Općinski izbori u Sarajevu napokon su održani 1928. godine, a pojedinačno najviše glasova osvojila je Jugoslovenska muslimanska organizacija.Nakon izbora na čelo grada 1928. došao je Edhem Bičakčić. Nije u pitanju bivši federalni premijer, ali jeste njegov djed.

<h2>Poznati trgovci</h2>Rođen je 1884. u Sarajevu, umro je 1941. godine. Bičakčić je potjecao iz poznate sarajevske trgovačke porodice. Obrazovao se u Sarajevu, gdje je završio mekteb i ruždiju, a potom je pohađao predavanja hadži-hafiza Sakira ef. Pandže u Atmejdanskoj medresi. Jedno vrijeme uspješno se bavio trgovinom, da bi 1928. godine bio izabran, čime je bio jedini birani gradonačelnik od završetka Prvog svjetskog rata.Ipak, Bičakčić nije dugo ostao na ovoj funkciji. Naime, svega nekoliko mjeseci nakon njegovog izbora, kralj Aleksandar I Karađorđević uveo je diktaturu, raspustio vladu, parlament te redom smijenio dotadašnje političke funkcionere, što je značilo da je s pozicije morao odstupiti i Bičakčić.Između dva Bičakčićeva mandata na dužnosti prvog čovjeka grada u vrijeme diktature obreo se Asim-beg Mutevelić, koji je rođen 1883. u Sarajevu, a umro je 1956. godine. Završio je nižu gimnaziju i Učiteljsku školu. U svojstvu učitelja bio je zaposlen u Gacku, Jezeru kod Jajca i Sarajevu. Porijeklo je vodio iz jedne od najstarijih sarajevskih porodica, čiji korijeni sežu u duboku prošlost, prvu polovinu 16. stoljeća. Po tradiciji, obavljao je dužnost mutevelije Gazi Husrev-begova vakufa od 1921. godine pa sve do kraja života. Bio je veoma angažiran u kulturnim i prosvjetnim institucijama grada.

<h2>Poslije Edhema, Edhem</h2>Gradonačelničku dužnost obavljao je od 1929. do 1935. godine. Zapamćen je kao čovjek od velikog ugleda i autoriteta u gradu. U vrijeme njegovog mandata 1933. godine izgrađena je zgrada u kojoj je danas smještena Centralna banka BiH, prema projektu beogradskog arhitekte Milana Zlokovića. Do početka Drugog svjetskog rata služi kao Glavna filijala Hipotekarne banke. Istovremeno je objekt imao stambenu funkciju.

Nakon Mutevelića na ovoj dužnosti 1935. godine kratko se našao Ibrahim Sarić. Rođen je 1882. u Sarajevu, a umro je 1939. godine. U Sarajevu je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Više školovanje je završio na Šerijatskoj sudačkoj školi. Službovao je kao šerijatski sudija kod Kotarskog/šerijatskog suda u Sarajevu, Jajcu i Prozoru. Narodna vlada Narodnog vijeća u Sarajevu postavila ga je za potpredsjednika Gradske opštine, a potom je 1920. godine postavljen za načelnika u Ministarstvu Vera u Beogradu.&nbsp;Vraća se 1923. godine u Sarajevo, gdje jedno vrijeme radi kao šerijatski sudija, a potom je imenovan za direktora Šerijatske sudačke škole. Godine 1929. postavljen je za vrhovnog šerijatskog sudiju kod Vrhovnog suda u Sarajevu, gdje se nalazio do imenovanja za gradonačelnika. Biran je za narodnog poslanika u Skupštini Kraljevine SHS.Iste godine na mjestu gradonačelnika zamijenit će ga ponovo Edhem Bičakčić, koji će ovaj put odslužiti puni mandat do 1939. godine.

<h2>Gradonačelnik zanatlija</h2>Godine 1939. na čelo grada će prvi put doći jedan zanatlija - Muhamed Zlatar. Rođen je 1890. u Sarajevu, a umro je 1943. godine. Potječe iz poznate zanatlijske porodice zlatara. Obrazovanje stječe u mađarskoj školi, a vještine zlatarskog zanata izučava u Beču kod poznatih zlatara. Govorio je mađarski i njemački jezik. Po povratku iz Beča nastavlja porodičnu tradiciju i veoma uspješno vodi zlatarsku radnju u Sarajevu. Za gradonačelnika je postavljen 1939. i na toj dužnosti bio je do 1941. godine.&nbsp;

Jedini birani gradonačelnik od završetka Prvog svjetskog rata

Edhem Bičakčić na čelu Sarajeva

Arnel i Aldin Isak, sinovi Rame Isaka, federalnog ministra unutrašnjih poslova, pretukli su muškarca u Zenici na benzinskoj pumpi DHD, potvrđeno je za portal "Avaza" iz policije, kao i da su članovi porodice u četiri ujutro došli u Policijsku stanicu da pokušaju izdejstvovati da se navedeni slučaj ne unese u evidenciju o počinjenim krivičnim djelima.<h2>&nbsp;Bošnjački lideri</h2>Da slika groteske bude potpuna, kao savršen opis stanja u kojem se nalaze Bošnjaci kao narod i bh. društvo, poslužio je skup u petak na kojem je predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković s koca i konopca okupio nešto što je nazvao skupom bošnjačkih lidera, a na kojem su se, među manje i više bitnim personama bošnjačke politike iz regiona, našli Ramo Isak i njegovi sinovi. Nije jasno po kojem kriteriju članovi porodice Isak, koji su na izborima imali zanemarivu podršku te su samo zahvaljujući postizbornoj kombinatorici stekli enormnu političku moć, mogu biti smatrani bošnjačkim liderima. Ali, ako Ramo bez ikakvih prepreka jednog sina može postaviti za ministra i parlamentarnog zastupnika, a drugog za upravnika zatvora, bez ikakvog adekvatnog iskustva, onda nam taman i trebaju takvi lideri.Direktor zeničkog zatvora Rusmir Isak uputio je otvoreno pismo nadležnima u ZDK, ističući kako se „porodici pakuje“, iza čega, kako on smatra, stoji bivši direktor zatvora Redžo Kahrić, zato što mu, kako tvrdi, u zatvoru nije htio unaprijediti sina.Dakle, Ramin sin može, Redžin - ne!<h2>&nbsp;Personifikacija Vlade FBiH</h2>Kahrić je u razgovoru za „Avaz“ negirao ove optužbe, ističući da je bio javni konkurs za stručnog saradnika u Sektoru za pravne poslove, na koji je Isak njegovom sinu lično rekao da se ne prijavljuje jer ima nekog svog za tu poziciju, dodavši da je motiviran osvetom prema njemu zato što nema autoritet kakav je on imao.- On pravi vijest da je otišao obići hranu i pravi od toga svjetsku vijest, a to je njegov posao, to sam stalno obilazio. I to je otišao s pola osiguranja i pola osuđenika - kazao je Kahrić za „Avaz“.I dok porodica Isak tvrdi da im se sve pakuje i imenuje neprijatelje, činjenica da je ovo samo jedna u nizu kontroverzi koje nam priređuje familija Isak, od uhljebljivanja sinova, preko sumnjivih ugovora države s porodičnim firmama, vozikanja okolo helikopterom, do ranijih osuda Rame Isaka. O vokabularu, poziranjima, nargilama... Bolje da i ne govorimo.Ako su Isaci bili cijena za formiranje nove Vlade FBiH i rušenje SDA, čini se da je ta cijena bila preskupa.<h2>Krivična prijava</h2>Ramo Isak u razgovoru za „Avaz“ tvrdi da se njegovoj porodici pakuje cijeli slučaj te da će podnijeti prijave protiv pripadnika MUP-a ZDK.- Sigurno će se pokrenuti postupci protiv svih odgovornih, vjerujem u institucije ove države. Prošli put smo pustili da to prođe, ali ovaj put neće ostati na ovome. Već imamo informacije iz MUP-a ko to radi, koja je namjera - naglasio je Isak za "Avaz".

Rusmir Isak optužio bivšeg direktora zeničkog zatvora Redžu Kahrića da stoji iza napada. Kahrić negira optužbe

Ramin sin može, Redžin sin - ne!

