Skoro tri decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, društvo se i dalje suočava s izazovima koji proizlaze iz teškog naslijeđa prošlosti. Iako su mir i suživot postali dio svakodnevice, krhka politička stabilnost i dalje zavisi od sposobnosti institucija i medija da spriječe pojavu novih sukoba. Međutim, u vremenu brzog protoka informacija i sveprisutnih društvenih mreža, dezinformacije i senzacionalizam mogu lako postati alat za poticanje međuetničkih tenzija i destabilizaciju društva.

Pitanje mira

Danas, jedna neprovjerena informacija ili loše postavljen medijski narativ može postati iskra koja će ponovo zapaliti tinjajuće netrpeljivosti. Odgovornost nije samo na medijima i institucijama, već i na građanima koji moraju naučiti kako prepoznati lažne vijesti i manipulacije. Jer, u svijetu u kojem se emocije lakše raspiruju nego stišavaju, istina nije samo pitanje etike - ona je pitanje mira i sigurnosti.

Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma prošlo je gotovo 30 godina, a Bosna i Hercegovina je i dalje društvo u tranziciji. Mir je uspostavljen, ali puni proces pomirenja još traje. Povjerenje u institucije je narušeno, a društvo je podijeljeno politički, administrativno i informativno. Mediji, koji bi trebali igrati ključnu ulogu u izgradnji povjerenja i pomirenja, često postaju sredstvo za produbljivanje podjela.

U takvom okruženju, svaka kriza – bilo politička, ekonomska ili sigurnosna – može se zloupotrijebiti za širenje straha i nesigurnosti. Glasine o ratu, teorije zavjere, namjerno iskrivljene izjave političara – sve to može stvoriti atmosferu panike i nesigurnosti, posebno među mladima koji nemaju direktno iskustvo rata, ali su odrastali u atmosferi podijeljenih narativa.

Historija nas uči da veliki sukobi često počinju iz malih incidenata. Dezinformacija ili manipulativno izvještavanje može izazvati lančanu reakciju koja dovodi do međuetničkih tenzija ili sporadičnih sukoba.

Naprimjer, ako se u jednoj općini dogodi incident u kojem su uključene osobe različitih etničkih pripadnosti, način na koji mediji i društvene mreže prezentiraju taj događaj može odrediti hoće li ostati izoliran slučaj ili prerasti u širi problem. Ako se priča iznese senzacionalistički - bez konteksta, s namjernim podgrijavanjem emocija - građani mogu reagovati impulsivno.

Društvene mreže u ovakvim slučajevima dodatno pogoršavaju situaciju. Kroz zatvorene grupe i forume, ljudi često konzumiraju samo informacije koje potvrđuju njihove ranije stavove, bez kritičkog razmišljanja. Tako se stvaraju paralelni narativi u kojima svaka strana vidi sebe kao žrtvu, a drugu kao napadača. Ova dinamika je izuzetno opasna jer vodi do toga da se sumnja u druge ljude pretvara u nepovjerenje prema cijelim zajednicama.

Odgovornost svih

U svijetu preplavljenom informacijama, odgovornost za istinu ne leži samo na novinarima i institucijama, već i na građanima. Svako od nas ima moć da spriječi širenje lažnih vijesti i propagande, ali samo ako znamo kako prepoznati manipulaciju.

Evo nekoliko ključnih koraka koje bi svaki građanin trebao slijediti prije nego što povjeruje u neku vijest:

- Provjerite izvor: Da li vijest dolazi iz pouzdanog medija ili sumnjivog portala? Ako nema jasno navedene izvore, vjerovatno je riječ o dezinformaciji.

- Pogledajte više izvora: Ako vijest o nekom ozbiljnom događaju prenosi samo jedan portal, a ostali je ignorišu, to može značiti da informacija nije vjerodostojna.

- Analizirajte jezik i ton vijesti: Ako tekst koristi pretjerano emotivne izraze poput “šokantno”, “nevjerovatno”, “katastrofa”, vjerovatno je riječ o senzacionalizmu.

- Provjerite datum objave: Mnoge lažne vijesti su zapravo reciklirane informacije iz prošlosti koje se predstavljaju kao nove.

- Obratite pažnju na slike i videozapise: Uz pomoć jednostavnih alata poput „Google Reverse Image Search“, možete provjeriti da li je slika autentična ili je preuzeta iz nekog drugog konteksta.

Ove jednostavne metode mogu pomoći u sprečavanju širenja panike i dezinformacija, a time i u zaštiti društvenog mira.

Most povjerenja

Jedan od najvećih problema postdejtonske Bosne i Hercegovine jeste nepovjerenje građana u institucije. Međutim, ovo nepovjerenje često nije samo rezultat političkih manipulacija, već i načina na koji se o njima izvještava.

Ako mediji konstantno prikazuju institucije kao nesposobne i neefikasne, građani ih počinju doživljavati kao neprijatelje, a ne kao mehanizme zaštite i stabilnosti. S druge strane, nekritičko izvještavanje i prešućivanje problema može stvoriti iluziju da je stanje bolje nego što jeste, što također vodi do nezadovoljstva i nepovjerenja.

Upravo zato, odgovorno novinarstvo ne smije biti ni produžena ruka vlasti, ni platforma za širenje panike. Njegova uloga mora biti informisanje javnosti na način koji je tačan, balansiran i kontekstualiziran.

Jedan od načina za vraćanje povjerenja u institucije jeste transparentna komunikacija između medija i organa države. U tom odnosu institucije moraju aktivno raditi na pravovremenom informisanju javnosti, čime bi se spriječilo širenje glasina i dezinformacija.

U vremenu kada se informacije šire brže nego ikada, svaka riječ ima težinu i posljedice. U postratnoj Bosni i Hercegovini, gdje su rane još svježe, a podjele i dalje prisutne, neodgovorno izvještavanje može imati dalekosežne posljedice.

Svaki građanin ima moć da spriječi širenje dezinformacija i ne dozvoli da neprovjerene priče utiču na njegovo mišljenje i odluke. Provjeravanje izvora, kritičko razmišljanje i odgovorno dijeljenje informacija nisu samo stvar lične odgovornosti – to su alati za očuvanje mira i suživota.

Jer, ako ne budemo pazili kome vjerujemo, mogli bismo se jednog dana probuditi u svijetu u kojem više nikome ne možemo vjerovati.

Oslanjanje na pogrešne izvore informacija

Dodatni problem je što se mnogi građani oslanjaju na izvore informacija koji nisu nužno kredibilni - portale nepoznatog porijekla, društvene mreže, pa čak i politički motivisane medije. U takvim uslovima, pitanje “kome vjerovati?” postaje ključno ne samo za individualno donošenje odluka, već i za stabilnost cijele države.