Statistički ured EU nazvao je nedavni izvještaj — koji pokazuje da nije bilo ekonomskog rasta u posljednjem kvartalu 2024. godine —„BDP stabilan u eurozoni“. „Stagnacija“ bi bila precizniji opis.

Političari postaju sve zabrinutiji zbog situacije. Ursula von der Lejen (Leyen) i Kristin Lagard (Christine Lagarde), predsjednice Evropske komisije i Evropske centralne banke, zajedno su nedavno napisale da je brži rast potreban kako bi se zaštitili kvalitet života Evropljana i njihova sigurnost. Cilj je bio potaknuti političare i javnost na akciju.

Evropski pristup

Ali odakle bi rast trebao doći? Starenje evropske populacije smanjuje produktivnost. Globalna ekonomija više neće podržavati evropski pristup temeljen na izvozu. Investicije zahtijevaju povjerenje u budućnost. Potrošači su uplašeni, a mnogi odlučuju držati novac u banci. ECB je i dalje zauzeta borbom protiv inflacije, a vlade izbjegavaju teške reforme iz straha od populističkog povratnog udarca. Nije ni čudno, stoga, što čak i optimistične prognoze rasta za ovu godinu jedva prelaze jedan procent.

Jedna ideja je da, kako inflacija popušta, ECB može ponovno stimulirati ekonomiju smanjenjem kamatnih stopa. Donositelji odluka ECB-a već su smanjili glavnu kamatnu stopu s četiri posto u junu na 2,75 posto. Tržišta očekuju da će ona do kraja godine doseći dva posto, jer rast plaća usporava, što bi, zauzvrat, smanjilo pritisak na troškove za kompanije. Međutim, problem je što cijene i dalje rastu za 2,5 posto godišnje. Cijene usluga posebno su visoke, rastu četiri posto godišnje. Dakle, nada u mnogo labaviju politiku vjerovatno će biti razočarana.

Analitičari su mislili da bi potrošači mogli potaknuti ekonomiju kada počnu rasti njihove stvarne plaće. Međutim, sada kada plaće rastu, oni odbijaju igrati svoju ulogu. Stopa štednje domaćinstava u eurozoni obično je bila približno 12 posto prije pandemije Covida-19. Od oktobra, kada je objavljen najnoviji skup podataka, ona je bila iznad 15 posto. Potrošačko povjerenje nedavno je ponovno opalo, padajući ispod dugoročnog prosjeka. Evropska tuga, ispada, otporna je čak i na više plaće.

Štedljivi član

Vanjska potražnja vjerovatno neće doći u pomoć. Kina pojačava domaću potrošnju. Amerika više ne želi igrati ulogu krajnjeg potrošača i mogla bi povećati trgovinske barijere, što bi moglo gurnuti više kineskih proizvoda prema Evropi. Iako bi trgovinski sporazumi mogli pogurati evropski izvoz, protekcionisti, predvođeni Francuskom, pokušat će usporiti stvari, što se može vidjeti u njihovom protivljenju sporazumu s Mercosurom, velikom južnoameričkom trgovinskom grupom.

Njemačka, jedan od najštedljivijih članova bloka, treba ulagati i ima novac, koji bi nova vlada mogla iskoristiti nakon predstojećih izbora. Veće vladine potrošnje stoga bi trebale ponuditi određenu podršku evropskoj ekonomiji, ali nije vjerovatno da će pružiti veliki poticaj. Italija mora smanjiti potrošnju kako bi stabilizirala svoj dug; Francuska to mora učiniti kako bi smanjila preveliki deficit.

Zelena revolucija, u kojoj Evropa ima prednost, stiče sljedbenike širom svijeta. Ali ako kompanije žele ulagati novac, imaju čudan način da to pokažu. Njihova stopa ulaganja stalno opada od 2019. godine. Sada bi protekcionističke politike Donalda Trampa (Trump) mogle natjerati kompanije orijentirane na izvoz da ulažu u Americi umjesto u Evropi.

Plan Komisije

Lideri Evropske komisije stavljaju svoju vjeru u reforme, nadajući se da će pojednostaviti regulativu, ukloniti prepreke jedinstvenog tržišta i povezati tržišta kapitala. Iako je ovo dobar početak, čini se da planovi neće dovesti blok ni blizu 800 milijardi eura (830 milijardi dolara, ili 4,5 posto BDP-a) godišnjeg ulaganja koje je Mario Dragi (Draghi), bivši predsjednik ECB-a, predložio u opsežnom izvještaju o evropskoj ekonomiji koji je objavio u septembru.