U 105. godini života preminuo je Josip Manočić, bez ikakve sumnje jedna od najosebujnijih ličnosti jugoslovenske i hrvatske politike o Drugog svjetskog rata do danas. Tokom svoje bogate karijere obnašao je funkcije predsjednika Vlade Republike Hrvatske, prvog predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora. Bio je također i partizanski borac u Drugom svjetskom ratu, hrvatski obavještajac i bivši visokopozicionirani pripadnik UDBA-e.Rođen je u porodici Ivana i Kate Manolić (rođene Nađ-Đođ), kao najmlađi od četvero djece. Kada mu je bilo šest godina, 1926., umro mu je otac, od posljedica Prvog svjetskog rata, te mu se majka preudala. Odrastao je uz starijeg brata, dvije sestre, te četvero djece iz očuhove porodice. Kad mu je bilo osam godina, s porodicom se preselio iz Kalinovca u Orlovac blizu Nove Rače. U Bjelovaru je završio srednju obrtničku školu, smjer za postolara.Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već sljedeće godine postao je omladinski i sindikalni rukovoditelj. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941. – 1945.) imenovan je za organizacijski sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku. Bio je član SKOJ-a od 1938., dok je u Novoj Gradiški primljen u članstvo KPJ-a negdje u septembru 1939.godine.<h2>Drugi svjetski rat</h2>Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije i uspostava NDH, zatječu ga u Novoj Gradiški. Bio je sudionik NOP-a od 1941., gdje je dobio nom de guerre Abesinac i Crni Joža, kada se u Novoj Gradiški uključio u ilegalnu aktivnost protiv vlasti NDH, koje su ga uhitile u svibnju 1941., te je bio pritvoren u zatvoru u Novoj Gradiški, potom prebačen u Slavonsku Požegu, odakle je pušten, te se prebacio u Zagreb, gdje je nastavio s ilegalnim radom, do listopada 1942., kada se prebacuje na oslobođeni teritorij. Kraj rata dočekao je na mjestu načelnika opunomoćstva Ozne za Okrug Bjelovar.[3]Manolićev stariji brat bio je pripadnik ustaške vojnice, te je poginuo tokom rata.] U emisiji radijskog programa HRT-a, urednice i voditeljice Jasmine Popović, iz juna 2015., u jednom od svojih gostovanja, bivši predsjednik Stjepan Mesić, je spomenuo nepoznatu činjenicu o spašavanju pripadnika poraženih formacija:" Njegova dva brata otišla su u ustaše. Nakon rata majka ga je molila da im pomogne da se predaju. Tvrdila je da su nevini. Joža je to omogućio ne samo njima, nego je dao proglas da se to napravi za sve uhapšene križare, one koji su nosili U koji se danas nalazi po zidovima. Šteta što se hrvatska Crkva o tome ne očituje. Oni su napadali vozove, napadali lokalne funkcionere, palili zadruge. Neki su u tim borbama poginuli. Majka se brinula za te sinove, koji nisu bili u križarima, ali su bili u ustašama. Napisao je proglas da se ništa neće dogoditi svima koji se predaju, nego da će otići do najbližeg suda. Ko je kriv, ide u zatvor, kko nije, ide doma. Nakon toga protiv njega su napravili prijavu da pomaže ustašama, onda su ga izbacili iz Ozne.”Nakon rata, 13. maja 1945., oženio se svojom prvom suprugom Marijom Erker, s kojom je bio u braku sve do njezine tragične smrti 2003. U ovom braku su dobili troje djece. Krajem 1947., vratio se u Zagreb, na dužnost zamjenika šefa Odjela za kadrove republičke Udbe NR Hrvatske. Ubrzo nakon toga, 1948., izabran je za organizacijskog sekretara KPJ pri Udbi NR Hrvatske.Od 1960., postavljen je za načelnika Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) za Zagreb, na kojoj je dužnosti ostao do 1965. Uz rad je upisao pravni studij, na zagrebačkom Pravnom fakultetu, gdje je diplomirao pravo, 31. januara 1961. godine.Nakon karijere u državnoj sigurnosti i unutarnjim poslovima, 1965., napušta državnu službu, te je izabran za zastupnika u Saboru SR Hrvatske. Obnašao je funkcije predsjednika organizaciono-političkog odbora, predsjednika zakonodavno-pravne komisije, te člana Ustavne komisije u dva mandata, dužnost koju je obnašao do 1971., kada je, nakon sloma hrvatskog proljeća, isključen iz društveno-političkog života te je penzionisan.<h2>Upoznavanje s Tuđmanom</h2>Nakon Hrvatskog proljeća, postao je disident te je u tim vremenima upoznao Tuđmana što će, ispostavit će se, biti sudbonosno za njegovu buduću karijerau. Godine 1989. rukovodio je CK SKH na 20. kongresu, te je učestvovao u donošenju odluke o raspisivanju prvih višestranačkih parlamentarnih izbora.Upoznavši Tuđmana i uključio se u osnivanje HDZ-a u martu 1989. Godine 1990. nakon pobjede ove stranke na izborima psotao je potpredsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske. Početkom 1990-ih drugi je čovjek u novonastaloj Republici Hrvatskoj, odmah je do Franje Tuđmana, kojemu je bio bliski saradnik. Od 24. avgusta 1990. do jula 1991. obnašao je dužnost predsjednika Vlade RH, naslijedivši Stipu Mesića na toj dužnosti, jer je ovaj bio izabran za hrvatskog člana u Predsjedništvu SFRJ. Za vrijeme Manolićeva mandata Hrvatski sabor je 25. juna 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske čime je započet proces razdruživanja Hrvatske od jugoslavenskih republika i autonomnih pokrajina, a Hrvatska je proglašena nezavisnom i suverenom državom. Međutim, pod pritiskom međunarodne zajednice je 7. jula 1991. Brijunskom deklaracijom odgođeno daljnje razdruživanje Hrvatske od Jugoslavije, što će se u konačnici dogoditi 8. oktobra 1991. donošenjem Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je donio Hrvatski sabor.Početkom devedesetih, prilikom formiranja demokratski izabrane vlasti RH, Tuđman je Manoliću dao ključnu ulogu u stvaranju nove hrvatske obavještajne zajednice, što je i sam Manolić, u nekoliko navrata iznosio u svojim javnim istupima. U intervjuu tjedniku Nacional, iz svibnja 1998., na pitanje novinara i urednika Ive Pukanića, o svojoj ulozi, s početka 1990-ih, kada mu je predsjednik Tuđman povjerio zadatak formiranja i organiziranja službi sastavnica tadašnje hrvatske obavještajne zajednice.

<h2>Napuštanje HDZ-a</h2>Nakon frakcijskih borbi unutar HDZ-a, napustio je stranku zajedno sa Stjepanom Mesićem i grupom neistomišljenika. Manolić će godinama poslije tvrditi da je odnos prema ratu u BiH jedan od ključnih razloga ovog razlaza.Ubrzo je razriješen svih dužnosti u Saboru RH. Uskoro osniva novu stranku, Hrvatske nezavisne demokrate, čiji je bio predsjednik od 30. aprila 1994. do 26. oktobra 2002. godine.- Ta struja u BiH, naši Hercegovci, oni su nas stalno vukli na jednu poziciju koju ni svijet nije mogao prihvatiti kao ni mi, u sukob s muslimanima. Taj sukob nama nije trebao jer je naš glavni neprijatelj bila Miloševićeva Srbija i JNA, i nismo trebali trećeg protivnika – kazao je o tome u intervjuu 2016. godine.Josip Manolić svjedočio je i na Haškom sudu kao svjedok tužiteljstva u procesu protiv šestorice bivših čelnika HR Herceg Bosne.U godinama koje dolaze Manolić se sporadično pojavljivao u medijima. A pažnju su privlačili njegovi komentari o aktualnim zbivanjima kao i sukobi s brojnim HDZ-ovcima, među kojima se ističe i onaj s Tomislavom Karamarkom, zbog čega je Manolić i bio tužen jer je izjavio 2015. godine da je ovaj bio obavještajac Udbe. U prvom procesu Manolić je oslobođen krivnje, no kako je Županijski sud u Sisku ukinuo tu nepravomoćnu presudu na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu počet će novo suđenje.Manolić se tokom života dva puta ženio i obje svoje supruge je nadživio. Njegovo vjenčanje s drugom suprugom Mirjanom kad je imao 97 godina izazvalo je veliku pažnju javnost.U maju 2021. godine prebolio je i koronavirus.Legendarni hrvatski političar mlađim generacijama postao je poznat zahvaljujući društvenim mrežama, gdje su česte pošalice u memeovima na njegove godine postale pravi hit. U tome je prednjačila i Facebook stranica Joža Manolić, koju je u jednom trenutku pratilo čak 10.000 ljudi, a njihove objave su posebno bile popularne kad bi preminula poznata osoba starije dobi.Tokom svojeg života Manolić je oblikovao Hrvatsku, a kontroverznost koja je obilježila njegov put na neki je način sažeta i u političkim razlikama koje i danas utječu na političku scenu.<h2>Susret sa Stepincem</h2>Godine 1946. u Zagreb je kao načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove imao dužnost da bude u pratnji kardinala Alojzija Stepinca prilikom njegova odlaska u zatvor u Lepoglavi. To je bio događaj koji ga je obilježio u hrvatskoj javnosti, kasnije je izjavio Manolić. U tadašnjoj Udbi bio je zadužen za zatvore u kojima su bili politički zatvorenici i tu je dužnost obavljao do 1963. godine.Pojedinci su kasnije u javnosti iznosili optužbe da je Manolić čak otrovao Stepinca, međutim on je uvijek odbijao te optužbe te je u svojim memoarima napisao da je odnos između nadbiskupa Stepinca i zatvorske uprave bio primjeren tokom razdoblja kad je on upravljao zatvorskim sustavom.– Nije bilo trovanja Stepinca, ni govora, a kamoli da sam ja to učinio. On je imao status povlaštenog zatvorenika za kojeg nisu vrijedili pravilnici i zakoni tadašnje države o postupanju sa zatvorenicima. Zbog te sam klevete tužio Paragu i tada je sud tražio od Vatikana da nam ustupi ekspertize o trovanju, no oni nisu htjeli odgovoriti na taj zahtjev pa je sud završio sa zastarom – ispričao je za Večernji list.Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. godine smijenjen je sa svih dužnosti i poslan je u mirovinu.&nbsp;

Manolić je godinama tvrdio da je odnos prema ratu u BiH jedan od ključnih razloga razlaza s Tuđmanom

Tako je govorio Manolić: Ta struja u BiH, naši Hercegovci, nas svuku u sukob s Muslimanima

Gostujući u podcastu na Avaz.tv premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk kazao je kako njegova vlada namjerava uvesti porez na nekretnine koje nisu rezidentne, tj. nekretnine u kojima niko ne stanuje i koje se ne iznajmljuju.- Nije prirodno da pojedinac ima deset stanova koji su zaključani. Također, nije prirodno da pojedinac ima čitavu poslovnu zgradu i da je zaključana. Ljudi ulažu svoj novac u nekretnine kao najsigurniji način, imamo mnogo dijaspore koja ulaže u nekretnine i kao rezultat imamo cijene 5, 6 i 7 hiljada maraka po kvadratu. Kada uvedemo porez, ljudi će prirodno razmišljati da te stanove stave na tržište – kazao je Uk.

