Plač nije isto što i "proizvodnja suza" kao posljedica iritacije očiju zbog nekog hemijskog jedinjenja. Za plač beba pretpostavlja se da je metoda komunikacije. Kod odraslih plač i dalje predstavlja djelimičnu nepoznanicu.
Studija kojom je obuhvaćeno 4.300 ljudi iz 30 zemalja, otkrila je da je većini ispitanika i mentalno i fizičko stanje poboljšano nakon plakanja. Za one koji nisu osjetili poboljšanje ili koji su se čak osjećali lošije ključni faktori su bili socijalni kontekst i osjećanje stida ukoliko je do suza došlo u javnosti ili van sigurne sredine.
Isto istraživanje pokazalo je da kod većine ljudi "zadržavanje" ili skrivanje suza ima negativne posljedice, odnosno da se nakon takvog emotivnog pražnjenja manje osjeća olakšanje.