Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović
Erozija zuba predstavlja nepovratni gubitak tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usljed hemijskog djelovanja kiselina. Za razliku od načina na koji nastaje karijes, u nastanku erozija ne učestvuju bakterije. Osim naziva dentalna erozija, često se za ovu pojavu koriste termini dentalna korozija ili hemijsko otapanje.
Vanjski izvori
Erozija zuba je kompleksan proces, s obzirom na to da kiseline u usnu šupljinu dospijevaju iz vanjske sredine i iz samog organizma, gdje, ovisno o vremenu izloženosti zuba kiselini, građi zuba, sastavu pljuvačke te higijene pacijenta, dovode do nastanka erozije.
U unutrašnje izvore kiselina spada kiselina iz želuca, koja do površina zuba dolaze usljed probavnih poremećaja (GERB), povraćanja u trudnoći te različitih poremećaja nervnog sistema.
Vanjski izvori kiselina vežu se za unos kisele hrane i pića, određenih lijekova ili izloženosti kiseloj sredini zbog potreba profesije.
Sve vrste hrane i pića sa pH manjim od 5,5 mogu uzrokovati demineralizaciju zuba (npr. sirće, jogurt, kisele salate, gazirana pića, sportska energetska pića, vino…).
Također, dokazano je da četkanje zuba neposredno nakon konzumacije kiselog pića doprinosi nastanku erozije, zbog čega se ne preporučuje barem sat nakon izlaganja kiselim sadržajima. Također, pretjerana konzumacija alkohola može biti povezana s nastankom erozija na zubima.
Tanka caklina
Izrazita erozija zubnih tkiva uzrokuje oštećenja oblika, funkcije i vitalnosti zuba. Površina zuba je izrazito sjajna, glatka i staklasta. Prednji zubi postaju stanjeni i prozirni, grizne ivice na sjekutićima nazubljene, dok se kvržice na postranim zubima smanjuju te zubi izgledaju kao ''istopljeni“. Amalgamske i kompozitne plombe se, usljed gubitka zubnog tkiva, izdižu te strše iznad površine zuba. Kao posljedica djelovanja kiseline, caklina postaje tanka i prozirna, što dovodi do vidljivosti žućkastog dentina. Zubi postaju osjetljivi na toplotne, mehaničke i hemijske stimulacije.