<h2>Oštra reakcija</h2>Protiv ove ideje reagirali su iz Kantonalnog odbora Stranke za BiH, tvrdeći da je stvarni cilj ovog poreza popunjavanje rupa u budžetu.- Troškovi života u Kantonu Sarajevo lete u nebo, namirnice za ishranu sve skuplje, najavljeno poskupljenje električne energije, gorivo sve skuplje, gas najskuplji u regiji, poskupljenje komunalnih usluga u najavi i sada premijer Uk nalazi spasonosno rješenje za uništeni budžet. Kada propadate, uvodite porez i to je poznati obrazac, a građani vam u ovoj situaciji dođu kao bankomat – napominju iz ove stranke.Kako tvrde, rupe u budžetu su nastale zbog niza „promašenih investicija“ koje je imala Vlada KS.

- Vlada Kantona Sarajevo je prekomjernim trošenjem budžetskog novca i stvaranjem dodatnih obaveza po kolektivnim ugovorima dovela ovaj kanton na ivicu kolapsa. Također, Vlada Kantona Sarajevo je besmislenim i neracionalnim ulaganjima u propale investicije dovela ovaj kanton na ivicu budžetskog deficita - naveli su.<h2>Podijeljena mišljenja</h2>Uvođenje poreza na nekretnine koje se ne koriste i ne iznajmljuju podržava i Ukov kolega Damir Nikšić, koji je ovaj zakon predložio u Parlamentu FBiH.

Ekonomist Zoran Pavlović smatra kako ovakva vrsta poreza nije dobra stvar i kako ne bi bitno poboljšala situaciju.- Broj stanova koji nije u funkciji u smislu rente i najma je vrlo mali. Imamo kupce iz inostranstva koji nemaju dovoljno novca za stanove u tim državama, ali imaju za stanove u BiH – kazao je Pavlović.Ipak, premijer Uk je odlučan u namjeri da se uvede porez na nekretnine koje se ne koriste u KS i da to uradi bez obzira na Federaciju BiH. A očigledno je da će to biti tema novih političkih nesuglasica između pozicije i opozicije u KS.<h2>Zabilježen pad</h2>U posljednjem kvartalu 2023. godine, prosječna cijena novog stana u Sarajevu iznosila je 3.432 KM po metru kvadratnom, što je 111 KM/m2 (3,12%) manje u odnosu na treći kvartal 2023. Ova cijena je 234 KM (7,3%) viša u odnosu na četvrti kvartal 2022., kada je iznosila 3.198 KM/m2. Ipak, cijene stanova jako variraju u zavisnosti od dijela grada, pa tako u centralnim dijelovima grada dosežu i do 8.000 KM po kvadratnom metru.

Nije prirodno da pojedinac ima deset stanova, tvrdi Uk

Plan Vlade KS: Demotivirati gomilanje stanova

Intervju Nihada Uka za "Avaz" izazvao burne reakcije: Šta uvođenje poreza na nekretnine znači za Sarajevo?

U gotovo praznom kinu Meeting Point u Sarajevu u subotu je upriličena komemoracija u čast Veljka Bulajića, jugoslavenskog filmskog reditelja crnogorskog porijekla i jednog od najvećih filmadžija naših prostora, koji je preminuo 2. aprila u 97. godini u Zagrebu nakon kratke bolesti, a sahranjen je 9. aprila u istom gradu.<h2>Tužan prizor</h2>Bulajić će posebno ostati upamćen po filmu "Bitka na Neretvi", epskom spektaklu u kojem su glumila i neke od velikih holivudskih imena poput Orsona Velsa. Ovaj film nominiran je i za Oscara za najbolji strani film, a do danas je ostao najskuplji jugoslovenski film.Komemoraciju su organizovali Udruženje rediteljica i reditelja Bosne i Hercegovine, Filmski centar Sarajevo i Meeting Point.No, tužno je bilo vidjeti gotovo potpuno praznu salu kina Meeting point u kojoj su se našli gotovo samo govornici. Tužno i na obraz najprije kulturnim radnicima, a onda i zvaničnicima, ministrima, premijerima, kantonalcima, federalcima, ali i građanima Sarajeva koji se nisu udostojili ispoštovati režisera koji je na filmskom platnu dokumentovao jedan od najvažnijih događaja u historiji BiH. Pored Bitke na Neretvi, Bulajić je također režiser i Sarajevskog atentata, filmu o događaju u našem gradu koji je zapalio Evropu i uveo je pakao Prvog svjetskog rata.U sklopu komemoracije prikazana je i restaurirana verzija njegovog klasika “Bitka na Neretvi“ iz 1969. godine, no film nije imao ko gledati.Slična bruka desila se prije nekoliko mjeseci na komemoraciji povodom smrti velikog pjesnika Marka Vešovića, kojoj je u BKC-u prisustovala tek nekolicina osoba.<h2>Bogata karijera</h2>Iz Udruženja filmskih radnika BiH su naveli kako veliki pripovjedač antifašizma u ovom djelu donosi super spektakl izrazitih producentskih i režiserskih odlika i predstavlja najbolje je sjećanje na njega.Na komemoraciji su, kako sm ranije izvijestili, govorili Jasmila Žbanić iz Udruženja rediteljica i reditelja Bosne i Hercegovine, dekan Akademije scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu Faruk Lončarević.Bulajić je rođen je u mjestu Vilusi na pola puta od Trebinja do Nikšića, 1928. godine, srednju školu završio je u Sarajevu, a nakon Drugog svjetskog rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, gdje se počeo zanimati za kinematografiju.Upisao je filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959. godine, a asistirao velikim režiserima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica pa se vratio u bivšu Jugoslaviju.Veljko Bulajić dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Carlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i New Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valladolidu i brojnih drugih priznanja.

Slična bruka desila se prije nekoliko mjeseci na komemoraciji u čast velikom pjesniku Marku Vešoviću

Bruka u Sarajevu: Jednocifren broj ljudi na komemoraciji Veljku Bulajiću

Kompanija GEN-I d.o.o. Sarajevo našla se među 20 firmi sa najvećim prihodima u Federaciji BiH prema podacima za 2023. godinu, piše Biznisinfo.<h2>Uspješno poslovanje</h2>Ova kompanija je lani imala ukupne prihode od oko 357 miliona KM, kao i dobit od 347 hiljada marakaVlasnici kompanije su iz Slovenije, a posluje u Srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi. Inače, ranijih godina firma je imala još veće prihode. Tako je 2022. godine, također sa jednim zaposlenim, imala prihode od čak 761 milion maraka, a godinu prije toga 431 milion KM.Podsjetimo da je 2022. godina bila obilježena visokom cijenom energenata ali i električne energije, nakon napada Rusije na Ukrajinu. Prošle godine se tržište stabilizovalo.Na web stranici ove kompanije isitču kako su jedna od najbrže rastućih i najinovativnijih firmi na evropskom energetskom tržištu. Izrasli smo iz male kompanije za trgovinu energijom koja je izazvala utvrđene tržišne norme i obrasce, u međunarodnu Grupu koja posluje na više od dvadeset evropskih tržišta i donosi finansijsku korist svojim potrošačima energije dok promiče digitalnu zelenu transformaciju energetskog sistema i društva u cjelini.<h2>Vodeća firma za trgovinu energijom</h2>Postali su vodeća firma za trgovinu energijom u regiji i vodeći opskrbljivač električnom energijom u Sloveniji te jedini opskrbljivač koji isporučuje električnu energiju bez ugljika za sve svoje slovenske kupce.

<h2>Međutim, većinu prihoda i neto dobiti ostvaruju poslovanjem na stranim tržištima, a BiH je jedno od njih. </h2>Njihov obim itrgovanja desetak puta veći od ukupne potrošnje električne energije u cijeloj Sloveniji.Ovu kompaniju u BiH zastupa Predrag Savić, stručnjak za električnu energiju iz Beograda. Prije GEN-I radio je za Elektromrežu i Elektroprivredu Srbije.Čelnik ove kompanije do 2021. bio je aktuelni premijer Slovenije Robert Golob.

Čelnik ove kompanije do 2021. bio je aktuelni premijer Slovenije Robert Golob

Ko stoji iza kompanije s jednim zaposlenim i prihodom većim od milijardu KM?

