Slabo ko na ovim prostorima ne zna ko je bio Dražen Petrović, posebno oni iz košarkaškog svijeta. Da nije tragično poginuo prije 31 godinu, Petrović bi još harao regionom. Dobro, ne bi bio igrač, ali bi doprinosio, to je sigurno.
No, sudbina je htjela drugačije. Ali za svog kratkog života (28 godina imao je kada je poginuo, op.a.), Petrović je ostavio toliko toga, a i utabao je put mnogim košarkašima iz Evrope koji su stremili ka Americi i NBA ligi.
Jedna verzija
Film o ovom košarkaškom Mocartu, „Dražen“, premijerno je prikazan u Sarajevu 4. novembra. Prije toga su održane premijere u nekoliko hrvatskih gradova, na prvom mjestu u Šibeniku, rodnom gradu Petrovića. Idejni tvorci filma su Ivor Šiber i Ljubo Zdjelarević, koji su i producenti ostvarenja.
Zajedno s glumačkom ekipom i majkom Dražena Petrovića, Biserkom Petrović, bili su u Sarajevu na premijeri i tom prilikom razgovarali s potpisnicom ovih redova.
- U Sarajevu je prva premijera van Hrvatske. Osim što smo umorni, jako smo zadovoljni reakcijama publike. Naravno, nismo očekivali da će se svima svidjeti, ali, kao što ja kažem, svi u Hrvatskoj ili u regiji imaju jednog Dražena u glavama, ovo je samo naša vizija Dražena, odnosno kakav je on čovjek bio – kazao je Šiber.
Zdjelarević je dodao da su i on i Ivor igrali košarku ranije.
- U našim djetinjstvima Petrović nam je nešto značio. I 2016. godine, kad smo pričali prvi put koji bi nam projekt mogao biti sljedeći, zaključili smo da je vrijeme da se ispriča jedna verzija priče o njemu. Kontaktirali smo i majku Petrovića, 2017. smo dobili napismeno da, ustvari, to možemo i započeti. Tako da, sada je 2024., trebalo je skoro osam godina da dođemo od ideje do realizacije – istakao je Zdjelarević.
Dražena u mlađim danima utjelovljuje Tonsko Stošić, dok već mladića igra Domagoj Nižić.
Autori projekta smatraju da je Nižić dobio gotovo nemoguć zadatak.
- To je naprosto tako. Vi ste dobili zadatak da skinete čovjeka koji je mjerilo košarke na našim prostorima. Dražen je mjerna jedinica. Ja mislim da je Nižić napravio nevjerovatan posao. Super stvar je da je on sportaš pa se dalo nekako. On je krenuo na trening košarke, a inače je bio odbojkaš profesionalno. Tijelo je zapamtilo drugačije kretnje. Ali, s druge strane, dobili ste i profesionalnog glumca. To je rijetkost, da imate profesionalnog sportaša i glumca u jednom. Ja bih rekao da je to gigantski stres bio za njega – naglasio je Zdjelarević, dodavši da je i njima teško shvatiti koliki je to stres.
Šiber je istakao kako je i produkcijski bilo teško mnoge stvari rekonstruirati.
- Ali moramo reći da je bilo izazovno snimanje i u Americi. Nemamo priliku baš svaki drugi dan snimati u SAD. Tako da nam je to bilo jedno veliko novo iskustvo. To je bio veliki tim. Naš tim je činilo 10-ak ljudi iz Hrvatske. Ali imali smo tamo tim od 60 ljudi s kojima smo trebali raditi. I mnogo posla za obaviti u kratkom roku. Bili smo osam dana, snimali smo tri, skoro četiri dana, tako da je bilo dosta napeto – kazao je Šiber.
Olimpijada 1992.
Zdjelarević je dodao da je Amerika posao sam po sebi.
- Došli ste na drugi kontinent i morate obaviti nekakve predradnje prije paljenja kamere. Jer se sada ekipa preselila. Morate pregledati lokacije koje ste prije toga vidjeli samo kroz nekakve zoom pozice, PDF materijale i slično. Morate ih vidjeti uživo i reći: „OK, paše nam“ ili „Ne paše nam.“ Pa vidjeti kvart u kojem je Dražen bio u Nju Džersiju. Išli smo vidjeti te zgrade gdje je živio. To je negdje za kameru zanimljivo, negdje nije. Film je poseban jer vi puno prilagođavate u igranom filmu. Užasno puno da biste vi 100 minuta mogli napraviti nekom koherentnom cijelinom. A Amerika nam je bila izazov, jer radite prvi put s ljudima na način koji možda mi nužno ne prakticiramo. Za mnoge stvari se morate prepustiti i vjerovati saradnicima da će biti sve OK – rekao je Zdjelarević.
A šta je, ustvari, Dražen Petrović bio za njih dvojicu, kao i mnoge generacije, Šiber je odgovorio:
- Volim reći da smo Ljubo i ja propali košarkaši, na koje je on jako utjecao. Mi smo svi odrastali u doba kada smo željeli biti Dražen i on nam je otvarao vidike da su neke stvari moguće. Ljubo, koji je došao desetljeće kasnije, zaljubio se u košarku kad je Dražen zabio slobodno bacanje 1992. na Olimpijadi.
