Proteklih mjeseci među ljubiteljima sporta, posebno tenisa, mnogo pažnje izazvala je jedna čisto medicinska tema čiji je stručni naziv lateralni epikondilitis.

Njihova je pažnja bila usmjerena na tenisera Novaka Đokovića kada je saopštio da odustaje od učešća na turniru u Majamiju i to zbog problema sa povredom lakta.

Kako je spomenuti sportista duže u slaboj formi, krenule su spekulacije u medijima da Đokovića zapravo muče tegobe sa oboljenjem koje je poznato pod nazivom teniski lakat, a koje je svojevremeno mučilo i Endi Marija i brojne druge vrhunske tenisere.

O čemu je riječ?

Prvi opis simptoma koji upućuju na lateralni epikondilitis – to je medicinski termin za pomenutu pojavu - dao je davne 1873. godine njemački liječnik F. Runge. H. Morris je 1882. godine opisujući te simptome u tenisera uveo naziv teniska ruka (engl. lawn tennis arm), dok je godinu kasnije H. Major promijenio taj naziv u teniski lakat (engl. tennis elbow) koji se održao do današnjih dana.

Dijagnoza teniskog lakta veliki je problem koji se javlja najčešće kod tenisera i to zbog prirode pokreta i velikog opterećenja koje trpe zglobovi ligamenata i mišića ruku. To se dešava zbog rotacije pokreta i držanja reketa.

Vrhunski sportisti glavni su „kandidati” za dobijanje teniskog lakta, koji zapravo predstavlja jednu mikrotraumu, skup manjih povreda, u laktu koja se ponavlja milion puta na određenom mjestu.

Takva povreda izaziva promjene u strukturi tkiva koja se najčešće manifestira u pripoju tetive za kost. Povreda se zapravo može pripisati zamoru materijala. Takvo patološko stanje stvara bol i ta ruka ne funkcionira kako treba. Postoji tendencija da stanje pređe u hroničnu bolest. Liječenje nije lako i zahtijeva vrijeme i strogo mirovanje.

Slična povreda može se javiti i kod igrača golfa, a jedina je razlika u tome što kod tenisera „pati” vanjski dio lakta a kod golfera unutrašnji. Do sve većeg broja profesionalnih sportista, pijre svega tenisera i stonotenisera koji traže pomoć liječnika zbog teniskog lakta, došlo je zbog sve napornijih treninga i mečeva, ali i podloga na kojima se utakmice igraju i reketa koji se koriste.

 Profesionalna bolest

Prema rezultatima istraživanja između 1 i 3 posto odrasle populacije jednom u životu ima simptome lateralnog epikondilitisa. Lateralni se epikondilitis u više od 75 posto slučajeva javlja na dominantnoj ruci, dok se istovremena pojava simptoma na obje ruke samo iznimno susreće. Podjednako zahvaća osobe oba spola i to najčešće u dobi između 35 i 50 godina.

Iako je znatno poznatiji po svom kolokvijalnom imenu teniski lakat, ipak ga češće susrećemo kao profesionalnu bolest ljudi koji tokom radne aktivnosti ponavljano izvode iste kretnje i to kretnje prilikom kojih se ispruža šaka i/ili se podlaktica okreće tako da dlan gleda prema gore ili se pak te kretnje čine protiv otpora.

Tako se, na primjer, lateralni epikondilitis često javlja u radnika na traci, daktilografa, zidara, obućara, ali i hirurga i zubara. U populaciji sportaša najčešće se javlja u tenisera, a nalazimo ga i u bacača koplja, mačevalaca i hokejaša.

Istraživanja su pokazala da lateralni epikondilitis najčešće nastaje u sportista starijih od 35 godina zbog sportske aktivnosti koja ima zahtjevnu tehniku korištenja ruke, a koju prakticiraju bar tri puta sedmično po 30 ili više minuta.

Faktori rizika

Budući da je ta aktivnost najčešće tenis, valja spomenuti još neke uočene predisponirajuće faktore nastanka lateralnog epikondilitisa vezane za tenis. To su u prvom redu nepravilna tehnika udarca te veći držak reketa, a spominju se i materijali od kojih je izrađen reket, kao i napetost mreže reketa.

Prepoznati su i neki faktori rizika za nastanak lateralnog epikondilitisa vezanog za radne aktivnosti, a to su rad s alatom u ruci koji je teži od 1 kg, podizanje težine veće od 20 kg najmanje deset puta dnevno te ponavljano izvođenje provocirajućih kretnji više od dva sata svakog radnog dana.

Važno je da osoba koja ima problem sa teniskim laktom ide na fizikalnu terapiju, zahvaljujući kojoj će doći do smirivanja iritacije, nadražaja i upala kao i da koristi lijekove koji to mogu da umire.

Od najveće je važnosti izbjegavati pokrete koji izazivaju bol. Osim toga, valja primijeniti hlađenje ledom bolnog područja (ne direktno na kožu, ne masirati!) tokom desetak minuta bar četiri do pet puta dnevno te izvoditi vježbe istezanja muskulature ispružača šake i prstiju. Svakako valja čim ranije potražiti pomoć liječnika.

Fizikalna terapija

Pacijenta treba uputiti na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, gdje će se primjenjivati odgovarajući fizikalni modaliteti i vježbe. U slučaju da ne dovedu do očekivanih rezultata, može se savjetovati i dobijanje lokalne injekcije kortikosteroida.

Nekad je potrebna i imobilizacija lakta, kada čovek ima naglašene tegobe. Činjenica je da ovaj problem može da napravi ozbiljne tegobe, pa profesionalni teniser, na primjer, može dugo odsustvovati sa terena.

Ipak, još uvijek nema jasnog stava kako treba liječiti lateralni epikondilitis pa stoga ne čudi što su u literaturi opisani brojni načini neoperacijskog liječenja.

Prema rezultatima istraživanja najbolje rezultate daje liječenje koje se sastoji iz odmora, tj. prekida izvođenja provocirajućih aktivnosti, provođenja vježbi istezanja i ekscentričnih vježbi jačanja muskulature ispružača šake i prstiju uz edukaciju bolesnika o potrebi promjene uobičajenog korištenja ruke tokom svakodnevnih aktivnosti.

Iako su brojne procedure fizikalne terapije korištene u liječenju lateralnog epikondilitisa, istraživanja su pokazala da samo terapijski ultrazvuk doprinosi uspjehu liječenja.

 Neobični simptomi

Osnovni simptom lateralnog epikondilitisa jest bol u području lateralnog epikondila lakta koja može biti od intenziteta blage boli nakon aktivnosti pa sve do stalne boli koja onemogućuje bilo kakvu aktivnost.

Karakterističan simptom u bolesnika jest i smanjenje snage šake, tj. bolesnici se žale na pojavu snažne boli prilikom podizanja i vrlo lakog tereta koji drže u ruci.

Tako bol izaziva i samo pprinošenje ustima šolje kafe ili čaja. Pacijenti se žale i na izuzetno snažnu bol prilikom okretanja ključa u bravi, pa se dešava da često ne mogu otključati ulazna vrata u kuću. Osim toga, često navode da im i rukovanje izaziva pojavu boli u laktu.