Dana 17. juna 1994. cijeli svijet je posmatrao u nevjerici. Možda ne kod nas u BiH, jer u ratnom haosu struje nije bilo, a imalo smo i važnije stvari od O Džeja. No tog dana sve televizije u Sjedinjenjim Američkim Džavama prekinule su program i počele direktan prenos policijske potjere za bijelim Fordom na autoputu u Los Anđelesu.<h2>Amerikanci su bili zakovani za televizore</h2>Potjere u Americi nisu rijetke, no ovo nije bila potjera za bilo kim. U Fordu se nalazio jedan od najvećih sportista te zemlje - O Džej Simspon, NFL zvijezda tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.Policijska potjera uskoro je postala jedna od najgledanijih u historiji SAD, a sve što joj je prethodilo i što je iza nje slijedilo trajno će obilježiti O Džeja i baciti u sjenu veliku sportsku karijeru nekadašnjeg igrača Bafalo Bilsa i San Francisko 46-ersa.Razlog ove potjere bila su mrtva, izmasakrirana tijela O Džejove bivše supruge Nikol Braun Simpson i njenog prijatelja Rona Goldmena.Prije njihovog ubistva, Simson je svoju bivšu suprugu nakon razvoda opsjedao, uhodio i prijetio joj da će je ubiti ako je vidi s drugim muškarcem i da ga niko neće uhvatiti. A onda je u junu1994. godine Nikole zajedno sa svojim prijateljem pronađena mrtva u Brentvudu u Los Anđelesu.Imala je nekoliko ubodnih rana nožem po glavi i vratu. Imala je tragove napada po rukama, što je sugeriralo da se opirala, a napadač joj je metodom klasične egzekucije prerezao vrat do te mjere da se kroz posjekotinu vidio presječeni grkljan, a glava joj se doslovno jedva držala za ostatak tijela.Par metara dalje ležalo je tijelo njezina prijatelja Ronalda Goldmana na kojemu su također bili tragovi borbe. Imao je također nekoliko velikih ubodnih rana po glavi i vratu. Kraj njegova tijela bila je krvava rukavica, a krvavi tragovi stopala vodili su prema stražnjim vratima. Nikakvih svjedoka nije bilo, a dvoje Nikoline djece spavalo je u gornjoj sobi.O Džej je satak nakon ubistva sjeo u automobil da se preveze na aerodrom i odleti u Čikago. Kasnije će na suđenju tvrditi da je u vrijeme ubistva Nikol bio u stanu i spremao se za let.Simpson je trebalo leti za Čikago, gde je sledećeg dana trebalo da igra golf na konvenciji. Let je trebalo da bude u 23:45, a vozač koji je po njega došao oko 22:25 nije mogao da ga dobije na interfon.On je kasnije svjedočio da je u jednom trenutku vidio figuru Simsonove veličine kako ulazi u kuću, prije nego što su se svjetla u do tada mračnoj kući upalila. Nijedna druga kola nisu bila parkirana u dvorištu.Otprilike u vrijeme kada je vozač limuzine vidio kako se ova „figura“ uputila prema stazi gdje će kasnije biti pronađena krvava rukavica.Vozača je na kraju pustio unutra Kato Kejlin, glumac koji je privremeno živio kod Simpsona. Simpson se konačno pojavio nekoliko minuta kasnije, tvrdeći da se uspavao. I vozač limuzine i Кejlin će kasnije svjedočiti da je Simpson te noći djelovao uznemireno.Simpson je u kola ubacio četiri torbe, od kojih je jedna bila ranac koji nije dao vozaču da ga dodirne. Portir na aerodromu je svjedočio da je Simpson te noći predao samo tri torbe, a policija da je nestali prtljag isti onaj koji je vozač limuzine ranije pomenuo.Drugi svjedok koji nije saslušan na suđenju tvrdio je da je vidio Simpsona na aerodromu kako baca predmete iz kese u kantu za smeće.Detektivi Tom Lang i Filip Vanater vjeruju da je tako bačeno oružje, obuća i odjeća koju je Simpson nosio tokom ubistva.Simpson je stigao na let i noć proveo u hotelu O’Hare Plaza. Sutradan je u njegovoj sobi pronađeno razbijeno staklo, poruka sa telefonskim brojem i posteljina sa krvlju. Menadžer hotela se prisjetio da je Simpson tražio flaster za prst na recepciji, jer se „isjekao na papir“.

<h2>Policija pronalazi krv u njegovom autu</h2>Losanđeleska policija je, shvativši da je jedna od žrtava Nikol Braun, naložila pomenutim detektivima Langu i Vanateru, kao i Ronu Filipsu i Marku Furmanu da obavijeste Simpsona o njenoj smrti, da ga otprate u policijsku stanicu da pokupe djecu bivšeg para, koja su spavala u majčinom kondominijumu u vreme ubistava.Detektivi su zvonili na Simpsonov interfon više od 30 minuta, ali nisu dobili odgovor. Primjetili su da je njegov automobil parkiran pod nezgodnim uglom i da je na vratima bilo krvi, zbog čega su se plašili da bi neko unutra mogao da bude povrijeđen.Vanater je naložio Furmanu da se popne na zid i otključa kapiju kako bi ostala tri detektiva ušla. Detektivi bi tvrdili da su ušli bez naloga za pretres zbog nužnih okolnosti – posebno iz straha da bi neko unutra mogao biti povređen.Furman je nakratko pričao sa Кejlinom, koji je detektivu rekao da je auto pripadao Simpsonu i da je ranije te noći čuo udarce o zid.Tražeći šta je moglo da izazove udarce, Furman je otkrio krvavu desnu rukavicu, za koju je utvrđeno da je par onoj lijevoj rukavici pronađenoj pored Goldmanovog tela.Utvrđeno je da su ovi dokazi vjerovatan razlog za izdavanje naloga za hapšenje Simpsona.Filips je svjedočio da je Simpson, kada ga je pozvao u Čikago da mu kaže za Nikolino ubistvo, zvučao „veoma uznemireno“, ali da je bio čudno nezabrinut zbog okolnosti njene smrti.Filips je primjetio da je Simpson samo pitao da li su djeca vidjela ubistvo ili majčino tijelo, ali nije bio zabrinut ni zbog toga da li je napadač povredio djecu.Policija je Simpsona dovela na ispitivanje 13. juna. Lang je primjetio da Simpson ima posjekotinu na prstu na lijevoj ruci koja je bila u skladu sa mjestom odakle je ubica krvario, i upitao je Simpsona kako je dobio posjekotinu.Njegove priče su bile kontradiktorne, ali je dao svoju krv za DNK poređenje sa onom koja je nađena na mjestu zločina.Policijska potjera koju je pratila cijela nacijaSljedećeg dana Simpson je angažovao advokata Roberta Šapira, koji je počeo da okuplja Simpsonov tim advokata (koji se danas naziva „timom snova“).Nakon što se ispostavilo da se njegova krv poklapa sa onom na mjestu zločina, detektivi su preporučili da Simpson bude optužen po dvije tačke za ubistvo prvog stepena.Policija Los Anđelesa je 17. juna obavijestila Šapira u 8:30 ujutro da će Simpson morati da se preda tog dana.U 9:30 sati, Šapiro je otišao u dom advokata Roberta Кardašijana (kod koga je Simpson boravio, inače oca rijaliti zvezda Kardašijan) da kaže Simpsonu da će morati da se preda do 11 sati.Simpson je rekao Šapiru da želi da se sam preda, na šta je policija pristala, vjerujući da neko tako poznat kao Simpson neće pokušati da pobjegne.Policija je pristala da odloži Simpsonovu predaju do podneva kako bi ga pregledao specijalista za mentalno zdravlje, jer je pokazivao znake samoubilačke depresije – promijenio je testament, pozvao majku i djecu i napisao tri zapečaćena pisma: jedno za svojoj deci, jedno svojoj majci, a jedno javnosti.Više od hiljadu novinara čekalo je Simpsona u policijskoj stanici, ali on nije stigao kako je predviđeno.Policija Los Anđelesa je tada obavijestila Šapira da će Simpson biti uhapšen u Кardašijanovoj kući. Кardašijan i Šapiro su to rekli Simpsonu, ali kada je policija stigla sat vremena kasnije, Simpson i Al Kolings su nestali.U 13:50, komandant Dejv Gaskon, glavni portparol losnađeleske policije, javno je proglasio Simpsona beguncem; policija je izdala potjeru za njim i nalog za hapšenje Kolingsa.U 17 časova, Кardašijan i jedan od njegovih branilaca pročitali su Simpsonovo pismo za javnost.„Svi razumiju da nisam imao nikakve veze sa Nikolinim ubistvom“, napisao je on.On je opisao svađe sa Nikol i njihovu odluku da se ne pomire i zamolio medije „kao posljednju želju“ da ne smetaju njegovoj djeci.„Nemojte me sažaljevati. Imao sam sjajan život, sjajne prijatelje. Molim vas, mislite na pravog O Džeja, a ne na ovu izgubljenu osobu“, napisao je.Većina je ovo protumačila kao samoubilačku poruku; Simpsonova majka se srušila nakon što je to čula, novinari su se pridružili potrazi, a preko televizije, Šapiro je apelovao na Simpsona da se preda.Iako je pristao da se preda, Simpson je 17. juna pobjegao sa prijateljem Kolingsom u svom bijelom „fFrdu bronko“.Sa sobom je imao pasoš, masku i 8.750 dolara u gotovini. Njegov auto je primjećen tog popodneva, ali je on odbio da se odmah preda. Prijeteći da će se ubiti, poveo je policiju u potjeru autoputevima Los Anđelesa dok je cijela nacija pratila potjeru na televiziji.Na kraju, Simpson se predao u svojoj kući u Brentvudu.<h2>Brojni dokazi i rasna netrepeljivost</h2>Dokazi protiv Simpsona bili su opsežni: njegova krv je pronađena na mjestu ubistva; krv, kosa i vlakna od Nikol i Goldmana pronađeni su u Simpsonovom autu i u njegovoj kući; jedna od njegovih rukavica je takođe pronađena u njenom domu, druga ispred njegove kuće; a krvavi otisci cipela pronađeni na licu mjesta poklapali su se sa otiscima cipela u vlasništvu Simpsona.Međutim, Simpsonov takozvani „tim snova“ advokata odbrane, uključujući Džonija Кokrana i F. Li Bejlija, tvrdio je pred publikom nacionalne televizije da su Simpsonu podmetnuli rasistički policajci kao što je detektiv Mark Furman.Suđenje je trajalo jedanaest mjeseci, od 9. novembra 1994. do 3. oktobra 1995. godine.Odbrana je iskoristila gnjev gradske afroameričke zajednice prema policiji Los Anđelesa, koja je imala historiju rasne pristrasnosti, kako bi ubijedio većinski crnačku porotu da oslobodi Simpsona.Dok su zamjenici okružnog tužioca Marša Кlark, Vilijam Hodžman i Кristofer Darden vjerovali da imaju jak slučaj protiv Simpsona, Kokran i tim odbrane su ubijedili porotu da postoji razumna sumnja u vezi sa DNК dokazima u ovom slučaju.Tvrdili su da su laboratorijski naučnici i tehničari pogrešno rukovali uzorkom krvi i da je slučaj protiv Simpsona bio ukaljan nedoličnim ponašanjem LAPD-a u vezi sa rasizmom i nekompetentnošću, posebno navodeći radnje i komentare detektiva Marka Furmana koji je Afroamerikance nazivao „crnčugama“.Кorištenje DNК dokaza u suđenjima je još bilo novo i mnogi ljudi nisu razumjeli kako da ga procijene.Nakon što su date završne riječi, a porota vijećala tri sata, Simpson je oslobođen po obje tačke optužnice.

