Slika o sebi je način na koji vidimo sebe – ko smo mi, kakvi smo. Šta je ono što sam ja, a šta je ono što nikako nisam ja. Kada bismo je zamislili kao pravu sliku i istraživali šta sve na toj slici ima i šta na toj slici nema, mogli bismo doći do zanimljivih odgovora.

Neki nam mogu biti laki i poznati, a neki bi nas mogli iznenaditi. Dinamički, možemo da je predstavimo kao jedan zamišljeni okvir u kome se krećemo. Sve ono što je unutar okvira smo mi, a sve ono što je van okvira nismo mi. Od slike o sebi zavise naši izbori, ono što sebi dozvoljavamo i ono što sebi ne dozvoljavamo, svjesno ili nesvjesno.

Kontinuum svjesnosti

Na utjecaj slike o sebi ukazuje dr. Klaudio Naranjo (Claudio), čileanski psihijatar, psihoanalitičar i geštalt terapeut, kroz primjer kontinuuma svjesnosti tokom rada na sebi.

Kontinuum svjesnosti je važan element geštalt terapije, a Naranjo ga definira kao praksu zdravog stava usredsređenog na „sada“ kroz imenovanje „iskustva-u-trenutku“. On ga koristi u svom radu i smatra ga važnom psihološkom vježbom.

Govoreći o vježbi kontinuuma svjesnosti, Naranjo kaže da je kao i u slučaju svih psiholoških vježbi, to iskustvo nekada ispunjavajuće i djelotvorno, a nekada površno – niz naizgled nepovezanih samoizvještaja najčešće u obliku popisa zapažanja.

On opisuje vježbu kontinuuma svjesnosti kao rad na pažnji (koja može da bude površna ili duboka, sirova ili prefinjena, neprekinuta ili sporadična), rad na prihvatanju izazova i rad na odustajanju od uobičajenih manipulacija našeg uma.

Naranjo ukazuje na to da, ako pratimo pravac naše pažnje i odustanemo od manipuliranja vlastitog iskustva, dolazimo do jedinstvenog psihičkog toka koji možemo da iskusimo kao spontanost i inspiraciju ili kao samoregulaciju.

„Mi se ili izražavamo ili ostavljamo utisak“

- Mi se ili izražavamo ili ostavljamo utisak - kaže Naranjo i dodaje da je veliki dio onoga što se događa kada izvodimo ovu vježbu još u okvirima uloge pojedinca i u granicama „da ne ostavimo loš utisak“.

U svakodnevnom životu, kada želimo da „ostavimo utisak“, mi biramo da se ponašamo na određeni način kako bismo utjecali na sliku koju drugi ljudi stvaraju o nama.

Naranjo zapaža da ono što se dešava tokom izvođenja ove vježbe u velikoj meri zavisi od stepena slobode koji imamo i od onoga što sebi dozvoljavamo da se dogodi.

Naranjo kaže da od nas zavisi da li će ova vježba biti samo banalna vježba ili velika prilika – sve zavisi od toga koliko smo otvoreni i koliko smo iskreni u svojoj želji da radimo na sebi.