Život u ovom modernom vremenu ispunjen je brojnim izazovima, svjedoci smo sve većih prometnih gužvi, bučnih mjesta i zagađenog okoliša, posebno u većim gradovima. Ruralna mjesta postala su atrakcije za vikend odmore, a urbana središta odabir mnogih za trajno stanište.

Mentalno zdravlje

Broj automobila po kućanstvu raste što, paradoksalno, rezultira sve sporijim kretanjima po zakrčenim gradskim prometnicama. Sve češće se šire vijesti o visokom stepenu onečišćenja u zraku te nedozvoljenim česticama koje prijete zdravlju, što dugoročno pridonosi posljedicama kojih vjerojatno nismo ni približno svjesni.

Okoliš i mentalno zdravlje jedna je od tema kojima se bavi socijalna psihologija nastojeći razumjeti kako okoliš može utjecati na mentalno zdravlje ljudi te koliko je važno ekološke teme osvijestiti u kontekstu psihološke dobrobiti zajednice.

U nekim prošlim vremenima, okoliš je puno drugačije izgledao nego što je to slučaj danas, ali to ne znači da je generalno stanje bilo kvalitetnije i bolje za mentalno zdravlje ljudi tog doba.

Tragične posljedice

Naime, okoliš je u tom vremenu bio puno stresniji za čovjeka nego danas. Oštre i hladne zime, gladovanje i neimaština, loše sanitarije i tijesni životni prostor donosili su više stresa ljudima nego što je to danas u mnogim krajevima svijeta moguće zamisliti. Zbog svega navedenog, učestalo su se širile različite bolesti koje su se nekontrolirano razvijale i donosile tragične posljedice.

Danas već imamo efikasnije načine prevencije i kontrole takvih opasnosti koje su sve rjeđe, ali i dalje prisutne u određenim krajevima. Svjedoci smo i nedavne svjetske pandemije koja je definitivno bila stres cijelom svijetu, a mnogi još uvijek osjećaju posljedice u području mentalnog zdravlja nakon svega proživljenog.

Međutim, s vremenom je okoliš prestao stvarati toliki stres čovjeku, dok je čovjek počeo stvarati puno veći stres okolišu svojim načinom života.

Bijeg vikendom

Možda nikad niste pomislili na različitost između ova dva pojma, ali istraživanja su pokazala da se napučenost i skučenost značajno razlikuju u svom značenju. Napučenost je neutralni pojam koji se odnosi samo na broj ljudi koji obitavaju na istom prostoru, dok je skučenost subjektivni osjećaj nelagode zbog prisustva drugih ljudi, odnosno vrsta psihološkog stresa koju doživljavamo kada napučenost postane nelagodna.

U velikim gradovima je samo pitanje trenutka kada će napučenost prerasti u skučenost, ali još uvijek ima puno onih koji vikendima nastoje bježati iz te nelagode kako bi na trenutak pronašli mir, kao da je to dovoljno da nadomjesti gužvu, buku i stres koje dobivamo tokom cijele godine.

Još jedna stavka koju socijalna psihologija posebno ističe je fenomen difuzije odgovornosti koji se posebno javlja u napučenim mjestima. Riječ je o pojavi kod koje se osjećaj odgovornosti za pružanje pomoći svakog promatrača smanjuje s povećanjem broja svjedoka.

Drugim riječima, manja je vjerojatnost da će vam netko od prolaznika pomoći ako se onesvijestite na glavnom trgu nego u malom selu, koliko god to nekome čudno zvučalo. Istraživanja na ovu temu su se provodila i u Hrvatskoj, tako da navedena informacija nije novost.

Intervencija promatrača kada su drugi u nevolji itekako je važna za preživljavanje. Manja mjesta uglavnom imaju čvršće zajednice koje u nevoljama imaju brže reakcije. U većim mjestima se taj osjećaj gubi zbog mišljenja da će to vjerojatno napraviti netko drugi.

Prisustvo drugih ovisi i o tome kako ga sam pojedinac percipira, neko će se osjećati ugodnije u većim sredinama, a neko ne. Unutarnji osjećaj ovdje također igra veliku ulogu u kontekstu mentalnog zdravlja i percepcije stresa.