<h2>Strah od rasnih nemira</h2>Suđenje je smatrano historijski značajnim za široku podjelu u reakciji javnosti na presudu.Mišljenja posmatrača o presudi bila su u velikoj mjeri vezana za njihovu etničku pripadnost; mediji su ovo nazvali „rasnim jazom“.Anketa među stanovnicima okruga Los Anđeles pokazala je da većina Afroamerikanaca smatra da je oslobađajuća presuda opravdana, dok većina bijelaca smatra da je odluka pretežno afroamerikanse porote bila rasno motivisana.Porastao je strah da će rasni nemiri izbiti širom Los Anđelesa i ostatka zemlje ako Simpson bude osuđen za ubistva.Кao rezultat toga, svi policajci Los Anđelesa su stavljeni u smjene po 12 sati.Policija je organizovala da više od 100 policajaca na konjima opkoli sudnicu okruga Los Anđeles na dan objave presude, u slučaju nereda.Predsednik SAD-a Bil Кlinton je obaviješten o siugurnosnim mjerama ukoliko dođe do nemira širom zemlje.Procjenjuje se da je oko 100 miliona ljudi širom svijeta gledalo ili slušalo objavu presude. Obim međugradskih telefonskih poziva opao je za 58 posto, a obim trgovanja na njujorškoj berzi za 41 posto. Potrošnja vode se smanjila jer su ljudi izbjegavali da koriste kupatila.U građanskom suđenju koje su pokrenule porodice žrtava, Simpson je proglašen odgovornim za izazivanje Goldmanove smrti i nasilja počinjeno protiv Nikol Braun u februaru 1997. i naloženo mu je da plati ukupno 33,5 miliona dolara, od čega je samo dio platio.<h2> </h2>

<h2>Ponovo u zatvoru</h2>Godine 2007. Simpson je ponovo naišao na pravne probleme kada je uhapšen jer je provalio u hotelsku sobu u Las Vegasu i uzeo sportske memorabilije, za koje je tvrdio da su mu ukradene, uz pretnju oružjem.Dana 3. oktobra 2008. godine proglašen je krivim po 12 tačaka u vezi sa incidentom, uključujući oružanu pljačku i otmicu, i osuđen na 33 godine zatvora. Pušten je na slobodu 1. oktobra 2017. godine.Zahvaljujući uspjesima na terenu Simpson je bio primljen u NFL Kuću slavnih, ali su dešavanja van sporta učinila da njegova velika karijera, ipak, bude u drugom planu.

Bivšoj supruzi Nikol vrat je bio prerezan do te mjere da se kroz posjekotinu vidio presječeni grkljan

Bio je jedan od najvećih sportista, ali život mu je obilježilo brutalno ubistvo bivše supruge za koje je oslobođen

Kantonalna organizacija SDA Sarajevo uputila je poziv SBiH i DF-u za početak razgovora o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Kantonu Sarajevo.Ranije su SBiH i DF već najavili da će u Kantonu Sarajevo izaći sa zajedničkim kandidatima, a sve je izvjesnije da će se toj koaliciji pridružiti i SDA.Očito je SDA naučila gorku lekciju nakon prošlih izbora. Iako su pojedinačno ponovo bili najjača stranka na izborima 2022. godine, i to prilično uvjerljivo, s izuzetkom DF-a, koji se u međuvremenu pretvorio u svojevrsni priljepak ove stranke, koalicioni kapacitet im je praktično bio nepostojeći, pa je Izetbegović bio otpuhan u utrci za Predsjedništvo od Denisa Bećirovića, iza kojeg je stalo desetak stranaka, a ni postizborne mahinacije im nisu pomogle da opstanu u vlasti u kojoj s njima niko nije htio biti.Ipak, SDA ima sreću što se mnogim strankama koje su nastale iz nje interesi, a pogotovo srce, nalaze i dalje na onoj desnoj strani, pa su, nezadovoljni ponuđenim plijenom u novoj vlasti, ponovo otrčali u zagrljaj SDA.Taj zagrljaj vjerovatno će biti konkretiziran u dvije trojke koje ćemo gledati već na lokalnim izborima u Kantonu Sarajevo, a, moguće, i drugim općinama – s jedne strane NS, SDP i NiP, a druge SDA, SBiH i DF.Pobjednik ni najmanje nije siguran, uključujući Sarajevo. Naime, ne treba zaboraviti da trojka u KS drži svega četiri urbane općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Ilidža, dok je ostalih pet u rukama drugog bloka. Istovremeno, zelena trojka može trljati ruke i zbog stanja u ovoj drugoj trojci, koja se u dvije općine, Centru i Novom Sarajevu, odavno već de facto raspala.Ako se ne uozbilje i ne konsolidiraju svoje redove, mogli bi vrlo lako ostati bez svega. Bakir Izetbegović je bio potpuno u pravu kada je poslije izbora zaključio da sam dvanaestoricu ne može pobijediti. No, s Efendićem i Komšićem imat će daleko bolju poziciju.

Zelena trojka zasad može trljati ruke i zbog stanja u ovoj drugoj trojci

Trojka protiv zelene trojke

U večerašnjem izdanju FGR podcasta gost je Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo.&nbsp;

