Strah je jedan od temeljnih ljudskih osjećaja. Utkan je u naš nervni sistem i zadužen je za preventivno djelovanje ukoliko se nađemo u opasnosti. Upozorava na neuobičajene situacije i priprema nas kako se suočiti s njima. Kao i svaka druga emocija, strah može biti neznatan, umjeren ili intenzivan, zavisno od situacije i osobe koja ga je doživjela. Kao takav, strah je normalna reakcija tijela na vanjsku prijetnju.
No, neki strahovi prelaze granicu u kojoj služe organizmu i postaju smetnja. Takvi se strahovi zovu fobije: pretjerane, neproporcionalne reakcije na sasvim određenu stvar ili pojavu. Neke od najčešćih fobija sasvim su obične, gotovo pa bezazlene stvari, dok su ipak druge uvjetovane evolucijom. Evo najčešćih: Rijetko je ko smiren kad mora ići zubaru, makar se radilo samo o redovnom pregledu. Velik broj faktora utječe na ovu fobiju: strah od injekcija, osjećaj bespomoćnosti dok sjede u zubarskoj stolici, ružna iskustva iz djetinjstva.
Iako su psi među najčešćim kućnim ljubimcima i smatraju se najboljim čovjekovim prijateljem, postoje ljudi koji ne podnose njihovu blizinu. Razlog fobije krije se uglavnom u ružnom iskustvu: osobu koja ih se boji vjerojatno je u djetinjstvu ugrizao pas ili su ipak svjedočili takvoj situaciji. Letenje je neprirodno; čovjek je evoluirao na kopnu i sve osim kretanja tlom nama je strano. Stoga svak ko kreće na prvi let u najmanju ruku osjeća nelagodu, koja se može pretvoriti u pravu fobiju. Razlozi fobiji su dvojaki: strah od pada aviona ili klaustrofobija zbog skučenog prostora unutar aviona.
Zvuk groma ili bljesak munje u nekih ljudi izazivaju pretjeran strah, koji se očituje kroz ubrzani rad srca i vlažne dlanove. Neki idu tako daleko (sva je prilika da među takvima ima i vaših ukućana), da se skrivaju kako bi bili što manje izloženi zvučnim i vizualnim efektima ove prirodne pojave. Jedan od urođenih strahova je strah od nepoznatog, a situacija gdje ne možemo vidjeti našu najbližu okolinu, niti možemo odrediti tačan izvor zvuka svrstava se upravo u tu kategoriju. Ova je fobija najčešća u djece i ona uglavnom nestane tokom odrastanja, no nisu rijetki slučajevi da ostane u starijoj dobi.
Prilično česta fobija – procjene kažu da je ima gotovo 10 posto ljudi – jest strah od visine. Najčešći uzroci ovog iracionalnog straha su traume iz djetinjstva. Izražena nelagoda prilikom kontakta s drugim osobama, znojenje i mučnina nisu ništa drugo do fobija od ljudi. Javlja se u adolescentskoj dobi i češća je u žena nego muškaraca. Osoba koja ima ovu fobiju osjeća snažnu nervozu u prisutnosti većine ljudi, osim članova najuže porodice.
Fobija od nepoznatog prostora podrazumijeva intenzivan strah i nelagodu na mjestima ili situacijama gdje smatramo da je eventualni bijeg nemoguć. Takva su mjesta zapravo sasvim uobičajena: riječ je o jakom, izraženom strahu od lifta, mostova, javnog prevoza, boravka u tržnom centru i slično. U ekstremnim slučajevima, takva osoba odbija odlazak na spomenuta mjesta, jer bi to značilo napuštanje sigurnosti svog doma. Najčešći strah jest strah od zmija. On je tokom evolucije utisnut u ljudsku podsvijest, jer je garantirao opstanak jedinke koja bi prva uočila gmizajuću opasnost. Takva bi jedinka imala više šansi za prosljeđivanje svojih gena. Ovaj je strah gotovo univerzalan kod svih ljudi, iako tek rijetki zapravo susreću ove životinje.