Urinarne infekcije predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem, najčešće zbog svoje učestalosti. Infekcija urinarnog trakta termin je koji se upotrebljava za različite kliničke varijacije, od prisustva bakterija u urinu bez simptoma pa do teških infekcija bubrega koje mogu rezultirati sepsom. Procjenjuje se da 150 miliona osoba u svijetu godišnje ima infekciju urinarnog trakta. 

Upalne promjene

- Jedan od najčešćih načina nastanka infekcija urinarnog trakta je ascedentni - uzlazni put bakterija uz uretru - mokraćnu cijev. Najčešći uzročnik je E. coli. Čak kod 80 posto slučajeva izaziva upalu. Drugi česti uzročnici su Klebsiella, Proteus, Pseudomonas i Staphylococus saprofiticus. Bakterija E. coli je prirodni stanovnik crijevne mikroflore, a kada dospije u mokraćne organe, množi se i izaziva upalne promjene – pojašnjava za „Avaz“ prim. dr. Selver Šabanović, specijalista urolog.

Simptomi infekcije urinarnog trakta mogu varirati od blagih, jedva primjetnih, a ponekad mogu i izostati, posebno kod starijih žena, pa do vrlo jakih i neugodnih.

Najčešći su učestalo mokrenje, urgentna potreba za mokrenjem, bolan osjećaj pečenja pri mokrenju, osjećaj nepotpunog pražnjenja bešike, pritisak i bol u donjem dijelu trbuha, bol ili osjećaj peckanja, čak i kada ne mokrite, mutna i tamna mokraća ili veoma svijetla krv u mokraći. Tu su i jak ili neprijatan miris mokraće, osjećaj iscrpljenosti, slabosti, eventualno drhtavice, bol za vrijeme spolnog odnosa i temperatura, koja može biti znak da je infekcija zahvatila bubreg.

- Urinarne infekcije mnogo su češće kod žena nego kod muškaraca. Kod žena je mokraćna cijev kratka, pa je olakšan prolaz bakterija do mokraćnog mjehura. Otvor mokraćne cijevi je u blizini otvora rodnice i debelog crijeva - anusa pa je izložen većem broju bakterija. Približno sedam miliona slučajeva upale mokraćnog mjehura dijagnosticira se godišnje kod mlađih žena. Smatra se da se 50 posto pacijenata ne javi ljekaru zbog ovog problema – navodi dr. Šabanović.

Dijagnoza infekcija urinarnog trakta postavlja se na osnovu kliničkih simptoma i znakova te nalaza urina. Laboratorijska analiza urina i bakteriološka analiza urina - urinokultura najčešće su dovoljni za potvrdu urinarne infekcije. Kod nekompliciranih urinarnih infekcija mokraćnog mjehura - cistitisa nije nužno uraditi urinokulturu jer je uzročnik u 80 posto slučajeva E. coli.

Urinokulturu moraju uraditi trudnice, pacijentice s dijabetesom te pacijenti s ponovljenim infekcijama. U laboratorijskom nalazu evidentni su povišena količina bjelančevina u mokraći, dosta leukocita i bakterija, a mogu biti prisutni i eritrociti. Kod hemoragičnog cistitisa prisutna je krv u mokraći.

Smanjenje bola

Nekomplicirane urinarne infekcije podrazumijevaju infekciju kod pacijenata s morfološki i funkcionalno normalnim urinarnim traktom. Ova kategorija uključuje najveći broj izoliranih ili rekurentnih bakterijskih cistitisa i obično je povezana s užim spektrom infektivnih patogena. Ove vrste infekcija mogu se uspješno izliječiti putem kratke oralne terapije.

- Liječi se uzimanjem antibiotika 3-5 dana, a može i u jednokratnoj dozi. U slučaju tvrdokorne infekcije, antibiotici se uzimaju u trajanju od 7 do 10 dana. Za ublažavanje simptoma koriste se različiti lijekovi - spazmolitici koji opuštaju spazme - stiskanje mišića. Također se koriste lijekovi za smanjenje bola i upale u tkivu. Kod svih uroinfekcija, bez obzira na uzrok, potrebno je pridržavati se ljekarskih uputa za primjenu lijeka jer se jedino tako može izliječiti. Terapija antibioticima treba se provesti do kraja – kaže dr. Šabanović.

Komplicirane urinarne infekcije pojavljuju se kao nerazriješena infekcija - bakterijska perzistencija ili kao bakterijska reinfekcija. U pozadini se nađu anatomske i funkcionalne anomalije mokraćnog trakta, upotreba imunosuplesivnih lijekova, dijabetes, trudnoća, hospitalne infekcije ili različiti zahvati na mokraćnom sistemu.

Upala, osim mokraćnog mjehura, obično zahvata i druge organe kao što su bubreg i prostata. Komplicirane urinarne infekcije liječe se primjenom antibiotika širokog spektra, ovisno o težini bolesti, od 10 do 14 dana.

Faktori rizika

Glavni faktori rizika za nastanak urinarnih infekcija kod žena od 16 do 35 godina vezani su za seksualni odnos i upotrebu dijafragme. U kasnijem životnom dobu incidenca urinarnih infekcija znatno se povećava i kod muškaraca i kod žena. Kod žena između 36 i 65 godina ginekološke operacije i prolaps mjehura smatraju se kao važan riziko-faktor.

Kod muškaraca u istoj životnoj dobi, povećanje prostate i opstrukcija, katerizacija i hirurgija odgovarajući su faktori rizika. Kod starijih od 65 godina incidencija urinarnih infekcija se povećava i kod muškaraca i kod žena.

Zatajenje i dijaliza

Urinarne infekcije mogu dovesti do hroničnog pijelonefritisa, hipertenzije, renalne insuficijencije – dijalize, bubrežnog apscesa (gnojne upale), pionefroze, perirenalnog i pararenalnog apscesa. Posljedica mogu biti i apsces testisa, renalna insuficijencija, zatajenje bubrega, dijalize, hronični bolni sindrom zdjelice, sepsa i smrtni ishod.