U razgovoru s Danijalom Hadžovićem, Uk govori nedavnoj ponudi da se kosti Josipa Broza Tita prebace iz Beograda u Sarajevo, sigurnosnoj situaciji u Kantonu Sarajevo, subvencijama mladima za stanove, ključnim projektima Vlade, kako reagira na optužbe da je isuviše mlad za svoju funkciju, populizmu, Benjamini Karić i predstojećim lokalnim izborima koji nas čekaju u oktobru.<h2>Revitalizacija fašizma</h2>Uk ističe kako se nada da u Beogradu ima puno više antifašista nego fašista koji su dobili svjetla javnosti.- To je revitalizacije jednog fašističkog, četničkog pokreta. Već duže vrijeme tinja fašizam u Beogradu – kaže Uk.Na pitanje kako komentira činjenicu da gradonačelnica Benjamina Karić dobija puno veću pažnju od njega kao premijera, Uk navodi kako on ne smatra da je politika takmičenje.- Gradonačelnica Karić bi vjerovatno više glasova dobila od mene na izborima. Duže je ispod reflektora od mene. Ali ne vidim nigdje takmičenje ni sa gradonačelnikom, ni sa jednim ministrom, moje je da uradim šta mogu bez populizma.<h2>Ne osjećam se odgovornim</h2>Uk se osvrnuo na sigurnosnu situaciju u našem gradu, za koju je kazao da su građani s pravom zabrinuti, ali da se lično ne osjeća odgovornim.- Statistika građanima ništa ne znači i ne treba se na nju trošiti. Bačena je i bomba na kuću načelnika Starog Grada Irfana Čengića, dakle, na predstavnika vlasti, to se može podvući i pod teroristički čin. Ali Vlada radi što je u njenoj moći. Prošle godine je 200 novih policajaca zaposleno, ove godine posao će dobiti njih 250, od toga 30 mlađih inspektora... Milioni se ulažu u sigurnosnu infrastrukturu. Ministar Admir Katica je zatekao haos. Apsolutno se ne sjećam krivim zbog sigurnosne situacije. Prije se, naprimjer, Volkswagenov automobil nije mogao kupiti zbog krađa, a danas su krađe automobila na nivou statističke greške - navodi Uk.Premijer je kazao i kako će Kanton Sarajevo u narednom periodu uvesti porez na nekretnine u kojima se ne stanuje ili ne izdaju pod zakup, kako bi se na taj način motiviralo da se nekretnine stave u promet, a demotiviralo gomilanje onih koje zjape prazne.<h2>Lokalni izbori</h2>Uk je komentirao i lokalne izbore i izgledan scenarij po kojem će građani Sarajeva vjerovatno birati između dva politička bloka.- Nismo još dogovorili zajednički nastup na lokalnim izborima, ali mislim da postoji svijest svih sudionika pregovora da je to jedini način da se pobijedi i to smo već dva puta demonstrirali. Ukoliko budu lični problemi između pojedinaca u strankama prevladali, onda i ne zaslužujemo da vodimo općine i Kanton Sarajevo. Toga bi posebno trebali biti svjesni naši odbori u Novom Sarajevu i Centru - kazao je Uk.Pretplatite se na YouTube kanal <a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV">Avaz TV-a</a>.Intervju sa Nihadom Ukom možete slušati i na streaming platformama: <a href="https://open.spotify.com/episode/7uAjCsgA2w8AMmNK11EsWk?si=DHHUXhutRnuw7Cd8Vk0HVw">Spotify</a>, <a href="https://podcasts.apple.com/ba/podcast/avaz/id1724721640?i=1000652167864">Apple Podcast</a>, <a href="https://deezer.page.link/?link=https%3A%2F%2Fwww.deezer.com%2Fepisode%2F620107561%3Fdzr_uniq_id%3Ddzr_uniq_id_fr892dcc50214d6132063dfd9e950fa6bdd3e3f9&amp;apn=deezer.android.app&amp;amv=6190600&amp;ibi=com.deezer.Deezer&amp;isi=292738169&amp;imv=7.11.0&amp;afl=https%3A%2F%2Fwww.deezer.com%2Fen%2Fepisode%2F620107561%3FdeferredFl%3D1&amp;ifl=https%3A%2F%2Fwww.deezer.com%2Fen%2Fepisode%2F620107561%3FdeferredFl%3D1&amp;ofl=https%3A%2F%2Fwww.deezer.com%2Fen%2Fepisode%2F620107561%3FdeferredFl%3D1&amp;efr=1">Deezer</a>, <a href="https://podcasts.google.com/feed/aHR0cHM6Ly9tZWRpYS5yc3MuY29tL2F2YXovZmVlZC54bWw/episode/YzA2Zjc4NzEtMDJlMS00MDg5LWJlYjYtYjhhZTdkZmE2YjBl?sa=X&amp;ved=0CAUQkfYCahcKEwi4pb3L2bqFAxUAAAAAHQAAAAAQNg">Google Podcasts</a>, <a href="https://soundcloud.com/avaztv/nihad-uk-tito-je-i-mrtav-dobrodosao-u-sarajevo-benjamina-bi-me-pobijedila-na-izborima">Soundcloud </a>i <a href="https://www.patreon.com/posts/nihad-uk-tito-je-102154271">Patreon</a>.

 Već duže vrijeme tinja fašizam u Beogradu – kaže Uk

Uk: Tito je i mrtav dobrodošao u Sarajevo, Benjamina bi me pobijedila na izborima

Benjamina Karić ponovo je u centru zbivanja. Naime, gradonačelnica Sarajeva odlučila je ucijeniti Udruženje „Dečki u plavom“, koje organizira „Sarajevo marathon“, otkazivanjem podrške Grada Sarajeva zbog njihove saradnje s „M. T. Abraham“ grupom, koja je u vlasništvu izraelskog biznismena Amira Kabirija i koja je jedan od pokrovitelja ovog događaja. <h2>Otišli na noge</h2>Predstavnicima „Sarajevo marathona“, označenim od gradonačelnice, u konačnici nije preostalo ništa drugo nego da odu Karić na noge i saopće da odustaju od saradnje s „Abraham“ grupom, što je gradonačelnica, naravno, propratila objavom na društvenim mrežama kao svoju veliku pobjedu.Vrijedi podsjetiti da je Karić nekoć imala vrlo uspješnu saradnju sa spomenutim Kabirijem te se čak i zadovoljno fotografirala s njim. U međuvremenu je, zbog rata između Izraela i Palestine, došlo do ličnog sukoba između Karić i Kabirija, a koji je bio propraćen zaista gnusnim provokacijama s njegove strane na račun gradonačelnice, zbog čega je u konačnici ona podnijela i krivičnu prijavu.No, to je ipak njihov lični sukob, a Grad Sarajevo i njegov budžet nešto što bi trebalo biti u službi građana i vođeno objektivno i strogim kriterijima i principima. Korištenje Grada Sarajeva kao da je privatna prćija, a budžet vlastita babovina kako bi se, zbog ličnih sukoba, pojedinci i organizacije ucjenjivali otkazivanjem podrške ako ne postupe po željama gradonačelnice je apsolutno nedopustivo.Nije ovo prvi put da Karić ovako jednostrano i grubo zloupotrebljava svoj položaj pa je tako ljetos i Sarajevo Film Festival ucjenjivala otkazivanjem podrške ukoliko „ne sankcioniraju odgovorne“ zbog, ispostavit će se, lažne vijesti da je SFF prikazao film u kojem se veliča četnički pokret Draže Mihailovića.<h2>Simbolična funkcija</h2>Političkoj sceni u BiH uistinu nije falilo pojava koje su se krajnje osorno i siledžijski odnosile prema državi, njenim institucijama i narodnim parama, no s izuzetkom Milorada Dodika, korištenje vlastite pozicije za ovakvo bahato zloupotrebljavanje moći i ucjenjivanje „nepodobnih“ javnim novcem je čak i za bh. prilike neviđeno. A treba imati na umu da Karić obnaša jednu vrlo simboličnu funkciju s vrlo ograničenim ovlastima i malim budžetom. Možemo samo zamisliti kako bi se tek ponašala na nekoj moćnijoj i značajnijoj funkciji.Naravno, to nimalo ne umanjuje često sramotno i kabadahijsko ponašanje samog Kabirija, no to ne može biti opravdanje za zloupotrebu Grada za lične obračune.<h2>Bruka za 6. april</h2>Da djelovanje Karić i Gradske uprave očigledno ostavlja krajnje negativan utisak i u međunarodnim krugovima i kalja imidž grada, prilično slikovito govori i činjenica da se na proslavu 6. aprila, Dana grada Sarajeva, od nekoliko desetina poziva, odazvalo svega pet gradova, uglavnom nižerangirani ili bivši lokalni činovnici.&nbsp;

Korištenje Grada Sarajeva kako bi se, zbog ličnih sukoba, pojedinci i organizacije ucjenjivali otkazivanjem podrške je apsolutno nedopustivo

Karić i Kabiri: Nekoć bliski, danas ljuti neprijatelji

Kad funkcija postane sredstvo za pritiske: Jesu li Grad Sarajevo i njegov budžet privatno vlasništvo gradonačelnice Karić!?

Sarajevo je obilježilo svoj dan, 6. april. Zapravo, taj dan je dan oslobođenja od fašizma, no, kako posljednjih 30 godina živimo u praksi ono što je bivši gradonačelnik hirurški precizno definirao kao „borbu protiv antifašizma“, ne treba da čudi što su riječi „pobjeda“ i „fašizam“ u međuvremenu izbačene, pa je tako 6. april postao Dan grada.Kako i priliči takvoj atmosferi, Dan grada obilježen je nikad skromnije i nikad bezveznije. Koliki ugled Sarajevo i njegovo rukovodstvo danas uživaju u svijetu, najbolje će reći zvanice koje su se odazvale na njegov „rođendan“.&nbsp;Od nekoliko desetaka gradova koji su dobili pozive, na proslavu 6. aprila odazvalo se svega pet gradova koji su poslali uglavnom nižerazredne službenike da prisustvuju, od čega su četiri iz regiona, i to: Novi Pazar, Kotor, Bar i Podgorica. Samo su iz Kotora i Bara stigli gradonačelnici. Od evropskih gradova, jedino je Barcelona poslala tročlanu delegaciju nižerangiranih dužnosnika.I tako, grad u koji su se nekoć slijevali svjetski glumci, intelektualci, pjevači, umjetnici, novinari danas eventualno može privući funkcionere iz pet regionalnih gradova. Nižerangirane.Nije bilo ni ozbiljnijeg programa: manifestacije, predstave, sportskih događaja... Nije bilo, naravno, ni muzičkog događaja. Umjesto toga, pjevala je gradonačelnica Karić.Jedina svijetla tačka je Šestoaprilska nagrada dodijeljena vrhunskoj naučnici svjetskog glasa prof. dr. sci. Branislavi Peruničić-Draženović. I to je bilo zamalo, s obzirom na to da je pobijedila za samo jedan glas ispred pjevača lakih nota Zdravka Čolića, kojeg je, pogodite sami, ko predložio za nagradu.No profesorica Peruničić-Draženović produkt je nekog starijeg i ozbiljnijeg Sarajeva koje s ovim današnjim gradom ima vrlo malo zajedničkih tačaka.

