Misofonija se određuje kao poremećaj i jaka negativna reakcija na zvukove koje proizvode druge osobe. Povremena osjetljivost nije neuobičajena za većinu ljudi. Zapaža se, ipak, da za osobe koje pate od misofonije mljackanje, naprimjer, može veoma iritirati i izazvati napade besa, osjećaj anksioznosti i panike.

Načini na koje se može olakšati stanje misofonije

Ne postoji način na koji se može liječiti ovaj poremećaj, koji nekada može biti toliko jak da ometa svakodnevni život. U nekim slučajevima, oponašanje iritantnih zvukova je nesvjesni odgovor i način da osobe koje pate od misofonije lakše podnesu ovo stanje.

Muzika koja se sluša preko slušalica može pomoći da se lakše podnesu neprijatni zvuci. Savjetuju se i vježbe opuštanja, meditacija i sve što može umanjiti nivo stresa. U slučaju da problem i dalje izaziva smetnje u svakodnevnom životu potrebno je potražiti pomoć ljekara ili terapeuta.

Simptomi se uočavaju u ranom pubertetu

Ključna karakteristika misofonije je ekstremna reakcija, poput ljutnje ili agresije. Pojedine osobe su veoma uznemirene, dok druge mogu imati napade bijesa.

Poremećaj mogu razviti i muškarci i žene u bilo kom uzrastu. Prvi simptomi često su uočavaju u ranom pubertetu. Prve epizode misofonije izaziva jedan specifičan zvuk, s tim da tokom vremena osoba koja je osjetljiva na mljackanje može postati osjetljiva i na dodatne zvuke.

Moguć je i fizički obračun s osobom koja emituje iritantne zvuke

Osobe koje pate od ovog poremećaja shvataju da su njihove reakcije pretjerane. Razdraženost može prijeći u bijes, gađenje u ljutnju i u najtežim slučajevima moguć je i fizički obračun s osobom koja emituje iritantne zvuke. Generalno, ove osobe mogu da imaju više simptoma anksioznosti, depresije i neuroze.

Osim emocionalnih odgovora, studije su otkrile da osobe sa misofonijom mogu da dožive i neprijatne fizičke reakcije kao što su povećan krvni pritisak, zategnutost mišića, ubrzan rad srca, povećanje tjelesne temperature. Jedna studija je otkrila da 52,4 posto osoba koje pate od misofonije ima dijagnozu opsesivno-kompulsivnog poremećaja ličnosti.

Mljackanje najčešći okidač

Zvuci žvakanja hrane, mljackanja najčešći izazivaju misofoniju, i to u gotovo 81 posto slučajeva, glasno disanje ili neprijatni zvuci iz grla i nosa izazivaju poremećaj kod 64 posto osoba. Zanimljivo je da ljudi proizvode većinu zvukova koji izazivaju misofoniju, mljackanje životinje, psa ili mačke, obično ne izaziva misofonijsku reakciju.

Veza sa autizmom

Pojedina djeca s autizmom mogu imati poteškoće sa senzornom stimulacijom, a posebno s glasnim zvukovima. Zato je bilo špekulacija da bi misofonija mogla da se dovede u vezu s autizmom. Za sada nema nagovještaja da postoji direktna veza između autizma i misofonije.

Termin misofonija je prvi put upotrijebljen 2000. godine. Misofonija se smatra hroničnim stanjem i primarnim poremećajem, što znači da se ne razvija uporedo sa drugim stanjima.

Pojedini naučnici smatraju da bi misofonična reakcija mogla biti nesvjesni ili autonomni odgovor nervnog sistema zbog mogućih fizičkih reakcija. Kofein ili alkohol nekada mogu poboljšati, ali i pogoršati stanje, kažu stručnjaci.