Najvažnije je razlikovati radi li se o intraoralnoj halitozi (čiji je uzrok u ustima) ili ekstraoralnoj halitozi (uzrokovanoj poremećajima negdje drugo u tijelu ili je nastala kao posljedica upotrebe lijekova).

Proces truhljenja

Intraoralna halitoza najčešće je uzrokovana naslagama na jeziku ili parodontnom bolešću, iako rjeđe može biti i posljedica nekih oralnih bolesti i stanja, poput suhoće usta, pemfigusa, herpetičnog gingivostomatitisa i drugih poremećaja. 

U najvećem broju slučajeva uzrok pojave intraoralne halitoze je pretjerano nakupljanje bakterija na gornjem dijelu jezika, što ima za posljedicu aktivaciju procesa truhljenja, čiji su rezultat spojevi neugodna mirisa, a može se očitovati i pojačanom obloženošću jezika.

Ako dijagnostički detalji upućuju na to da je glavni uzrok zadaha iz usta upravo u usnoj šupljini, tretman je usmjeren na smanjenje broja bakterija u ustima. Drugi najčešći uzrok intraoralne halitoze je gingivitis kao i parodontitis. Liječenje u tim slučajevima provodi se kod parodontologa.

Karcinom pluća

Ekstraoralna halitoza često se pojavljuje uz sljedeća stanja: rinitis, sinusitis, tonzilitis, nazofaringealni apsces, faringitis, bronhitis, pneumonija, apsces pluća, pa čak i karcinom pluća. 

 U slučaju sumnje na ove bolesti, pacijenta je potrebno uputiti pulmologu, odnosno otorinolaringologu.

Uzročnici su i neki lijekovi

Od drugih sistemskih poremećaja u sklopu kojih se može pojaviti halitoza u obzir mogu doći diabetes mellitus, ciroza jetre, odnosno zatajenje jetre, zatajenje bubrega te hijatalna hernija. Također je poznato nekoliko lijekova koji mogu dovesti do halitoze, npr. disulfiram (Antabus) koji se koristi u liječenju alkoholizma, dimetil sulfoksid, fenotijazini, nitrati i nitriti, hlor hidrat i drugi.