Sjajni reditelj Rajko Grlić, koji potpisuje filmove “Samo jednom se ljubi”, “Karaula”, “Ustav Republike Hrvatske”, “U raljama života” i druge, za “Avaz” je govorio o situaciji i protestima u Americi nakon ubistva Afroamerikanca Džordža Flojda (George Floyd), što se nadovezalo na krizu izazvanu koronavirusom.
- Ovo su, vjerojatno, jedne od rijetkih demonstracija u mom životu u kojima ne sudjelujem. Imam 73 godine i doktor me preklinje da u ovo doba korone izlazim samo u samotne šetnje – govori nam Grlić iz svog doma u Americi, gdje na Univerzitetu u Ohaju predaje filmsku režiju.
- Živim u univerzitetskom gradiću od 45.000 stanovnika. Pola su ljudi čiji su životi, direktno ili indirektno, vezani za Univerzitet, a drugu polovicu čine studenti. Kako studenata, zbog korone i prelaska nastave na internet, nema puno, tako je i populacija momentalno znatno manja. To ne znači da nije bilo demonstracija. Dapače. Prvo je Univerzitet prije mjesec otpustio 400 ljudi, što je najavljeno tek kao početak finansijske konsolidacije, koji, kao i manje-više svi univerziteti, gubi ovom izolacijom i republikanskim mjerama ogroman novac – govori Grlić.
Kaže da se drugi val otpuštanja očekuje u julu.
- To je na ulice izvelo mnoge. Nekoliko dana su trajali protesti, da bi se usred njih pojavila snimka ubistva Flojda i njegove zadnje rečenice koja ovdje ima milion povijesnih podznačenja: “Ne mogu disati!”. To je prelilo ionako punu času frustracija. Prvo dugotrajna izolacija zbog korone i 100.000 mrtvih, s neproporcionalno puno više crnaca, jer imaju slabiju zdravstvenu zaštitu, zatim gubljenje 40 miliona radnih mjesta širom Amerike, većinom onih nižeplaćenih s kojima su ti ljudi, opet većinom crnci, ionako jedva sklapali kraj s krajem, i na kraju još jedno okrutno ubistvo bijelih policajaca u kome je potpuno besmisleno izgubljen još jedan crnački život.
Na te demonstracije nije izašlo samo crnačko stanovništvo. Izašli su, manje-više, svi i to u čitavoj Americi. Izašli su uglavnom mladi, koji vide da brod tone – smatra reditelj.
Dodaje da je teško procijeniti kako će se dalje odvijati situacija.
- Kao što je teško ovo stanje tumačiti samo onim što se dogodilo u ovoj zemlji u nekoliko zadnjih mjeseci. Rasizam ovdje ima duboke korijene stare puno stoljeća. Dovoljno je samo malo pročeprkati po rani pa da ta, nikada zakrpana nesreća, ponovo eruptira. Pratim tu priču uživo od 1991., kada su bijeli policajci zvjerski pretukli crnca Rodnija Kinga (Rodney), što je rezultiralo paljevinama i pljačkama istočnog dijela Los Anđelesa. Bio sam tada tamo i u oči gledao taj bijes i tu nesreću. Tada je, kao i danas, videozapis odigrao ulogu okidača. Između ta dva slučaja vidio sam stotine takvih videa, a istovremeno su se, vjerojatno, dogodile hiljade i hiljade takvih policijskih brutalnosti i ubistava koje kamere i telefoni nizu zabilježili. Teško je biti crnac u ovoj zemlji. Vrlo često opasno po život. Zvuči melodramatski, krajnje pretjerano, ali, vjerujte mi, nije - poručuje Grlić
Grlić priprema film prema Krležinom djelu “Na rubu pameti”. Na naš upit je li savremeno društvo blizu tog scenarija, odgovara:
- O, da. Pogledajte samo brojke oko korone. Među državama koje sada imaju najveći broj oboljelih i zaraženih dominiraju velike zemlje s populistima na vlasti, USA, Brazil, Velika Britanija, Rusija….
Tridesete se ponavljaju bezobraznom sličnošću. Zato smo i krenuli od tog Krležinog romana, tog moćnog “monologa o moralu” koji secira vrijeme koje je pomoglo fašizmu da dođe na vlast i u kratkom roku unakazi svijet.
- Ne znam kako će razdvojiti demonstracije i ono što oni žele s njima postići od pljački, ali to je jedan od preduvjeta da ova energija na kraju porodi promjenu kaznenog zakona, kao i onoga o policiji - govori Grlić.
