Ljudi trećinu svog života provedu spavajući, od čega dobar dio vremena sanjaju, no najčešće se ne sjećaju svojih snova. Čak i onda kada se nakon buđenja sjetimo svojih snova, velika je vjerovatnost da će sjećanje nakon nekoliko minuta nestati. U budnom životu tako brz gubitak sjećanja značio bi da nešto nije uredu sa zdravljem, no kada je riječ o snovima, zaboravljanje je sasvim normalno, prenosi ''Real Clear Science''.
Pravi trenutak
Neuronaučnik Tomas Andrilon (Thomas Andrillon) objašnjava da ljudi imaju tendenciju zaboravljati svoje snove.
- Teško je povjerovati da ste sanjali ako se tog sna ne sjećate, no istraživanja pokazuju da čak i ljudi koji misle da nisu ništa sanjali već dugi niz godina zapravo se sjećaju svojih snova ako se probude u pravom trenutku - ističe Andrilon.
Iako nije poznat tačan razlog, naučnici su stekli uvid u proces pamćenja za vrijeme spavanja, što je dovelo do nekoliko ideja kojima mogu objasniti neobično zaboravljanje snova.
Hipokampus je budan dok spavamo
Kada spavamo, nisu svi dijelovi mozga u stanju mirovanja istovremeno. Istraživači su otkrili da hipokampus, zakrivljena struktura koja se nalazi unutar svake hemisfere mozga i ključna je za prijenos informacija iz kratkotrajne memorije u dugotrajnu, posljednji prestaje s aktivnošću.
S obzirom na to da hipokampus posljednji ulazi u stanje mirovanja, vjerovatno je da se posljednji i budi. Ljudi se bude iz sna dok hipokampus još miruje, stoga mozak ne može zadržati pamćenje o snovima, objašnjava Andrilon.
Ipak, hipokampus je poprilično aktivan i tokom sna jer čuva postojeća sjećanja, umjesto da prikuplja nova. Neki podaci, govori Andrilon, pokazuju da hipokampus informacije šalje prema korteksu no oni nikad ne dospiju u trajnu memoriju.
Tokom istraživanja 2017. godine naučnici su pratili obrasce spavanja osamnaestero ljudi koji su kazali da se gotovo svaki dan prisjećaju svojih snova, te drugih 18 koji rijetko pamte snove. Otkriveno je da se oni koji se svojih snova sjećaju tokom noći češće bude.
Dosadni snovi mozgu nisu važni
Loša sposobnost stvaranja novih uspomena tokom spavanja također je povezana s promjenama u razini dva neurotransmitera, acetikolina i noradrenalina koji su važni za zadržavanje sjećanja. Kada ljudsko tijelo utone u san, acetikolin i noradrenalin se dramatično smanjuju. Nakon toga dolazi REM faza sna tokom koje se pojavljuju živopisni snovi i u toj se fazi razina acetikolina vraća na jednaku razinu kao tokom budne faze, dok nivo noradrenalina ostaje nizak.
Naučnici se još bore s ovom zagonetkom, no neki tvrde da je posebna kombinacija neurotransmitera zaslužna za zaboravljanje snova.
Ljudski um sve vrijeme luta te odbacuje većinu informacija koje smatra nebitnima. Blage snove, jednako kao i sanjarenje, mozak smatra previše beskorisnima da bi ih zapamtio, otkrio je psihijatar Ernest Hartman (Hartmann). No, one življe i emocionalne snove mozak zapamti, vjerovatno zato što su lakši za pohranu u memoriju, ističe Andrilon.
Postoji nekoliko trikova za pamćenje snova, koje otkriva profesor psihijatrije Robert Stikgold (Stickgold). Jedan od njih je čaša vode prije odlaska u krevet jer će potaknuti buđenje usred noći zbog odlaska na toalet. Drugo je vođenje dnevnika snova netom nakon buđenja dok se sjećanje na san još nalazi u kratkotrajnoj memoriji.
