Svi imaju prirodno određeni stepen emocionalne elastičnosti koja im pomaže da prežive traumatične događaje i periode tjeskobe i depresije. Maštanje o bijegu i odlasku iz trenutne životne situacije dio je tog urođenog odbrambenog mehanizma.
Međutim, ako vi kao jedino rješenje vidite „bijeg“ ili „mirenje s tugom“, znači da ste upali u crno-bijelu šemu razmišljanja, što je klasičan znak tjeskobe i depresije Prepoznajte ih prije nego što vam se dogode.
Prije samog sloma, ljudi se neprestano brinu da će se nešto loše dogoditi, a da nisu u mogućnosti tačno odrediti zašto su stalno nervozni i oko čega se toliko brinu.
To nije depresija ili anksioznost, nego strah koji vas lako nadvlada.
A ako je on prisutan i onda kad vam neke stvari u životu idu prilično dobro, to je znak za uzbunu.
Svi imaju loš dan, no ako se dan pretvori u sedmicu, sedmica u mjesec i tako dalje, trebali biste se zabrinuti. Najčešći znakovi su prestanak komunikacije s drugim ljudima, svađe, provođenje sve manje vremena s partnerom itd.
Stres itekako utječe na vaš mozak, zbog čega dolazi do toga da se ne možete koncentrirati ni na najjednostavniji zadatak.
Duže vam treba nešto zapamtiti, zaboravljate na dogovore i slično, sve to može biti znak da vaš stres prelazi na viši nivo, kroz koji ne želite prolaziti.
Šta napraviti ako ste se prepoznali u ovome? Maknite telefon od sebe na neko vrijeme, tjelovježba se, također, pokazala odličnom za reduciranje stresa te napravite plan što morate prvo obaviti. Nemojte dopustiti da vam se posao dodatno nagomila.
Svjesni ste da je šećer štetan i da previše alkohola povećava rizik za tjeskobu i depresiju, no ipak pijete i trpate u sebe slatkiše gotovo kompulzivno. Takvo namjerno nanošenje štete samom sebi ponekad je zapravo nesvjesni poziv u pomoć.
Teško donošenje čak i nevažnih, malih odluka, poput toga koje ćete žitarice jesti za doručak, može biti jedan od najranijih upozoravajućih znakova da s vašim mentalnim zdravljem nešto nije uredu. Iza toga se često krije strah od greške.
Kad se tjeskoba ne liječi, može izazvati napade panike. Nakon prvog takvog napada javlja se zabrinutost da bi se mogao javiti i sljedeći, a ta je zabrinutost zapravo opasnija za mentalno zdravlje od samog napada.
Tjeskoba ima kumulativni učinak pa je stoga veoma važno svaki dan odvojiti malo vremena za opuštanje. Nažalost, kad je neko duboko obuzet tjeskobom i depresijom, teško mu je prihvatiti da mirno sjedenje i pravilno disanje mogu donijeti neku promjenu.