Kao mladić od 19 godina Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, dobro se sjeća opsade svog grada i svega što je Sarajevo doživjelo i preživjelo od 1992.

Od početka izraelskih nemilosrdnih napada na Gazu, od 7. oktobra prošle godine, Kreševljavljaković skoro svakodnevno objavljuje potresne fotografije, videosnimke i svjedočanstva Palestinaca, ali i ljudi iz drugih dijelova svijeta. Jedna od Nihadovih poruka između redova jeste da se ne smije prestati pričati o užasima koji se dešavaju u okupiranom Pojasu Gaze. Isto kao što svijet nije smio prestati pričati o Bosni i Hercegovini 90-tih godina.

Zastrašujuća ignorantnost

Za „Avaz“ Kreševljavaković je istakao da je izuzetno važno pratiti sve što se u Gazi dešava.

- Ono čemu svjedočimo nije samo svjedočanstvo o nevjerovatnoj brutalnosti i licemjerju svijeta u kome živimo. S obzirom na dimenzije zločina koji se odvija pred našim očima samo se mogu nadati da će ovo promjeniti percepciju realnosti u kojoj živimo, a koja je očigledno drugačija od onoga što se javno propovjeda decenijama. S emotivne strane, Gazu vidim kao ogledalo u kome vidimo našu stvarnu prirodu. Ne mogu reći da razumijem šutnju mnogih i nije mi jasno da li se radi o nekoj zastrašujućoj ignorantnosti, sebičnosti, gluposti ili o strahu. Taj strah donekle mogu razumjeti kod onih koji nisu proživjeli ono što smo mi proživjeli ovdje, ali kod onih koji su osjetili bol nepravde, taj strah mi je nerazumljiv – iskreno nam je rekao Kreševljaković.

Druga godišnjica od početka ruske agresije na Ukrajinu obilježena je jučer, uskoro će biti i pet mjeseci od početka izraelskih napada na Gazu. A mi u BiH još se nismo potpuno oporavili ni od agresije na našu domovinu. Na našu konstataciju koliko smo puta tih 90-tih čuli ono „nikad više“, pa opet danas svjedočimo užasima koji nisu ni geografski ni emotivno daleko od nas, Kreševljaković je rekao:

- „Nikad više“ prvi put je rečeno na prvoj godišnjici oslobođenja Aušvica, a već 1948. započela je Nakba. Zločini nad Palestincima, diskriminacija, aparthejd, progon i sve ono što to čini najdužim genocidom u historiji traje do današnjih dana i ono čemu svjedočimo danas čini se kao kulminacija. Broj ubijenih i činjenica da je ubijeno više od 13.000 djece zastrašujuća je podjednako kao što je zastrašujuća tišina i indolentnost onih koji to mirno promatraju.

Istakao je da su reakcije na agresiju na Ukrajinu, koje su svakako opravdane, otkrile i duple standarde svijeta u kome živimo.

- Tačno je da postoje bezbrojne nepravde širom svijeta, da živimo u svijetu gdje se vode desetine ratova, ali opet smatram kako je palestinsko pitanje ključ i da bi pravedno razrješenje tog pitanja značilo puno u percepciji i globalnom odnosu prema nepravdi širom svijeta. U tome imaju veliku ulogu obični ljudi, a posebno javne ličnosti i umjetnici koji dižu svoj glas – poručio je Kreševljaković.

Živjeli svoj užas

On je rođen i odrastao je u Sarajevu, a rekao nam je da sve ono što se dešava u Palestini prati od svoje najranije mladosti.

- Ona je dijelom cijelog mog života. I u danima kada je trajala opsada Sarajeva, Palestinci su već decenijama živjeli svoj užas. I u danima opsade kao i danas ideja da bi Bosanci mogli postati Palestinci izgovara se kao prijetnja i to puno govori o tome. S druge strane, ono čemu svjedočimo, kada su Palestinci u pitanju, je jedan nevjerovatni ponos i spremnost da čovjek i pred prijetnjom istrebljenja ne odustaje od svoje posvećenosti ljudskosti i pravdi. Mislim da mi nemamo šta poručiti njima. Mislim da je važnije razumjeti njihovu poruku nama, a ona je duboko inspirativna – zaključio je Kreševljaković.