Već se dugi niz godina lome koplja oko toga koliko soli valja unijeti u organizam i koliko je so u prevelikim ili pak premalim količinama štetna po naše tijelo i zdravlje. 

Stručnjaci često, a vjerovatno i opravdano, povezuju prevelik unos soli s razvojem brojnih bolesti, no činjenica jest da ne postoje dovoljno jake i provjerene studije koje bi ove pretpostavke jednom za svagda potvrdile.

Naime, vrlo je skupo i teško provesti istraživanje u kojem bi se dovoljno velikom uzorku ljudi svakodnevno pratio unos hrane duži niz godina, uzimajući u obzir sve ostale faktore njihovih života, kako bi se ustvrdilo u kojem postotku so utječe na razvoj bolesti.

Osim što je teško pronaći skupinu koja bi na tako specifičan način prehrane pristala, otežano je i osmisliti sam sistem promatranja.

No, posljedice prekomjernog ili nedovoljno unošenja soli u organizam svakako postoje jer bilo koje odudaranje od srednjih i propisanih vrijednosti nije dobro.

Kao što je mast u organizmu nužna u određenim omjerima te ni previše ni premalo nije dobro, tako se i so ponaša u našem tijelu te vrijednosti koje značajnije izlaze iz okvira 5 do 6 grama (jedna čajna kašićica) koliko je propisano kao srednja vrijednost po danu, nisu dobre za naše zdravlje.

Problem unosa soli u današnjem društvu u velikoj je mjeri uvjetovan industrijskim načinima pripreme jela i obradom namirnica na način da okus učine boljim, a za to je zaslužna upravo so čije visoke postotke nalazimo i u namirnicama u kojima ih ne bismo inače očekivali, primjerice, u bijelom kruhu.

Pojačani okusi pripremljenih jela – gotovih juha, mesa i mesnih prerađevina, umaka, grickalica – doveli su do toga da i obroke koje pripremamo sami kod kuće više solimo. Tako je opći osjet na hranu postepeno oslabio, a da bismo hranu i dalje smatrali finom – u nju stavljamo više soli.

Više od jedne čajne kašićice soli stvara rizik za nastanak povišenog krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih žila, a doprinosi i štetnom utjecaju na jetru.

Prekomjeran unos soli povezan je i sa stvaranjem edema, odnosno nakupljanja tekućine u tijelu, a u problemu se mogu naći i bubrezi koji pomažu u održavanju ravnoteže tekućina i proizvodnji crvenih krvnih stanica jer so u velikim količinama smanjuje sposobnost bubrega da filtriraju neželjene toksine.

S druge strane so u manjim i reguliranim količinama esencijalna je za zdrav razvoj i održavanje tijela jer je izvrstan izvor natrija zaslužnoga za kontrakcije mišića, transmisije živaca i sistem za balansiranje tjelesnih tekućina.

Izbjegavanje soli može dovesti do preniskog krvnog pritiska, povećanja holesterola ili rezistencije na inzulin.

Bez soli dakle ne bismo trebali živjeti, no bitno je osvijestiti da, kako sa svime, tako i sa soljenjem trebamo biti pažljivi.

Izbjegavajte nepotrebno dosoljavanje hrane, brzu hranu ili druga gotova jela kako biste mogli uspostaviti što bolju kontrolu nad unosom soli.

Ako mislite da previše solite hranu, postupno smanjite uobičajenu dozu. Hrana će na početku imati slabiji okus od onog koje volite, no s vremenom ćete se priviknuti i postat će vam normalan. Ključ je, kao uvijek u životu, u umjerenosti.