Gelotofobija je strah od ismijavanja. Ovaj mentalni poremećaj spada u socijalne fobije. Naravno, podrugljiva kritika je neugodna za svaku osobu, ali samo gelotofobi imaju izuzetno pojačan puls, povišen krvni pritisak, napade panike, gušenje i suha usta.

Bježi u samoću

Osim toga, slične manifestacije počinju već pri samoj pomisli da bi im se neko mogao nasmijati ili ih ismijati. Također, kod ovog mentalnog poremećaja ljudi se boje tuđeg mišljenja i razmatraju svaki svoj korak, namjerno pokušavajući predvidjeti procjenu drugih.

U akutnom toku gelotofobija može promijeniti svijest osobe koja pati od nje. Osoba obično negativno percipira svaki humor upućen u njenom pravcu ili misli da je svi čiji smijeh čuje ismijevaju, pričajući o neprivlačnosti, gluposti ili nekakvim nedostacima.

Gotovo kod svih gelatofoba ovaj strah vodi u samoću, tjerajući ih da odbiju kontakt s ljudima. Ponekad bolest navodi osobu na asocijalno ponašanje, prisiljavajući je da redovno izražava agresiju. Često je to čini okrutnom i ima želju da prva nekoga ismije prije nego što se njoj drugi nasmije.

Karakteristike bolesti

Postoje dvije grupe gelotofoba. Predstavnici prve grupe kriju fobiju od ismijavanja i zbog toga stalno ismijavaju druge. Predstavnici druge grupe se trude da ne stvaraju uvjete u kojima se mogu rugati. Danas se vjeruje da se bolest javlja kod onih koji su u mladosti bili stalno ismijavani i s apsolutnim nedostatkom smisla za humor.

Komplicirana terapija

Terapija bolesti je komplicirana zbog težine njenog dijagnosticiranja. Potrebno je liječiti gelotofobiju, jer ona stalno napreduje i na kraju uzrokuje promjenu svijesti. Ponekad su mogući čak i teški psihijatrijski poremećaji te asocijalno ponašanje. U psihoanalitičkom tretmanu bolesti primjenjuje se princip da, što se strah manje ostvaruje, to više djeluje kao štetni faktor. Ovaj neurotični, potpuno neutemeljeni strah treba naučiti kontrolirati.