Ekipa filma na crvenom tepihu: Lopatić u sredini, a Grabarić posljednji na desnoj strani (Foto: Armin Durgut/PIXSELL) #smrt djevojcice#

Još se sliježu utisci nakon 29. Sarajevo Film Festivala. Na najvećoj filmskoj smotri u ovom dijelu Evrope tokom osam dana prikazane su stotine ostvarenja, a najbolja su i nagrađena.

Svoju bh. premijeru doživio je i film „Smrt djevojčice sa žigicama“ u režiji Gorana Kulenovića, nastalog prema istomenoj knjizi Zorana Ferića, koji je, zajedno s rediteljem, radio na scenariju.

Otočki triler

Glavnu mušku ulogu igra Ozren Grabarić, a žensku Jelena Lopatić. Imali smo prilike s njima razgovarati o samom ostvarenju, ali i utiscima iz Sarajeva.

- Utisci su uvijek u Sarajevu divni. Nasreću, nije prvi put, ali uvijek je prekrasno doći. Imam potrebu izraziti sućut i poštovanje prema svim žrtvama (monstruoznog zločina u Gradačcu, op.a.). Ovo je stvarno strašan slučaj koji se dogodio. Mislim da je uredu što su projekcije otkazane, na neki način treba se odati poštovanje – rekla nam je Lopatić.

S druge strane, Grabariću, koji je došao tokom pauze snimanja u Zagrebu, ovo je bio prvi put u Sarajevu, barem da je uspio vidjeti djelić grada.

- Vidio sam da je puno kino bilo, da je interes bio veliki za film. Aplauz je bio divan na kraju. Reakcije su prilično dobre. Bio sam prije jednom u Sarajevu, na gostovanju. Nažalost, tada smo samo došli, odigrali, jer smo došli u zadnji čas. Ništa tada nisam vidio. Sada sam barem nešto malo uspio, napravili smo neki đir po gradu, po Baščaršiji. Divno je. Ovo je veliki festival, značajan, za sve nas koji se bavimo filmom i serijama. To je i dobar PR za sve što radimo cijeloj regiji – istakao je Grabarić.

Dodao je da bi ostvarenje „Smrt djevojčice sa žigicama“ nekome objasnio kao „otočki triler, kao jednu Agata Kristi (Agatha Christie) priču, s Ferićevim ludizmima koji malo iskaču iz uobičajne šprajnce takvih kriminalistlkih filmova“.

- Ima tu Zoranovih pomaknutosti i začudnosti nekakve. To bi ukratko bila vrlo bliska definicija onoga što je. Mislim da je super što je žanrovski film, iako ima malih iskakanja, malo komičnih elemenata, a i malo gotovo nadrealnih scena, iščašenja iz okvira takvog žanra. A mi baš nemamo mnogo takvih filmova, nema mnogo kriminalističkih filmova. Pokušaj takvog filma mislim da mu je jedna od najvećih kvaliteta – naglasio je Grabarić.

Divni partneri

I Jelena voli autora Ferića, kao i njegovu „ludost“.

- Bila sam baš sretna kada su me pozvali da budem dio filma. Mislim da su oni bili jako dobro pripremljeni i to je za glumca divna stvar, rastrećenje, kada je neko toliko pripremljen i zna šta želi. Mi smo se svi jednostavno prepustili. Ja sam pokušala u svemu tome nekako ići pričom jednostavnosti, a bilo je zanimljivo zbog jezika. Ja sam inače Riječanka, pa je meni to podneblje bliže. Rab je prekrasan, to nas je motiviralo još više za igru. A glumačka ekipa je toliko interesantna da sam se osjećala baš kao dobro čuvana među njima. Divni partneri, krasan reditelj. Koliko zna šta želi, to je divna stvar – naglasila je Lopatić.

Njih dvoje u filmu igraju mladalačku, neostvarenu ljubav. Koja to i ostane.

- Čuvati ljubav toliko godina u sebi je moguće. A da li će se nešto od toga realizirati, da li je potrebno da se realizira... Pa možda i ne. Mislim da je neke stvari lijepo čuvati onako kako ih pamtimo. Ko zna kako bismo danas u tom svijetu bili nas dvoje, možda uopće ne bismo odgovarali. Ovdje smo se vidjeli nakon toliko mnogo godina. Ko zna da li su te mladalačke ljubavi potrebne da traju – kroz smijeh nam je rekla Lopatić.

Ispoštovati roman

- Imali smo dovoljno proba da vidimo koliko u tome možemo plivati i koliko njima (Kulenoviću i Feriću, op.a.) paše ako smo mi sebi nešto prilagođavali. Mada, kada je nešto dobro napisano, nije potrebno nikada ništa ni mijenjati. Mislim da ovaj film nije kreacija glumačka ni priča nego prati se radnja. Nama je ovdje bilo lakše, da nemamo toliko opterećenje tekstom već da ispričamo tu priču. Tu je odgovornost prema romanu, koji je krasan, da ga ispoštujemo. Nadam se da smo to uspjeli. Nadam se da će to publici biti jednostavno i pitko – kazala je Lopatić.

Raznovrsna publika

- Nasilje u filmovima je postao neki trend. Ali Kulenović nema taj tarantinovski prikaz, gdje bi prikazivao krv, ubojstvo, nasilje i sve to, ali ima fin način pričanja priče što djeluje nešto kao „oldschool“, nešto što pripada vremenima koja su prošla, a meni je drago da se to vraća, da ima neko ko to zastupa, jer mislim da će imati svoju publiku. Imamo raznovrsnu publiku i teško je napraviti nešto što će se svidjeti svima. To je danas sve teže zbog navale raznih informacija, žanrova, interneta, Youtubea, TikToka, Instagrama, Facebooka... – rekao je Grabarić.