Na to se nadovezao Zdjelarević, kazavši:
- Volio sam nogomet do polufinala protiv Rusije na Olimpijskim igrama 1992. Dražen je puknuo dva slobodna bacanja, ja sam rekao: „Sutra uzimam košarkašku loptu i krećem.“ Volio sam ga kratko jako.
Šiber ga je ispravio:
- Dugo si ga volio, on je bio kratko s nama.
Zdjelarević je i košarku zavolio zbog Petrovića i taj momenat mu je jasno ucrtan u sjećanje.
- To je bio taj presudni trenutak. Sljedećeg godine ga više nije bilo – rekao je Zdjelarević.
Trenirati balet
Šiber je kazao da su htjeli da ljudi vide Dražena iza košarke.
- Jer svi znamo njegove uspjehe, možete pročitati u knjigama koliko je koševa i gdje zabio. Ali da vidite čovjeka iza toga i sva ta odricanja koja je on morao proći, da bi ostvario te uspjehe... Njemu ništa nije bilo poklonjeno. On je sve stekao teškim i krvavim radom, a mislimo nekako da je to poruka danas koja bi nam baš dobrodošla. I drago nam je da djeca dolaze i vide da mogu sanjati, ali da iza sanjanja stoji jedan veliki teški rad – kazao je Šiber.
Zdjelarević kaže kako film govori o ljubavi mlađeg brata prema starijem, koji mu je uzor, o ljubavi roditelja, koji vas beskonačno podržavaju, o preispitivanju muško-ženske ljubavi, koja nužno bude žrtvovana da bi vaš uspjeh bio najveći mogući...
- Ovo je i obiteljski film. Za razne generacije. Ali, htjeli bismo da inspirira neke klince. Da neko stvarno kaže poslije treninga: „Znate šta, ja ću ipak ostati. Ako je slobodna dvorana, ja ću ostati malo i pucati.“ Pa da možda za nekoliko godina opet imamo velike generacije košarkaša. Onda bi posao bio apsolutno ispunjen – dodao je Zdjelarević.
Šiber naglašava da je Dražen bio vrlo jasan.
- Rekao je da je njegov brat trenirao, ne znam da li je spomenuo balet, ali ja ću reći balet, da bi i on trenirao balet. Tako da, to je vrlo, vrlo jednostavno. A mi u filmu i hoćemo pokazati pozitivno rivalstvo starijeg i mlađeg brata u kojem mlađi brat želi dostići starijeg. Jako puno pričamo o Draženu, a zanemarujemo da je Aco Petrović u to doba bio najbolji plejmejker Evrope. Razgovaramo o dva vrhunska sportaša. Ne znam kada se zadnji put desilo da su dva brata harala svijetom – istakao je Šiber.
Kažu i da je Dražen Petrović, kada je imao 12 ili 13 godina, trenirao po sedam sati dnevno.
- Imam sina, 13 mu je godina, košarku trenira. Mislim da on ne skupi sedam sati sedmično. Moj sin već mi kaže: „Znam šta ćeš reći - šta bi Dražen napravio“ - kroz smijeh je rekao Šiber.
Ž6 = Čovjek iza košarke
- Znači, ima hrpa ljudi koja bi željela da su im neke druge stvari pokrivene u filmu, ali pokušavamo objasniti da je Draženov život toliko bogat da bi trebalo snimiti sedam epizoda po dva sata seriju, da sve stane. Ali mislimo da je ovaj prikaz njega kao čovjeka iza košarke dovoljno dobar da ga ljudi mogu upoznati. Sve ostalo su saznali valjda sami do sada – rekao je Šiber.
Produkcijski izazov
Šiber je naglasio da je i pandemija koronavirusa usporila stvari, dok je Zdjelarević kazao kako filmski procesi i jesu dugotrajni.
- Otprilike, tri do pet godina. Ovo je za hrvatske prilike stvarno velik projekt. To je natprosječan hrvatski film u finansijskom i operativnom smislu. Tako da je trebalo jako puno da se on pripremi. Promijenili smo 60-ak lokacija, snimali smo u par hrvatskih gradova i par kontinenata. Tako da je to i za nas bio baš veliki izazov produkcijski izvesti do kraja – rekao je Zdjelarević.
Svijet ne možete prevariti
Ponosni su na to da mnoga djeca, tinejdžeri, dolaze na projekcije „Dražena“, posebno oni koji treniraju košarku.
- Nakon filma, čuli smo i pisali su nam roditelji, djeca kažu: „Ja od sada svaki dan treniram.“ Znači film šalje jednu vrlo jednostavnu poruku. Rad, rad i samo rad. Uz to Dražen je bio velik čovjek, kojeg su svi voljeli. I on je volio ljude i to se prepoznalo. Znači, ta veličina... Ne možete prevariti cijeli svijet. Možete prevariti jednog čovjeka, ali cijeli svijet ne možete prevariti – rekao je Šiber.