Oskoruša ili, kako joj je naučni naziv, Sorbus, a u narodu je zovu divlja kruška, koristi se u narodnoj medicini, a rijetko se konzumira. Međutim, nova naučna istraživanja ukazuju da ćemo se sve češće sretati s ekstraktima ove biljke u raznim proizvodima, od suplemenata, preko kozmetičkih preparata, do funkcionalne hrane. Trenutno se najviše koristi u dekorativne svrhe – kao ukrasno drvo ili grm, ili u tradicionalnoj medicini.

Kako izgleda oskoruša?

Oskoruša je listopadno drvo koje raste u visinu od 15 pa čak i do 30 metara, a neke od vrsta rastu kao grm, koji dostiže visinu 2-3 metra. Stablo je smeđe boje; kod mladih stabala kora je glatka, a kasnije je izbrazdana. Listovi su perasti, a plod je sitan, 2-3 centimetra, jabučast ili kruškolik, zelenkastosmeđ, jarkocrven, narandžast ili žućkast, u zavisnosti od vrste. Kod nekih vrsta, plodovi mogu biti i bobičastog oblika.

Porijeklom ove biljke je iz zapadne i srednje Evrope, severozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Voli svjetlost, toplu i blagu klimu. Raste i u mediteranskim oblastima, i to do nadmorske visine 1.400 metara, dok se u kontinentalnim pojasevima sreće na visinama do 650 metara. Raste pojedinačno ili u grupama i u prirodi je rijetka. U nekim zemljama je čak na spisku ugroženih vrsta, naprimjer, u Švicarskoj i Austriji.

Za šta se koristi oskoruša?

Plod oskoruše često se može naći kao sastojak u raznim napicima koji podsjećaju na jabukovaču.

Kada se uberu, plodovi oskoruše su veoma opori, kiselkasti i teško jestivi, pa najvjerovatnije zbog toga nisu do sada našli veću primjenu. Ali ako se ostave da odstoje, toliko da maltene počnu da truhle (po tome ih, možda, možemo uporediti s mušmulom), plodovi postaju slatki i prijatni za jelo. Po okusu najviše podsjećaju na jabuku i glog.

Neko oskoruše koristi za pravljenje pekmeza i kompota, samostalno ili, zbog specifičnog okusa, u kombinaciji s drugim voćem. Plod oskoruše sadrži približno 14 posto šećera, pretežno fruktoze.

Da je plod oskoruše dobar, potvrđuju srne i jeleni koji ih jako vole.

Hemijski sastav

Oskoruše su bogate različitim bioaktivnim jedinjenjima, uključujući polifenole, flavonoide, tanine, karotenoide, organske kiseline, vitamine, naročito vitamin C, i minerale. Ove komponente doprinose nutritivnim i farmakološkim svojstvima plodova i drugih dijelova biljke.

Najčešće identificirani flavonoidi u plodovima oskoruše su kvercetin, kempferol, miricetin i izorhamnetin, dok se fenolne kiseline, poput hlorogenske, kafeinske i ferulinske kiseline, nalaze u značajnim količinama. Ove komponente igraju ključnu ulogu u neutralizaciji slobodnih radikala, čime mogu doprinijeti prevenciji degenerativnih bolesti.

Oskoruša sadrži organske kiseline: jabukovu, limunsku, vinsku i sukcinsku kiselinu, koje doprinose njenom karakterističnom okusu i potencijalnim zdravstvenim koristima. Parasorbinska kiselina, prisutna u sirovim plodovima nekih vrsta, može biti blago toksična, ali se njen sadržaj smanjuje sušenjem ili termičkom obradom.

Plodovi oskoruše bogati su karotenoidima poput β-karotena, luteina i zeaksantina, koji su značajni za zdravlje očiju i imaju antioksidativna svojstva.

Antocijani, odgovorni za crvenu, narandžastu i ljubičastu boju plodova, doprinose kardioprotektivnim i neuroprotektivnim efektima.

Kada je reč o vitaminima, plodovi sadrže značajne količine vitamina C, A, E i nekih vitamina B kompleksa. Od minerala, oskoruša je bogata kalijem, kalcijem, magnezijem, fosforom, cinkom i željezom, što doprinosi njenoj nutritivnoj vrijednosti.

Tanini, prisutni u plodovima i kori drveta, imaju adstringentna svojstva, što ih čini korisnim u narodnoj medicini za liječenje dijareje, upala i infekcija sluzokože. Antioksidativna svojstva dodatno doprinose zdravstvenim benefitima oskoruše.

Farmakološka svojstva

Širok je spektar farmakoloških svojstava oskoruše, zahvaljujući bogatom hemijskom sastavu. Njihova biološka aktivnost uključuje antioksidativne, protivupalne, antimikrobne, hepatoprotektivne i antidijabetičke efekte.

Polifenoli, flavonoidi i karotenoidi prisutni u plodovima i listovima pokazali su snažnu antioksidativnu aktivnost. Ova jedinjenja deluju tako što neutraliziraju slobodne radikale, čime mogu smanjiti oksidativni stres i usporiti proces starenja.

Pokazalo se da ekstrakti oskoruše imaju svojstvo inhibicije proinflamatornih citokina, što sugerira potencijalnu upotrebu u tretmanu upalnih bolesti, artritisa i autoimunih poremećaja.

Ekstrakti plodova i listova pokazuju antibakterijsko i antifungalno djelovanje protiv različitih patogena, uključujući bakterije Escherichia coli, Staphylococcus aureus i gljivicu Candida albicans. Ova svojstva su uglavnom rezultat prisustva tanina, flavonoida i fenolnih kiselina.

Istraživanja su pokazala da plodovi i ekstrakti ove biljke mogu doprinijeti smanjenju nivoa glukoze u krvi i poboljšanju insulinske senzitivnosti. Ova svojstva se pripisuju prisustvu fenolnih jedinjenja i vlakana, koji usporavaju apsorpciju šećera iz crijeva.

Upotreba u tradicionalnoj medicini i kulinarstvu

Različite vrste oskoruše koriste se u narodnoj medicini širom Evrope i Azije za jačanje imunosistema, poboljšanje varenja i tretman prehlade.

Također, listovi i kora koriste se za pripremu čajeva i tinktura s protivupalnim i antimikrobnim djejstvom.

Semenke i cvjetovi se tradicionalno koriste u nekim kulturama za poboljšanje cirkulacije i reguliranje krvnog pritiska.

Oskoruša se u domaćinstvima i prehrambenoj industriji koristi za proizvodnju džemova, sokova, vina i likera. Specifičan, blago gorak okus čini oskoruše pogodnim za kombiniranje s drugim voćem i začinima.

Neke vrste koriste se kao prirodni zaslađivači, jer sadrže sorbozu, šećerni alkohol s niskim glikemijskim indeksom.

Iako su plodovi oskoruše generalno sigurni za konzumaciju, sirovi plodovi nekih vrsta sadrže parasorbinsku kiselinu, koja može izazvati stomačne tegobe i mučninu. Međutim, sušenjem ili kuhanjem ovaj spoj se razgrađuje i postaje neškodljiv.

Trudnice, dojilje i osobe sa specifičnim zdravstvenim stanjima trebalo bi da se konsultiraju s ljekarom prije konzumacije.