Decenije povlačenja užeta stranaka na svoju stranu dovele su do obesmišljavanja svakog vida dogovora i pregovora. Pri tome, nisu vodeće stranke koristile snagu, a plaho ni pamet, već nacionalističku retoriku, poruke nasilja, nadmenosti i moći. "Niko kao mi.“
A onda dođoše na red lokalni izbori i, gle čuda, te moćnike zamijeniše mladi, manje zadojeni mržnjom. Isto se desi dvije godine kasnije na općim izborima.
Normalan čovjek bi pomislio da su pojedini političari naučili lekciju, da čak ovako malom zemljom i ne tako ogromnim brojem građana mogu upravljati, srozati svaki segment njihovih života, prodajući im maglu u vidu boljeg života jednih ako oni drugi tamo budu jadniji, bjedniji, ali ne dovijeka.
Dio političke scene, pretežno one koja dolazi iz manjeg bh. entiteta RS, u posljednje vrijeme potpomognute oslabljenom SDA iz FBiH, smatra strance u našoj zemlji uljezima. A ti stranci, predstavnici međunarodne zajednice u BiH, iako tjeraju naše vlasti da rade svoj posao, zbog čega nailaze na otpor, najčešće ističu sve benefite koje naša država ima. A tu ne govorimo samo o prirodnim ljepotama, prema kojima se odnosimo kao prema tuđem. Ovdje govorimo o snažnim porukama koje svako od njih šalje, a to je da BiH može i mora bolje, da su suživot i poštovanje osnova. I oni su ti koji „otvaraju oči“ domaćim političarima i koji uporno ponavljaju da su građani umorni od njih.
Konkretno, posljednji primjer je zamjenik visokog predstavnika u BiH i supervizor za Distrikt Brčko Džonatan Menuti (Jonathan Mennuti), koji je u razgovoru za "Avaz“ rekao da su „građani umorni od stalnog širenja straha, a mladi odlučuju da svoju budućnost grade negdje drugo“.
Kakva sramota što političari to ne vide, već im gosti države to moraju poručivati. Dakle, bavite se građanima ove države koju predstavljate, jer da nije onih koji su vas birali, ne biste ni vi bili tu gdje jeste. Dajte im šansu, dostojanstvo, i uvidite da nemate više koristi od zapaljivih retorika.
S trenutnim vlastima tek vidimo koliko su razgovori, pregovori, dijalozi važni za sve nas, i Hrvate, i Bošnjake, i Srbe, i ostale. Napredak je tu, ali mi to možemo i moramo bolje i više.
