Sarajka Amila Sulejmanović, pjevačica koja je ostavila trag na domaćoj rokenrol sceni osamdesetih godina, poznata i kao velika ljubav tragično preminulog bubnjara „Bijelog dugmeta“ Gorana Ipeta Ivandića, već duže vremena živi u Londonu.

Prije dvije godine uzburkala je javnost autobiografskom knjigom „Ključ bubnja Tama“, gdje je opisala položaj žene na tadašnjoj sceni. Otkrila je i da joj je legendarni Goran Bregovićrekao da ženama nije mjesto na estradi jer je to zaista „hljeb sa sedam kora“.

Moj status

Možda vođena ovim savjetom, Amila je napustila tadašnju Jugoslaviju i više od 30 godina živi i radi u Londonu, ali sasvim nešto drugo što nema veze s muzikom.

U razgovoru za „Dnevni avaz“ ispričala je šta se promijenilo u glavnom gradu Velike Britanije nakon što je ova zemlja napustila Evropsku uniju, kakva je atmosfera vladala 31. januara na ulicama i koliko je tema Brexit aktuelna među njenim poznanicima.

- U Englesku sam otišla 1988. godine, a već 1991. sam postala državljanin Velike Britanije. Moj status se nije promijenio s izlaskom Britanije iz EU. London je isti kao i prije – rekla je Sulejmanović.

Kakva je atmosfera vladala tih dana?

- Dosta je ljudi došlo u London iz unutrašnjosti zemlje da proslavi 31. januar. Najviše se raje okupilo oko parlamenta. Stanovnici Sjeverne Engleske, kao i iz unutrašnjosti, većinom su i glasali za izlazak iz EU. Ja sam ostala budna do 11 sati navečer, čitajući postove sa Twittera. Na taj način sam dočekala taj historijski trenutak. Na poslu sam u kontaktu s dosta ljudi. Niko čak i ne spominje ili iznosi mišljenje o Brexitu. Očito da se politička mišljenja, ipak, drže za sebe.

Šta mislite Vi, Vaš suprug i prijatelji o Brexitu, kako ste to prihvatili?

- Iskreno, bili smo izbombardirani raznim vijestima, informacijama, tako da je meni teško da napravim sud je li Brexit dobar ili nije. Mislim da je priča malo kompliciranija i složenija. Nisam politički ili ekonomski analitičar da mogu sa sigurnošću prosuditi šta tačno Brexit predstavlja za nas obične građane. Poznato mi je da priča o Brexitu već odavno traje. Mediji su odigrali veliki dio posla, a društvene mreže su mnogo utjecale na mišljenje javnosti. Ja lično nisam više na Facebooku, nisam htjela da mi “Cambridge analytics“ ispira mozak i utječe na moje mišljenje.

A koliko je tema Brexit aktuelna u samom Londonu?

- Na prvom referendumu 2016. godine 52 posto je glasalo za izlazak, a 48 posto za ostanak u Evropskoj uniji. London je najveće sjedište glasača koji su tražili da Velika Britanija ostane u EU. Međutim, većina glasača s prvog referenduma, koji su bili za ostanak u EU, promijenila je mišljenje 12. decembra, kada su izglasali Borisa Džonsona (Johnson) za premijera i tako dali glas Konzervativnoj partiji, koja je inicijator Brexita. Kod mojih prijatelja koji su Englezi proradio je nacionalni ponos kada su vidjeli kako su briselski političari tokom pregovora o izlasku iz EU tretirali i šikanirali Terezu Mej (May).

Sljedeće generacije

Kakva je sada situacija na ulicama Londona?

- Teško je vidjeti raduju li se ili tuguju ljudi. London je grad u kojem ljudi rade i okrenuti su ka svojoj egzistenciji. Funta je postala jača, a i cijene nekretnina su porasle.

Ima li straha od koronavirusa?

- U Engleskoj trenutno ima nekoliko oboljelih.

Žale li Britanci generalno za Evropom?

- Liberalna inteligencija Velike Britanije žali za Evropom. Engleski liberali se smatraju Evropom, a mišljenja su da za Veliku Britaniju počinje novi početak. Tek za 30 godina sljedeća generacija će moći reći je li izlazak iz EU bio dobar potez koji je donio dobrobit britanskoj ekonomiji. Međutim, u Velikoj Britaniji postoji i onaj sloj ljudi na koje liberali nisu obraćali pažnju. Uvjeti za radnike su postali teži.

Liberali nisu primijetili, jer njihov život je bio OK, mijenjali su se novi modeli iPhonea, jeftini letovi su bili više nego popularni dok se u međuvremenu odigravala tiha revolucija. Liberali nisu prepoznali revoluciju jer su smatrali da su oni ti koji vode revolucije. Revolucija se dešavala dok su mirno gledali Netflix ušuškani u svojim domovima. Oni zaboravljeni sa sjevera, koji su davno pogubili poslove, čije su fabrike davno ugašene i proizvodnja prenesena u Kinu, oni koji žive u najvećem siromaštvu, čija djeca gladuju u super ekonomski razvijenoj zemlji. Toj istoj zemlji koja je leglo svjetskih bilionera, eh ti jadni i napušteni ne tuguju za Evropom.

Crvene pasoše mijenjamo za plave

Šta se tačno sve mijenja za državljane Velike Britanije, od pasoša pa nadalje....

- Pasoše bismo trebali promijeniti i, umjesto crvenih, prijeći na stare, plave britanske pasoše otprije ulaska u Evropsku uniju. Engleska je ušla u EU 1. januara 1973. godine. Oni koji su imali evropske pasoše imali su pravo da prilože molbu za status naseljenog lica i tako nastave svoj boravak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Što se tiče putovanja u Evropsku uniju, nije se ništa promijenilo za državljane UK, ostalo je uglavnom isto, putuje se bez viza.