inače i sam spustio.

Rezultati liječenja

Rezultati operativnog liječenja su vrlo dobri. Autori objavljuju dobre rezultate u prosjeku u 85 posto slučajeva, kada se procjenjuje samo anatomsko stanje testisa.

Ako se procjenjuje fertilnost, mogućnost oplodnje, stav je da, ako se obostrani zastoj u spuštanju testisa operira prije pete godine, fertilnost je od 50 do 70 posto. Kod jednostranog kriptorhizma, nakon spuštanja u skrotum, fertilnost je oko 80 posto.