Ambasada Francuske u Sarajevu smještena je u centru grada, prekoputa spomenika poginulim francuskim oficirima, podoficirima i vojnicima u BiH.

Svima je odmah jasno da ove zemlje imaju jake veze te da je Francuska jedna od onih evropskih država koja je oduvijek podupirala mir, stabilnost i razvoj BiH.

Osnovni uvjet

Gijom Ruson (Guillaume Rousson) od juna 2017. na funkciji je francuskog ambasadora, a ekipu “Dnevnog avaza” ugostio je u prostorijama diplomatskog predstavništva u Sarajevu. U ugodnom razgovoru dotakao se svih tema osim onih političkih. Ambasador nam je otkrio kakav je privatno, šta voli, a šta ne voli, kao i to je li ikada razmišljao o tome da promijeni posao. Osvrnuo se i na nedavni požar u katedrali Notr-Dam.

Kako Vam se sviđa u BiH?

- Došao sam prije malo manje od dvije godine. I ranije sam poznavao Bosnu i Hercegovinu, jer sam više puta dolazio dok sam obavljao neke druge poslove. Znao sam gdje ću doći i prihvatio sam mjesto koje su mi predočili. Tako da vam mogu reći da sam ovdje, zaista, sretan, i u BiH i u Sarajevu. U ovom gradu je lijep život i ovo je zemlja u kojoj je veoma prijatno raditi.

Jeste li se naviknuli živjeti ovdje, ne raditi?

- Da, veoma lako. Svakodnevni život ovdje nema nekih većih teškoća. Nije ni klima neugodna ni uvjeti, naprimjer saobraćajni, nisu previše komplicirani, više možemo reći da je jednostavno. Ali, inače, znate, diplomati, tradicionalno, imaju naviku da mijenjaju mjesto boravka. Ono što meni smeta, ali sasvim sigurno svima, jeste zagađenost zraka zimi. Mi ovdje, u Ambasadi, imamo prečistače zraka, ali bismo više voljeli da je zrak čistiji.

Postoji li išta u BiH za šta možete reći da Vam je omiljeno? Mjesto, grad, zgrada...

- Veoma često pješačim u Sarajevu i često posjećujem Muzej savremene umjetnosti “Ars Aevi” i Zemaljski muzej BiH. Ta dva mjesta veoma volim. Naravno, često idem i na Baščaršiju, posebno kad mi dolaze prijatelji, zajedno sa porodicom. Kad nisam u Sarajevu, rado idem u Počitelj. To je veoma lijepo mjesto i podsjeća me na neka francuska sela na jugu države. I jezero Blidinje. Volim mnoga mjesta, ne bih ih mogao sad sve ni nabrojati.

Porodica Vam sigurno daje punu podršku. Ali, kako je i za Vas i za njih da se selite svakih nekoliko godina?

- To je, ustvari, i osnovni uvjet. Jer, kad ulazite u diplomatiju od samog početka, zna se da diplomat mijenja zemlje. Mislim da je razumno da pronađete nekoga ko zna da ćete morati da se selite u inozemstvo. Posebno ako namjeravate da cijeli život tako živite. Ja nemam problema. Moja supruga me uvijek prati na putovanjima. A kad su djeca u pitanju, primijetio sam da i oni rado putuju, ustvari da su rado putovali. Barem do 12. ili 13. godine, ali i kasnije... Naravno, zbog jasnih razloga, imaju neke drugove, već su im roditelji manje bitni u njihovom životu... Tako da smo ih nekad morali više uvjeravati koliko je važno da i oni putuju. Nekad nisu sretni, ali ipak, nakon što proputuju, i oni priznaju da imaju sreće što su mogli ostvariti neka putovanja.

Jeste li ikada razmatrali da promijenite posao?

- Iskreno, nikad nisam pomislio potpuno promijeniti posao. U idealnom svijetu, kad bi to bilo moguće, rado bih ponekad prekinuo, da tako kažem, na godinu ili dvije, kako bih predavao. Dvije godine sam bio nastavnik u Turskoj prije nego što sam ušao u Ministarstvo vanjskih poslova. I to mi je ostavilo veoma lijepe uspomene. To je plemenita i ugodna zadaća. To je nešto što bih rado učinio s vremena na vrijeme, ali ne toliko da baš u potpunosti promijenim posao.

Kad Vam istekne mandat ovdje, šta će Vam iz BiH nedostajati?

