Srce ima osnovnu zadaću da svojim kontrakcijama crpi ("pumpa") krv u tijelu. Istisnu funkciju obavljaju dvije pretkomore i dvije komore. Normalan srčani ritam naziva se sinusni ritam, a normalan broj otkucaja nije fiksni broj nego raspon koji kod većine ljudi iznosi 60 (ili 50) do 100 otkucaja u minuti.

Svako odstupanje od normalnog srčanog ritma je – aritmija. Kako prepoznati aritmiju? Srčane aritmije često mogu biti tiha bolest jer dio oboljelih nema nikakve simptome.

Kao posljedica aritmije obično dolazi do poremećaja u istisnoj funkciji srca, što osoba može i ne mora osjetiti. Smetnje ovise i o vrsti aritmije, a mogu biti u rasponu od relativno bezazlenog osjećaja preskakivanja srca, do nedostatka zraka, zamora, vrtoglavice, boli ili pritiska u prsima, te u krajnjem slučaju, gubitka svijesti.

Jedna vrsta aritmije je atrijska fibrilacija, danas ona dostiže razmjere epidemije. Evropske statistike govore o 11 miliona oboljelih. A nepravilan srčani ritam može dovesti do ozbiljnih komplikacija - stvaranje krvnih ugrušaka i povećan rizik od zatajivanja srca i moždanog udara.

Fibrilacija atrija je najčešća postojana aritmija jer od nje pati 1 do 2 posto stanovništva. Javlja se u svakoj životnoj dobi, međutim, rizik raste s dobi pa tako zahvaća 5 do 15 posto populacije starije od 75 godina.

Rano otkrivanje fibrilacije atrija i raniji pristup liječenju mogu promijeniti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitet života bolesnika te ukupni očekivani životni vijek.

Najčešći simptomi ove bolesti su osjećaj lupanja srca, umor, nedostatak zraka, malaksalost, omaglica, tjeskoba i bol u grudnom košu. 

Postoji čitav niz mogućih uzroka - koronarna bolest srca, zatajivanje srca, bolesti srčanih zalistaka, reumatska bolest srca, tireotoksikoza, starija dob, slučajevi u porodici, visok krvni pritisak, alkohol, pretjerana kilažai druga hronična stanja koja doprinose razvoju fibrilacije atrija.

Inače, razvoj fibrilacije atrija može biti potaknut i stresom, umorom, dehidracijom, intenzivnim fizičkim naporom. Zato je vrlo važno na vrijeme prepoznati, dijagnosticirati i liječiti fibrilaciju atrija kako bi se spriječile komplikacije i negativni ishodi ove bolesti.

Alkoholizam je posebna priča. Ljudi koji piju alkohol gotovo svaki dan, čak i u malim količinama, izloženi su većem riziku od razvoja nepravilnog srčanog ritma koji je, to pokazuju nove studije, povezan s pet puta većim rizikom od moždanog udara.

Uz smanjenje količine smanjiti i učestalost konzumiranja alkohola kako bi se izbjegao rizik od fibrilacije te posljedičnog moždanog udara.

Važno je ukazati na još jednu pojavu: Djeca roditelja koja puše izložena su znatno većem riziku od razvoja fibrilacije atrija. Utvrđena je čvrsta veza između izloženosti dimu cigareta i rizika od poremećaja srčanog ritma.

Inače, fibrilacija atrija je najčešći poremećaj srčanog ritma, dok je pušenje jedan od glavnih faktora rizika za sve kardiovaskularne bolestin pa se procjenjuje da se gotovo 7 posto svih slučajeva ove bolesti može pripisati pušenju,

Kod mladih i zdravih ljudi aritmije su rijetko životno ugrožavajuće, ali bitno smanjuju kvalitet života. Takve se aritmije liječe ablacijom s uspjehom do 94 posto uz stopu komplikacija od samo jedan posto.

Kad je riječ o aritmijama koje se javljaju u starijoj dobi, zdravstvene statistike kažu da 10 posto stanovništva ima fibrilaciju atrija, čija je česta komplikacija moždani udar. Njih 20 posto umre, a 60 posto ostaje s teškim invaliditetom.

Fibrilacija atrija sama po sebi ne mora biti opasna aritmija, no ako je povezana s izraženim simptomima kao što su srčane palpitacije, bol u grudima, zaduha, otežano disanje, slabost i omaglica, tada dolazi do značajnog narušavanja kvalitete života bol. Također, treba spomenuti da je u 25 do 30 posto bolesnika fibrilacija atrija bez simptoma.

Ovisno o učestalosti javljanja i trajanju aritmije, fibrilacija atrija dijeli se na:

- Novonastalu fibrilaciju atrija (svi bolesnici koji se prvi put javljaju s fibrilacijom atrija);

- Paroksizmalnu fibrilaciju atrija (fibrilacije atrija koje spontano prestaju u okviru 7 dana, često se javljaju u mlađih bolesnika);

- Perzistentnu fibrilaciju atrija (traje duže od 7 dana);

- Dugotrajnu perzistentnu fibrilaciju atrija (traje duže od godinu dana);

- Permantna (trajna) fibrilacija atraija (traje dulje od godinu dana, ne može se (ili su bolesnik i liječnik odustali) vratiti u normalan srčani ritam).

Treba ponovo naglasiti da fibrilacija atrija povećava rizik od moždanog udara za četiri do pet puta, a to zavisi o nizu faktora – uz već spomenutu životnu dob, hipertenziju i zatajivanje srca – i dijabetes te sklonost stvaranju krvnih ugrušaka.

Za postavljanje dijagnoze fibrilacije atrija koristi se 12 kanalni EKG-om, a potrebno je uraditi dodatnu kardiološku obradu koja uključuje UZV srca, ergometriju i 24-satni holter EKG).

Liječenje fibrilacije atrija sastojise od antikoagulantnih lijekova (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) radi snižavanja rizika od moždanog udara te kontrole srčane frekvencije ili kontrole ritma (tj. održavanja normalnog ritma).

Kod dijela bolesnika nije moguće vratiti i održavati normalan sinusni ritam te se lijekovima frekvencija srca održava unutar normalnih vrijednosti. Kod ostalih, za vraćanje i kasnije održavanje normalnog ritma koriste se lijekovi, antiaritmici ili posebna metoda ablacije - izolacija plućnih vena.

Vrsta liječenja ovisi o vrsti fibrilacije, dobi bolesnika te postojanju srčanih bolesti.

Moderna kardiologija danas uspješno liječi srčane aritmije već spomenutom metodom kateterske ablacije. Ona danas donosi velik uspjeh i malen rizik. Riječ je o intervencijskom postupku kojim se kreiraju mali ožiljci na ciljanim dijelovima srčanog tkiva koji blokiraju nepravilne električne signale odgovorne za aritmiju.

Iako invazivna, ona je istodobno vrlo jednostavna i sigurna. To je toliko efikasna metoda liječenja da gotovo do 50 posto smanjuje broj smrtnih slučajeva, moždanog udara, srčanog zastoja i hospitalizacija zbog kardiovaskularnih problema u poređenju sa antiaritmicima, lijekovima za liječenje nepravilnog ritma rada srca. Kod čak 80 posto pacijenata nakon ablacija mijenja tok bolesti nabolje.