Grad u koji su se nekoć slijevali svjetski glumci, intelektualci, pjevači, umjetnici danas može privući 

Sarajevo: Samo iz Kotora i Bara stigli gradonačelnici

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Ministar vanjskih poslova BiH i lider Naroda i pravde Elmedin Konaković obavijestio je javnost da u Sarajevu namjerava okupiti bošnjačke lidere iz cijelog regiona, kako bi razgovarali o temi "Položaj i status Bošnjaka u regiji“. Pohvalno je što u ovom osjetljivom političkom trenutku i turbulentnim međunarodnim okolnostima Konaković razmišlja da se Bošnjaci okupe i definiraju svoju nacionalnu politiku prema ključnim izazovima. No, tu manje-više završava sve što je pozitivno u ovoj inicijativi koja će, prema svemu sudeći, završiti fijaskom.<h2>Loša organizacija</h2>Prva Konakovićeva greška je ta što se osjetio pozvanim da uopće on bude taj koji će sazvati ovakav skup. Naime, Konaković teško da i po jednoj funkciji može ispunjavati kriterije da bude lider koji će okupljati Bošnjake. On je ministar vanjskih poslova BiH koji predstavlja sve građane BiH, a ne Bošnjake. Ni ako bi se išlo po stranačkoj funkciji, Konaković kao lider NiP-a teško da ima političku težinu za ovakav poduhvat, uzimajući u obzir da je njegova stranka tek peta po broju glasova u Federaciji BiH (poslije SDA, HDZ-a, SDP-a i DF-a).Drugo, nejasan je saziv gostiju, kao i kriteriji po kojima ih je birao. Naime, Konaković je na sastanak pozvao Ervina Ibrahimovića, predsjednika Bošnjačke stranke (Crna Gora), Usamu Zukorlića, predsjednika Stranke pravde i pomirenja (Srbija), Sulejmana Ugljanina, predsjednika SDA Sandžaka, Rasima Ljajića, predsjednika SDP-a Srbije, Armina Hodžića, predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Munira Kolašinca, predsjednika Bošnjačkog demokratskog saveza Sjeverne Makedonije, Mirzeta Džogovića, predsjednika Bošnjačke stranke Kosova, Emiliju Redžepi, predsjednicu Nove demokratske stranke Kosova, Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, Nermina Ogreševića, predsjednik NES-a, Semira Efendića, predsjednika Stranke za BiH, Šemsudina Mehmedovića, predsjednika stranke Naprijed, Sevlida Hurtića, predsjednika BH Zeleni, te Bayrama Akgua, predsjednika Poslovnog savjeta Turske i Crne Gore.Ono što prvo upada u oči je da na sastanak nije pozvan Denis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva koji je na ovu funkciju izabran ogromnom podrškom Bošnjaka sa 330.238 glasova. Elmedin Konaković je, s druge stranke, kao kandidat za Parlament FBiH imao svega 14.000 glasova. Također, nije jasno zašto na sastanak nije pozvan lider SDA Hrvatske Mirsad Srebreniković, Šemsudin Tanković ili bilo ko od bošnjačkih lidera iz susjedne zemlje, kao što nisu pozvani ni bošnjački lideri iz Slovenije. Na sastanak nije pozvan ni potpredsjednik RS Ćamil Duraković, predstavnik Bošnjaka u manjem entitetu. Poziv nije dobio ni Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, možda i najvažnije institucije za Bošnjake danas. Na sastanak zato jeste pozvan izvjesni Bayream Akgu, predsjednik Poslovnog savjeta Turske i Crne Gore, iako nam nije objašnjeno kakve on tačno ima veze s Bošnjacima. Nisu pozvani ni predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić, predsjedavajući Doma naroda BiH Kemal Ademović, lider SDP-a Nermin Nikšić, ali zato jeste Šemsudin Mehmedović, valjda u svojstvu predsjednika tek osnovane stranke, kao i Sevlid Hurtić, lider krajnje minorne stranke BH Zeleni.Treće što se može zaključiti je katastrofalna organizacija. Naime, ako je Konaković planirao okupiti regionalne bošnjačke lidere i održati tako važan sastanak, valjda je prvo trebalo sve organizirati, pa tek onda izaći u javnost s imenima i temom. Umjesto toga, Konaković je, poprilično amaterski, odlučio prvo javno objaviti da saziva svebošnjački skup, da bi onda uživo posmatrao fijasko svoje ideje tako što mu pozvani jedan za drugim otkazuju učešće (Bakir Izetbegović i Semir Efendić su već rekli da se neće odazvati pozivu, a odazvati se, izvjesno je, neće ni lider SBB-a Fahrudin Radončić. Lista će vjerovatno biti proširena).<h2>Kopiranje Vučića</h2>Četvrti je problem tajminga. Naime, Konaković je svoj skup odlučio zakazati u petak 12. aprila,&nbsp; da preduhtri „Svesrpski vaskršnji sabor“ zakazan u maju, na kojem se okupljaju lideri Srbije, RS i Srpske pravoslavne crkve. Očigledna je namjera da Bošnjaci ponovo kopiraju Srbe, ali u najgorima stvarima. Ako se s pravom kritizira paternalistički odnos koji Beograd ima prema Srbima u regiji i pokušaj da se Srbija miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, onda najmanje što Bošnjacima treba je da pokušavaju kopirati stvari kojima se sami suprotstavljaju.Ovakvim pokušajima nacionalnog okupljanja Konaković samo baca volej Vučiću, Dodiku, Čoviću i drugim zagovornicima koncepta zbijanja etničkih redova, kroz zaobilaženje formalnih državnih institucija.Posebno je apsurdan pokušaj Konkovićevog difamiranja protivnika&nbsp; njegove ideje o svebošnjačkom saboru tvrdnjom da se “pojave i domaći klovnovi koji takav skup razbijaju zbog sitnih interesa svojih stranaka, ega ili možda čak zbog interesa službi drugih zemalja za koje su godinama radili, a možda još rade“.Drugim riječima, ko god ne podržava njegovu ideju je automatski klovn koji je vođen sitnim interesima i egom, ili je pak i izdajnik koji radi za interese službi drugih zemalja.Paradoksalno je da ovakva optužba dolazi ''iz tastature'' nekoga koga politički protivnici uporno optužuju upravo da prodaje bošnjačke interese zarad interesa susjednih zemalja, vođen svojim beskrajnim egom. Od nekog ko pretendira da okuplja Bošnjake iz cijelog regiona očekivali bismo malo veću ozbiljnost.

Od nekog ko pretendira da okuplja Bošnjake iz cijelog regiona očekivali bismo malo veću ozbiljnost

Konakovićev svebošnjački fijasko

Dobitnica ovogodišnje Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva je Branislava Peruničić-Draženović. S obzirom na njenu grandioznu naučnu karijeru, možemo zaključiti da dobitnik ove nagrade odavno nije bio besprekorniji.<h2>Emeritus profesor</h2>Branislava Peruničić-Draženović je emeritus profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za automatiku i elektroniku.Najveći doprinos imala je u oblastima teorije sistema s promjenljivim strukturama, digitalnoj zaštiti, lokaciji kvara i mjerenju u elektroenergetskim sistemima. Također je doprinijela u oblasti sistema s promjenljivim strukturama o temi kliznih režima upravljanja.&nbsp;Unutar te oblasti definirala je pojam ekvivalentnog upravljanja, uvjet invarijantnosti na smetnje i promjene parametara i klizne režime na presjeku više kliznih hiperpovršina. Prvi rad o temi kliznih režima na engleskom jeziku objavila je upravo Branislava Peruničić-Draženović, te je ovo do danas najcitiraniji rad u ovoj oblasti s prostora bivše Jugoslavije. Uvjet invarijantnosti na smetnje je nazvan upravo po njoj.U oblasti teorije grafova definirala je prvi algoritam za postavljanje grafova u projektivnu ravan, a u oblasti digitalne zaštite, lokacije kvara i mjerenja baziranog na uzorcima definirala je 1988. godine metodu analize pomoću bilinearnih formi.<h2>Članica ANUBiH</h2>Na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu predavala je predmete iz oblasti analize signala, energetike i telekomunikacija.Za dopisnu članicu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), u Odjel tehničkih nauka, izabrana je 1987. godine, a za redovnu članicu 2002. godine. Bila je potpredsjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2008. do 2011. godine.Osnivač je IEEE sekcije za Bosnu i Hercegovinu i predsjednik Upravnog odbora Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.U okviru Sarajevo Innovations Festivala dodjeljuje se posebna nagrada “Dr. Branislava Peruničić” za najbolje ocijenjeni rad od učesnika.&nbsp;

Najveći doprinos imala je u oblastima teorije sistema s promjenljivim strukturama

Branislava Peruničić-Draženović: Zasluženo priznanje

Branislava Peruničić-Draženović, dobitnica Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva: Naučnica svjetskog glasa

Predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije - Kantonalni odbor SSOOIO Kantona Sarajevo Saudin Sivro na svom Facebook profilu zatražio je ostavku ministrice obrazovanja Naide Hote-Muminović.- Neviđeni skandal je njena izjava u Skupštini. Ja ne mogu da vjerujem da još nema izjava nikoga iz Vlade KS ili stranke kojoj pripada. Najmanje što mogu je da se bar ograde od one izjave. Ono je stvarno sramota - napisao je Sivro, što je propraćeno i komentarom"Tražimo ostavku ministrice za odgoj i obrazovanje KS koja je ugrozila prava prosvjetnih radnika. OSTAVKA" - poručuje se u poruci.

