Broj novooboljelih od karcinoma prostate je veliki i u svjetskim razmjerama pokazuje varijacije od 30 do 100 na 100.000 muškaraca godišnje, kažu svjetske zdravstvene statistike.  

U zemljama zapadne Evrope, SAD, Australiji i Kanadi učestalost obolijevanja je veoma velika – od 40 do 100 pacijenata godišnje, dok je u zemljama Dalekog istoka niska – manje od 10 novoobolelih na 100.000 stanovnika. Naša zemlja spada u srednju grupu, između dvije prethodne.

 Faktor rizika – godine

Karcinom prostate polako izbija na prvo mjesto kao najčešći uzročnik smrti muške populacije, uz kancer pluća i debelog crijeva. Za sada se vodi mrtva trka, ali tipična muška bolest podmuklo napreduje ka prvom mjestu i pored najsavremenije terapije koja postoji u svijetu, pa i kod nas.

Iako je napredak u terapiji vidan, bilježi se visoka stopa smrtnosti. Najizraženiji faktor rizika su godine, jer 75 posto novih slučajeva karcinoma javlja se kod muškaraca starijih od 65 godina. U oko pet do 10 posto slučajeva utvrđena je povezanost sa porodičnom predispozicijom za bolest.

Karakteristično je kako je na udaru sve mlađa. To su osobe u šestoj deceniji, a ranije su to bili sedamdesetogodišnjaci. Zato već kada se pređe četrdeset i peta godina treba se povremeno podvrgavati PSA markerima, a kad se pređe pedeseta, to bi trebalo činiti redovno, jednom godišnje.

Bitan je nasljedni faktor

Ne zna se još razlog nastanka karcinoma prostate, mada postoje mnoge teorije. Ipak, nijedna od tih teorija do sada nije do kraja prihvaćena, a vrlo je vjerovatno da više faktora zajednički doprinose nastanku karcinoma.

Kao faktori koji utiču na pojavu karcinoma prostate obično se po običaju navode pušenje, alkohol, holesterol, gojaznost, fizička neaktivnost. Zapravo se jako malo zna šta je okidač za maligno oboljenje.

Stručnjaci ipak na prvo mjesto stavljaju genetske predispozicije, a svi ovi ostali faktori svakako u nekoj mjeri utiču, ali nisu presudni. Ti faktori povećavaju rizik, ali u istraživanjima nije nađena direktnu vezu radi prevencije.

Čovjek koji ne pije i ne puši zdraviji je, ali ne znači da će preij obojleti od karcinoma prostate, naprotiv, prije će oboljeti onaj kome je neko u porodici imao rak, iako ne pije.

Vrlo je bitno da svi muškarci trebaju znati kako kod ovog karcinoma nema nikakve razlike u simptomima između benignog i malignog oboljenja. Pa ipak, iako nije ni na koji način povezana sa malignim oboljenjem, važno je na vrijeme dijagnosticirati benigno uvećanje prostate. To će pomoći za ranu dijagnostiku raka prostate.

Šta je PSA marker

Jer, uvećana prostata daje simptome koji najčešće dovode muškarce prvi put kod urologa: otežano učestalo mokrenje, ustajanje noću, smanjenje jačine mlaza, mokrenje u kapima, naprezanje pri mokrenju.

Revoluciju u liječenju je napravio PSA marker koji je ušao u upotrebu prije dvadesetak godina. Šta je PSA? To je mjerenje glikoproteina iz krvi koji se luči u ćelijama prostate. Ovo je jedini marker koji može ukazati da u organizmu pacijenta postoji maligni proces.

Normalne vrijednosti su od 0 do 4 nanograma po mililitru. Iznad te vrijednosti postoji značajna vjerovatnoća da pacijent ima povećan rizik od karcinoma, tako da je sljedeći korak provera tkiva kroz histopatološki pregled, odnosno biopsija.

Otkriće PSA i njegova upotreba u kliničkoj praksi je značajno doprinijela ranijem otkrivanju karcinoma prostate. Ogroman broj naučnih ispitivanja je rađen u vezi sa PSA i njegovim vrijednostima kao i odnosima njegovih vrijednosti sa drugim parametrima (vrijeme, veličina prostate ili pojedinih dijelova prostate, brzina povećanja vrijednosti… takozvani PSA derivati.