- Ne znam još šta će mi nedostajati, još ne idem. Znat ću kad odem. Ali, kad razmislim o tom pitanju, sigurno bi to bili ljudi koje sam upoznao ovdje, s kojima sam se dobro razumio. Zatim, sva ljepota prirode i lakoća življenja. Čim ima jedna zraka sunca, vidi se kako ljudi izlaze, sjede u baštama, koje budu pune. Prošlog vikenda sam izlazio i bilo je, zaista, lijepo vrijeme, a sve bašte su bile pune. To nije nešto na šta svugdje nailazite. I to će mi sigurno nedostajati.

Nordijsko skijanje

Volite šetnju. Kako još provodite slobodno vrijeme?

- Skijam, i to nordijsko skijanje posebno volim. A kad je ljepše vrijeme, volim da planinarim. I još nešto, što je originalno, volim motocikle. Donio sam sa sobom dva motocikla. Ne idem njima daleko od Sarajeva, ali ih veoma volim. Čim mi vrijeme dozvoljava, sjednem na motor. Jedan ima 500 kubika, a drugi 250, a on je specijaliziran za planinske terene.

Diplomati i ljudi iz javnog života moraju biti ozbiljni, posebno kad su mediji u blizini. Jeste li Vi i privatno ozbiljni ili se volite i šaliti?

- U pravu ste, posebno diplomati, jer oni predstavaljaju svoju zemlju. Diplomat ne može sebi dozvoliti da se smije i smješka bez nekog razloga. Humor nije diplomatski alat. Privatno, volim šalu i, kao dosta Francuza, mogu se dosta šaliti i smijati. Ali, moram razdvojiti taj dio od profesionalnosti.

Kako ste se osjećali kad se desio požar u Notr-Damu? 

- Tada nisam bio u Sarajevu, bio sam vani tako da sam nešto kasnije primijetio šta se dešava. Najvažnije je da nije bilo smrtnih slučajeva. A to je nešto neobično kad pogledate kakva je to ogromna i tragična dimenzija tog događaja. Dobili smo veoma mnogo pisama solidarnosti i mnogo ljudi je bilo rastuženo time i izvan Francuske. Bitno je da je osnovno sačuvano, prednji dio katedrale i svi zidovi su netaknuti. Bit će potrebno 100 posto obnoviti krov i mislim da je to najvažnije. Predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) tražio je da se to uradi za pet godina i, ako to sve bude tako, za pet godina vidjet ćemo katedralu istu kao i ranije, samo s novim krovom.

Ljubav i prošlost

Pariz je grad ljubavi, a Sarajevo?

- To je dobro pitanje. Ima više mogućnosti. Prema mom mišljenju, ono što mene iznenađuje u gradu koji ima tešku prošlost je taj život i želja za životom koju primjećujem na ulicama, pješačkim zonama, baštama. I to je ono što me fascinira. Ja, kao i posjetioci ovog grada, primjećujemo to, posebno odmah nakon što zimski period prođe.

Kulturni život

Šta Vam najviše nedostaje iz Francuske?

- Neće biti iznenađenje da kažem da su to porodica i prijatelji, ne možete ih sa sobom ponijeti. Mislim na širu porodicu. Ješ jedna stvar mi nedostaje, ali je više vezana za Pariz, a ne za Francusku. Kad diplomati nisu u inozemstvu, onda su u Parizu i to je ta dinamika kulturnog života tamo. Zaista je izuzetno velika kulturna ponuda u svim područjima. To je nešto što je teško nadomjestiti u inozemstvu. Mada se danas internetom mogu nekako ublažiti takve situacije.

Vino, hrana i lijepe dame

- Ovdje sam, zaista, veoma lijepe stvari otkrio. Da počnem s vinom, to je za Francuze veoma važna tema. Otkrio sam stvarno dobrih vina. Nedavno sam bio i na degustaciji u manastiru Tvrdoš. Vrlo rado konzumiram vina iz BiH. Osim vina, posebno me oduševljava bogatstvo povrća. Ima mnogo vrsta povrća, što nije slučaj svugdje u Evropi. A posebno zato što se na različite načine priprema, od grilovanog do punjenog. To mi se posebno sviđa. A ne mislim da je moguće da posebno dam neki komentar za žene ovdje u odnosu na one iz drugih zemalja – govori ambasador.