Kada sam jednog sugrađanina priupitao šta znači njegovo prezime, gotovo ljutito je uzvratio pitanjem zašto me to zanima. Na odgovor da se bavim tumačenjem prezimena u Bosni i Hercegovini, uslijedilo je šokantno upozorenje: „Nemoj se baviti ljudskim nesrećama.“ Značenje njegovog prezimena nikada nisam saznao, a on ga je ponio sa sobom u grob i vjerovatno nije htio reći ni svojim potomcima.

Razbojnik i lupež

Čini li zaista jedan dio prezimena na ovim prostorima povijest ljudskih nesreća i, ako je tako, trebaju li se potomci stidjeti onoga ružnog što je u onomastičkoj formi obilježilo njihovog pretka? Ako već ne nastavljaju njegovim putem, onda to može biti zanimljiva epizoda u razvoju familije. Krenimo s primjerima.

Pustahija i Haramija znače razbojnik, Guso lupež, Kačar bjegunac, Šiber krijumčar, Pišman pokajnik, Kačkin brzoplet, nepromišljen, Gafić nepažljiv, Šaškin nevaljalac, Palavra, Palavrić brbljivac, Lapandić blebetalo, Opačić nevaljalac, Kalabić galamdžija, Pinjuh je dosadan i zakeralo, Glumac šaljivdžija, ali i onaj koji je umišljen, Jordamovića, uz ponos i umišljenost, karakterizira i oholost.

Torlak je bekrija i hvalisavac, a Maslići i Masle prezime su „pokupili“ zato što je njihove pretke narod prokužio da „maslaju“, odnosno da izmišljaju i lažu, Šulović znači luckast i ćaknut, Durić i Duro naprasit i osoran. Neobično prezime Rogo skraćeni je oblik od rogopadan - žestok, prgav, drčan, Ćeskin je, usto, i ljut. I Bure i Burići su oni koji se ljute, Zolj je ljut kao zolj, kao i Zohorović, dok je Zeherović još žešći, jer zeher znači otrov.

Sretan i miran

Trtak je nespretnjaković, Ćorluke karakteriziraju prkos, inat i tvrdoglavost, Lendu ljenčarenje, Žugu i Žugora ogovaranje, Šendelja oklijevanje, a Pandže i Pandžiće grabežljivost. Bahori su se bavili čaranjem, vračanjem, Smjećanine je zadesila nevolja, a Tucakovići, Tuce, Tucići i ljudi sličnih prezimena imali su pretka tucaka - sužnja, koji je bio u ropstvu ili koji je zaglavio u zatvoru.

No, nadimci koji su vremenom prelazili u prezimena nisu imali samo negativnu nego, premda rjeđe, i pozitivnu konotaciju. S pravom možemo reći da je narod u pohvalama škrtario. Prezime Paćo znači čistunac, Bahto, Bahtijar, Bahtić, Bahtijarević - sretan, Gojak miran, Kabil sposoban, mogućan, Karić, od riječi karija, onaj koji zna potpuno pravilno izgovarati svaku riječ u Kur'anu, Birdžo prvi, najbolji, a Hošić lijep, dobar, ugodan.

Veliki broj prezimena u Bosni i Hercegovini nastao je po toponimima, odnosno ta prezimena su odgovor na pitanje odakle si porijeklom. Bilo bi besmisleno navoditi prezimena iz kojih se odmah može zaključiti koji je grad, selo, rijeka, planina kumovao njihovom nastanku, nego ćemo navesti samo ona iz kojih je to teško zaključiti.

Bišćević je prezime dobio po Bišću, ranijem nazivu za Bihać. Jedan od Bišćevića dobio je nadimak Halebija jer je u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru svojevremeno predavao islamsko pravno djelo „Halebija“, a vjerovatno su po njemu prezime dobili Halebići umjesto što bi se u prvi mah pomislilo da su porijeklom iz sirijskog Haleba (Halepa).

Uščuplić po Uskoplju koji su Bošnjaci nazivali Ušćup, dok je Pobrklić porijeklom iz Brke, mjesta kod Brčkog čiji mještani sami sebe zovu Pobrklije.

Čuvanje uspomene

U „Defterima Sarajevskog saračkog esnafa 1726-1823.“ autor Rašid Hajdarević piše:

- Na osnovu ovih deftera mogu se donekle ispitivati porijeklo i migraciona kretanja stanovništva, naročito iz onih krajeva koje su Turci u ratovima gubili (Beograđanin, Novalija, Šapčanin, Nikšićanin, Užičanin, itd.).

Po mjestima na koja su dugo čuvali uspomenu dobivali su i prezimena koja su, kao i sjećanje na raniju domovinu, ostavili svojim potomcima. Kada su Crnogorci 1876. godine zauzeli Nikšić, zabilježeno je da su se gotovo sve muslimanske porodice odatle iselile i otada se prezivaju Nikšić, a svoje pravo prezime su skoro zaboravili. Prezime Nikšić zapravo su uzele porodice koje su živjele u varoši, a one koje su živjele u gradu/tvrđavi nazvane su neobično - Građan.

(Nastavlja se)