Novi stresori 

Urbana mjesta su postala sve samo ne kvaliteta života o kakvoj socijalna psihologija govori. Gužve, buka i stres uzrokovan prenaseljenim područjima nešto je s čime se naši preci nisu toliko suočavali. Prejaka rasvjeta, kamioni i sirene hitnih službi, glasni zvukovi iz hodnika ogromnih gradskih nebodera samo su neki od uzroka prekinutog sna i poremećaja spavanja brojnih građana.

Sve je teže naći osobu koja na ulici nema slušalice u ušima u kojima trešti glazba, a nedavne studije su pokazale da gotovo milijarda mladih ljudi sluša preglasnu glazbu preko slušalica, zbog čega su u visokoj opasnosti od oštećenja i trajnog gubitka sluha.

Nekontrolirana i učestala buka kojoj su ljudi izloženi istovremeno stvara i psihološki stres, a čini se da je to neizbježna pojava u urbanim gradovima. Izloženost stalnoj buci i percipiranje iste stresorom može utjecati i na kardiovaskularne probleme, poteškoće s održavanjem pažnje (posebno kod djece u razvoju) te poremećaje spavanja.

Zbog toga se pokušavaju stvoriti što bolji materijali za zvučnu izolaciju koji bi mogli smanjiti količinu buke, ali s obzirom na ubrzano naseljavanje velikih gradova svi pokušaji s vremenom postaju uzaludni.

Već prethodno spomenute gužve na gradskim prometnicama predstavljaju stres mnogima, a to sve češće postaje tema na društvenim mrežama. Rješenja trenutno nema jer se broj vozila po kućanstvima u zadnjih nekoliko godina značajno povećao, a prostor na ograničenim gradskim površinama sukladno tome smanjio.

Gubljenje vremena na kolone, traženje parkinga oko zgrade nakon napornog dana na poslu i pokušaj dolaska od tačke A do tačke B u dugačkim vremenskim intervalima itekako predstavlja veliki psihološki stres brojnim građanima u urbanim sredinama.

Alarmantna situacija

Ugodnost u kojoj trenutno većina ljudi živi nešto je što se godinama stvaralo, ali što zasigurno ima ograničen vijek trajanja. Sve je veći broj svjetskih previranja i sukoba za koje nema garancije da neće stići i do naših krajeva.

Problem koji se nerijetko spominje kao jedna od velikih društvenih dilema je manjak osjećaja zajedništva u kontekstu shvaćanja da svi uzimamo iz zajedničkih resursa koji se obnavljaju ako se koriste umjereno, ali nestaju ako se koriste pretjerano. Taj osjećaj je u prijašnjim vremenima bio prisutniji, a zbog drugačije rasprostranjenosti ljudi i manje zabrinjavajući.

Danas je situacija alarmantna, posebno zato što dolaze generacije čija svijest o kvaliteti okoliša i obnovljivim izvorima energije nije na nekoj zavidnoj razini. Djeca rođena u vremenu u kojemu je nestašica vode potpuna nepoznanica nisu svjesna činjenice da je u pitanju ograničeni resurs koji nikome nije zagarantiran.

U vremenima smo u kojima se događaju novi ratovi, prirodne katastrofe, energetska oskudica, inflacija i nenormalno povećanje cijena brojnih proizvoda i usluga, sve to dovodi u pitanje koliko još zaliha zaista imamo i jesmo li svjesni da vrijeme ovolike razine sigurnosti i udobnosti koju smo u nekim krajevima stvorili nije neograničeno?

Umjerenost je umijeće koje se godinama uči, a koje nam ostavlja mogućnost učenja korištenja resursa u onoj mjeri u kojoj nam zaista trebaju da još duže vrijeme možemo bezbrižno i kvalitetno živjeti. Ako u tome svi pretjerujemo, nestašice su nam budućnost, a kvaliteta života svakim danom postaje sve gora.

Mentalno zdravlje nije samo privatna stvar pojedinca, nego i njegovog odnosa prema zajednici u kojoj živi, okoliša u kojem boravi i načina na koji se prema njemu odnosi.