Kako vrijeme prolazi sve je više onih koji su nezadovoljni radom člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Iako je pobjedu ostvario isključivo iz dva razloga, od kojih on nije mogao da ostvaruje utjecaj niti na jedan, s vremenom je kod ovog čovjeka sve prisutnija bahatost i ignoriranje bilo kakvih principa.
Prvi razlog za njegovu pobjedu je to što mu je protivkandidat bio potrošeni Bakir Izetbegović, kojeg su u predizbornom periodu do kraja ogolili slobodni mediji i intelektualci. Drugi razlog je bio to što je iza njegove kandidature ili bolje rečeno protiv kandidature Bakira Izetbegovića stajalo čak 11 stranaka. O tome kako je okupljeno 11 stranaka treba biti zahvalan isključivo liderima trojke, koji su za to lobirali.
U startu je novi član Predsjedništva BiH napravio grešku u koracima s imenovanjem ambasadora. Na listi su se našli istrošeni kadrovi, bivši SDA-ovci i agitatori Željka Komšića. Nakon brojnih kritika, što vlasti, što opozicije, Denis Bećirović je ostao ustrajan da takve ljude postavi u diplomatiju.
Prepucavanje saopćenjima
Za nekoliko mjeseci je kroz njegov kabinet prošlo ljudi kao na autobuskoj stanici, neki su naprasno odlazili prije nego što su kako treba počeli raditi i onda se pronašao idealan tim. Bombardovanje raznim saopćenjima kojima se dižu tenzije je prisutno svakodnevno u stilu Milorada Dodika, ali i Željka Komšića i Bakir Izetbegovića u njihovim najboljim danima. Na svaku Dodikovu izjavu stiže brza reakcija i rasprave idu u nedogled, baš na onaj isti način kako se kritikovalo da Izetbegović i Komšić "nabacuju lopticu" Dodiku.
Iako je prema informacijama "Avaza" dao zeleno svjetlo Nerminu Nikšiću da upravlja SDP-om i naredne skoro dvije godine, kako bi on tada mogao preuzeti stranku, on se ponaša kao i da nije član te stranke. Na stranačkim sastancima se ne pojavljuje, a nije se pojavio ni na tom Kongresu za koji je dao zeleno svjetlo Nikšiću. Tako je zlonamjernim medijima dao povoda da prave razne polemike, a očito je da je to bio i cilj.
I dok lideri trojke u teškim uslovima pokušavaju doći do bilo kakvog kompromisa za boljitak države s nemogućim Dodikom, Bećirović to minira. Tome i svjedoči nekoliko primjera kada je Vijeće ministara jednoglasno (uključujući i SDP-ovog Heleza) usvajalo važne stvari, a Bećirović je, ravnajući se s Komšićem, odmah najavio da će to blokirati.
Kontinuirani populizam
Nakon usvajanja neustavnih zakona u NSRS, kojim se razvlaštuju Ustavni sud BiH i visoki predstavnik, Bećirović je pokušao da bude veći Komšić od Komšića. On je na bajramskom prijemu dao nebuloznu izjavu da daje rok sedam međunarodnoj zajednici da reaguje ili će on nastaviti preduzimati korake, iako je bio svjestan da nema moći za takvo nešto, ali to je bilo nešto što bi moglo odjeknuti kod građana i prikupiti neki glas.
Visoki predstavnik je iskoristio bonske ovlasti, ali to su u RS zanemarili i zakoni su stupili na snagu. Nikakve reakcije Bećirovića, niti međunarodne zajednice (osim osuđujućih saopćenja), nije bilo skoro 20 dana, sve do sjednice Predsjedništva, kada su doneseni besmisleni zaključci. U zaključcima se i pismeno poziva međunarodna zajednica na reakciju, iako su njegov usmeni zahtjev uveliko izignorisali. Da stvar bude još besmislenija, ovi zaključci nikada neće stupiti na snagu, jer će ih nakon veta Željke Cvijanović oboriti Narodna skupština RS, čega je Bećirović svakako bio svjestan i prije sjednice.
Tako da jedini korak, uz izmoljen sastanak s visokim predstavnikom (iz OHR-a naglasili da je na inicijativu Bećirovića), u više od mjesec od isteka tog roka neće važiti.
Rad protiv trojke
Osim toga, Bećirović prezire bilo kakvu kritiku ili bar naznake negativne konotacije. Tako da na novinarski upit o tome šta je urađeno u vezi s navedenim rokom od sedam dana nikada nije stigao odgovor. Iz Kabineta su to pokušali opravdati neuvjerljivim odgovorima da je član Predsjedništva BiH već davao intervjue za naš medij. Upit je slan više puta, pa i mjesec kasnije, jer je i dalje pitanje aktuelno, u međuvremenu nije bilo intervjua za naš list, ali je i dalje odgovor isti. Naravno, pokušala se što prije prikriti bruka od nebulozne izjave u nadi kako o tome niko neće pisati i kako bi se izbjegla bilo kakva kritika.
Posljednji sramotan potez se desio prošlog vikenda, kada je Denis Bećirović posjetio Krajinu, gdje su sastao s kompromitiranim Nerminom Ogreševićem, predsjednikom NES-a i načelnikom Cazina, zahvaljući kojem je malo falilo da Bećirovićev SDP na nivou Federacije BiH završi u opoziciji, a njegov predsjednik Nermin Nikšić bez premijerske pozicije. Podsjećamo, Ogrešević je u posljednji tren, zajedno sa Efendićem, odlučio da neće biti dio vladajuće većine, što je pretvorilo svaku sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u jednu trakavicu s upitnom većinom, koju opozicija pokušava pretvoriti u maratonsku sjednicu ne bi li neko od zastupnika iz većine je napustio i kako ne bi prošla neka odluka. Ipak, Bećiroviću nije problem sastati se takvim kompromitiranim kadrovima, dok još uvijek, na drugoj strani, nije bilo službenih sastanaka sa Elmedinom Konakovićem, Edinom Fortom i Nerminom Nikšićem, koji osim što su lideri trojke obnašaju i mnogo više funkcije.
Šta su namjere i ciljevi člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića nije baš najjasnije, ali je očigledno da je krenuo pogrešnim putem. Komšićev politički život je, vjerovatno, završen s ovim mandatom, a još jedan Komšić građanima nije potreban.
