Ujedinjeni narodi i međunarodna zajednica iznevjerili su narod Srebrenice, poručio je povodom 25. godišnjice genocida prvi čovjek UN-a, Portugalac Antonio Guteres (Guterres).
Nije ovo prvi put da zvaničnici najvažnije svjetske multilateralne organizacije priznaju da su izdali zaštićenu zonu i tako omogućili vojsci i policiji tzv. srpske republike BiH da uz pomoć Jugoslovenske narodne armije počini genocid u enklavama Srebrenica i Žepa.
Te riječi nemaju specifičnu težinu za žrtve zločina koji je obilježio devedesete godine u svijetu.
Majkama Srebrenice Guteresova empatija ne vrijedi ni koliko dugme s košulje Alije Suljića iz Poznanovića kod Srebrenice. Alija je u svojoj 26. godini mučki ubijen, zajedno s više od 8.732 Bošnjaka Srebrenice.
Umjesto da, ovih dana, puni 51. godinu, Alija će danas biti spušten u mezar, i to 25 godina nakon što je ubijen. Samo je nepunu godinu duže živio nego što je čekao svoje kabursko mjesto.
Guteresova poruka ne dotiče se Alije niti njegove porodice. Ako je i iko ostao živ. Alija i njegove komšije u kaburima s desne, s lijeve strane, ispred i iza, riješili su ovodunjalučke brige i kao smireni Svjedoci čekaju neumitnu onosvjetsku pravdu.
Ali jasno priznanje o izdaji i saučesništvu Ujedinjenih naroda u tako stravičnim zločinima ima historijsku važnost za svijet u kojem će živjeti ova i buduće generacije.
Nikada nije kasno, niti je previše glasno, ponoviti tu činjenicu da je svijet šutke gledao istrebljenje jednog naroda s jednog prostora samo nekoliko stotina kilometara udaljenog od Beča, Venecije, Budimpešte... Govoriti, čuvati, širiti istinu o događajima u Srebrenici, ali i u cijeloj BiH tokom agresije, najvažnija je zadaća ove generacije, jednako kao i obaveza izgradnje bolje budućnosti. I nije, kao što neki misle, kasno za to. Naprotiv, pred nama su desetljeća teške borbe da se istina očuva, etablira i odbrani. Ne zbog Alije iz Poznanovića, nego zbog nas i naše djece.
