Pod fiksne protetske radove na implantatima svrstavamo cementiranje implantata koje pacijent ne može samostalno skinuti. Dobre strane ovakvih radova su osjećaj čvrstoće i sigurnosti koje pružaju pacijentu, a loša strana što je održavanje higijene malo kompliciranije nego kod radova koje možete svakodnevno skinuti i počistiti.
Kako je higijena oko implantata glavni faktor koji određuje njihovu trajnost, pacijenti sa ovakvim oblikom terapije moraju biti dobro upoznati s metodama održavanja higijene, a i obavezne su posjete stomatologu barem svakih šest mjeseci. Doktor pri kontroli može skinuti rad s implantata i temeljito očistiti implantat i protetski rad.
Najčešći i najjednostavniji oblik implantološke terapije je nadoknada jednog izgubljenog zuba implantatom. Sam zahvat je rutinska operacija u lokalnoj anesteziji koju iskusni kliničar može izvesti za 20 minuta uz minimalnu neugodnost za pacijenta tokom i nakon zahvata. Glavna prednost ove terapije je što nije potrebno izbrusiti susjedne zube i napraviti most, već pacijent dobiva novi zub na mjestu izgubljenog koji u potpunosti nadomješta prirodni.
Ovako se izbjegava glavni nedostatak mosta, a to je teško čišćenje oko zuba koji se nadomješta te pacijent može temeljito i efikasno čistiti područje oko implantata. Opasnost za trajnost ovakvog rada leži u cementiranju krunice na abutment u ustima. Zbog karakteristika cementa, nekada je stomatologu teško temeljito očistiti stvrdnuti cement iz područja oko implantata, a to često dovodi do upala i konačnog gubitka kosti oko implantata.
Danas se nadoknada jednog zuba sve više usmjerava na tzv. krunice na vijak. To su krunice koje se cementiraju na abutment izvan usta i taj spoj se može savršeno ispolirati, a na griznoj plohi imaju otvor kroz koji stomatolog krunicu uvija na implantat. Tako se krunica prilikom kontrole može skinuti i temeljito očistiti, a ako je potrebno, na njoj se mogu i izvršiti korekcije oblika ili boje.
Ovakav oblik protetskog rada podrazumijeva nadoknadu dva ili više zuba ugradnjom većeg broja implantata. Ovdje postoji jedno kontroverzno područje, a to je povezivanje implantata sa zubima. Neki autori nisu dokazali nikakve štetne posljedice, kako za zub tako i za implantat, dok drugi izričito zagovaraju izbjegavanje takvog povezivanja. Izvor problema je u tome što je zub s čeljusnom kosti povezan pomoću ligamenta i ima određeni pomak prilikom žvakanja, a implantat je vezan direktno za kost te kod njega ne postoji takav pomak.