Usamljenost je emocionalno stanje koje se javlja kada osoba osjeća da su njezine društvene veze ili interakcije nedovoljne, neispunjene ili nedostatne, čak iako fizički nije izolirana. 

To je subjektivni osjećaj koji može biti prisutan čak i u okruženju koje pruža mnogo društvenih kontakata. U današnjem društvu, gdje su tehnološke povezanosti na svakom koraku, usamljenost je paradoksalno postala ozbiljan problem, posebno među odraslim osobama i starijim ljudima. Iako je povremeno iskustvo usamljenosti sasvim normalno, kad ona postane dugotrajna, može ozbiljno ugroziti mentalno i fizičko zdravlje.

Znakovi i karakteristike

Simptomi usamljenosti mogu se očitovati na različite načine, a oni obuhvaćaju emocionalne, mentalne i fizičke dimenzije. Osobe koje se osjećaju usamljeno često opisuju emocionalnu prazninu, tugu i osjećaj napuštenosti, unatoč tome što možda imaju mogućnosti za društvene kontakte. Takvi ljudi mogu osjećati da ih drugi ne razumiju, što može dovesti do niskog samopouzdanja i nesigurnosti. Usamljenost može također izazvati povećanje anksioznosti, osobito u društvenim situacijama, jer se javlja strah od odbacivanja ili nerazumijevanja. S vremenom, to može uzrokovati povlačenje iz društvenih aktivnosti, što dodatno produbljuje osjećaj izolacije. S fizičke strane, usamljenost može uzrokovati probleme sa spavanjem, gubitak apetita ili, suprotno, povećanu konzumaciju hrane, a također može dovesti i do općeg smanjenja energije.

Dugoročno gledište

Posljedice dugotrajne usamljenosti mogu biti ozbiljne i dugoročne. Osobe koje su često i dugotrajno usamljene izložene su većem riziku od razvoja mentalnih bolesti, poput depresije i anksioznosti. Samo osjećanje usamljenosti može pojačati negativne misli o sebi, što dodatno pogoršava psihičko stanje. Također, usamljenost se smatra jednim od faktora rizika za kognitivni pad i razvoj demencije, osobito kod starijih osoba, jer smanjena socijalna interakcija negativno utječe na mentalnu stimulaciju i društvenu angažiranost. Na fizičkoj razini, usamljenost se povezuje s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, slabijeg imunološkog sustava, pa čak i većom smrtnosti. Istraživanja sugeriraju da dugotrajna usamljenost može imati isto negativno djelovanje na zdravlje kao i faktori poput pušenja ili pretilosti.

Stručne osobe

Za one koji se suočavaju s težim oblicima usamljenosti, pomoć stručnjaka - poput terapeuta ili savjetnika - može biti korisna u razmatranju dubljih uzroka osjećaja usamljenosti i pronalaženju zdravih načina suočavanja. Također, održavanje redovitih fizičkih aktivnosti može poboljšati mentalno zdravlje, dok tehnike smanjenja stresa, poput meditacije ili mindfulnessa, mogu smanjiti negativne emocije povezane s usamljenostima.

Usamljenost je ozbiljan problem koji može utjecati na sve aspekte života, a njene posljedice mogu biti duboke i dugoročne.