Prasa, poriluk (lat. Allium porrum) predstavlja namirnicu izbora tokom cijele zime, a posebno u mjesecima koji prethode dolasku proljeća. Tada može nastupiti osjećaj umora uvjetovan vrlo često dužim nedostatkom važnih hranjivih sastojaka neophodnih za organizam, prije svega vitamina C.  

Kao i ostale vrste luka i prasa ima prepoznatljiv i specifičan miris, a uzgaja se od davnina. Od svih vrsta luka najblaža je po okusu, nije ljuta, nema jak miris i ne uzrokuje suzenje učiju.

Osim toga, ima još jednu prednost nad ostalim vrstama luka: najlakše se uzgaja i nije osjetljiva na niske temperature - može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proljeća. Zato je prasa važna namirnica posebno zimi, kada je izbor povrća siromašan.

Za razliku od crvenog ili bijelog luka prasa se upotrebljava cijela – i to ne samo kao začin, već kao samostalno povrće. Obiluje hranjivim i ljekovitim tvarima – sadrži veliku količinu mineralnih materija i vitamin C, te eterična ulja sa sumporom.

Ta ulja djeluju blagotvorno na dišne i probavne organe, bubrege, jetru, krv i krvne žile. Ujedno od tih ulja potječe i miris prase, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan.

Prilikom upotrene preporučuje se koristiti cijelu prasu; i bijelu stabljiku i zeleno lišće. Naime, lišće, koje se često izbjegava, sadrži nekoliko puta više vitamina nego bijeli dio.

Nutritivna vrijednost

Po nutritivnom sastavu slična je svojim rođacima, ali sadrži više bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Upravo je prasa dobar izvor vitamina C. Najviše ga ima u zelenim lisnatim dijelovima (do 40 mg/100 g), dok ga u podzemnom dijelu može biti prisutno oko 25 mg/100 g).

I iz ovog podatka vidljivo je da poriluk sadrži više nutritivnih tvari u svome zelenom lisnatom dijelu, nego u bijelom mesnatom pa lišće nemojte odbacivati.

Od ostalih hranjivih sastojaka prasa sadrži 6,4 procenta ugljikohidrata, više bjelančevina nego u luku i bijelom luku – 1,9 procenata i oko 0,3 procenta lipida u obliku biljnog ulja.

Od ostalih tvari u poriluku ima i vitamina B-skupine, beta-karotena ili provitamina vitamina A i manje količine vitamina E.

Prasa je pravi izvor minerala i elemenata u tragovima, mada je više riječ o njihovom kvalitetu nego količini jer ih je mnogo različitih, ali u malim količinama. Najzastupljeniji su kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo i male količine natrija.

Budući da je energetska vrijednost prase mala (70 kcal ili 270 kJ/100 grama) može se preporučiti kao namirnica za sve dijete čiji je cilj "čišćenja" organizma i gubitak suvišnih kilograma.

 Ljekovito djelovanje na bubrege

Povrće poput prase prava je dragocjenost i već iz rimskog doba postoje zapisi o njenoj ljekovitosti.

Najviše se ljekovito djelovanje poriluka pripisuje sadržaju sumpora u njenom eteričnom ulju. Ovaj je element neophodan u uspostavljanju homeostaze organizma. On sudjeluje u normalnom lučenju probavnih sokova, potiče rad želuca, crijeva, jetre i žuči.

Pravilnim lučenjem svih tih sokova u probavni trakt sprečava se nastupanje procesa nepoželjnog vrenja i truljenja u crijevima. Sumpor je važan i za lijep izgled kože, kose i noktiju.

Prasa se u dijetoterapiji bubrežnih bolesti preporučuje zbog svog diuretskog djelovanja. Ona potiče izlučivanje mokraće. Time dolazi do smanjenja koncentracije otpadnih tvari i uree u krvi. Njeno diuretsko djelovanje koristi se s uspjehom u detoksikaciji organizma.

Međutim bolje je prasu preporučiti kod akutnih stanja bubrežne insuficijencije, a s oprezom je koristiti kod hronične bubrežne bolesti jer sadrži priličnu količinu kalija (180 mg/100 grama).  

Liječi kašalj, a prija i srcu

Prasa sadrži velike količine sluzi (iz jedne litre soka od prase može se dobiti 20 grama pektina). To je velika količina biljne sluzi, po hemijskom sastavu to je složeni biljni polisaharid koji u vodi tvori gel-stanje.

Inače se ponekad koristi i kao dodatak sredstvima za iskašljavanje, pa se iz tog razloga prasa i preporučuje za olakšavanje iskašljavanja i omekšavanja plućnog ili sinusnog sekreta.

Još se preporučuje i u prehrani osoba koje boluju od artritisa, koje imaju naznake nastanka ateroskleroze krvnih žila te svim rekonvalescentima.

Sa prasom (1 šolja sirove) dobije se više od 50 posto preporučene dnevne vrijednosti vitamina K, a zbog toga što sadrži flavonoid kaempferol štiti krvne sudove, pa je prasa od korijena do vrha zaštitnik od kardiovaskularnih bolesti.

Pripremanje jela

Svježu prasu treba neopranu držati u frižideru, gdje može stajati i do 2 sedmice, a umotana u plastičnu vrećicu duže će zadržati vlagu.

Što se tiče kuhanja najbolje je isjeckati prasu na kolutiće i dinstati lagano neprestano miješajući. Najbolje je prasu ostaviti da odstoji 5 minuta nakon sjeckanja, a prije kuhanja, dinstanja.

Nakon dinstanja prasa se može zaliti izmućenim jajima za ukusan doručak ili je kombinirati sa gljivama. Dinstajte je sa komoračem pa pospite sokom od limuna i majčinom dušicom.

Skuhajte i ispasirajte prasu sa krompirom, služite kao prilog uz ručak. Ipak, najbolje prija sa mirisom suhog mesa.

 Malo historije

- Prasu su cijenili i Grci i Rimljani, posebno kada je u pitanju njega grla i glasnica.

- Aristotel je tvrdio da jarebice imaju jasan glas zbog toga što jedu prasu.

- Rimski imperator Neron je, navodno, jeo prasu kako da bi mu glas bio jači.

 Prednosti prase

Znate li koje su sve zdravstvene prednosti korištenja prase u svakodnevnoj prehrani? Donosimo samo neke od njih - možda vas iznenade, a možda neke uvjere da ovom povrću date šanse:

- Kod povećane štitnjače preporučuju se topli oblozi od kuhane prase.

- Prasa pomaže kod iskašljavanja, smiruje kašalj i blagotvorno djeluje na promuklost, upalu pluća i astmu.

- Smanjuje povećanu količinu mokraćne kiseline, holesterola i masnoće u krvi.

- Poboljšava cirkulaciju krvi te pomaže kod arteroskleroze i upale vena.

- Poboljšava apetit te potiče rad probavnog sistema naročito crijeva.

- Potiče bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće te pomaže kod bolova u bubrezima i kod bubrežnih kamenaca.

 Obrati pažnju!

Prilikom upotrebe prase pažnju trebaju obratiti one osobe koje pate od probavnih smetnji i nadimanja. Jer prasa, iako dobro skuhana, zbog visokog sadržaja celuloze predstavlja teže probavljivu namirnicu.

Zato je osobe koje boluju od bilo kakvih enterokolitisa i divertikulitisa ne bi smjele koristiti kao namirnicu, već eventualno samo piti supu od prase.