Kako tumačiti PSA

Ono što je važno za svakog muškarca je to da je tumačenje vrijednosti PSA veoma složeno i da zavisi od mnogo faktora. Prema tome, običaj laika da upoređuju laboratorijske rezultate sa normalnim vrijednostima koje laboratorija navodi i da tako izvode samostalne zaključke nikako nije dobar. Ispravno tumačenje vrijednosti PSA je veoma komplicirano i treba ga prepustiti urologu.

Sada se zna nešto što se nije znalo prije desetak godina, a to je da na povišene vrijednosti ne utiče samo karcinom već i dobroćudna oboljenja prostate, hronični i akutni upalni procesi također mogu dovesti do projene vrijednosti PSA.

I lijekovi koji se daju za hroničnu bolest prostate također su uzrok poremećaja tako da se bez dodatnih provjera ne može biti sigurno da li se radi o kanceru. Ako je PSA od 4 do 10, vjerovatnoća za karcinom je pola-pola, a iznad 10 nanograma može se sa sigurnošću reći da se javio zloćudni tumor.

Karcinom prostate je podmukla bolest jer ne daje nikakve specifične simptome. U zavisnosti kada se otkrije, mož se govoriti o uspješnosti izlječenja. Ako je PSA prešao 20 nanograma, postoji vjerovatnoća da je metastaza zahvatila kosti.

Zato je neophodno snimanje koštano-zglobnog sistema radionuidom. Optimistično je što i u tim ekstremnim slučajevima, kada bolest pređe i na kosti, postoji mogućnost palijativnog liječenja.

Dokazano je i da kod populacije starije od 80 godina u 80 posto slučajeva ima nekih elementa malignog oboljenja prostate, a kod onih starijih od 85 godina stopostotna je prisutnost karcinoma u ćelijama prostate, ali oni neće imati kliničku manifestaciju bolesti i umrijt eće od starosti ili neke druge bolesti.

Preporuke mlađim muškarcima

U tim poznim godinama karcinom prostate jako sporo napreduje tako da liječnici smatraju kako je bolje saznanjem da imaju rad ne opterećivati tako stare ljude koji se bliže devedesetim.

To jeste pitanje etike, ali zašto nekome trovati misli saznanjem da ima rak, kada to za njegov život ionako nije bitno jer je u poodmakloj dobi, a bolest se razvija desetak godina.

Najveći problemi se javljaju kod mlađih ljudi. Kod njih bolest mnogo brže napreduje, ali kad se prepozna na vrijeme i izvrši hirurška intervencija, šanse za nastavak kvalitetnog života nisu male, iako je prostata odstranjena. U određenom procentu moguće de sačuvati i erektilnu funkciju, a ako ne, onda stižu upomoć lijekovi.

Hirurgija je jedna opcija koja daje kompletno izlječenje, ako se zakasni, pribjegava se hormonalnoj terapiji, lijekovima, kemoterapiji, ali ne u cilju kompletnog izlječenja, već usporavanja bolesti i produžetka života za nekoliko godina.

Zato je, kada se sve uzme u obzir, bolje spriječiti nego liječiti, kako kaže narodna poslovica. Zato, kad je riječ o prostati, već u poznim četrdesetim godinama treba početi sa godišnjim odlascima u laboratoriju na PSA marker.

Stadiji oboljenja

Pojednostavljena podjela, dovoljna za razumijevanje suštine bila bi sljedeća:

1. Intraprostatični stadij karakteriše razvoj tumora u samoj prostati.

2. Stadijm lokalne invazije nastaje kada tumor probije kapsulu (omotač) prostate i počne se širitina okolinu.

3. Stadij generalizacije podrazumijeva nastanak udaljenih metastaza (pluća, jetra, bubrezi, kosti, mozak itd.).

Ukoliko se ne otkrije u početnom, intraprostatičnom stadiju, rak prostate je u ogromnoj većini slučajeva smrtonosno oboljenje, bez obzire na dosadašnje pokušaje liječenja. Treba ipak znati da liječenje i u tom slučaju produžava život.

Ukoliko se karcinom prostate otkrije na vijreme, tj. u početnom stadiju, onda se pacijent najčešće izliječi praktično u potpunosti i nastaviti voditi normalan život.