Savez samostalnih sindikata BiH uputio je otvoreno pismo premijeru Kantona Sarajevo Nihadu Uku povodom jučerašnjeg istupa ministrice odgoja i obrazovanja KS Naide Hota-Muminović na drugoj hitnoj sjednici Skupštine KS, u kojem su ga pozvali da se ogradi od tog istupa ministrice te da se uradi sve što je u njegovoj nadležnosti da se takav istup sankcioniše.- Ministrica Hota-Muminović je prilikom odgovaranja na zastupničko pitanje zastupnice Marijele Hašimbegović o socijalnom dijalogu Ministarstva na čijem je čelu sa sindikatima zloupotrijebila skupštinsku govornicu i iznijela krajnje neprimjerene tvrdnje o predsjedniku Kantonalnog odbora Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja KS Saudina Sivre - naveli su iz SSSBiH u otvorenom pismu.Iz SSSBiH su naglasili da "osim što ga je okarakterisala kao nasilnika i osobu koja predstavlja prijetnju za sigurnost građana Kantona Sarajevo, ministrica je aludirala na to da se radi o osobi s poteškoćama u razvoju, predstavljajući to kao nešto izuzetno negativno".

Ono je stvarno sramota - napisao je Sivro

Sivro traži ostavku ministrice Hota-Muminović

U 77. godini život preminuo je Kliford Bond (Clifford G. Bond), bivši ambasador SAD u Bosni i Hercegovini.&nbsp;Bond je kao ambasador u BiH služio u periodu 2001.-2004., a nakon toga bio je i specijalni izaslanik za Srebrenicu 2007.-2008.Ambasador Bond nedavno je služio kao vršitelj dužnosti koordinatora za pomoć SAD-a Evropi i Evroaziji od novembra 2016. do aprila 2017.Prije toga, ambasador Bond služio je kao koordinator za pomoć Ukrajini u američkoj ambasadi u Kijevu. U svojoj karijeri u State Departmentu imao je niz političkih, ekonomskih i komercijalnih zadataka u Vašingtonu te u Misiji SAD-a pri EU u Briselu i američkim ambasada u Beogradu, Štokholmu, Pragu i Moskvi.Od 2004. do 2006. bio je član nastavnog osoblja Univerziteta nacionalne odbrane na izvođenju seminara iz studija nacionalne sigurnosti. Također je služio kao posebni savjetnik Komisije Kongresa za sigurnost i suradnju u Evropi, također poznate kao Helsinška komisija.Od penzionisanja do kraja 2011. godine bio je pridružen Američkom univerzitetu u Bosni i Hercegovini kao njegov potpredsjednik. Diplomirao je na Fakultetu vanjskih poslova Univerziteta Georgetown, a diplomirao na London School of Economics.

Bio je i specijalni izaslanik za Srebrenicu 2007.-2008

Ko je bio Kliford Bond: Američki ambasador u BIH od 2001. do 2004.

Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić&nbsp;najavio je da će pokrenuti inicijativu da Kuća cvijeća, odnosno Muzej Jugoslavije, postane muzej srpske istorije, a da se kosti Josipa Broza Tita, koji počiva u njoj, vrate u Kumrovec. <h2>Sljedbenik Draže</h2>Šapić je dodao i da mu, kada spomene&nbsp;Dragoljuba Mihailovića,&nbsp;koji je, kako je rekao, jedan od najodlikovanijih oficira koji su branili Srbiju u balkanskim ratovima, u Prvom svjetskom ratu od Austrougara, a u Drugom svjetskom ratu od nacista, „skaču na glavu Titovi Jugosloveni“.- Branio nas je i od onoga od kog smo napravili mit, od&nbsp;Josipa Broza, koji je bio austrougarski kaplar i kao takav pucao po nama - rekao je Šapić i ukazao na to da su Srbi uspjeli da poslije Drugog svjetskog rata Mihailovića proglase izdajnikom i da ne znaju gdje mu je grob, jer su mu komunisti „rasuli kosti“, dok Broza čuvaju na najljepšem proplanku u Beogradu.

S obzirom na dosadašnju karijeru i istupe Šapića, bivšeg vaterpoliste, ovakve izjave i prijedlozi i ne trebaju previše da iznenađuju, posebno uzimajući u obzir da, i 30 godina nakon raspada Jugoslavije, srpski nacionalisti glavne krivce vide u Josipu Brozu Titu, a ne upravo u politikama i vrijednostima koje ih vode ove tri decenije.No, dobar potez, barem marketinški, izveli su rukovodioci Sarajeva. Nedugo nakon Šapićeve najave reagirao je Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo koji se ponudio da se ostaci Josipa Broza Tita prebace iz Beograda u Sarajevo.- Ukoliko, gospodine Šapiću, zaista imate namjeru provoditi svoju zamisao da Beograd, po mjeri svoje ideologije, gurnete još dublje u nacionalističke fantazije, ostaci Josipa Broza Tita neće ostati bez doma. Postoji jedan antifašistički grad koji se diči nasljedstvom partizana i jednim od najvećih antifašističkih pokreta u Evropi tokom Drugog svjetskog rata i koji je poznat po antifašističkom otporu bolesnim ideologijama u skorijoj prošlosti, a koji će ponosno preuzeti ostavštinu Tita i skrbiti o njoj kako dolikuje, a to je Sarajevo - poručio mu je Uk.

Iako je malo vjerovatno da će Šapić svoju ideju realizirati i da će ona postati išta više od populističkog blebetanja za oduševljavanje vlastite nacionalističke sljedbe, nema sumnje u to da bi ostacima Josipa Broza Tita ipak puno prirodnije mjesto bilo u Sarajevo nego u današnjem Beogradu.Naime, Sarajevo, za razliku od Beograda, nije ukinulo ulicu Josipa Broza Tita, a, također, za razliku od vladajućih struktura u Beogradu, nema dileme u vezi s tim ko su bili antifašisti, a ko fašisti u vrijeme Drugog svjetskog rata.Ovom pozivu pridružila se i gradonačelnica Benjamina Karić, koja je poručila: „Ako svoje ideje zadojene mržnjom gradonačelnik Beograda realizira, u što čisto sumnjam, neka se zna da Sarajevo nikad nije bilo, nije i neće biti tijesno, naprotiv!“ <h2>Šešeljevim stopama</h2>S najavom da želi izmjestiti ostatke Josipa Broza Tita iz Beograda Šapić uveliko podsjeća na četničkog vojvodu Vojislava Šešelja, koji je bio spreman napraviti još drastičniji korak. Naime, Šešelj je, sa svojim pristalicama, 4. maja 1991. godine, na dan Titove smrti, htio zabosti glogov kolac u njegov grob da se „ne povampiri“... Tražio je Šešelj da nekadašnjeg predsjednika SFRJ premjeste iz Srbije u rodni Kumrovec u Hrvatsku.

Edhem Bičakčić na čelu Sarajeva

Ramin sin može, Redžin sin - ne!

Tako je govorio Manolić: Ta struja u BiH, naši Hercegovci, nas svuku u sukob s Muslimanima

Intervju Nihada Uka za "Avaz" izazvao burne reakcije: Šta uvođenje poreza na nekretnine znači za Sarajevo?

Bruka u Sarajevu: Jednocifren broj ljudi na komemoraciji Veljku Bulajiću

Ko stoji iza kompanije s jednim zaposlenim i prihodom većim od milijardu KM?

Bio je jedan od najvećih sportista, ali život mu je obilježilo brutalno ubistvo bivše supruge za koje je oslobođen

Trojka protiv zelene trojke

Uk: Tito je i mrtav dobrodošao u Sarajevo, Benjamina bi me pobijedila na izborima

Kad funkcija postane sredstvo za pritiske: Jesu li Grad Sarajevo i njegov budžet privatno vlasništvo gradonačelnice Karić!?

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Konakovićev svebošnjački fijasko

Branislava Peruničić-Draženović, dobitnica Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva: Naučnica svjetskog glasa

Sivro traži ostavku ministrice Hota-Muminović

Ko je bio Kliford Bond: Američki ambasador u BIH od 2001. do 2004.

Gradonačelnik Beograda otvorio mogućnost: Hoće li ostaci Tita biti prebačeni u Sarajevo

Edhem Bičakčić na čelu Sarajeva

Ramin sin može, Redžin sin - ne!

Tako je govorio Manolić: Ta struja u BiH, naši Hercegovci, nas svuku u sukob s Muslimanima

Intervju Nihada Uka za "Avaz" izazvao burne reakcije: Šta uvođenje poreza na nekretnine znači za Sarajevo?

Bruka u Sarajevu: Jednocifren broj ljudi na komemoraciji Veljku Bulajiću

Ko stoji iza kompanije s jednim zaposlenim i prihodom većim od milijardu KM?

Bio je jedan od najvećih sportista, ali život mu je obilježilo brutalno ubistvo bivše supruge za koje je oslobođen

Trojka protiv zelene trojke

Uk: Tito je i mrtav dobrodošao u Sarajevo, Benjamina bi me pobijedila na izborima

Kad funkcija postane sredstvo za pritiske: Jesu li Grad Sarajevo i njegov budžet privatno vlasništvo gradonačelnice Karić!?

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Konakovićev svebošnjački fijasko

Branislava Peruničić-Draženović, dobitnica Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva: Naučnica svjetskog glasa

Sivro traži ostavku ministrice Hota-Muminović

Ko je bio Kliford Bond: Američki ambasador u BIH od 2001. do 2004.

Gradonačelnik Beograda otvorio mogućnost: Hoće li ostaci Tita biti prebačeni u Sarajevo